Priča o ratovima devedesetih nije priča o prošlosti, to je priča o našoj sadašnjosti. Naša društva u ekonomskom, kulturnom, političkom i svakom drugom smislu su utemeljena tada i zato kada danas govorimo o ekologiji, o siromaštvu, o tome da ne možemo dobiti zdravstvenu zaštitu ili kako javni prostori nestaju, mi zapravo pričamo o nečemu što je utemeljeno devedesetih i ono što je neophodno današnjem društvu jeste prostor u kojem bismo uz dešavanja iz devedesetih osvetlili i posledice koje danas živomo, istakla je za Autonomiju sociološkinja i mirovna aktivistkinja Marijana Stojčić.
Ona je upozorila da radikalizacija društva, koja se jasno vidi u iracionalnim eksplozijama nasilja, od onog u medijima, preko onog koje dolazi iz izjava zvaničnika, pa sve do nasilja u našim privatnim razgovorima, najbolje dokazuje potrebu da se i danas bavimo devedesetim.
„Nasilje, otpor i mirovne aktivističke prakse“ dvodnevni je seminar u organizaciji Omladinskog centra CK 13, na kojem je tokom ovog vikenda u Novom Sadu bilo reči o ratu, miru, nasilju, medijskoj konstrukciji stvarnosti, antiratnom otporu tokom devedesetih, ali i mogućnostima održivog mira i mirovnih aktivističkih praksi.
Tokom dva dana, polaznici su imali prilike da se informišu o dešavanjima iz bliske prošlosti i načinima na koje ona i danas oblikuju stvarnost u regionu, a Marijana Stojčić i njena koleginica Anđela Savić podelile su svoje bogato iskustvo po ovim pitanjima. Ono ih, kažu, uči da pojedinci koji su zainteresovani za pomenute teme to rade iz različitih razloga, uglavnom zbog toga što ih „nešto žulja“, što imaju osećaj dubokog nesklada između dominantnih narativa i sopstvenog iskustva.
„Čini mi se da je početni impuls kod najvećeg broja upravo to – nešto ne funkcioniše, nešto nije u redu. Nije lako baviti se ovim temama. To nije konfrontacija sa nekakvim apstrakcijama, to je, između ostalog, konfrontacija sa roditeljima, prijateljima, bližom okolinom i sa samim sobom“, ukazala je Stojčić.
Marijana Stojčić: Čak ne postoji ni dovoljno napora da se na nivou činjenica izlista šta se dešavalo devedesetih…, ali to nije slučajno, jer imamo ideološki i personalni identitet ljudi elite na vlasti, a često i u opoziciji, koji su direktno na različite načine učestvovali u devedesetim.
Anđela Savić je istakla da su najznačajniji primeri oni da se neko interesuje za ove teme i istražuje ih uprkos sukobima i pritiscima koje zbog toga ima čak i u najbližem okruženju.
„Jedan dečko je dolazio na suđenja za ratne zločine, njegova porodica se nikako nije slagala sa njegovim stavovima, sa onim što je on otkrivao i što ga je zanimalo. Uprkos tome, on je dolazio i postavljao gomilu pitanja, razgovarao sa brojnim osobama u sudu. Jedna po jedna takva osoba i mislim da je to dovoljno“, kazala je Savić.
Tabu rata
Aktivistkinja Dušica Vasić rekla je za Autonomiju da se njeni motivi za učešće u događajima sa ovakvoim tematikom prvenstveno nalaze u činjenici da je priča o ratu tabu tema u našem društvu, zbog čega je neophodan ozbiljan lični angažman da bi se došlo do stvarnih činjenica o dešavanjima od pre dve ili tri decenije, a čije posledice se reflektuju i na današnja dešavanja.
„Dominantan diskurs ovde je pro Ukrajina ili pro Rusija, dok su levičarska perspektiva i antiratni aktivizam potpuno ućutkani i ne postoje. A važno je da se pokrene debata o tome šta mi kao individue možemo da postignemo na ovom planu i, posledično, šta možemo udruženi kroz samoorganizaciju, kako možemo da doprinesemo“, navela je ona.
Budući da je po struci sociološkinja, kazala je da joj je ovo iskustvo dragoceno i iz profesionalnmog ugla.
„U praktičnom smislu, najvažnije mi je da saznam kako mi kao civilni sektor možemo da se organizujemo i šta možemo da uradimo po tom pitanju“, rekla je ona.
Anđela Savić: Zapravo su ti ludaci imali logističku ili bar prećutnu podršku širih struktura.
Slobodan Mićić ocenio je za Autonomiju da rat i nasilje podrazumevaju više od samog kolektivnog sukoba jer uključuju i sve propratne posledice, sve psihosocijalne krize kroz koje ljudi prolaze, sve emocije, stresove, traume i gubitke koji nikada čoveka ne ostavljaju ravnodušnim.
„Želim da vidim šta to znači danas i na koji način alternativne politike i ovakvi seminari mogu da postoje, šta oni predstavljaju. Oni pokazuju nove okvire, to mi je lični razlog da saznam nešto novo, da produbim svoje hipoteze“, rekao je Mićić.
Ovaj master psiholog napomenio je i da je važno da se precizno identifikuju uzroci transgeneracijskog nasilja kojem su mnogi izloženi putem vaspitanja i socijalizacije, bez da su toga bili svesni, jer je samo tada moguće naći rešenje za traumu pretrpljenu zbog diskriminacije, predsrasuda ili stereotipa.
„Cilj ovih seminara je da sve krene od pojedinca i naših mikrokosmosa, naših najmanjih, najužih krugova i da se onda širi dalje. A od nas zavisi da li ćemo mi to širiti“, rekao je Mićić.
Razotkrivanje matrice
Marijana Stojčić smatra da nije uopšte upitno da li postoji želja za razotkrivanjem dešavanja iz devedesetih, već da je najvažnije da to postoji kao potreba koja će onda dovesti do toga da se suočimo sa našim društvom i time kako je ono utemeljeno devedesetih. Uprkos tome što postoje različite perspektive i iskustva devedesetih, prema njenim rečima, postoji nešto što bi trebalo da je nivo istorijskih činjenica o kojima ovde i dalje nema konsenzusa.
„Čak ne postoji ni dovoljno napora da se na nivou činjenica izlista šta se dešavalo devedesetih: kad je počeo rat, koji su bili preduslovi da se on desi, kakav je bio tok tog rata, koje su posledice… To je nešto što nije pitanje interpretacije nego istorijskih činjenica. Mi to nemamo, ali to nije slučajno, jer imamo ne samo ideološki, nego i personalni identitet ljudi elite na vlasti, a često i u opoziciji, koji su direktno na različite načine učestvovali u devedesetim“, kazala je ona.
Dodala je da se protivrečnosti devedesetih objašnjavaju brisanjem, poricanjem, izdvajanjem događaja ili njihovim svođenjem na incident ili anegdote, uz obavezno izbegavanje da se formira širi i kompleksniji narativ. Smatra da je neophodno otvarati prostor za razgovor, ali bez megalomanskih očekivanja.
„Obrazovni sistem nam ne ide na ruku, medijski deo nam takođe ne ide na ruku ni slučajno, hajde da vidimo gde su ti prostori koje možemo da gradimo kao prostore otpora kroz priču o tome, kroz razmenu, uz poštovanje različitih iskustava, perspektiva i poštovanje sagovornika, objašnjavajući zapravo koje su stvari zaista neprihvatljive“, navela je ona, dodajući da, naravno, postoje teme koje ne mogu biti tema rasprava, kao što su genocid u Srebrenici ili spaljivanje živih ljudi zatvorenih u kućama.
Anđela Savić podsetila je da u Srbiji postoji veoma selektivan odnos prema ratnim zločincima poput Milana Lukića.
„Odnos prema njemu kao nekom ludaku koji je samostalno zatvorio oko sedamdeset ljudi u kućama je problematičan, jer onda kada to dostigne neke razmere da više ne možemo da ih svojatamo, onda kažemo da su to neki ludaci. A zapravo su ti ludaci imali logističku ili bar neku prećutnu podršku nekih širih struktura“, ukazala je ona.
Marijana Stojčić je ocenila da je to deo strategije poricanja, gde se pomera fokus sa sistema koji je učestvovao u tome.
„Imaš neke jadnike na kojima se lome kola, a ne vidiš ni logističku podršku, ni medijsku podršku, ne vidiš državne resurse, ne vidiš odgovornost političkih struktura i to je zapravo jedna od strategija poricanja“, zaključuje Stojčić.
Marton (LSV): Ne zaboraviti zločin proterivanja Hrvata iz Hrtkovaca, da nam se zlo ne bi ponovilo
Portparol opozicione stranke Lige socijaldemokrata Vojvodine – Vojvođani (LSV) Aleksandar Marton podsetio je večeras da je na današnji dan 1992. godine počelo proterivanje Hrvata iz mesta Hrtkovci u Sremu i poručio da se taj zločin mora pamtiti, “da nam se zlo ne bi ponovilo”
Marton je u saopštenju za javnost podsetio da je 6. maja 1992. godine u Hrtkovcima održan skup Srpske radikalne stranke na kom je lider te ultarnacionalističke partije Vojislav Šešelj pročitao imena 17 viđenijih seoskih Hrvata, kojima je javno poručeno da se moraju iseliti, jer će u protivnom biti proterani.
Maja meseca 1992. započela je kampanja zastrašivanja, premlaćivanja i ubistava, koja je za posledicu imala progon više od 40.000 sremskih Hrvata ili oko 85 odsto članova te zajednice, naveo je Marton.
Podsetio je da je takva politika imala epilog u pravosnažno izrečenoj kazni Vojislavu Šešelju za podsticanje progona, deportacije i prisilno raseljavanje, te prisilno premeštanje Hrvata u Sremu.
“LSV je od početka ratova devedesetih godina stala u odbranu ugroženih komšija. Zato smo i sami progonjeni. Ovo moramo pamtiti, da nam se zlo ne bi ponovilo”, poručio je Marton.
Nastavlja se sistematsko uništavanje svega što podseća na Vojvodinu.
Boško Palkovljević Pinki poginuo je kao partizan u Drugom svtskom ratu 10. juna 1942. Imao je svega 22 godine
Iako i danas neke škole, ulice, jedna kasarna u Sremskoj Mitrovici i čuvena sportska hala u Zemunu nose naziv Pinki, o ovom narodnom heroju retko se govori
Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara: SVM ne nudi rešenja, već je deo problema
Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara (DZVM) ocenjuje da Balint Pastor, predsednik Saveza vojvođanskih Mađara (SVM), pokušava da predstavi ovu stranku kao samostalnu političku snagu, dok u stvarnosti ostaje verni saveznik Srpske napredne stranke (SNS)
“Pastor tvrdi da SVM ne ulazi u Vučićev Pokret za narod i državu, ali i dalje sledi politiku SNS-a u svim ključnim pitanjima. Očigledno je da je njihova ‘samostalnost’ samo forma, dok je suština u bespogovornom sprovođenju volje Aleksandra Vučića”, smatraju u DZVM-u.
Oni dalje ocenjuju i da Pastorova izjava da SVM ne traži ministarske funkcije, već želi da zadrži uticaj kroz državne sekretare zapravo predstavlja pokušaj da se održi distanca od SNS-a i odgovornosti koje nosi učešće u vlasti, ali “upravo su ti ‘niži nivoi vlasti’ došli u fokus kada se govori o korupciji i lošim odlukama”.
Iz DZVM-a podsećaju da su upravo u nadležnosti državnog sekretara iz SVM-a bili troškovi izgradnje železničke pruge Novi Sad – Kelebija, koji su porasli za 87 miliona dolara, te da se srušila i nadstrešnica na stanici u Novom Sadu.
“Umesto da preuzme odgovornost, SVM i dalje sprovodi politiku SNS-a, a kada se pojave problemi, beži od odgovornosti. Politika ‘mi bismo, ali da ne uđe’ je prepoznata i više vam neće proći”, poručuju.
Oni su se takođe osvrnuli i na, kako kažu, Pastorovu relativizaciju problema manjinskih prava u vezi s nedostatkom višejezičnih natpisa na železničkim stanicama, što “dodatno potvrđuje da je SVM odavno odustao od borbe za interese vojvođanskih Mađara”:
“Umesto da zahteva poštovanje Zakona o službenoj upotrebi jezika i pisma, on se poziva na probleme u drugim državama. Ovo nije zaštita manjinskih prava, već otvorena kapitulacija pred kršenjem zakona”.
Na kraju, nazivanje građanskih protesta „anarhijom“ i „glasnom manjinom“, zaključuju iz Demokratske zajednice vojvođanskih Mađara, pokazuje da je SVM potpuno na strani režima.
“Umesto podrške građanima koji se bore za pravnu državu, oni štite korumpiranu vlast i svoje privilegije. SVM ne nudi rešenja, već je deo problema – vreme je da prestanu da obmanjuju javnost”, poručuju iz DZVM-a.
Državljanka Hrvatske podržala studente, pa proterana iz Srbije: Ima sedam dana da preseli život i porodicu
Državljanki Hrvatske Arien Stojanović Ivković, koja je u Beogradu završila Medicinski fakultet, zaposlila se, udala i zasnovala porodicu, srpske vlasti su odlučile da uskrate gostoprimstvo posle 12 godina života u srpskoj prestonici, proteraju je iz zemlje i zabrane ulazak na godinu dana. Za preseljenje svog celokupnog života dobila je rok od sedam dana
Arien Stojanović Ivković je u Beogradu završila Medicinski fakultet, zaposlila se i udala za srpskog državljanina sa kojim ima malo dete. Duže od deceniju živi u srpskoj prestonici i nikada do sada nije imala problema sa svojim boravkom.
Sve do 8. aprila ujutro kada ju je pozvao inspektor iz Uprave za strance i pozvao da dođe u prostorije policije, uveravajući je da je s njenim boravkom sve u redu.
Arien za N1 kaže da ju je u policiji sačekalo više inspektora, među kojima je bio i onaj s kojim je razgovarala. Na licu mesta joj je uručeno rešenje kojim se ukida ranije odobren privremeni boravak i zabranjuje ulazak u Srbiju na godinu dana, odnosno do 8. aprila sledeće godine.
Ona dodaje da je time prestala da važi i radna viza koju je imala za rad u Srbiji.
U obrazloženju se šturo navodi da je “organ nadležan za zaštitu bezbednosti Republike Srbije dostavio procenu da boravak državljanke Hrvatske Ivković Stojanović Arien predstavlja neprihvatljivi bezbednosni rizik”.
MUP se za donošenje ovakve odluke pozvao na član 66. stav 1 Zakona o strancima, kojim se predviđa da strancu može da se ukine dozvola privremenog boravka i zabrani ulazak u zemlju ako se naknadno sazna da “postoji jedan ili više razloga propisanih za odbijanje zahteva za privremeni boravak”.
Po čemu je tačno bezbednosni rizik mlada lekarka koja radi u osiguravajućoj kući na proceni štete nastale usled telesnih povreda – ni sama ne zna. Kaže da joj se život svodi na posao, vrtić, dete, porodicu i odlazak na poneki veći studentski protest – ako stigne.
A upravo u tom protest, sagovornica N1 vidi mogući razlog za njeno proterivanje. Kaže da je studente, njihove zahteve I proteste podržala ne samo na ulici, već i na svojim društvenim mrežama. Dodaje da je na Instagramu kao lekar osudila ulazak predsednika Aleksandra Vučića u jedinicu intenzivne nege i dodirivanje bez rukavica povređenih u požaru u Kočanima.
Srpska policija Arien je dala rok od sedam dana da napusti zemlju i rok od 15 dana da uloži žalbu, s tim što žalba ne odlaže izvršenje rešenja.
Time je ova žena primorana da napusti grad u kojem živi duže od decenije, a njena mlada porodica će biti rasturena.
“Možda ću ostati bez posla, možda ću morati da odvedem dete sa sobom, što znači da neće viđati oca, ići u vrtić”, navodi Arien u razgovoru za N1.
Zbog zabrane ulaska u zemlju, neće moći da dovodi dete, koje je dvojni džavljanin, u posetu porodici u Srbiji, već će kontakti zavisiti isključivo od njihove mogućnosti da dođu u Hrvatsku.
Naša sagovornica se obratila za pomoćAmbasadi Republike Hrvatske u Beogradu, a najavila je i žalbu na pomenuto rešenje srpskih službi bezbednosti.
Kako nezvanično saznajemo, Arien nije usamljen slučaj i više hrvatskih državljana je umesto dozvole za privremeni boravak dobilo zabranu ulaska u Srbiju.
N1 se ovim povodom obratio MUP-u Srbije, ali do objavljivanja ovog teksta odgovor nismo dobili.
LSV: Stefanović naredio hapšenje Olenika posle gostovanja na N1
Stranka Vojvođani-LSV saopštila je da je glavni javni tužilac Višeg javnog tužilaštva Nenad Stefanović naredio hapšenje Aleksandra Olenika nakon gostovanja na TV N1
„Glavni javni tužilac Nenad Stefanović naredio je hapšenje Aleksandra Olenika, potpredsednika LSV, posle njegovog gostovanja na N1srbija u toku kog je izneo podatke o pucanju zvučnim topom na građane. Srećom, ovo „uputstvo“ nije primenjeno. Za sada“, navodi se u saopštenju stranke.
„Danas je tužilaštvo, prvi put od 15. marta, počelo da saslušava ljude i uzima izjave ljudi koji su imali zdravstvene probleme zbog upotrebe neke vrste soničnog, zvučnog oružja“, istakao je advokat i potpredsednik Lige socijaldemokrata Vojvodine Aleksandar Olenik tada za N1. Dodao je da se „prvi put posle negacija i pretnji da će biti hapšeni oni koji pominju zvučno oružje – tek danas počinje sa izjavama žrtava koje imaju lekarske nalaze“.
Ono što je prethodilo velikom protestu koji se odžao u Beogradu 15.marta je već poznato u celom svetu: sa jedne strane imali smo nasmejanu Srbiju, studentske marševe… dok se toj Srbiji suprostavio režim svakodnevnim pretnjama, širenjem straha i na sam dan protesta dovoženjem tenkova u predgrađa, zaustavljanjem saobraćaja u zemlji i glavnom gradu, skupljanjem naoružanih maskiranih kriminalaca u Pionirskom parku
Protest je pokazao da studente i građane motiviše želja za slobodnom, demokratskom Srbijom u kojoj institucije funkcionišu u skladu sa Ustavom i zakonima! Taj dan je potpuno demaskirao režim Aleksandra Vučića i pokazao je da se oni boje pravde i istine, kao i da na svaki način pokušavaju da spreče saznanje o njihovom činjenju i negiraju svoju odgovornost za pad nadstrešnice u Novom Sadu i smrt 16 ljudi, za upotrebu ‘zvučnog topa’, da lažu javnost o ispunjenju studentskih zahteva ili da proizvode lažne vesti poput one da je u Odžacima vođa studentskog protesta pucao i ranio jednog naprednjaka! Sam Vučić pokazuje u svojim nastupima, koje sada ima i po nekoliko dnevno, da svoj položaj doživljava kao svoju životnu sudbinu, čak pokazuje i crtu nenormalnosti gde na samu državu gleda kao na ličnu svojinu!
Režim je, tog dana, planirao nasilje, čak je želeo da toliko kulminira da dođe i do žrtava! Oni bi to nazvali ‘pokušajem Majdana’! Na delu je bio otvoreni državni terorizam! Sada su se spremili da urade u centru Beograda ono što su već pokušali u Banjskoj na Kosovu! Okidač za nasilje je trebala biti zloupotreba, u Srbiji, zabranjenog ‘zvučnog topa’ (sonic weppon)! U javnosti Srbije više nema dileme da je neka vrsta tog oružja upotrebljena i da je to uradila policija Srbije! Ja sam skeptik prema tom scenariju iz prostog razloga što je srpska policija toliko korumpirana i razjedinjena, klanovski podeljena, da bi se do sada saznalo i ko je pucao, sa kog mesta i iz kog oružja! Još 16.marta dobio sam informaciju da je zloupotreba izvršena sa krova Ruskog doma i da je na građane pucano iz ruske verzije Vortex ili ring-gun topa!
Mesto je savršeno za upotrebu, zbunjuje jer je zvuk morao da se odbijeod zgrade predsedništva u oba pravca ulice kralja Milana – ka Terazijama i Slaviji! Niko se ne bavi, osim mene, s tim scenarijem, a iz dana u dan je sve veća mogućnost da se upravo to dogodilo! Ogromna većina stručnjaka koja je analizirala dostupne snimke govori upravo o Vortex ili sličnom topu, organizacija Earshot to tvrdi, a i sama kompanija Genasys, koja je proizvođač lrad450 topova koje poseduje Srbija, u svom demantiju govori da je zvuk sa snimaka proizveden ring-gun topom, a ne njihovim! Vučić samouvereno zove FSB, FBI i EU da pošalju stručnjake u Srbiju i utvrde istinu! Naravno, on zna da FSB sebe neće optužiti, a da ostali ne mogu da utvrde istinu jer ne mogu da uđu u Ruski dom i izvrše istragu! Istovremeno, Vučić i Vulin se otvoreno zahvaljuju Rusiji što im je pomogla tog dana i što redovno sarađuju u naporima da spreče ‘obojenu revoluciju’! Srećom, neverovatna prisebnost i pamet studenata je sprečila da se ostvari Vučićev naum! Oni su minut posle haosa koji je nastao upotrebom zvučnog topa objavili da je protest završen i da se vraćaju na svoje fakultete! Tada se dogodilo nešto potpuno neverovatno, nekoliko stotina hiljada građana koja je na protest došla da bi videla leđa ovom režimu ih je poslušala i razišla se – Srbija je jasno rekla: srušićemo ga gandijevski – bez nasilja! Ta saradnja je iznenadila Vučića i ‘skinula ga golog’! Sve što mu je sada preostalo je otvorena diktatura ili gubitak vlasti!
Najvažnije poruke protesta 15.03. su:
– Da je zbog masovnosti skupa režim izgubio legitimitet
– Da nasilje na kojem režim insistira više ne prolazi – STRAHA VIŠE NEMA
Evropski mediji sve više pišu o protestu i o srpskim studentima, nazivaju ih čak i evropskom avangardom! Vucic i njegov režim su pod baražnom paljbom, sada ga neki čak otvoreno nazivaju diktatorom! Ti mediji, ali i mnoge evropske vlade, kao i sam EU parlament traže od EU komisije da se uključi u problem i pomogne građanskoj Srbiji da se izbori za evropsku budućnost, koja je sa Vučićem nemoguća! Dok pišem ovaj tekst odvijao se i završen je hitan sastanak u Briselu koji su Vučiću zakazali Ursula von der Leyen I Antonio Costa! Njihovi kratki i jasni postovi na društvenim mrežama bez održane konferencije za medije govore da je Vučić imao neprijatan sastanak! Insistiranje na ubrzanju reformi u pravosuđu, izbornom zakonodavstvu, slobodnim medijima i borbi protiv korupcije u stvari kažu: ispuni studentske zahteve! Na zalost do pro-evropske prelazne vlade još uvek nismo došli samo iz razloga što niko u Srbiji to ne traži od EU! Istovremeno, Evropski sud za ljudska prava je postavio Srbiji pitanja o upotrebi zvučnog topa i zahteva odgovore do 31. ovog meseca! Sve ovo jesu ozbiljni pritisci na Vučića! Od reči, znam da su dela EU mnogo opasnija za režim, ali njih građani Srbije teže vide. Ta dela su: ne otvaranje klastera u pregovorima, ne primanje Srbije u SIPA, kao i ne puštanje novca za rast BDP! Srbija je zbog toga u ozbiljnom problemu, od početka godine je morala da pozajmi čak 3 milijarde evra kako bi ispunila budžetske obaveze!
Da li će Vučić ispuniti zahteve? Neće!!! Ispunjenje bi značilo njegov pad, ali i probleme sa slobodnim i nezavisnim sudovima u Srbiji zbog svega što je činio kao apsolutni vladar! Svako normalan bi se obeshrabrio posle pola miliona okupljenih na protestu! Medjutim, on nastavlja sa lažima, podizanjem tenzija, preti svima – profesorima, univerzitetu, prosvetnim radnicima, policiji, tužilaštvu, studentima, opoziciji, medijima… Pokušava da napravi politički pokret kojim želi da zamaskira SNS, kao da su ljudi ‘veverice’, pokušaće i da formira novu vladu sa što je manje političara u njoj!
Sve to mu je pogrešna taktika! On više i ne može da ima pravu taktiku, samo može da kupi još koji dan na vlasti. Zato će narednih dana, kada bude bio zakazan novi protest, pola miliona okupljenih građana lako prerasti u milion!