Priča o ratovima devedesetih nije priča o prošlosti, to je priča o našoj sadašnjosti. Naša društva u ekonomskom, kulturnom, političkom i svakom drugom smislu su utemeljena tada i zato kada danas govorimo o ekologiji, o siromaštvu, o tome da ne možemo dobiti zdravstvenu zaštitu ili kako javni prostori nestaju, mi zapravo pričamo o nečemu što je utemeljeno devedesetih i ono što je neophodno današnjem društvu jeste prostor u kojem bismo uz dešavanja iz devedesetih osvetlili i posledice koje danas živomo, istakla je za Autonomiju sociološkinja i mirovna aktivistkinja Marijana Stojčić.
Ona je upozorila da radikalizacija društva, koja se jasno vidi u iracionalnim eksplozijama nasilja, od onog u medijima, preko onog koje dolazi iz izjava zvaničnika, pa sve do nasilja u našim privatnim razgovorima, najbolje dokazuje potrebu da se i danas bavimo devedesetim.
„Nasilje, otpor i mirovne aktivističke prakse“ dvodnevni je seminar u organizaciji Omladinskog centra CK 13, na kojem je tokom ovog vikenda u Novom Sadu bilo reči o ratu, miru, nasilju, medijskoj konstrukciji stvarnosti, antiratnom otporu tokom devedesetih, ali i mogućnostima održivog mira i mirovnih aktivističkih praksi.
Tokom dva dana, polaznici su imali prilike da se informišu o dešavanjima iz bliske prošlosti i načinima na koje ona i danas oblikuju stvarnost u regionu, a Marijana Stojčić i njena koleginica Anđela Savić podelile su svoje bogato iskustvo po ovim pitanjima. Ono ih, kažu, uči da pojedinci koji su zainteresovani za pomenute teme to rade iz različitih razloga, uglavnom zbog toga što ih „nešto žulja“, što imaju osećaj dubokog nesklada između dominantnih narativa i sopstvenog iskustva.
„Čini mi se da je početni impuls kod najvećeg broja upravo to – nešto ne funkcioniše, nešto nije u redu. Nije lako baviti se ovim temama. To nije konfrontacija sa nekakvim apstrakcijama, to je, između ostalog, konfrontacija sa roditeljima, prijateljima, bližom okolinom i sa samim sobom“, ukazala je Stojčić.
Marijana Stojčić: Čak ne postoji ni dovoljno napora da se na nivou činjenica izlista šta se dešavalo devedesetih…, ali to nije slučajno, jer imamo ideološki i personalni identitet ljudi elite na vlasti, a često i u opoziciji, koji su direktno na različite načine učestvovali u devedesetim.
Anđela Savić je istakla da su najznačajniji primeri oni da se neko interesuje za ove teme i istražuje ih uprkos sukobima i pritiscima koje zbog toga ima čak i u najbližem okruženju.
„Jedan dečko je dolazio na suđenja za ratne zločine, njegova porodica se nikako nije slagala sa njegovim stavovima, sa onim što je on otkrivao i što ga je zanimalo. Uprkos tome, on je dolazio i postavljao gomilu pitanja, razgovarao sa brojnim osobama u sudu. Jedna po jedna takva osoba i mislim da je to dovoljno“, kazala je Savić.
Tabu rata
Aktivistkinja Dušica Vasić rekla je za Autonomiju da se njeni motivi za učešće u događajima sa ovakvoim tematikom prvenstveno nalaze u činjenici da je priča o ratu tabu tema u našem društvu, zbog čega je neophodan ozbiljan lični angažman da bi se došlo do stvarnih činjenica o dešavanjima od pre dve ili tri decenije, a čije posledice se reflektuju i na današnja dešavanja.
„Dominantan diskurs ovde je pro Ukrajina ili pro Rusija, dok su levičarska perspektiva i antiratni aktivizam potpuno ućutkani i ne postoje. A važno je da se pokrene debata o tome šta mi kao individue možemo da postignemo na ovom planu i, posledično, šta možemo udruženi kroz samoorganizaciju, kako možemo da doprinesemo“, navela je ona.
Budući da je po struci sociološkinja, kazala je da joj je ovo iskustvo dragoceno i iz profesionalnmog ugla.
„U praktičnom smislu, najvažnije mi je da saznam kako mi kao civilni sektor možemo da se organizujemo i šta možemo da uradimo po tom pitanju“, rekla je ona.
Anđela Savić: Zapravo su ti ludaci imali logističku ili bar prećutnu podršku širih struktura.
Slobodan Mićić ocenio je za Autonomiju da rat i nasilje podrazumevaju više od samog kolektivnog sukoba jer uključuju i sve propratne posledice, sve psihosocijalne krize kroz koje ljudi prolaze, sve emocije, stresove, traume i gubitke koji nikada čoveka ne ostavljaju ravnodušnim.
„Želim da vidim šta to znači danas i na koji način alternativne politike i ovakvi seminari mogu da postoje, šta oni predstavljaju. Oni pokazuju nove okvire, to mi je lični razlog da saznam nešto novo, da produbim svoje hipoteze“, rekao je Mićić.
Ovaj master psiholog napomenio je i da je važno da se precizno identifikuju uzroci transgeneracijskog nasilja kojem su mnogi izloženi putem vaspitanja i socijalizacije, bez da su toga bili svesni, jer je samo tada moguće naći rešenje za traumu pretrpljenu zbog diskriminacije, predsrasuda ili stereotipa.
„Cilj ovih seminara je da sve krene od pojedinca i naših mikrokosmosa, naših najmanjih, najužih krugova i da se onda širi dalje. A od nas zavisi da li ćemo mi to širiti“, rekao je Mićić.
Razotkrivanje matrice
Marijana Stojčić smatra da nije uopšte upitno da li postoji želja za razotkrivanjem dešavanja iz devedesetih, već da je najvažnije da to postoji kao potreba koja će onda dovesti do toga da se suočimo sa našim društvom i time kako je ono utemeljeno devedesetih. Uprkos tome što postoje različite perspektive i iskustva devedesetih, prema njenim rečima, postoji nešto što bi trebalo da je nivo istorijskih činjenica o kojima ovde i dalje nema konsenzusa.
„Čak ne postoji ni dovoljno napora da se na nivou činjenica izlista šta se dešavalo devedesetih: kad je počeo rat, koji su bili preduslovi da se on desi, kakav je bio tok tog rata, koje su posledice… To je nešto što nije pitanje interpretacije nego istorijskih činjenica. Mi to nemamo, ali to nije slučajno, jer imamo ne samo ideološki, nego i personalni identitet ljudi elite na vlasti, a često i u opoziciji, koji su direktno na različite načine učestvovali u devedesetim“, kazala je ona.
Dodala je da se protivrečnosti devedesetih objašnjavaju brisanjem, poricanjem, izdvajanjem događaja ili njihovim svođenjem na incident ili anegdote, uz obavezno izbegavanje da se formira širi i kompleksniji narativ. Smatra da je neophodno otvarati prostor za razgovor, ali bez megalomanskih očekivanja.
„Obrazovni sistem nam ne ide na ruku, medijski deo nam takođe ne ide na ruku ni slučajno, hajde da vidimo gde su ti prostori koje možemo da gradimo kao prostore otpora kroz priču o tome, kroz razmenu, uz poštovanje različitih iskustava, perspektiva i poštovanje sagovornika, objašnjavajući zapravo koje su stvari zaista neprihvatljive“, navela je ona, dodajući da, naravno, postoje teme koje ne mogu biti tema rasprava, kao što su genocid u Srebrenici ili spaljivanje živih ljudi zatvorenih u kućama.
Anđela Savić podsetila je da u Srbiji postoji veoma selektivan odnos prema ratnim zločincima poput Milana Lukića.
„Odnos prema njemu kao nekom ludaku koji je samostalno zatvorio oko sedamdeset ljudi u kućama je problematičan, jer onda kada to dostigne neke razmere da više ne možemo da ih svojatamo, onda kažemo da su to neki ludaci. A zapravo su ti ludaci imali logističku ili bar neku prećutnu podršku nekih širih struktura“, ukazala je ona.
Marijana Stojčić je ocenila da je to deo strategije poricanja, gde se pomera fokus sa sistema koji je učestvovao u tome.
„Imaš neke jadnike na kojima se lome kola, a ne vidiš ni logističku podršku, ni medijsku podršku, ne vidiš državne resurse, ne vidiš odgovornost političkih struktura i to je zapravo jedna od strategija poricanja“, zaključuje Stojčić.
Violeta Srbljanin, potpredesnica Udruženja bubrežnih invalida iz Sremske Mitrovice kaže da smo pre par godina bili pridruženi član Eurotransplanta, međutim, pošto nismo dali dovoljan broj organa koji je uslov za ulazak u Eurotransplant, izgubili smo tu šansku, i sada smo ponovo na mrtvoj tački.
Da može drugačije, potvrđuje Slovenija koja je članica Eurotransplanta. Prošle godine su uradili više od stotinu transplatacija organa.
“Mi radimo već dvadeset godina sa Eurotrnsplantom. Na svakodnevnoj praksi, jer izmenjamo oko 70 odsto organa. Ali, ima i drugih prednosti. Ima prednosti taj nagli razvoj, rezultati. Svi organi koji se ne mogu upotrebiti u Sloveniji, upotrevljavaju se na području Eutronsplanta”, kaže prim spec Danica Avsec iz Instituta za transplataciju organa i tkiva u Sloveniji.
Pre pola veka u Srbiji je urađena prva transplatacija bubrega. Na taj ogran čeka oko 800 pacijenta. Šezdeset puta je veća šansa da će nam organ biti potreban, nego da budemo potencijalni donor.
Presudom Stanišiću i Simatoviću okončan poslednji postupak zbog ratnih zločina devedesetih: Koje je nasleđe Haškog tribunala?
Pravosnažnom presudom Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, bivšim funkcionerima Službe državne bezbednosti, pre dva dana okončana je jedna era. Oni su pravosnažno osuđeni na po 15 godina zatvora, odlučilo je Žalbeno veće Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove u Hagu. Bio je to poslednji sudski postupak pokrenut pred Međunarodnim krivičnim sudom za zločine u bivšoj Jugoslaviji
Ovaj sud, u javnosti mnogo poznatiji pod nazivom Haški tribunal, formalno je prestao sa radom 2017. godine. Međutim, postupke koji nisu bili okončani dovršio je Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove.
Poslednji od tih postupaka bio je protiv Stanišića i Simatovića koji je ove nedelje okončan petnaestogodišnjom kaznom za bivše rukovodioce SDB-a.
Na taj način završeni su svi krivični postupci u Hagu koji su pokrenuti zbog ratnih zločina počinjenih devedesetih u zemljama bivše Jugoslavije. Poslednja presuda došla je skoro tačno trideset godina od osnivanja ovog suda.
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju osnovan je u maju 1993. godine od strane Ujedinjenih nacija, kao odgovor međunarodne zajednice na vesti o strašnim zločinima, hiljadama ubijenih, mučenih, zlostavljanih i prognanih.
Bio je to prvi sud za ratne zločine koje su osnovale UN, i prvi međunarodni sud za ratne zločine nakon sudova u Nirnbergu i Tokiju.
Za trideset godina rada, podignute su optužnice protiv 161 osobe, a njih 92 su osuđene. Održano je više od 10.000 dana suđenja, saslušano više od 4.500 svedoka, ostavljeno više od dva i po miliona stranica sudskih transkripata…
Kako se navodi na internet stranici suda, osnovni cilj mu je bio da izvede pred sud najodgovornije za užasna dela poput ubistva, mučenja, silovanja, porobljavanja, uništavanja imovine i druge zločine obuhvaćene Statutom Međunarodnog suda.
“Izvođenjem počinilaca pred sud, MKSJ nastoji da odvrati od budućih zločina i osigura pravdu za hiljade žrtava i njihovih porodica, i time doprinese trajnom miru u bivšoj Jugoslaviji”, navodi se na internet stranici suda.
Sonja Biserko, predsednica Helsinškog odbora za ljudska prava ističe da je primarna funkcija suda bila da dokumentuje sve što se dešavalo i da definiše sukobe na prostoru bivše Jugoslavije.
– Sakupljena su svedočanstva od ogromnog značaja, brojna dokumentacija, video materijal… Napravljene su precizne procene žrtava, čime je sprečena manipulacije brojevima. Urađeno je mnogo kako bi se pokrenuo dijalog u svim zemljama bivše Jugoslavije, navodi Biserko.
Ona dodaje da većini osoba kojima je suđeno u Haškom tribunalu ne bi bilo suđeno u sopstvenim zemljama.
Među postupcima koji su se vodili u Hagu, nekoliko je privlačilo više pažnje od drugih. To svakako važi za postupke bivšem predsedniku Republke Srpske Radovanu Karadžiću i komandantu Vojske RS Ratku Mladiću.
Podsetimo, Mladić je u junu 2021. godine osuđen na kaznu doživotnog zatvora zbog genocida, progona, istrebljivanja, ubistvo i prisilno premeštanje građana u području Srebrenice, kao i niz drugih dela. Mladić je dosta dugo važio za najtraženijeg haškog begunca, imajući u vidu da se 16 godina krio od nadležnih. Vlasti Srbije su ga uhapsile u vojvođanskom selu Lazarevu 2011. godine i izručile.
Istu kaznu, zbog istih zločina, dobio je i Radovan Karadžić. On je pravosnažno osuđen u martu 2019. godine, a kao i Mladić dosta godina je proveo skrivajući se.
Iako nije rezultovalo presudom, suđenje bivšem predsedniku Jugoslavije Slobodanu Miloševiću je dosta dugo bilo u fokusu javnosti. Milošević, koji je uhapšen i izručen 2001. godine, bio je optužen za veliki broj dela počinjenih u BiH, Hrvatskoj i na Kosovu – genocid, deportacije, ubistva, progone na političkoj, rasnoj i verskoj osnovi…Ipak, ovaj krivični postupak nije okončan imajući u vidu da je Milošević preminuo u ćeliji, u martu 2006. godine.
Nasuprot njemu, Vojislav Šešelj, lider Srpske radikalne stranke, dočekao je presudu. On je pravosnažno osuđen na deset godina zatvora za progon, deportacije i druga dela protiv čovečnosti. Ipak, nije odslužio ni dan kazne, imajući u vidu da je više do deset godina proveo u pritvoru.
Među značajnijim odlukama suda smatra se i ona kojom su krivice za progon srpskog stanovištva oslobođeni hrvatski generali Ante Gotovina i Mladen Markać, iako su prvostepenom presudom bili osuđeni na višedecenijske kazne. Najzad, i bivši premijer Kosova Ramuš Haradinaj bio je oslobođen odgovornosti, iako je više svedoka ubijeno tokom sudskog postupka.
Danas, više decenija nakon rata u bivšoj Jugoslaviji, većina onih kojima se sudilo u Hagu tretiraju se kao nacionalni heroji.
Sonja Biserko, naglašava da u ovom procesu prednjači Srbija.
– Imajući u vidu da je Srbija vodila agresivan rat, ona se najviše angažuje na promovisanju Mladića, Karadžića i drugih kao heroja koji su se borili da zaštite nacionalne interese. U drugim zemljama bivše Jugoslavije ratna dešavanja vide kao odbrambeni rat u kojima nema zločina. Svako je pronašao razlog da se odbrani od zločina koji su, nesporno, počinjeni. Srbija tu, a to pokazuju i presude Haškog tribunala, nosi najveći teret i zato se rad ovog suda od početka negirao i podrivao, zaključuje Biserko.
Usijana diplomatija u cilju smirivanja tenzija na severu Kosova: Da li će zahtevi evropskih lidera biti ispunjeni?
Održavanje novih izbora na severu Kosova, obezbeđivanje učešća Srba na njima i započinjanje rada na uspostavljanju Zajednice srpskih opština – to su tri zahteva koja su evropski zvaničnici izneli u Moldaviji u razgovoru sa predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem i kosovskom predsednicom Vjosom Osmani. U cilju smirivanja tenzija u Beograd i Prištinu dolaze specijalni predstavnik EU Miroslav Lajčak i američki izasalanik za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar. Analitičari ističu da je pojačana diplomatska aktivnost oko Kosova nastavak francusko-nemačkog plana i ukazuju na reakcije Amerike prema Prištini, za koje kažu da su novina, ali ne i neočekivane.
Osim rata u Ukrajini i političkih tenzija u Moldaviji, jedna od tema Samita Evropske političke zajednice bila je kriza na severu Kosova i Metohije. To je bila prilika da se najviši evropski zvaničnici sastanu sa predstavnicima Beograda i Prištine, a čini se da su naročito bili aktivni predsednik Francuske Emanuel Makron i nemački kancelar Olaf Šolc.
“Naši zahtevi prema obe uključene strane su jednostavni, angažovanje Kosova da organizuje nove izbore u četiri opštine, učešće Srba na ovim izborima i da se Kosovo bavi primenom Zajednice srpskih opština. Jednostavno rečeno, to su zahtevi koje smo postavili”, naveo je Makron.
Nemački kancelar Olaf Šolc je istakao da on zajedno sa francuskim predsednikom i visokim predstavnikom EU Žozepom Boreljom ulaže velike napore da se obezbede uslovi za deeskalaciju krize na Kosovu.
“I to je zadatak kojem smo veoma posvećeni, naravno, jer smo sada veoma blizu pronalaženja veoma strukturalnog i trajnog rešenja za sukob između Kosova i Srbije. Uz dogovorene sporazume, sve to treba da se sprovede”, poručio je Šolc.
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić rekao je da je razgovor sa dvojicom kormilara EU bio težak, ali i da je uloga Srbije u očuvanju mira u regionu ključna.
“Znate da nisam optimista, skoro nikako, ali verujem da ljudi sada imaju pravu sliku o tome šta se dešava na Balkanu što je važno i nije bitno da li su neke zemlje priznale ili nisu priznale Kosovo. Verujem da je sasvim jasno da ne postoji samo krivac koji je uvek bio obeležen, kao što je to bila Srbija, već je to mnogo komplikovanija situacija, ali neću da kažem da je sasvim drugačija situacija. Ali verujem da postoji više razumevanja stvarnih pitanja i stvarnih događaja koji su se nedavno desili na Kosovu, posebno na severu Kosova”, istakao je Aleksandar Vučić.
Za to vreme, predsednica Kosova, Vjosa Osmani, nastavila je sa diskreditovanjem Srbije, označavajući Srbe sa severa Kosova kao “krimnalne bande”. Ona je navela da Srbiji nije mesto među evropskim narodima, ali da će razmotriti zahtev francusko-nemačkog dvojca o održavanju novih izbora u srpskim opštinama na severu Kosova i Metohije.
Raste pritisak stranih diplomata da situacija deeskalira
Zbog dešavanja na severu Kosova kada je došlo do sukoba predstavnika KFOR-a i Srba u Zvečanu, koji su protestovali zato što je albanski gradonačelnik, uprkos njihovom protivljenju, ušao u zgradu opštine u tom gradu, i prethodnih dana stizale su reakcije iz EU, ali i zemalja Kvinte i SAD, čije su poruke bile najoštrije do sada, kako su ocenjivali stručnjaci.
SAD su osim osude prištinskih vlasti zbog nasilnog upada u zgrade opština sa srpskom većinom, isključile Kosovo sa vežbi “Branilac Evrope 2023”.
Međunarodna diplomatija usmerena na smirivanje tenzija na Kosovu nastaviće se i početkom sledeće nedelje kada su Beogradu i Prištini predviđene posete predstavnika i SAD i EU. Specijalni predstavnik Evropske unije (EU) za dijalog Miroslav Lajčak i američki izaslanik za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar, kako je najavljeno, doputovaće u ponedeljak i utorak, 5. i 6. juna.
Milan Igrutnović, saradnik Instituta ta evropske studije za Euronews Srbija kaže da je pojačana diplomatska aktivnost nastavak francusko-nemačkog plana koji je postao plan cele EU.
“Ova ekscesna situacija na severu im je poslužila da reafirmišu svoje zahteve kojima je pridodato očekivanje da će biti makar novi lokalni izbori na Kosovu na kojima bi imali učešće srpske zajednice i da bi se postigao jedan demokratski legitimitet za nove lokalne vlasti”, rekao je Igrutinović za Euronews Srbija.
Dodaje da je ipak zanimljiviji nastup Amerike koja se postavlja prema prištinskoj vladi dosta oštro, i da su potezi koje su SAD povukli prema kosovskim vlastima novina, ali da nisu neočekivani.
Prema njegovoj oceni, ovo je za Beograd neka vrsta taktičke pobede i ističe da postoji prostor za manevar.
“S obzirom na stanje na severu Kosova i tenzije koje su narasale i strah od specijalnih jedinica, dole je jedna loša i tenzična situacija. Svakako nema tu puno dobitaka za narod na sveru Kosova. U slučaju da se dese neki novi lokalni izbori to bi možda bio nekakav pozitivan ishod, ali oni su u lošoj poziciji koja već dugo vremena traje”, kaže on.
Igrutinović smatra i da je logično očekivanje da se kosovski specijalci povuku sa severa, da se održe lokalni izbori i da se Srbi vrate u institucije.
“Biće velika očekivanja od Beograda”
Na pitanje da li veruje u povratak Srba u institucije kaže da veruje da će biti velika očekivanja od Beograda da pošalje taj signal.
“To je naredni spoljopolitički korak u tom smeru i onda Beograd ima veću spremnost da to uradi jer oseća jednu taktičku pobedu i da onda izađe u susret spoljnopolitičkim događajima i dinimaci koja se dešava kako bi zadržao oreol pouzdanog partnera. Iz perspektive Beograda to bi više bio ustupak zapadu u diplomatskoj igrici koja se ove nedelje odigrala nego Prištini”, zaključuje on.
Potpredsednica Centra za spoljnu politiku Suzana Grubješić kaže da je opšti zaključak svih učesnika Samita Evropske političke zajednice u Kišinjevu da je za situaciju na severu Kosova najodgovornija Prištinska administracija.
“Pre svega to je zaključak najvećih partnera kosovske države. I SAD koje nisu bile tu prisutne, ali i ključnih evropskih zemalja. I nemački kancelar Šolc i francuski predsednik Makron i ostale članice EU su pravilno pokazale i ukazale na onoga ko je odgovoran za stanje na severu Kosova”, rekla je Grubješić za Tanjug.
Istakla je da su predstavnici evropskih zemalja na samitu dali predloge kako da do deeskalacije na severu dođe, ali da je problem u tome što Aljbin Kurti za sada odbija da te predloge i primeni.
“I Kurti i kosovska predsednica za sada odbijaju. Ali ja mislim da oni nemaju izbora nego da postupe onako kako se od njih zahteva. A to je da se najpre ukloni specijalna policija i snage koje inače nemaju pravo ni po kosovskim zakonima da borave na severu, a ne samo u opštinskim zgradama”, navela je Grubješić.
Istakla je da zbog sprovođenja Kurtijeve politike Priština gubi poverenje svog glavnog saveznika – SAD.
“To ne ide jedno s drugim. Protivljenje i teranje inata SAD-u i ostanak na vlasti. Kako će se to rasplesti i kakva će politička sudbina Kurtijeva biti mi ne znamo. Spominju se izbori i smena bez izbora”, navela je Grubješić
Borel zatražio nove izbore u opštinama na severu Kosova
Visoki predstavnik Evropske unije za spoljnu politiku i bezbednost Žozep Borel zatražio je takođe raspisivanje novih lokalnih izbora u opštinama na severu Kosova, učešće Srba u tom izbornom procesu i početak rada na osnivanju Zajednice opština sa srpskom većinom
Borel je na Tviteru sinoć napisao da je sa predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem i predsednicom Kosova Vljosom Osmani i razgovarao o „opasnoj situaciji na severu Kosova“.
On je u objavi naveo da je imao zajednički sastanak predsednikom Francuske Emanuelom Makronom i nemačkim kancelarom Olafom Šolcom, ali i da je imao odvojene sastanke sa Vučićem i Osmani.
„Imamo tri jasna zahteva, a to su novi lokalni izbori odmah, obezbeđenje učešća kosovskih Srba u izbornom procesu, početak rada na osnivanju Zajednice opština sa srpskom većinom u okviru dijaloga pod okriljem EU“, napisao je Borel.
„Ako se to ne uradi biće ozbiljnih posledica za naše odnose“, dodao je on u objavi posle sastanka sa predsednicima Srbije i Kosova na margini skupa Evropske političke zajednice u Moldaviji.
Uz poruku na Tviteru priložene su slike na kojima se vidi kako se Borel odvojeno sastaje sa Osmani i Vučićem, kao i zajednički sastanak na kome su Osmani, Vučić zajedno sa Borelom, Makronom i Šolcom.
Pre Borela gotovo identičnu inicijativu predstavio je francuski predsednik Emanuel Makron u ime Francuske i Nemačke.
Makron je izjavio sinoć u Moldaviji da su Pariz i Berlin apelovali na Srbiju i Kosovo da što pre budu organizovani novi lokalni izbori u četiri opštine sa srpskom većinom na severu Kosova i da na njima učestvuju predstavnici Srba.
LSV-VOJVOĐANI: Pastor i Bakić da zabrane nastup šovinističkog pevača u Novom Žedniku
Subotica, 2. jun 2023 – Gradski odbor Lige socijaldemokrata Vojvodine-VOJVOĐANI u Subotici zahteva da se zabrani koncert Baje Malog Knindže, pevača čiji je repertoar prepun pesama koje raspiruju etničku i versku mržnju, zakazan za 4. jun u Novom Žedniku kod Subotice
Posebno je sramotno što na koncert pozivaju uprava Srpske pravoslavne crkvene opštine i parohije čantavirske, i to u dvorištu osnovne škole.
Vlasti moraju da reaguju i zabrane ovaj koncert koji se organizuje u multietničkoj sredini.
Održavanje ovog sramotnog koncerta značilo bi kršenja Ustava Srbije, kao i Zakona o osnovnom obrazovanju i vaspitanju i Zakona o zabrani diskriminacije.
Pozivamo gradonačelnika Subotice Stevana Bakića i predsednika Skupštine grada Subotica Balinta Pastora da javno osude održavanje ovog neprimerenog skupa i učine sve da se on zabrani.
Novi Žednik je dom svih njegovih građana, a ne mesto na kom se raspiruje verska i nacionalna mržnja.
Protest “Vojvođani protiv nasilja” održan pred zgradom RTV u Novom Sadu
Na protestnom skupu “Vojvođani protiv nasilja” koji je danas održan ispred zgrade Radio-televizije Vojvodine u Novom Sadu, okupilo se više stotina nezadovoljnih građanina.
Okupljenima su se obratili narodni poslanik izborne liste “Vojvođani” Aleksandar Olenik i predsednica novosadskog odbora Lige socijaldemokrata Vojvodine-VOJVOĐANI Maja Mrnuštik. Olenik je istakao da je posao javnog medijskog servisa Vojvodine da objektivno informiše građane, a ne da podržava nasilje koje promovišu predsednik Aleksandar Vučić, Vlada i Narodna skupština. Olenik je najavio i nova okupljanja nezadovoljnih Vojvođana. Čelnica novosadskih ligašica i ligaša Maja Mrnuštik izjavila je da su se aktivisti LSV odazvali pozivu narodnog poslanika Aleksandra Olenika, jer žele da se bore protiv svake vrste nasilja. Navela je da su ligašice i ligaši u subotu bili na protestima u Beogradu, juče u Zrenjaninu, danas u Novom Sadu i da će zajedno sa ostalom građanima Srbije i Vojvodine i dalje da se bore protiv laži, mržnje i nasilja. Okupljeni građani su nosili parole protiv nasilja i pozivali RTV da informiše objektivno i nepristrasno.