Connect with us

SLOBODNA VOJVODINA

Ranko Bugarski: Nezameranje ideologiji srpskog nacionalizma put u haos

Ministarstvo prosvete i Zavod za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja (ZUOV) doneli su solomonsko rešenje koje je potpuno apsurdno i nemoguće za izvođenje i može samo da izazove haos – kaže za Danas Ranko Bugarski, profesor Filološkog fakulteta u Beogradu u penziji, komentarišući nalog koji je ZUOV uputio izdavačima udžbenika da izmene spornu formulaciju o južnoslovenskim jezicima u udžbenicima za srpski jezik tako što će dati narativno objašnjenje podele južnoslovenskih jezika, bez tabele ili liste.

Published

on

Ministarstvo prosvete i Zavod za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja (ZUOV) doneli su solomonsko rešenje koje je potpuno apsurdno i nemoguće za izvođenje i može samo da izazove haos – kaže za Danas Ranko Bugarski, profesor Filološkog fakulteta u Beogradu u penziji, komentarišući nalog koji je ZUOV uputio izdavačima udžbenika da izmene spornu formulaciju o južnoslovenskim jezicima u udžbenicima za srpski jezik tako što će dati narativno objašnjenje podele južnoslovenskih jezika, bez tabele ili liste.

Podsetimo, nakon pritužbe Nacionalnog saveta hrvatske nacionalne manjine da se u pojedinim udžbenicima srpskog jezika za osmi razred osnovne škole negira postojanje hrvatskog jezika, reagovali su Zaštitnik građana i Poverenica za zaštitu ravnopravnosti i tražili da se izmeni sporna formulacija Odbora za standardizaciju srpskog jezika o tome koji jezici spadaju u grupu južnoslovenskih.

Stav Odbora je da među južnoslovenske jezike treba navesti bugarski, makedonski, slovenački i srpski jezik, a da uz srpski u napomeni treba reći da Hrvati, Bošnjaci i neki Crnogorci ovaj jezik nazivaju hrvatski, bosanski/bošnjački i crnogorski jezik.

Ministarstvo prosvete i ZUOV su loptu prebacili na izdavače i autore udžbenika koji do 15. maja treba da osmisle rešenje, ali bez taksativnog nabrajanja koji su južnoslovenski jezici.

– Ovim potezom Ministarstvo i Zavod očito peru ruke. Oni ne poznaju materiju u dovoljnoj meri ili se možda prave da je ne poznaju, a boje se da ne naprave neku političku grešku, jer je ovo pitanje i inače politički osetljivo, a posebno u trenutku kada se očekuje formiranje nove Vlade. Zbog toga pojedinci koji su u krugu kandidata zainteresovanih za neke funkcije verovatno smatraju da treba da budu oprezniji nego inače, da se negde ne „okliznu“, da se ne zamere nekoj višoj vlasti, pa verovatno ocenjuju da je najbolje da se sklone u stranu i da neko drugi obavi taj posao koji bi inače pripadao njima – smatra profesor Bugarski.

* Može li autor udžbenika da narativno objasni koji su južnoslovenski jezici, a da ih ne navede?

– Ne vidim kako je moguće reći koji su južnoslovenski jezici, ili bilo koji drugi, a da se oni ne navedu svojim imenom kroz neki spisak ili tabelu. Doneta je preporuka koju je apsolutno nemoguće sprovesti u delo. Zanimljivo je da se pažnja poklanja tehničkoj strani ove intervencije, pa se kaže da stranice sa spornom formulacijom treba zameniti stranicama sa izmenjenim tekstom, ali se ne kaže ništa o sadržaju koji tu treba da stoji. U ovoj situaciji ne mogu a da unapred ne žalim sirote autore, izdavače, nastavnike i u krajnjoj liniji učenike.

* Ako učenik pita nastavnika koji jezici su južnoslovenski, šta on treba da mu kaže a da bude tačno?

– Nastavnik bi jedino mogao da se pozove na sopstveno znanje o tome. U svakom boljem lingvističkom priručniku piše koji su južnoslovenski jezici. On treba da proceni šta i koliko da kaže ako ga učenik pita. Odgovori će se razlikovati od nastavnika do nastavnika i biće izneveren opšti cilj intervencije, ali zbilja ne vidim šta se drugo može.

* Očigledno je da su Ministarstvo i ZUOV pokušali da pomire dve strane – s jedne strane da se ne zamere Odboru za standardizaciju srpskog jezika, a sa druge da izbegnu dalje korake Zaštitnika građana i Poverenice.

– Ne mislim da je reč o nezameranju Odboru kao stručnom telu, jer to nije organ pred kojim bi morale da ustuknu državne institucije kao što su ministarstva i zavodi. Reč je o nezameranju ideologiji srpskog nacionalizma, nažalost duboko ukorenjenoj u našem društvu, čiji je Odbor jedan od vodećih eksponenata. LJudi se ustručavaju da kažu nešto protiv Odbora jer su u strahu da će odmah biti označeni maltene kao narodni neprijatelji i da se mešaju u ono za šta nisu ni kompetentni, niti pozvani, a Odbor smatra da je jedini vlastan da o tome govori.

* Ali u delu javnosti čujemo mišljenja da ne mogu Zaštitnik građana i Poverenica za zaštitu ravnopravnosti, niti Ministarstvo da budu stručniji od Odbora za standardizaciju srpskog jezika za pitanje koji su jezici južnoslovenski.

– Reakcije hrvatskog i bošnjačkog nacionalnog saveta daju pravni osnov za intervenciju državnih organa. Kršenje prava nacionalnih manjina je osnov da svaka ozbiljna država reaguje preko svojih institucija. Srbija je uradila ono što je morala, i intervenisale su dve relevantne institucije, Zaštitnik građana i Poverenica za zaštitu ravnopravnosti, sasvim opravdano zahtevajući izmenu sporne formulacije. (Uzgred, Zaštitnik je zbog svoje odluke brutalno izvređan na stranicama jednog dnevnog lista od čelnika Odbora, koji su ga nazvali neznalicom i politikantom koji đonom ide na nauku.) Pomenuti saveti nacionalnih manjina, kao i Zaštitnik građana i Poverenica pritom se pozivaju na Evropsku povelju o regionalnim ili manjinskim jezicima, koju je Srbija ratifikovala 2006. godine. Ali i bez toga formulacija Odbora je sasvim neodrživa iz brojnih drugih razloga. Pitanje koji su južnoslovenski jezici nema mnogo veze sa pitanjem manjinskih jezika i pravima njihovih govornika, ali je to, kako rekoh, omogućilo neophodnu intervenciju države.

* Od početne ideje da se praksauudžbenicima ujednači sada dolazimo do toga da će svaki autor da osmisli svoje viđenje južnoslovenskih jezika. Da li sada možemo da očekujemo da će neka komisija Zavoda da procenjuje šta je od toga prihvatljivo?

– Ovde je stvoren jedan začarani krug i odgovornost se prebacuje, pa je teško prognozirati šta će se dešavati. Problem je u tome što je od samog početka cela stvar stavljena na pogrešan kolosek, i to zaslugom samog Odbora. Naime, Odbor je istinski kompetentan samo za standardizaciju srpskog jezika, ali ne i za sve što je u vezi sa ovim jezikom, kako to njegovi predstavnici vole da kažu. On može i treba da učestvuje i u jezičkoj politici, ali ne kao vrhunska i najpozvanija ustanova za baš sva pitanja koja dotiču srpski jezik. Time on izlazi iz domena svoje stvarne, pa čak i nominalne kompetencije. Predmet ovog konkretnog spora nije srpski jezik, nego određenje južnoslovenskih jezika. Ta materija nije samo u domenu srbistike, već i drugih disciplina, poput opšte lingvistike, sociolingvistike, a naročito genetske lingvistike. To je disciplina lingvistike koja se bavi genetskim razvojem i klasifikacijom jezika sveta. O ovim disciplinama čelnici Odbora izgleda ne znaju mnogo, pa tako laički mešaju pojmove jezika i standardnog jezika, čime unose temeljnu zabunu sa vrlo ozbiljnim posledicama.

*U čemu je razlika između tih pojmova?

– Odbor neprekidno ima u vidu standardne jezike, oni govore o vukovskom jezičkom standardu; međutim, standardni jezik je samo jedan od varijeteta nekog jezika. Drugim rečima, pojam jezika obuhvata cele jezike, a to znači dati jezik sa svim njegovim pojavnim oblicima, kao što su dijalekti, žargoni i drugi, uz standardni varijetet ako ga ima. Iz tih razloga se ne smeju brkati ova dva pojma. Kada se kaže južnoslovenski jezici, misli se na te jezike sa njihovim varijetetima. Prema tome, u ovom kontekstu reći da je npr. hrvatski samo drugo ime za srpski jezik, znači reći da su pored štokavskog, kajkavski i čakavski dijalekti srpskog jezika; da su gramatike i rečnici hrvatskog jezika priručnici srpskog jezika, samo drugačije naslovljeni; da je istorija hrvatskog jezika isto što i istorija srpskog jezika… To su naravno totalne besmislice, ali one logički proističu iz zamenjivanja pojma jezika pojmom standardnog jezika. Otuda je proisteklo zamešateljstvo gde se Zavod i Ministarstvo izvlače, a Odbor tera svoju liniju sejući među školsku decu zlo seme srpskog jezičkog nacionalizma i još to nudi kao jedinu i opšteprihvaćenu naučnu istinu, dok bi njihov uistinu originalni spisak teško prihvatili ozbiljni lingvisti u Srbiji i van nje.

Nema rešenja a da se niko ne naljuti

* Da ste autor udžbenika, šta biste napisali koji su jezici južnoslovenski, a da bude u skladu sa naukom i zakonom, i da se niko ne naljuti?

– Šta god napisali neko će se naljutiti. Po mom mišljenju, tu treba navesti dve bitne informacije: 1. po tradicionalnoj, u svetu i kod nas opšteprihvaćenoj podeli južnoslovenski jezici su srpskohrvatski, slovenački, makedonski i bugarski; 2. po administrativnom rastakanju srpskohrvatskog njegovo mesto zauzimaju srpski, hrvatski, bosanski i crnogorski. To je sve što treba da stoji u udžbeniku, a u uputstvima za nastavnike i drugim materijalima mogle bi se dodati dve napomene, jedna o bosanskom, a druga o crnogorskom jeziku, jer su ta dva jezika za mnoge problematična. Često se umesto bosanski daje alternativni naziv bošnjački ili se piše bosanski/bošnjački, a jedini zakonit naziv tog jezika u Srbiji je bosanski, što opravdano stoji i u srpskom Zakonu o ratifikaciji Evropske jezičke povelje. A crnogorski možda nema dovoljno međunarodne afirmacije ali zaslužuje navođenje kao službeni jezik jedne države na južnoslovenskoj jezičkoj teritoriji, ma šta neko mislio o njegovoj lingvističkoj samosvojnosti. Moje mišljenje je suštinski podudarno sa poznatom Deklaracijom o zajedničkom jeziku iz 2017. godine, koju je potpisalo oko 10.000 ljudi širom sveta, uključujući više desetina lingvista, a koja navedene jezike vidi kao četiri ravnopravne varijante jednog zajedničkog jezika.

Vesna Andrić

izvor: https://www.danas.rs/vesti/drustvo/ranko-bugarski-nezameranje-ideologiji-srpskog-nacionalizma-put-u-haos/

SLOBODNA VOJVODINA

Bešlin: Srbija ima veoma dugačku tradiciju centralizma, unitarizma i nacionalizma

Istoričar Milivoj Bešlin izjavio je da predsednik Srbije Aleksandar Vučić nije „pao s neba“, već da Srbija ima veoma dugačku tradiciju centralizma, unitarizma i nacionalizma

Published

on

By

„Ovde se nacija doživljava kao jedno telo, kao jedno biće, i država zato često ima totalitarni karakter. Nije Aleksandar Vučić pao s neba, to vuče duboke korene iz srpske političke kulture“, rekao je Bešlin na javnom predavanju koje je organizovao Rotari klub Novi Sad, prenosi „Danas„.

Dodao je da je Srbija veoma teško podnosila federalno uređenje socijalističke Jugoslavije, a u Kraljevini Jugoslaviji Srbija je odbijala bilo kakvu pomisao na ideju da ta država može da bude pluralna i da treba da se federalizuje.

„Priče o nekakvoj Srbiji koja je između dva svetska rata bila društvo u kojem su muškarci nosili cilindre, a žene balske haljine, uglavnom su mitovi, to jednostavno nije tako izgledalo. Društvom u prvoj Jugoslaviji vladali su korupcija, nepismenost, bezakonje i diktatura kralja Aleksandra koji je privatizovao državu“, naveo je Bešlin.

Dodao je da je zbog toga nezadovoljstvo uređenjem Kraljevine Jugoslavije bilo veliko u svim krajevima te zemlje, pa čak ni vojska nije imala motiva da je brani od napada nacističke Nemačke u aprilu 1941. godine.

Bešlin je rekao da je Drugo zasedanje Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ) pre 80 godina održano u Jajcu ne slučajno baš 29. novembra.

„Tog dana 1941. godine izginuo je celi Radnički bataljon na Kadinjači, kako bi omogućio partizanskom Vrhovnom štabu da se povuče nakon sloma Užičke republike i izdaje četnika koji su tada prešli na stranu okupatora i tamo i ostali“, rekao je Bešlin.

Po njegovim rečima, ključna odluka AVNOJ-a bila je stvaranje federativne Jugoslavije, umesto prethodne centralističke, unitarne i duboko korumpirane Kraljevine Jugoslavije.

On je rekao da je današnji Ustav Srbije „falsifikat“ jer iz njega proizlazi da je Vojvodina kao autonomna pokrajina formirana 2006. kada je usvojen taj Ustav, a Vojvodina je kao autonomna pokrajina svojom političkom voljom formirana još u leto 1945. godine.

izvor: https://n1info.rs/vesti/beslin-srbija-ima-veoma-dugacku-tradiciju-centralizma-unitarizma-i-nacionalizma/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Bešlin: Nacionalisti su jedini krivci za raspad Jugoslavije

Nijedna od nacionalističkih ideologija, a ponajprije one najbrojnije, nisu perspektive ‘svojih’ naroda vidjele u jednoj složenoj, nacionalno i kulturno pluralnoj i nadnacionalnoj zajednici kakva je bila Jugoslavija, kaže historičar Milivoj Bešlin

Published

on

By

Milivoj Bešlin je istoričar i viši naučni saradnik Instituta za filozofiju i društvenu teoriju Univerziteta u Beogradu. Autor je dvotomne monografije Ideja moderne Srbije u socijalističkoj Jugoslaviji, kao i više desetina stručnih studija, članaka, rasprava i prikaza u domaćim i međunarodnim naučnim časopisima i zbornicima. Osnivač je i koordinator Laboratorije za istraživanje socijalizma i (post)jugoslovenske studije (YugoLab) na IFDT-u.

U radovima, između ostalog, istražuje političku i društvenu istoriju socijalističke Jugoslavije; studije nacionalizma; teoriju modernizacije; pokušaje reformi u socijalističkoj Jugoslaviji; osnovne elemente jugoslovenskog federalizma; pitanje položaja Vojvodine; srpsko-hrvatske odnose u 20. veku; problem antifašizma i istorijskog revizionizma; pitanja intelektualnog angažmana i nacionalizma.

Milivoj Bešlin je historičar i viši naučni saradnik Instituta za filozofiju i društvenu teoriju Univerziteta u Beogradu (Ustupljeno Al Jazeeri)

U svakom slučaju, jedan je od najpozvanijih istoričara u regionu za razgovor na temu 80. godišnjice od održavanja Drugog zasedanja Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ).

  • Za početak, šta, prema Vašem mišljenju, predstavlja AVNOJ u istoriji ovih prostora?

– AVNOJ je po svemu bio istorijska prekretnica i ne samo po onim pravnim, političkim i istorijskim karakteristikama, već je bio prekretna tačka u jednom novom poimanju države i jugoslovenskog zajedništva. Posle dve decenije centralizma, unitarizma, nasilja, nacionalne diskriminacije, represije i denacionalizacije, odlučeno je pod okriljem jedinog antifašističkog pokreta da se stvara i da će se stvarati složena država, federativna Jugoslavija. Jugoslovenski antifašizam partizanskog pokreta je bio utemeljen na dvostrukoj emancipaciji: nacionalnoj i socijalnoj. Nacionalno-oslobodilački karakter je emanirao AVNOJ i njegove odluke o konstituisanju federativne države uz uvažavanje svih njenih naroda i identiteta; dok je socijalnu emancipaciju emanirala socijalistička revolucija koja je trebalo da – pod parolom „nema povratka na staro“ – radikalno promeni stagnantno, korumpirano, nepravedno, petrifikovano i nepismeno društvo kapitalističke periferije, kakva je bila Kraljevina Jugoslavija.

  • Jugoslavija je na AVNOJ-u konstituisana kao složena zajednica ravnopravnih naroda, federativno uređena. Napisali ste da je tako ‘evolutivno i odozdo razgrađivan centralistički model i uvođen federativni princip na oslobođenim teritorijama’. Kako je to bilo moguće, s obzirom na i tada veoma prisutne nacionalizme među jugoslovenskim narodima?

– Svi jugoslovenski nacionalizmi, u prvom redu srpski kao nacionalizam sa najširom mobilizacijskom snagom, potom hrvatski izražen kao separatistički, i dalje, svi do poslednjeg, završili su Drugi svetski rat u kolaboraciji sa fašizmom. Nezavisno od toga da li su u kolaboraciju ušli strateški ili taktički, na samom početku rata ili tokom njegovog trajanja, ishod je bio istovetan: savez sa sebi bliskom ideologijom fašizma. Time su postali i deo ratno-zločinačke mašinerije okupatora i izvršili najteži crimen uz ratne zločine, a to je izdaja zemlje. Tako su jugoslovenski nacionalizmi sebe za duže vreme delegitimisali i trajnije kompromitovali za politički rad. Time je poraženo i nacionalističko poimanje Jugoslavije i mogao se pod okriljem antifašističkih pobednika, pod vođstvom KPJ, sprovesti koncept, kao što sam rekao, i nacionalne i socijalne emancipacije.

Razgraditi državni centralizam, definitivno odbaciti svaki nacionalni unitarizam, bio je nesumnjivi cilj oslobodilačkog pokreta. Ponuditi novi koncept složene države koji bi svi njeni narodi prihvatili značilo je ostati sa one strane svakog nacionalizma, a revolucijom i kapitalizma. Dakle, na AVNOJ-u je konstatovano da se „Jugoslavija izgrađuje i da će se izgrađivati na federativnom principu, koji će obezbediti punu ravnopravnost Srba, Hrvata, Slovenaca, Makedonaca i Crnogoraca, odnosno naroda Srbije, Hrvatske, Slovenačke, Makedonije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine“. Analiza dokumenata sa Drugog zasedanja AVNOJ-a jasno svedoči o ključnom obeležju nove Jugoslavije: federativno ustrojstvo u cilju obezbeđivanja nacionalne ravnopravnosti. U preambuli odluke o izgradnji Jugoslavije na federativnim principima stoji i da se zasniva na osnovu „prava svakog naroda na samoopredeljenje uključujući pravo na otcepljenje ili na ujedinjenje sa drugim narodima“. Time je označen faktički prestanak postojanja Jugoslavije kao centralističke monarhije.

  • Koncept koji je usvojen na Drugom zasedanju AVNOJ-a bio je, dakle, nacionalno-emancipatorski koncept države u izgradnji pet, odnosno, šest nacija i njihovih šest federalnih država kao konstituenata nove federativne Jugoslavije. I na samom zasedanju koplja su se lomila oko statusa Bosne i Hercegovine – da li će biti republika ili pokrajina, u čijem će sastavu biti, i tome slično. Ko je i kako „prelomio“ da Bosna i Hercegovina bude ravnopravna republika u jugoslovenskoj federaciji, konstituisana na istorijskom, a ne na nacionalnom principu?

– U partijskim dokumentima Bosna i Hercegovina se pominjala kao autonomija, što je bilo u skladu sa principom da će federalne jedinice biti nacionalne države pet naroda – konstituenasa Jugoslavije. Bosna ovaj kriterijum nije zadovoljavala. Ipak, srednjovekovni temelji bosanske državnosti, strah od velikosrpskih i velikohrvatskih pretenzija i ponajviše – uspeh ustanka u Bosni i Hercegovini – uticali su da se prvobitni planovi o autonomiji ove istorijske pokrajine promene. Iako je u početku rata prevladavalo stanovište u rukovodstvu KPJ da bi Bosna i Hercegovina trebalo da ima autonomiju, ta ideja se nije razrađivala i nije bilo jasno u kom obliku bi to rešenje bilo realizovano. Postojala su dva predloga: da se Bosna i Hercegovina konstituiše kao autonomna pokrajina vezana za jednu od federalnih jedinica (Srbiju ili Hrvatsku), dok je drugo rešenje predviđalo da se bosanskohercegovačka autonomija veže direktno za jugoslovensku zajednicu, da bude autonomija u okviru buduće federacije. Treće rešenje, sasvim različito od prethodnih je predviđalo da se Bosna i Hercegovina konstituiše kao federalna jedinica (država), odnosno ravnopravna članica federativne Jugoslavije u nastanku.

Na insistiranje Pokrajinskog komiteta KP BiH preovladalo je mišljenje da se Bosna i Hercegovina kao istorijski utemeljena geografska i ekonomska celina, sa specifičnom nacionalnom i konfesionalnom strukturom izgradi kao ravnopravna članica federativne Jugoslavije. Trebalo bi naglasiti i da je na ovu odluku uticao i Tito, koji se juna 1943. u razgovoru sa predstavnicima PK KPJ za BiH interesovao kada će biti osnovano AVNO Bosne i Hercegovine (kasnije ZAVNOBiH), što je već bilo trasiranje puta ka konstituisanju posebnosti i državnosti ove jedinice.

  • S druge strane, i Vojvodina je bila do kraja izgrađena ratna pokrajina, kao i ostale ratne pokrajine koje će na AVNOJ-u postati republike. Međutim, ona nije postala republika, već je ostala pokrajina unutar Srbije. Zašto?

– Vojvodina je bila konstituisana kao jedna od sedam ratnih pokrajina, koja je imala svoj Pokrajinski komitet KPJ, svoj Glavni štab kao najviše vojno telo i svoj Glavni narodnooslobodilački odbor kao najvišu instituciju nove vlasti. Sve ove tri ključne institucije su bile u neposrednoj vezi sa jugoslovennskim institucijama. Dakle, nije bila podređena nijednoj od ratnih pokrajina, budućih federalnih država (republika). Ipak, činjenica da Vojvodina nije dobila svoje antifašističko veće, bio je jasan znak da nema potencijala ili političke volje za njen status ravnopravne federalne države sa ostalima. Organizaciona struktura KPJ od pre rata, koja je imala sedam pokrajnskih komiteta i koja je predviđala sedam federalnih jedinica, bila je tokom rata izmenjena. Naime, koncept jugoslovenskog federalizma je bio, kao što sam rekao, nacionalno-emancipatorski. Pet, odnosno, šest nacija su tvorile Jugoslaviju i dobile pravo na svoje nacionalne države unutar Jugoslavije. Vojvodina nije imala „svoju“ naciju i samim tim nije ispunjavala taj ključni uslov.

Za razliku od Bosne i Hercegovine, koja je imala kapacitet i tradiciju državnosti zbog istorijskih okolnosti, Vojvodina to nije posedovala. Tako da je odluka o njoj kao autonomiji unutar Srbije, s obzirom na etničku strukturu, bila očekivana. S druge strane, ne bi trebalo izgubiti iz vida ni pragmatizam novih vlasti. Srbija i njena dominantna politička kultura, odbacivale su ideje složene države, federalizam im je bio potpuno stran. Federalističko ustrojstvo nove države, priznavanje realnosti o postojanju makedonske i crnogorske nacije, uz priznavanje državnosti njihovih jedinica, kao i bosansko-hercegovačke, bili su veliki šok za Srbiju. Vojvodina je delom trebalo da bude kompenzacija.

  • U Srbiju su tada inkorporirani i Sandžak kao nedovršena ratna pokrajina, te Kosovo sa složenom nacionalnom strukturom… Za razliku od Vojvodine koja je bila dovršena ratna pokrajina, kao i druge, buduće federalne jedinice, Kosovo i Sandžak su bili tokom rata oblikovani kao oblasti.

– Istorijske, regionalne, religijske i naravno etničke specifičnosti Sandžaka kao teritorijalno-političke jedinice sa složenom demografskom strukturom, uslovile su njegovo izrastanje u poseban status tokom rata, ali i u procesu konstituisanja federativne Jugoslavije. Politička odluka vođstva oslobodilačkog pokreta je bila da se sve specifičnosti Sandžaka kao jugoslovenske regije moraju izraziti formiranjem antifašističkog veća. Tako je u Pljevljima 20. novembra 1943. formirano ZAVNO Sandžaka. U Rezoluciji se govori o „narodu Sandžaka“, „Sandžaklijama“, ali i o „Srbima, Muslimanima i Crnogorcima“. Ipak, politička klima, kada je reč o statusu Sandžaka, menjala se krajem rata. Ni slabost ustanka u tom regionu nije pomogla njegovoj političkoj subjektivizaciji. Naposletku, protivno volji sandžačkih predstavnika, jugoslovenski vrh je početkom 1945. zauzeo stav o podeli Sandžaka između dve federalne jedinice, Srbije i Crne Gore. AVNO Sandžaka se sastao krajem marta 1945. u Novom Pazaru da bi doneo odluku o podeli ove oblasti i svom raspuštanju. Bio je to kraj postojanja Sandžaka kao političke jedinice.

S druge strane, oslobodilački pokret je na Kosovu bio veoma slabo razvijen… Ali se Kosovo tokom rata formiralo kao zasebna oblast, bez kapaciteta za status jedinice. Ipak, zbog demografske i etničke strukture, ono je bilo viđeno kao oblasna autonomija u okvirima Srbije, što je u leto 1945. godine potvrdila i oblasna skupština naroda Kosova i Metohije.

  • Kako odgovarate na nacionalističke argumente da su AVNOJ i kasnije Ustav SFRJ iz 1974. godine navodno ‘glavni krivci’ za raspad Jugoslavije, da su granice koje su povučene na zasedanju AVNOJ-a bile ‘veštačke’…?

– Takve primedbe su neznalačke, neistorične i karakteristične za nepoznavanje istorijskog konteksta, prava, kao i za naknadno „čitanje“ istorije, tačnije suđenje istoriji iz pozicija poraženog nacionalističkog i/ili fašističkog kvislinštva. Najpre, na AVNOJ-u nisu povlačene nikakve granice. Antifašistički i oslobodilački pokret svih jugoslvoenskih naroda tada je uvažio političku i svaku drugu realnost o postojanju dovršenih nacionalnih identiteta i potrebi izgradnje složene države koja bi uvažila nacionalnu pluralnu fizionomiju Jugoslavije. Dakle, Jugoslavija nije bila neka unitarna celina koju su komunisti veštački podelili na republike, odnosno, federalne države u federativnoj zajednici. Ona je na AVNOJ-u nastala i kasnije se izgrađivala sa punom svešću tih naroda da žele da žive zajedno. Legitimitet novim antifašističkim pobednicima donela je i ratna pobeda i podrška revolucionarnim merama koje su sprovođene. Kada je taj koncept, skupa sa ideološkim i personalnim nosiocima vlasti nestao, ta se država raspala. A raspala se jer je delegitimisana, dakle, izgubila je široku podršku ona ideologija koja ju je stvorila i održavala.

Umesto poraženog socijalizma, krajem 1980-ih, nova legitimacija i nova mobilizacijska snaga postaje nacionalizam. Nijedna od nacionalističkih ideologija, a ponajpre one najbrojnije, nisu perspektive „svojih“ naroda videle u jednoj složenoj, nacionalno i kulturno pluralnoj i nadnacionalnoj zajednici kakva je bila Jugoslavija. I to su jedini krivci za njen raspad.

IZVOR: AL JAZEERA

izvor: https://balkans.aljazeera.net/teme/2023/11/29/beslin-nacionalisti-su-jedini-krivci-za-raspad-jugoslavije

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Protest roditelja ubijenih đaka iz „Ribnikara“, poruke ispred Vlade – „3. maj i dalje traje“

Roditelji dece ubijene u OŠ “Vladislav Ribnikar” protestovali su u Beogradu i zatražili da se formira memorijalni centar u znak sećanja na ubijene đake i pripadnika obezbeđenja. Oni su posle okupljanja ispred škole otišli do Vlade Srbije, gde su ostavili poruke sa natpisima “3. maj i dalje traje”

Published

on

By

Okupljanje roditelja počelo je simbolično u 8. 40 sati, što je vreme koje oni prepoznaju kao trenutak kada je počela pucnjava u školi.

Roditelji su ispred škole palili sveće i ostavljali cveće. Tokom okupljanja,  sa druge strane ulice, stigli su i građani.

Tu su ljudi koji su hteli da podrže roditelje, javlja reporterka N1.

Među građanima koji su došli su i advokatica Sara el Sarag, bivša rektorka Ivanka Popović, profesor Fakulteta političkih nauka Filip Ejdus, novinar Veran Matić…

Učesnici protesta su posle odavanja počasti ispred škole otišli do Vlade Srbije. Tu su na zgradi vlade zalepili poruke u kojima su naveli da „3. maj i dalje traje“. Tu su se kratko zadržali i potom su se razišli, javlja naša reporterka

Šta roditelji traže?

Roditelji traže da se izgradi dostojanstven memorijali centar u školi u slavu devetoro đaka i jednog radnika obezbeđenja koji su ubijeni u toj školi 3. maja

Ispred Vlade se novinarima obratio jedan od roditelja Branko Anđelković koji je poslednjih dana u fokusu pažnje pošto nije izabran u Školski odbor, a on je tvrdio da ga ne biraju zato što govori istinu o 3. maju. On je stava da škola treba da bude zatvorena jer je to stratiše i nije više škola.

„Stojim iza svake svoje reči“, rekao je novinarima Anđelković i dodao da je neophodno da greške počnu da se ispravljaju, a prave se, kaže od 3. maja do dan danas.

„Kada je počeo Dan žalosti? Kada se pošlo u školu? Da li se neko seća. Kako to da institucije ne mogu da reaguju već stvari guraju pod tepih i prebacuju na Savet roditelja?“, zapitao je Anđelković.

On je naglasio da se memorijalni centar ne pravi za pet minuta i dodao da su za to su potrebne godine. „Memorijalni centar nije potreban meni, ni nama, mi ga imamo. Ali je potreban vama, deci, unucima, društvu“, kaže.

Inače, jednog stanovišta po pitanju memorijalnog centra su roditelji iz Saveta roditelja, a drugog roditelji ubijene dece. Ipak, učesnici protesta danas su više puta istakli da ne žele da se bave podelama u Savetu roditelja.

Majka ubijene devojčice iz OŠ „Vladislav Ribnikar“ Ninela Radičević izjavila je prethodno da država mora da se uključi u dešavanja oko osnivanja memorijalnog centra u znak sećanja na ubijenih devetoro đaka i radnika obezbeđenja.

Radičević je za N1 na protestu ispred „Ribnikara“ rekla da roditelji ne insistiraju na rešenju za memorijalni centar, već da ono treba da odredi multidisciplinarni tim stručnjaka, ali da u sve to mora da se uključi država, koja trenutno to ne čini.

Na skupu su svoje stavove izneli i građani koji su došli da roditeljima pruže podršku.

Tako je Univerzitetska profesorka Ivanka Popović izjavila da se stvari oko formiranja memorijalnog centra u OŠ „Vladislav Ribnikar“ presporo dešavaju i da su roditelji koji danas protestuju s pravom ogrorčeni – da se na njihovu decu zaboravilo i da su druge stvari važnije od toga.

„Mislim da je tragedija koja je zadesila sve nas toliko velika da se ne može rečima opisati i najmanje što možemo da uradimo je da pružimo podršku roditeljima stradale dece i porodici nastradalog radnika…Politika podsticanja govora mržnje je i dovela do činjenja dela nasilja proisteklih iz mržnje. Mislim da je to nešto što moramo da promenimo i zaustavimo jer ovo vodi u potpuno bezakonje koje znači da svako na svakog može da ide ako se ne slaže sa tom osobom i bez ikakvih psoledica za taj čin“, rekla je Popović za N1

izvor: https://n1info.rs/vesti/protest-roditelja-ubijenih-djaka-ispred-ribikara-traze-da-se-izgradi-memorijalni-centar/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Zahtevamo bezbednu Vojvodinu u kojoj deca i mladi mogu da žive i rade

Kandidatkinja na izbornoj listi Vojvođana Maja Mrnuštik pozvala je na povećanje opšte bezbednosti u Novom Sadu, jer su u poslednja dva dana obijena dva novosadska vrtića, obrazovne ustanove koje treba da budu sigurna zona za decu

Published

on

By

– Ovo je samo segment celokupne priče o lošem stanju bezbednosti u Novom Sadu, ali i čitavoj Vojvodini. Zato tražimo da se garantuje bolja bezbednost građana i njihove imovine i da se umesto izbornih priča pažnja skrene na svakodnevne, stvarne probleme naše okoline. Ovo što se sada događa na ulicama Novog Sada, pogotovo u sigurnim mestima za našu decu je sramotno i mora što pre da se spreči -istakla je Mrnuštik.

Stanje bezbednosti u Novom Sadu je poslednjih godina zabrinjavajuće. Česti kriminalni obračuni, pucnjave i krađe pojačavaju zabrinutost građana za svakodnevni život, dok akcija vlasti konstantno zaostaje.

izvor: https://vojvodjani.rs/zahtevamo-bezbednu-vojvodinu-u-kojoj-deca-i-mladi-mogu-da-zive-i-rade/?fbclid=IwAR0H9G3Tmc9nELW19Q2myhiOl_2cJm2i1pkr2gYBLuX-M23vJcubupIwdIs

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Vasić: Otuđenje imovine Telekoma Srbija – ugovor se potpisuje do 31. decembra

Potpredsednica Dveri i kandidatkinja na parlamentarnim izborima Radmila Vasić upozorila je da “neprimećeno prolazi otuđenje imovine” preduzeća za telekomunikacije Telekom Srbija, kao što se sa komunalnim preduzećem Vodovod i kanalizacija prenosi imovina na “ćerku firmu Ski infrastructure doo Beograd”, saopštile su danas Dveri

Published

on

By

Imovina se prenosi bez naknade, na period od 10 godina, koji će se automatski obnavljati i posle 10 godina ukoliko ne bude prigovora, tvrdi Vasić.

„Da li je tačno da se ovim ugovorom, preduzeće Telekom Srbija odriče kompletne svoje imovine i na novoosnovano zavisno preduzeće prenosi kompletno zemljište koje služi za potrebe postavljanja antena, antenskih stubova, nosača, sistema prenosa, instalacija radio-baznih stanica, kao i druge telekomunikacione i pripadajuće opreme i uređaja, sa kompletnom navedenom i pripadajućom opremom“, upitala je ona.

Vasić je ocenila da se predizborni period koristi da se ugovor potpiše do 31. decembra, navodeći da je imala uvid u ugovor kojim firma Ski infrastructure doo, bez saglasnosti Telekoma, može da podnese Ugovor nadležnim organima radi pribavljanja propisanih dozvola ili saglasnosti i upisa prava zakupa u katastarske ili druge javne knjige.

„Da li ste i kada obavestili zaposlene u Telekomu Srbija i sindikate ovog preduzeća da je ovo način da otpustite više hiljada zaposlenih u ovom preduzeću, jer će posle realizacije ovog ugovora o potpunom otuđenju imovine ostati bez posla“, upitala je Vasić.

izvor: https://n1info.rs/vesti/izbori-2023/vasic-otudjenje-imovine-telekoma-srbija-ugovor-se-potpisuje-do-31-decembra/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Kostreš (LSV) u Marker razgovoru: Bez promene u Vojvodini nema ni promena u Srbiji, saradnja sa SNS je zatvoreno poglavlje (VIDEO)

Bez Vojvodine i bez promene u Vojvodini nema ni promena u Srbiji, rekao je predsednik Lige Socijaldemokrata Vojvodine – Vojvođani Bojan Kostreš u emisiji Marker Razgovor. Kostreš je rekao i da je u biti njihove političke ponude to da treba promeniti sistem odlučivanja, da nikakve saradnje sa Srpskom naprednom strankom (SNS) neće biti, ali da je LSV spremna da sarađuje sa onim političkim organizacijama koje Srbiju vide kao građansku, sekularnu, decentralizovanu i evropsku državu

Published

on

By

“Bez vojvođanske skupštine i bez pobede evropskih snaga u Vojvodini nema ni mogućnosti da se Srbija transformiše u normalnu evropsku zemlju”, kaže Kostreš i dodaje da Vojvodina trenutno nije u fokusu.

“Mislim da je to smišljena akcija vladajuće partije. Zato su izbori u Vojvodini zakazani u poslednjem momentu i zato će vojvođanska kampanja biti toliko kratka i zato je naš cilj da je vratimo u fokus, jer bez nas nema ni borbe za očuvanje vojvođanskog načina života”, rekao je on.

Kostreš smatra da je neraspisivanje izbora u opštinama Vojvodine i to što se održavaju vanredni pokrajinski izbori, stvar taktike.

“Kada ste razdvojili lokalne i pokrajinske izbore, vi ste praktično u Vojvodini smanjili interesovanje birača, jer je izvesno da bi vladajuća koalicija izgubila deo lokalnih samouprava. Vladajuća koalicija nije pružila nijedan rezultat. Zato mi insistiramo da se u Vojvodini razgovara, jer imamo samo obećanja. Dosta nam je toga da se Vojvodine sete samo kada su raspisani izbori”, kaže Kostreš. 

Vojvođanski način života – to je ono što LSV najčešće potencira u svom programu. Kostreš obrazlaže da je reč o očuvanju multikulturalnosti.

“Vojvodina je Evropa u malom, to je multietnička i multikulturalna zajednica. Svako ko je u Vojvodinu došao, on je sa sobom doneo ono najbolje što ima. Baš zbog toga je ona toliko lepa i dobra. Mi to želimo da sačuvamo. Želimo da Vojvodina bude evropski most između Srbije i Evrope i da ono što ima, da to prenesemo i na ostale krajeve Srbije”, kaže Kostreš.

Na komentar da su šest godina bili u koaliciji sa SNS u Novom Sadu, Kostreš odgovara da je došlo do smene generacija i da nema više sedenja na dve stolice. 

“Mi smo građanska, proevropska, regionalistička stranka, koja se po mnogo čemu ne slaže da vrednostima koje zastupa SNS. To poglavlje naše istorije smo zatvorili. Spremni smo da sarađujemo sa svim onim političkim organizacijama koje prihvataju Vojvodinu kao politički faktor, koje žele da Srbija postane deo Evrope”, kaže Kostreš.

Objašnjava da je u biti njihove političke ponude to da treba promeniti sistem odlučivanja. 

“Mi smo došli u situaciju da jedan čovek odlučuje o svemu. Treba spustiti nivo odlučivanja na građane, znači decentralizacija. Regionalne uprave treba da donose regionalne programe, a zna se o čemu država vodi računa. Kroz jaku i bogatu Vojvodinu, može da bude samo jaka i bogata Srbija”, ocenio je on.

Optužbe o tome da LSV zagovara otcepljenje Vojvodine vidi kao zlonamernost ili nerazumevanje.

“Sve što želimo je da Vojvodina upravlja svojim resursima i Vojvođani odlučuju o svojim sudbinama. Sve to želimo i za Beograd. Želimo i za sve ostale delove Srbije”, kaže Kostreš. 

“Možda mi nismo dobro komunicirali sa ljudima, stalno se misli da mi želimo da otcepimo Vojvodinu. Ona jeste neodvojivi deo Srbije”, dodaje sagovornik Marker razgovora.

Kostreš dodaje da je bilo propusta dok su bili deo vlasti, ali da će greške biti promenjene.

“Ono gde smo mi grešili i što nismo pobedili ni na jednim izborima jeste što smo sebi dozvoljavali luksuz da budemo mlađi partner i što nismo mogli da diktiramo uslove”, kaže on.

Govoreći o komunikaciji sa ostatkom opozicije, naročito po pitanju kontrole izbornog procesa, dodaje da je ona negde bolja, negde slabija, ali da su spremni da sarađuju sa svima.

“Mi ne smemo sebi da dozvolimo luksuz još jednih sumnjivih izbora. Treba jasno razgovarati i o funkcionerskoj kampanji”, smatra on.

Osvrnuvši se na probleme i blokade poljoprivrednika, ali i obustava rada radnika Pošte, Kostreš kaže da ne postoje pravni mehnizmi kojima bi se njihovi problemi rešili jer je Vojvodina obesmišljena, ali postoje ljudski mehanizmi.

“Da sam premijer Vojvodine, ja bih stao na čelo tih ljudi. Seo bih sa njima i rekao im da živimo njihove probleme. Kad je poljoprivreda Vojvodine u problemu, to se linearno prenosi. Prva stvar, moramo vratiti Vojvodini ingerencije, drugo, dok to ne uradimo zajedno ćemo se boriti sa ljudima tamo gde se odluke donose”, dodaje Kostreš.

Na pitanje kako će rešiti probleme nasilja, ali i govora mržnje u Vojvodini, Kostreš odgovara da je neophodno razgovarati sa ljudima.

“Ako budemo čuvali naši međuljudske i komšijske odnose, ako budemo rekli da je vrednost što neko priča drugim jezikom ili ide u drugu crkvu, drugog je zavičaja, to je danas Vojvodina i to moramo da očuvamo”, zaključio je Kostreš.

Izvor: Insajder

izvor: https://insajder.net/teme/kostres-u-marker-razgovoru-bez-promene-u-vojvodini-nema-ni-promena-u-srbiji-saradnja-sa-sns-je-zatvoreno-poglavlje-video?amp=1

Continue Reading

Trending