Connect with us

SLOBODNA VOJVODINA

MILIVOJ BEŠLIN: Veselje nad humkama nikome ništa dobro nije donijelo

“Ključni faktor nestabilnosti na Zapadnom Balkanu su Aleksandar Vučić i njegova radikalska politika”

Published

on

Milivoj Bešlin je historičar, ali uopće nije nijemi posmatrač procesa koji se dešavaju na Zapadnom Balkanu, već aktivni kritičar preplitanja sumorne sadašnjice i zločinačke prošlosti. Tom prilikom ovih dana smo imali priliku da pročitamo vijest o tome kako dvije studentkinje iz Republike Srpske dobijaju stipendije za studiranje u Beogradu na Akademiji za nacionalnu bezbjednost, prema preporuci direktora Bezbednosno-informativne agencije Aleksandra Vulina, koje pri tome veličaju lik i djelo ratnog zločinca Ratka Mladića. Na pitanje kako komentariše taj čin, ukoliko hipotetički uzmemo u obzir da će njih dvije sutradan biti na bezbjednosnim pozicijama Srbije, nas sagovornik započinje rezultatima istrage američkog ministarstva finansija koje je nametnulo sankcije šefu političke policije Vulinu, najodanijem Vučićevom saradniku, zbog, kako je rečeno, trgovine oružjem i narkoticima.

„Ako se savremena UDBA bavi time, to znači da je sam vrh vlasti umiješan u veoma kompromitujuće kriminalne radnje. Ali moje pitanje je da li je tim novcem plaćano Vučićevo lobiranje, a lobiranje je legalizovana korupcija, nekih od vodećih američkih diplomata u regionu ili nekih od evropskih zvaničnika. Šta ćemo sa tim što su neki od ključnih američkih diplomata ili izaslanika za Zapadni Balkan u samom Vašingtonu nazvani ’Vučićevim advokatima’. Znamo da advokati nikoga ne zastupaju bez naknade. Dakle, kriminal, i to ozbiljan međunarodni kriminal je jedan ugaoni kamen režima u Srbiji. Drugi je sada već otvorena radikalizacija i fašizacija i Srbije i regiona. I to su dva stuba aktuelne naprednjačke vlasti, uz snažnu podršku američke ambasade, a prije toga njemačke kancelarke. Očito, što je kriminal veći, što se za njega više zna, radikalna i ultradesničarska politika Vučićevog režima će biti sve radikalnija“, kaže on.

On dodaje da je „dio te priče potpaljivanje vatri u Bosni i Hercegovini i na Kosovu“.

„Milošević je identične stvari radio… Kada je bivao u problemu u Srbiji, palio je vatre u regionu tamo gde je mogao. Vučić može dosta toga, jer mu je zapadna politika dopustila da se proširi u svojim hibridnim poduhvatima i van granica Srbije. Naravno i Rusija je živo zainteresovana za otvaranje balkanskog fronta kako bi se pažnja zapadne zajednice pomjerila sa istrebljivačkog rata koji Putin vodi u Ukrajini. To je kontekst za radikalizaciju. A stipendija Beograda dvjema ograničenim starletama ’srpskog sveta’ je samo spoljna manifestacija radikalizacije prilika koju Vučićev režim sistematski sprovodi u regionu. Rečenica: ’Što vas nismo više pobili’, ostaje vječiti usklik koji je ugrađen u temelje manjeg BH entiteta i onih koji im zbog te rečenice daruju stipendije“, rekao je Milivoj Bešlin za Slobodnu Bosnu.

Također, ne smijemo da ne spomenemo, prošla je još jedna godišnjica Srebrenice, a zvanična Srbija je ćutala. S druge strane, u Republici Srpskoj su se na taj dan orile i pjevale pjesme u pojedinim mjestima. Kako se stiglo do te jedne potpune erozije ljudskosti?

Ovogodišnje obilježavanje godišnjice genocida u Srebrenici u Srbiji je bilo obilježeno još jednom brukom Vučićeve državne televizije koja sada genocid naziva „srebreničkim dešavanjima“. Kao da je riječ o seriji kulturnih ili estradnih programa. Kada je riječ o slavljenju masakra u manjem BH entitetu, bio je to „nastavak genocida drugim sredstvima“, kako je lucidno napisao književnik Tomislav Marković. Dovoljno je reći da dok su majke, sestre i žene ubijenih u srebreničkom genocidu ukopavale svoje stradale, lokalne i entitetske vlasti su ogranizovale koncert na kome se pjevao, među naci-šovinistima, popularni kič: „Veseli se srpski rode“. Veselje nad humkama nikome ništa dobro nije donijelo. Onima koji se danas tako grlato vesele nad hiljadama grobova pobijenih u Srebrenici se mora reći da su svojim bestijalnim i varvarskim postupcima nesumnjivo načinili korak bliže u konačnoj delegitimizaciji entitetske podjele države Bosne i Hercegovine, podjeli koja je de facto nagradila zločine, genocid i etničko čišćenje.

Prije Srebrenice, bila je i Foča, i Višegrad, i Prijedor, i mnoge druge godišnjice za koje javnost u Srbiji ne zna, ili kako istoričarka Dubravka Stojanović kaže „ne želi da zna“. Ako se malčice odmaknemo, ipak će to biti dio jedne historije koju ljudi u Srbiji uporno negiraju, dok se u Republici Srpskoj to izvrće ruglu. Kako ta takoreći prigušena historija može da utječe na stabilnost u regionu?

Ovakva politika sjećanja vladajuće ideologije srpskog nacionalizma, mogli bismo je zvati i kulturom sjećanja „što vas nismo više pobili“, kako reče nesrećna Vulinova stipendistkinja, obilježje je današnjih dominantnih kretanja u srpskom društvu. Od epohe historijskog revizionizma, karakteristične za režim Borisa Tadića, pod Vučićevom autokratijom Srbija je stigla do totalnog historijskog revanšizma. Dakle, totalna rehabilitacija ratne politike iz devedesetih, ignorisanje, negiranje ili veličanje svih zločina koji su u ime te politike i ideologije počinjeni i ideja da će se takvim pristupom region zastrašiti i pristati da učestvuje u kriminalnim asocijacijama poput, sada već otpisanog, Open Balkana. Takvom politikom sjećanja vladajuća, radikalska Srbija, pokazuje da nije odustala ni od ciljeva, a mislim ni od metoda koji su primjenjivani u ratovima devedesetih godina.

Šta je, po Vama, glavni problem što Zapadni Balkan, a pod time se primarno misli na Srbiju, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu i Kosovo, ne može da se odmakne od svakodnevnih turbulencija?

Ključni faktor nestabilnosti na Zapadnom Balkanu su Aleksandar Vučić i njegova radikalska politika koja se ne miri sa postojećim granicama u regiji. To je ono što je prije nekoliko godina Ivica Dačić nazvao „drugim poluvremenom“ koje nas čeka. Ali pošto ne može da krene tenkovima na susjede kao njegovi šefovi Milošević i Šešelj devedesetih, Vučić nominalno priznaje teritorijalni integritet susjednih država, osim Kosova, naravno. Ali ne priznaje i njihov suverenitet! Suveren je narod. A pošto u državama koje ste nabrojali u određenom, iako manjinskom procentu, žive i Srbi, Vučić sebe smatra i njihovim liderom. Prema toj logici, on ima pravo da ih zastupa, a time i da ograničava suverenitet ovih država. Zbog toga Vulin, po Vučićevoj želji, njega i tituliše ne kao predsjednika Srbije, već liderom Srba u regionu. Tako Vučić koristi Srbe u okolnim državama da bi te zemlje kontrolisao, krnjio im suverenitet, odvlačio ih od demokratskog razvoja, udaljavao od NATO i EU. Takvu politiku nazivam doktrinom ograničenog suvereniteta susjednih država Srbije. I dok su kreatori te politike u Beogradu, sprovodioci su Vučićevi lojalisti u Podgorici, Severnoj Mitrovici i Banjaluci, a neki od ključnih teoretičara nalaze se i u Zagrebu.

Kako vidite ulogu Srpske pravoslavne crkve u doprinosu tenzičnosti u regionu?

Milošević je u svojim osvajačkim pohodima od 1991. imao tenkove već u velikoj mjeri sovjetizovane i do kraja srbizirane JNA, a Vučić za svoj projekat velikodržavlja koji naziva „srpskim svetom“ ima mantije državne Crkve Srbije, kako joj je zvanično ime u aktima Vaseljenske patrijaršije. Druga ključna uloga te crkve je da bude predstraža Rusije i ruske crkve na Balkanu. Zbog toga je zakasnilo i nedovoljno bilo „saznanje“ Evropskog parlamenta da je SPC pod ruskim patronatom. Nije, jer SPC nije pod utjecajem ruske crkve, ona je ispostava ruske crkve, a to znači agentura Putinovog režima za Balkan. Zbog toga je jedan od srpskih vladika javno rekao da je u Putinovoj „svetoj Rusiji nada za spasenje ne samo pravoslavnih naroda, nego čitave Evrope i svijeta.”

A kakva je Rusijina uloga?

Rusiji treba drugi front na Balkanu, kako bi se pažnja Zapada odvukla sa agresije i strašnih zločina koje agresorska vojska čini u ratu u Ukrajini. Otimanje hiljada ukrajinske djece i njihovo smještanje u tzv. filtracione logore je sve što bi svijet trebalo danas da zna o Rusiji i fašističkom režimu koji uz dosta visok stepen legitimiteta vlada tom velikom zemljom. Zarad politike otvaranja balkanskog fronta, kao rezervnog, a to je kontinuitet ruske politike više od jednog vijeka, Putinov režim koristi različite agenturne ispostave od religijskih, obavještajnih, političkih, medijskih do (para)intelektualnih. Utoliko će jasni poraz ruskog režima u agresorskom ratu u Ukrajini i „smutnoe vremja“ koje Rusiju čeka poslije poraza, biti i šansa za emancipaciju Zapadnog Balkana od destruktivne kremaljske agenture, a to znači i šansu za suštinsku demokratizaciju Srbije.

Dobro, vratimo se na prvobitno pitanje. U kojim aspektima se današnja bezbjednosna politika Srbije razlikuje od vremena Slobodana Miloševića? Iako je ratno stanje prošlost, zašto postoji percepcija konstantne napetosti i mogućnosti izbijanja novog sukoba? Možete li uporedite ova dva perioda u tom svjetlu, ali i da prokomentarišete polarizovano mišljenje o tome koji je bio teži – vrijeme Miloševića ili sadašnjost pod Vučićem?

To je ista politika. Samo su metodi prilagođeni, ali ciljevi su identični. I ceh koji će biti plaćen bit će skup, kao i onaj iz vremena Miloševića. Ipak, Vučić se trudi da staru Miloševićevu, radikalsku velikodržavnu politiku sprovodi perfidnije, tražeći saveznike na Zapadu. Vučić sprovodi strategiju shodno revidiranoj rečenici Dobrice Ćosića, izgovorenoj na hajdučkoj „skupštini“ na Palama u toku rata: „Ja sam kreator rečenice da smo mi Srbi dobitnici u ratu, a gubitnici u miru. Ipak, pokušajmo da obrnemo paradigmu i da u miru ostvarimo ono što nismo dobili ratom.“ To je i danas politika službene Srbije. Kako u miru dobiti ono što se zbog, navodno, loše međunarodne konstelacije nije dobilo ratom.

Ne bih pravio komparacije Vučića i Miloševića. Kontekst i vrijeme su različiti. Program, ideologija i ciljevi su nepromijenjeni. Metodi su, za sada, drugačiji. Milošević je ubijao, prebijao i ratovao. Vučić je iz toga nešto naučio. On koristi perfidnije i inteligentnije metode da ostvari svoj utjecaj u regionu, da pridobije podršku Zapada za svoje radikalske politike. Iznutra, srpsko društvo je efikasnije zarobio i stavio ga pod kontrolu nego što je to Miloševiću ikada pošlo za rukom. On nije političar za potcjenjivanje i njegov politički kraj neće biti ni brz, ni lak. Nadam se da će biti miran, ali to ćemo tek vidjeti. Puno će zavisiti od razvoja rata u Ukrajini.

Propagandna mašinerija u Srbiji naporno radi na rušenju svih preostalih mostova u Zapadnom Balkanu. Kako ocjenjujete njihovu u oblikovanju percepcije javnosti o političkim procesima u Srbiji, koji se takođe odražavaju na region?

Svi režimski mediji u Srbiji danas liče na monstruozne „Radikalske talase“ koji su se emitovali na jednoj pornografskoj televiziji u Beogradu 1990-ih. Toksikacija, mržnja, ksenofobija i nacional-fašizam koji kuljaju sa tih trovačnica ostavljaju posljedice i za naredne decenije i za najmanje tri naredne generacije. I dok naivnim ili naučeno naivnim američkim diplomatama, ambasadorima i izaslanicima Vučić obećava približavanje Srbije političkom Zapadu, istovremeno širi takvu antizapadnjačku propagandu kakva ovdje nije postojala u dva vijeka moderne državnosti. Uz to, propaganda o ratovima devedesetih, o čemu smo već govorili, slavljenje i heroizacija zločinaca i rehabilitacija ratne politike Miloševića, logično Srbiju izoluje od svog prirodnog, regionalnog okruženja, ali je dugoročno udaljava od Evrope i gura u naručje Putinovoj Rusiji.

Njemačkoj je bilo potrebno dosta vremena da se suoči sa svojom prošlošću, dok je Srbija zapela kod uvoda, pa je čak sve to otišlo u drugom smjeru, te su zločini ovdje činovi herojstva. Kažnjava li historija zemlje koje se zvanično ne odreknu svog krvavog tereta iz prošlosti?

Ako me pitate u historiji, teško da ima kazne, jer to nije holivudski film u kome uglavnom na kraju pravda pobijedi. Pravda i nepravda su ljudski konstrukti, a ne prirodne pojave. Dakle, nepravda može da traje zauvijek i svijet zbog toga neće stati. Naravno da u Njemačkoj to nije išlo lako, bila je i okupacija… Ali poslije 1968. je ipak postavljeno pitanje: „Šta si radio u ratu, tata?“ Ovdje smo još uvijek na tvrdnji: „Što ih nisi pobio više, tata“. Nije, posebno u Bosni i Hercegovini, određen karakter rata, napravljena je lažna nivelacija, svi su krivi, nema pobijeđenih i poraženih. Američku ulogu u augustu 1995. i otvaranje vrata za Dayton će jednoga dana historičari, nadam se, pažljivo razmatrati. Zamislite kada bi danas Ukrajini, umjesto pomoći da se brani od agresije, bila ne samo ukinuta podrška, nego kada bi joj bio zaveden embargo na uvoz oružja za odbranu. Eto, to je američka priča o Bosni i Hercegovini. Evropska je bila još gora, u mnogim metropolama otvorena podrška Miloševiću u prvoj ratnoj godini – godini najmasovnijih zločina nad bošnjačkim civilima. Treba li nekoga danas da čudi Schmidt (Christian op.a.) i njegova očita islamofobija, tako karakteristična za njemačku ruralnu desnicu ksenofobične Bavarske.

Advokat Srđa Popović je govorio da ovdje vlada Kontinuitet već godinama. Kako će historija posmatrati ovu tridesetogodišnju epohu višestranačja u Srbiji?

Odavno tvrdim da je Jugoslavija imala više pluralnosti od bilo koje Srbije – monarhijske ili republikanske. Ne zaboravite da je od političke često i važnija društvena i kulturna pluralnost. Više disputa i suštinske rasprave je bilo u pojedinim periodima u vrijeme jugoslovenskog socijalizma i monopolističke partije, nego danas između, tobože, različitih partija. Srbija je od 19. vijeka socijalno neizdifrencirano i nacionalno i kulturno homogeno društvo. Dakle, osnov za stvarnu političku pluralizaciju je veoma tanak. Zbog toga je Srbija 1990. dobila nekakvu partijsku pluralnost, ali je gubila društvenu i kulturnu. Tako smo došli do današnje slike nacionalno i ideološki homogene Srbije, o čemu je svjedočio posljednji popis, ali i sastav parlamenta. Srbija kao društvo kontinuiteta u kojoj je nacionalizam „jedina tradicija“ (Slobodan Jovanović) i ključni idejni i politički kontinuitet. Zbog toga je od 1990. do 2023. teško uočiti stvarnu alternativu nacionalističkom velikodržavnom progamu, a kada i postoji ona je slabašna i krhka bez realnog utjecaja na politička i druga kretanja. Uz autoritarni velikodržavni nacionalizam ide i nedemokratski, autokratski poredak, ide strogi centralizam i vi poslije svake promjene nosilaca vlasti dobijate isti sistem samo drugu ličnost. Tako se u Srbiji mijenjaju vlasti, personalni nosioci, ali se ne mijenja politička i ideološka matrica. Zbog toga nema diskontinuiteta, zbog toga se ne dešava famozni 6. oktobar.

Nikola Krstić (Slobodna Bosna, foto: Gradski portal)

izvor: https://autonomija.info/milivoj-beslin-veselje-nad-humkama-nikome-nista-dobro-nije-donijelo/

SLOBODNA VOJVODINA

Marton (LSV): Ne zaboraviti zločin proterivanja Hrvata iz Hrtkovaca, da nam se zlo ne bi ponovilo

Portparol opozicione stranke Lige socijaldemokrata Vojvodine – Vojvođani (LSV) Aleksandar Marton podsetio je večeras da je na današnji dan 1992. godine počelo proterivanje Hrvata iz mesta Hrtkovci u Sremu i poručio da se taj zločin mora pamtiti, “da nam se zlo ne bi ponovilo”

Published

on

By

Marton je u saopštenju za javnost podsetio da je 6. maja 1992. godine u Hrtkovcima održan skup Srpske radikalne stranke na kom je lider te ultarnacionalističke partije Vojislav Šešelj pročitao imena 17 viđenijih seoskih Hrvata, kojima je javno poručeno da se moraju iseliti, jer će u protivnom biti proterani.

Maja meseca 1992. započela je kampanja zastrašivanja, premlaćivanja i ubistava, koja je za posledicu imala progon više od 40.000 sremskih Hrvata ili oko 85 odsto članova te zajednice, naveo je Marton.

Podsetio je da je takva politika imala epilog u pravosnažno izrečenoj kazni Vojislavu Šešelju za podsticanje progona, deportacije i prisilno raseljavanje, te prisilno premeštanje Hrvata u Sremu.

“LSV je od početka ratova devedesetih godina stala u odbranu ugroženih komšija. Zato smo i sami progonjeni. Ovo moramo pamtiti, da nam se zlo ne bi ponovilo”, poručio je Marton.

(Autonomija, foto: RSE)

izvor: https://autonomija.info/marton-lsv-ne-zaboraviti-zlocin-proterivanja-hrvata-iz-hrtkovaca-da-nam-se-zlo-ne-bi-ponovilo/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Ukradena bista Boška Palkovljevića Pinkija

U Manđelosu rodnom mestu Boška Palkovljevića Pinkija ukradena je bista narodnog heroja

Published

on

By

Nastavlja se sistematsko uništavanje svega što podseća na Vojvodinu.

Boško Palkovljević Pinki poginuo je kao partizan u Drugom svtskom ratu 10. juna 1942. Imao je svega 22 godine

Iako i danas neke škole, ulice, jedna kasarna u Sremskoj Mitrovici i čuvena sportska hala u Zemunu nose naziv Pinki, o ovom narodnom heroju retko se govori

izvor: https://www.021.rs/story/BBC/276357/Drugi-svetski-rat-narodni-heroji-i-antifasizam-Ko-se-danas-seca-Pinkija.html?fbclid=IwQ0xDSwKC8_FjbGNrAoLzQWV4dG4DYWVtAjExAAEe4sy_sJMKM98bL5H_aNJZLAhiLGt87FwWAVprfO95gAWmVMyqQlPPbikFF_s_aem_EqOZtoYn-8x4JTwQggEtxA

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara: SVM ne nudi rešenja, već je deo problema

Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara (DZVM) ocenjuje da Balint Pastor, predsednik Saveza vojvođanskih Mađara (SVM), pokušava da predstavi ovu stranku kao samostalnu političku snagu, dok u stvarnosti ostaje verni saveznik Srpske napredne stranke (SNS)

Published

on

By

“Pastor tvrdi da SVM ne ulazi u Vučićev Pokret za narod i državu, ali i dalje sledi politiku SNS-a u svim ključnim pitanjima. Očigledno je da je njihova ‘samostalnost’ samo forma, dok je suština u bespogovornom sprovođenju volje Aleksandra Vučića”, smatraju u DZVM-u.

Oni dalje ocenjuju i da Pastorova izjava da SVM ne traži ministarske funkcije, već želi da zadrži uticaj kroz državne sekretare zapravo predstavlja pokušaj da se održi distanca od SNS-a i odgovornosti koje nosi učešće u vlasti,  ali “upravo su ti ‘niži nivoi vlasti’ došli u fokus kada se govori o korupciji i lošim odlukama”.

Iz DZVM-a podsećaju da su upravo u nadležnosti državnog sekretara iz SVM-a bili troškovi izgradnje železničke pruge Novi Sad – Kelebija, koji su porasli za 87 miliona dolara, te da se srušila i nadstrešnica na stanici u Novom Sadu.

“Umesto da preuzme odgovornost, SVM i dalje sprovodi politiku SNS-a, a kada se pojave problemi, beži od odgovornosti. Politika ‘mi bismo, ali da ne uđe’ je prepoznata i više vam neće proći”, poručuju.

Oni su se takođe osvrnuli i na, kako kažu, Pastorovu relativizaciju problema manjinskih prava u vezi s nedostatkom višejezičnih natpisa na železničkim stanicama, što “dodatno potvrđuje da je SVM odavno odustao od borbe za interese vojvođanskih Mađara”:

“Umesto da zahteva poštovanje Zakona o službenoj upotrebi jezika i pisma, on se poziva na probleme u drugim državama. Ovo nije zaštita manjinskih prava, već otvorena kapitulacija pred kršenjem zakona”.

Na kraju, nazivanje građanskih protesta „anarhijom“ i „glasnom manjinom“, zaključuju iz Demokratske zajednice vojvođanskih Mađara, pokazuje da je SVM potpuno na strani režima.

“Umesto podrške građanima koji se bore za pravnu državu, oni štite korumpiranu vlast i svoje privilegije. SVM ne nudi rešenja, već je deo problema – vreme je da prestanu da obmanjuju javnost”, poručuju iz DZVM-a.

izvor: https://www.maglocistac.rs/politika/demokratska-zajednica-vojvodanskih-madara-svm-ne-nudi-resenja-vec-je-deo-problema

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Državljanka Hrvatske podržala studente, pa proterana iz Srbije: Ima sedam dana da preseli život i porodicu

Državljanki Hrvatske Arien Stojanović Ivković, koja je u Beogradu završila Medicinski fakultet, zaposlila se, udala i zasnovala porodicu, srpske vlasti su odlučile da uskrate gostoprimstvo posle 12 godina života u srpskoj prestonici, proteraju je iz zemlje i zabrane ulazak na godinu dana. Za preseljenje svog celokupnog života dobila je rok od sedam dana

Published

on

By

Arien Stojanović Ivković je u Beogradu završila Medicinski fakultet, zaposlila se i udala za srpskog državljanina sa kojim ima malo dete. Duže od deceniju živi u srpskoj prestonici i nikada do sada nije imala problema sa svojim boravkom.

Sve do 8. aprila ujutro kada ju je pozvao inspektor iz Uprave za strance i pozvao da dođe u prostorije policije, uveravajući je da je s njenim boravkom sve u redu.

Arien za N1 kaže da ju je u policiji sačekalo više inspektora, među kojima je bio i onaj s kojim je razgovarala. Na licu mesta joj je uručeno rešenje kojim se ukida ranije odobren privremeni boravak i zabranjuje ulazak u Srbiju na godinu dana, odnosno do 8. aprila sledeće godine.

Ona dodaje da je time prestala da važi i radna viza koju je imala za rad u Srbiji.

U obrazloženju se šturo navodi da je “organ nadležan za zaštitu bezbednosti Republike Srbije dostavio procenu da boravak državljanke Hrvatske Ivković Stojanović Arien predstavlja neprihvatljivi bezbednosni rizik”.

MUP se za donošenje ovakve odluke pozvao na član 66. stav 1 Zakona o strancima, kojim se predviđa da strancu može da se ukine dozvola privremenog boravka i zabrani ulazak u zemlju ako se naknadno sazna da “postoji jedan ili više razloga propisanih za odbijanje zahteva za privremeni boravak”.

Po čemu je tačno bezbednosni rizik mlada lekarka koja radi u osiguravajućoj kući na proceni štete nastale usled telesnih povreda – ni sama ne zna. Kaže da joj se život svodi na posao, vrtić, dete, porodicu i odlazak na poneki veći studentski protest – ako stigne.

A upravo u tom protest, sagovornica N1 vidi mogući razlog za njeno proterivanje. Kaže da je studente, njihove zahteve I proteste podržala ne samo na ulici, već i na svojim društvenim mrežama. Dodaje da je na Instagramu kao lekar osudila ulazak predsednika Aleksandra Vučića u jedinicu intenzivne nege i dodirivanje bez rukavica povređenih u požaru u Kočanima.

Srpska policija Arien je dala rok od sedam dana da napusti zemlju i rok od 15 dana da uloži žalbu, s tim što žalba ne odlaže izvršenje rešenja.

Time je ova žena primorana da napusti grad u kojem živi duže od decenije, a njena mlada porodica će biti rasturena.

“Možda ću ostati bez posla, možda ću morati da odvedem dete sa sobom, što znači da neće viđati oca, ići u vrtić”, navodi Arien u razgovoru za N1.

Zbog zabrane ulaska u zemlju, neće moći da dovodi dete, koje je dvojni džavljanin, u posetu porodici u Srbiji, već će kontakti zavisiti isključivo od njihove mogućnosti da dođu u Hrvatsku.

Naša sagovornica se obratila za pomoćAmbasadi Republike Hrvatske u Beogradu, a najavila je i žalbu na pomenuto rešenje srpskih službi bezbednosti.

Kako nezvanično saznajemo, Arien nije usamljen slučaj i više hrvatskih državljana je umesto dozvole za privremeni boravak dobilo zabranu ulaska u Srbiju.

N1 se ovim povodom obratio MUP-u Srbije, ali do objavljivanja ovog teksta odgovor nismo dobili.

izvor: https://n1info.rs/vesti/drzavljanka-hrvatske-podrzala-studente-pa-proterana-iz-srbije-ima-sedam-dana-da-preseli-zivot-i-porodicu/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

LSV: Stefanović naredio hapšenje Olenika posle gostovanja na N1

Stranka Vojvođani-LSV saopštila je da je glavni javni tužilac Višeg javnog tužilaštva Nenad Stefanović naredio hapšenje Aleksandra Olenika nakon gostovanja na TV N1

Published

on

By

„Glavni javni tužilac Nenad Stefanović naredio je hapšenje Aleksandra Olenika, potpredsednika LSV, posle njegovog gostovanja na N1srbija u toku kog je izneo podatke o pucanju zvučnim topom na građane. Srećom, ovo „uputstvo“ nije primenjeno. Za sada“, navodi se u saopštenju stranke.

„Danas je tužilaštvo, prvi put od 15. marta, počelo da saslušava ljude i uzima izjave ljudi koji su imali zdravstvene probleme zbog upotrebe neke vrste soničnog, zvučnog oružja“, istakao je advokat i potpredsednik Lige socijaldemokrata Vojvodine Aleksandar Olenik tada za N1. Dodao je da se „prvi put posle negacija i pretnji da će biti hapšeni oni koji pominju zvučno oružje – tek danas počinje sa izjavama žrtava koje imaju lekarske nalaze“.

izvor: https://n1info.rs/vesti/lsv-stefanovic-naredio-hapsenje-olenika-posle-gostovanja-na-n1/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Zvučni top između Rusije i Srbije

Ono što je prethodilo velikom protestu koji se odžao u Beogradu 15.marta je već poznato u celom svetu: sa jedne strane imali smo nasmejanu Srbiju, studentske marševe… dok se toj Srbiji suprostavio režim svakodnevnim pretnjama, širenjem straha i na sam dan protesta dovoženjem tenkova u predgrađa, zaustavljanjem saobraćaja u zemlji i glavnom gradu, skupljanjem naoružanih maskiranih kriminalaca u Pionirskom parku

Published

on

By

Protest je pokazao da studente i građane motiviše želja za slobodnom, demokratskom Srbijom u kojoj institucije funkcionišu u skladu sa Ustavom i zakonima! Taj dan je potpuno demaskirao režim Aleksandra Vučića i pokazao je da se oni boje pravde i istine, kao i da na svaki način pokušavaju da spreče saznanje o njihovom činjenju i negiraju svoju odgovornost za pad nadstrešnice u Novom Sadu i smrt 16 ljudi, za upotrebu ‘zvučnog topa’, da lažu javnost o ispunjenju studentskih zahteva ili da proizvode lažne vesti poput one da je u Odžacima vođa studentskog protesta pucao i ranio jednog naprednjaka! Sam Vučić pokazuje u svojim nastupima, koje sada ima i po nekoliko dnevno, da svoj položaj doživljava kao svoju životnu sudbinu, čak pokazuje i crtu nenormalnosti gde na samu državu gleda kao na ličnu svojinu!

Režim je, tog dana, planirao nasilje, čak je želeo da toliko kulminira da dođe i do žrtava! Oni bi to nazvali ‘pokušajem Majdana’! Na delu je bio otvoreni državni terorizam! Sada su se spremili da urade u centru Beograda ono što su već pokušali u Banjskoj na Kosovu! Okidač za nasilje je trebala biti zloupotreba, u Srbiji, zabranjenog ‘zvučnog topa’ (sonic weppon)! U javnosti Srbije više nema dileme da je neka vrsta tog oružja upotrebljena i da je to uradila policija Srbije! Ja sam skeptik prema tom scenariju iz prostog razloga što je srpska policija toliko korumpirana i razjedinjena, klanovski podeljena, da bi se do sada saznalo i ko je pucao, sa kog mesta i iz kog oružja! Još 16.marta dobio sam informaciju da je zloupotreba izvršena sa krova Ruskog doma i da je na građane pucano iz ruske verzije Vortex ili ring-gun topa!

Mesto je savršeno za upotrebu, zbunjuje jer je zvuk morao da se odbijeod zgrade predsedništva u oba pravca ulice kralja Milana – ka Terazijama i Slaviji! Niko se ne bavi, osim mene, s tim scenarijem, a iz dana u dan je sve veća mogućnost da se upravo to dogodilo! Ogromna većina stručnjaka koja je analizirala dostupne snimke govori upravo o Vortex ili sličnom topu, organizacija Earshot to tvrdi, a i sama kompanija Genasys, koja je proizvođač lrad450 topova koje poseduje Srbija, u svom demantiju govori da je zvuk sa snimaka proizveden ring-gun topom, a ne njihovim! Vučić samouvereno zove FSB, FBI i EU da pošalju stručnjake u Srbiju i utvrde istinu! Naravno, on zna da FSB sebe neće optužiti, a da ostali ne mogu da utvrde istinu jer ne mogu da uđu u Ruski dom i izvrše istragu! Istovremeno, Vučić i Vulin se otvoreno zahvaljuju Rusiji što im je pomogla tog dana i što redovno sarađuju u naporima da spreče ‘obojenu revoluciju’!
Srećom, neverovatna prisebnost i pamet studenata je sprečila da se ostvari Vučićev naum! Oni su minut posle haosa koji je nastao upotrebom zvučnog topa objavili da je protest završen i da se vraćaju na svoje fakultete! Tada se dogodilo nešto potpuno neverovatno, nekoliko stotina hiljada građana koja je na protest došla da bi videla leđa ovom režimu ih je poslušala i razišla se – Srbija je jasno rekla: srušićemo ga gandijevski – bez nasilja! Ta saradnja je iznenadila Vučića i ‘skinula ga golog’! Sve što mu je sada preostalo je otvorena diktatura ili gubitak vlasti!

Najvažnije poruke protesta 15.03. su:

– Da je zbog masovnosti skupa režim izgubio legitimitet

– Da nasilje na kojem režim insistira više ne prolazi – STRAHA VIŠE NEMA

Evropski mediji sve više pišu o protestu i o srpskim studentima, nazivaju ih čak i evropskom avangardom! Vucic i njegov režim su pod baražnom paljbom, sada ga neki čak otvoreno nazivaju diktatorom! Ti mediji, ali i mnoge evropske vlade, kao i sam EU parlament traže od EU komisije da se uključi u problem i pomogne građanskoj Srbiji da se izbori za evropsku budućnost, koja je sa Vučićem nemoguća! Dok pišem ovaj tekst odvijao se i završen je hitan sastanak u Briselu koji su Vučiću zakazali Ursula von der Leyen I Antonio Costa! Njihovi kratki i jasni postovi na društvenim mrežama bez održane konferencije za medije govore da je Vučić imao neprijatan sastanak! Insistiranje na ubrzanju reformi u pravosuđu, izbornom zakonodavstvu, slobodnim medijima i borbi protiv korupcije u stvari kažu: ispuni studentske zahteve! Na zalost do pro-evropske prelazne vlade još uvek nismo došli samo iz razloga što niko u Srbiji to ne traži od EU! Istovremeno, Evropski sud za ljudska prava je postavio Srbiji pitanja o upotrebi zvučnog topa i zahteva odgovore do 31. ovog meseca! Sve ovo jesu ozbiljni pritisci na Vučića! Od reči, znam da su dela EU mnogo opasnija za režim, ali njih građani Srbije teže vide. Ta dela su: ne otvaranje klastera u pregovorima, ne primanje Srbije u SIPA, kao i ne puštanje novca za rast BDP! Srbija je zbog toga u ozbiljnom problemu, od početka godine je morala da pozajmi čak 3 milijarde evra kako bi ispunila budžetske obaveze!

Da li će Vučić ispuniti zahteve? Neće!!! Ispunjenje bi značilo njegov pad, ali i probleme sa slobodnim i nezavisnim sudovima u Srbiji zbog svega što je činio kao apsolutni vladar! Svako normalan bi se obeshrabrio posle pola miliona okupljenih na protestu! Medjutim, on nastavlja sa lažima, podizanjem tenzija, preti svima – profesorima, univerzitetu, prosvetnim radnicima, policiji, tužilaštvu, studentima, opoziciji, medijima… Pokušava da napravi politički pokret kojim želi da zamaskira SNS, kao da su ljudi ‘veverice’, pokušaće i da formira novu vladu sa što je manje političara u njoj!

Sve to mu je pogrešna taktika! On više i ne može da ima pravu taktiku, samo može da kupi još koji dan na vlasti. Zato će narednih dana, kada bude bio zakazan novi protest, pola miliona okupljenih građana lako prerasti u milion!

izvor: https://thegeopost.com/sr/vesti/zvucni-top-izmedu-rusije-i-srbije/

Continue Reading

Trending