Connect with us

SLOBODNA VOJVODINA

DINKO GRUHONJIĆ: Ko je smestio novinarstvu?

S jedne strane tabloidi koji su mutirali, s druge strane ozbiljni mediji koji pokušavaju osmisliti održivi biznis model. Između njih društvene mreže. A u svemu tome novinari od kojih su – u egzistencijalnom strahu – mnogi zaboravili, a neke nikada nisu ni naučili, šta je suština naše profesije

Published

on

S jedne strane tabloidi koji su mutirali, s druge strane ozbiljni mediji koji pokušavaju osmisliti održivi biznis model. Između njih društvene mreže. A u svemu tome novinari od kojih su – u egzistencijalnom strahu – mnogi zaboravili, a neke nikada nisu ni naučili, šta je suština naše profesije.

Tabloidi su, kao što znamo, legitimna medijska forma. Jedan od njihovih očeva bio je i Džozef Pulicer. Da, „taj“ Pulicer.

Tabloidi, oni iz vremena pre nego što su mutirali, bili su zamena za trač, i uvek su bili višestruko tiražniji od ozbiljne štampe. Uprkos slabijem tiražu, ozbiljna štampa je bila uticajnija od tabloida. Jer tabloidi nisu imali intenciju da ih se ozbiljno shvati, niti da učestvuju u političkim borbama. Seks, crna hronika, ogovaranja – to su bile njihove sfere interesovanja.

To, međutim – recimo u Srbiji – odavno nije tako. Kod nas je govor mržnje „privatizovan“ u postpetooktobarskoj eri, kada se preselio iz državnih fabrika laži i mržnje u tabloide koji su počeli da niču kao ambrozija. I u međuvremenu su metastazirali. I njihova je namera od samog početka procesa mutacije bila da učestvuju u političkim borbama, jer – da bi stekli profit – služe političarima. No, da je Srbija nekakav endemski slučaj – ni po jada za čovečanstvo. Ali, nije. Recimo, u Velikoj Britaniji, jednoj od kolevki moderne štampe, upravo su tabloidi odigrali jednu od presudnih uloga da ta važna zemlja glasa za izlazak iz Evropske unije. Tabloidi su počeli da se bave pitanjima života i smrti, oni su od političara napravili selebritije, a stvarnost nam objašnjavaju na banalan način. Oni sada traže da im se veruje, jer su žedni manipulacije.

U međuvremenu, i ozbiljni mediji su se u dobroj meri izbrukali i korporativizovali. I platili su visoku cenu za to, najvišu: publika je rapidno gubila poverenje u njih. Zajedno s tim, došao je i internet, koji je drastično snizio cene oglašavanja. Pad poverenja publike u medije značio je smanjenje tiraža/gledanosti/slušanosti, dakle – drastičan pad prihoda. A pojava internetskog marketinga još je drastičnije smanjila prihode medijima. Od tada do danas traju uzaludni pokušaji pronalaska održivog medijskog modela, vrednog Nobelove nagrade za ekonomiju.

S jedne strane, „klikbejt“ naslovi, senzacionalizam, dezinformacije („lažne vesti“), s druge strane učenje različitih novih „alatki“, uvođenje „istraživačkog novinarstva“ kao nekakvog nad-žanra, projektno razmišljanje… A jedan od važnih uzroka za to jeste činjenica da su tabloidi dobili pojačanje u vidu – društvenih mreža.

A tamo vlada princip „objavi pa proveri“, tamo vladaju klikbejt naslovi, tamo se valjaju sve te kratke, „pitke“, a u stvari banalne, simplifikovane crno-bele informacije koje antagonizuju i stvaraju „mehure“ na društvenim mrežama. Između „mehura“ ne postoji interakcija a kada se neko usudi da iz svoga „mehura“ komentariše drugi, odmah, po „difoltu“ dobije po ušima.

Algoritam društvenih mreža traži „engagement“. „Reach“ je važan ali on je čist kvanitet, „engagement“ je kvalitet: što više vremena provedemo na nekom linku, veća je mogućnost da će nam prići oglašivači. Algoritam je takođe tabloidan, on forsira sadržaje koji privlače pažnju najšire publike. On je, dakle, sklon skandalu i senzaciji, on se bavi ekonomijom pažnje.

Kada se gleda statistika o posećenosti portala, uočava se jasan trend: na naše portale publika dolazi sa društvenih mreža. To je dominantan kanal i postaje sve dominantniji. Mi zbog toga moramo da se prilagođavamo algoritmu: poštujemo njegova pravila da bismo bili vidljiviji, poštujemo njegove forme izražavanja, plus još plaćamo – na primer, Fejsbuku – da bismo bili još vidljiviji.

Društvene mreže najviše vole (veoma) kratki video kao format, vole infografike i sažvakane sadržaje. Pažnja na mrežama je jako kratka, publika neprestano „skroluje“… Kako je upecati i kako je zadržati, ako si „neprilagođen“? Kako je privoleti da, na primer, pročita neki tekst od početka do kraja? Ilustracije radi, ozbiljne novinarske tekstove čak i pojedine kolege danas zovu „elitno novinarstvo“. Ako sam dobro razumeo, suvisao i malo „komplikovaniji“ novinarski tekst je „elitni“ samo zato što nije totalno banalan i „juzer frendli“.  Bilo bi lepo da su oni koji govore o takvom pojmu samo ironični. Ali valja nam se plašiti da su bili mrtvi ozbiljni. I da odista preziru suvisle autore.

Bezglavo smo, dakle, ušli u trku, u borbu za uticaj, s jedne strane mi, novinari, a sa druge strane milijarde „statusa“, „tvitova“ „storija“, i to na dnevnom nivou. Publika je prezasićena, informacija ima toliko da daleko nadilaze mogućnost naše percepcije i obrade. Osećaj je sličan onome kao kada vam upere reflektor u lice: ne vidite baš ništa, samo belo i jako svetlo. Slepi smo za kontekst.

Posledično, a po zahtevu medijskih poslodavaca, novinari prolaze kroz brojne kurseve modžo snimanja i montaže, sodžo novinarstva (solution journalism), pravljenja infografika, učenja alatki istraživačkog novinarstva, deljenje sadržaja na društvenim mrežama… Samo ih, vrlo često, od svih tih silnih stručnjaka, urednika i konsultanata, niko prvo ne nauči najjednostavnijim stvarima: bez obzira na sve alatke, sadržaj je važniji od forme. Bez obzira na sve alatke, vest je osnova novinarstva. Novinarstvo bez sadržaja naprosto nije novinarstvo ma koliko ga pakovali u lepe kutijice sa mašnicom na vrhu. Da citiramo kolegu Orvela: “Novinarstvo je pisanje onoga što drugi ne žele da objave, a sve drugo su tek odnosi s javnošću“. Nije novinarstvo pisanje „lepog“, novinarstvo – ako je pravo – uvek je prst u oko.

Posebna priča je istraživačko novinarstvo. Kao prvo, svako dobro novinarstvo je po definiciji i istraživačko. Kao drugo, novinarski tekstovi ne smeju da liče na policijske ili sudske zapisnike, ili pak na poreske prijave i izveštaje revizora. Novinarstvo nije zamena za institucije koje ne funkcionišu ili su zarobljene. Ne, to nije posao novinara. Još jedna suština novinarstva je da publici približi komplikovane stvari, da se izrazi jezikom koji je jasan, precizan i čist, da očisti maglu a ne da je stvara. A od ovoga što se sada vodi kao „istraživačko“ novinarstvo – čast izuzecima – ume i glava jako da zaboli kad se pročita tekst. Pokušajte, eksperimenta radi, da od takvih tekstova napravite jednu malu agencijsku vest. Ne ide? Ne očajavajte, tekst pred vama je naprosto dosadan. Dosadno a istraživačko novinarstvo – pa to je čist oksimoron! I to je antipropaganda novinarstva.

Sve pobrojano je, po svemu sudeći, odraz jedne teške i nezaustavljive panike medijskih poslodavaca zbog drastičnog gubitka profita od oglašavanja. Posledično, novinari (masovno) dobijaju otkaze, a od preostalih se traži da budu „one (wo)man show“: i da pišu, i da snimaju video, da montiraju, da rade podkaste, prave infografike, nauče forenzičke alate, da umeju da rukuju sa bazama podataka, da pišu zahteve za slobodan pristup informacijama, da pišu i izveštavaju o projektima… I sve to samo za jednu platu, pritom neizvesnu. Novinari su traumatizovani prekarni radnici koji žive u stalnom strahu od gubitka posla. Posledično, drastično opada kvalitet jer je nemoguće biti sve to u samoj jednoj osobi, i to frustriranoj. Opet posledično, u profesiju ulaze nekakvi prodavci magle, majstori forme, analfabete sadržaja. Istovremeno, marketing službe u medijima predstavljaju „sofisticiranu“ zamenu za nekadašnje notorne cenzore. A advertajzing na providan način pakuje neetičko prikriveno oglašavanje u fensi izraz „native advertising“. Mediji pristaju, jer im nasušno teba novac. Sve to na kamari vodi padu kvaliteta sadržaja, tabloidizaciji i banalizaciji, što još dodatno uništava ionako slabašan kredibilitet medija.

S druge strane, nije ovo prva tehnološka revolucija koja je izazvala medijski zemljotres. Setimo se, kada se pojavio radio pre 100 godina, vlasnici novina su načisto poludeli. U SAD su, primera radi, jedno vreme čak uspešno lobirali, pa su naterali radijske emitere da agencijske vesti koje su emitovane danas mogu da emituju tek sutradan ujutro, kada se novine pojave na kioscima. Ali, nije im potrajala ta zabrana, jer je bila suluda. Pa se onda pojavila televizija, pa su poludeli i vlasnici radio stanica i vlasnici novina. Džaba im bilo.

Sada se pojavio internet. I mi iz tradicionalnih medija evo već četvrt veka masovno i globalno bauljamo kako da pronađemo svoje mesto pod suncem u svetu koji je naviknut na besplatan news sadržaj. I ne uspevamo. Čak se doima da smo na stranputici. Jer ovaj put kojim smo krenuli vodi ka kraju novinarstva. Ne kažem, postojaće i dalje medijski sadržaji, ali njihovi proizvođači neće biti novinari, iako će se možda tako predstavljati, kao što se – recimo – i ovi prostački urednici domaćih tabloida lažno predstavljaju kao novinari. Novinarstvo bi, da stvar bude gora, moglo da umre a da to niko i ne primeti. Na veliku radost populističkih političara, autokrata, diktatora i svih sumnjivih biznismena na ovom svetu.

Ima li rešenja? Da ga imam, prvo bih ga patentirao pa ga prijavio Nobelovom komitetu. Sem što znamo da svet nabolje nikada nisu menjale mase, nego p(r)osvećeni pojedinci-kreativci, podržani od ljudi bistrog pogleda i uma. Uvek je bilo dovoljno, i jednih i drugih.

(Bilten Sindikata Nezavisnost)

izvor: https://autonomija.info/dinko-gruhonjic-ko-je-smestio-novinarstvu/

SLOBODNA VOJVODINA

Sankcije NIS-u stupaju sutra na snagu: Nema optimizma – “imaćemo bezbroj problema”

Američke sankcije protiv Naftne industrije Srbije (NIS), prema najavama, trebalo bi da stupe na snagu sutra, 8. oktobra

Published

on

By

To će, kako i sam NIS očekuje, imati velike posledice na kompaniju, a cenu će na kraju platiti i potrošači.

Kao i uvek do sada, NIS je američkim vlastima poslao novi zahtev za odlaganje primene sankcija, ali ovog puta, kako deluje, sa manje šanse za uspeh, piše Nova ekonomija.

Licenca kojom se NIS-u omogućava obavljanje operativnih poslova, a primena sankcija odlaže, ističe sutra.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučič izjavio je danas da će Srbija morati da pronađe način kako da reši taj problem, dodajući da će morati da razgovaraju sa Rusima koji su većinski vlasnici u kompaniji.

“Nadam se da kompanija neće otpuštati veliki broj radnika, ali videćemo. U svakom slučaju, razgovaraćemo sa Rusima o svemu, jer sad više nemamo šta da razgovaramo sa Amerikancima“, rekao je Vučić.

Prema njegovim rečima, SAD su “isterale svoje”, Evropa će da podrži američke sankcije.

“Sasvim sam siguran da će posle kratkog vremena i JANAF da prestane da isporučuje naftu“, kazao je Vučić.

izvor: https://www.021.rs/info/biznis-i-ekonomija/423183/sankcije-nis-u-stupaju-sutra-na-snagu-nema-optimizma-imacemo-bezbroj-problema

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

„Ja, kao majka poginulog deteta, neću dati na Bačulova jer znam da nije kriv i stojim uz njega“: Dijana Hrka o sramnoj kampanji koju Vučić vodi

Dijana Hrka, majka Stefana Hrke, jednog od nastradalih prilikom pada nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu, kaže da ona kao majka poginulog deteta čvrsto stoji uz Mišu Bačulova koji proteklih dana trpi strašne pritiske, otkako je predsednik Aleksandar Vučić javno govorio da je kobnog dana prolazio pored nadstrešnice, uprkos tome što je Bačulov to i sam ranije javno govorio

Published

on

By

Otkako je predsednik Srbije Aleksandar Vučić javno govorio o lideru Pokreta „Budi heroj“ Miši Bačulovu iz Novog Sada, pominjući perfidno kako je prošao pored nadstrešnice na dan kada je pala, očigledno sa namerom da insinuira njegovu povezanost sa tragedijom, Bačulov se nalazi na meti režimskih medija, dok stranačka mašinerija pokušava da ga provuče kroz blato. Ipak, da Bačulov u ovome nije sam, poručuje u razgovoru za Novu Dijana Hrka, majka Stefana poginulog 1. novembra.

Miša Bačulov Foto:BETAPHOTO/DRAGAN GOJIC

„Vučić pokušava da okrivi Mišu Bačulova za ono za šta je on kriv, prvenstveno on, pa svi ljudi oko njega. On traži krivca u nekom drugom, nikoga nisu uhapsili za nadstrešnicu evo sad će godinu dana, hapse nevine studente, policija juri nas goloruke, bacaju nam suzavce, šta nam sve ne rade, i on sad pokušava jednog Mišu Bačulova, koji je čiste duše i srca izašao da se bori sa nama svima za pravdu i istinu. Mora sada na nekoga, pa je pokušao na Mišu, a verujte da mu to nećemo dozvoliti, neće mu uspeti. Ja kao majka poginulog deteta, neću dati na Mišu jer znam da nije kriv i ja stojim uz njega“, kaže Hrka u razgovoru za Novu.

Da pad nadstrešnice nije izazvan namerom pojedinca ili terorističke grupacije, više puta je do sada i zvanično potvrđeno, čak je i samo tužilaštvo potvrdilo da jedinice koje su bile na licu mesta, nisu pronašle nikakav trag koji bi mogao da dovede u sumnju na tako nešto. Identično potvrđuje i naša sagovornica, pozuvajući se na svoja posredna i neposredna saznanja.

„Pod broj jedan, znam da je antiteroristička jedinica izlazila na lice mesta kada se to desilo i da ništa nije bilo od toga, nije bilo nikakvog signala da je bilo kakav da je izvršen bilo kakav teroristički napad. Vraćali su kamere i pregledali toliko puta, znam čak i ljude koji su radili na tome, ne postoji nikakva indicija da je bio teroristički napad. Njemu je sada cilj da pred godišnjicu okrivi nekoga drugog, a ne one koje treba da okrivi. To je bruka i sramota za jednog predsednika, sada je prešao sve igrice. Smatram da je sada dotakao dno dna“, kaže naša sagovornica.

Dijana Hrka, Komemorativna šetnja, 11 meseci od pada nadstrešnice Foto: Amir Hamzagić/Nova.rs

Na primeru Miše Bačulova, kaže Hrka, možemo da zaključimo da se svi sutra možemo naći pod istim optužbama.

„Možemo to da očekujemo da bilo koga od nas sutra okrivi jer njemu će biti krivi svi, osim njega. On neće priznati krivicu i neće „dati“ Gorana Vesića i ljude oko njega. Mi znamo da su u igri bile pare, ne može niko da mi kaže da su radili po zakonu i propisima, radili su onako kako oni misle da treba. Posle svega što sam videla i čula, meni izgleda kao da su to hteli da smadrljaju, da upotrebim taj izraz. Vidite da sve što su radili, da se ruši. Ništa im nije opstalo. Ne znam, samo još jedan dan da propadnemo kroz ovaj asfalt koji rade, vidite da to puca. Pa nedavno su otvorili tunel, a zašto su ga sada zatvorili? I sad ćemo svi drugi biti krivi, a ne pravi krivci. Pa neće moći, gospodo“, odlučna je naša sagovornica.

Pojašnjava i da će pravdu i zakon potražiti i van granica Srbije, nezavisno od toga kakav će ishod biti ovde.„Tužiću državu Srbiju i Aleksandra Vučića, to će biti dve tužbe. Imam nameru da ga tužim za sve što radi, za sva zlodela. Maltretira pošten narod, okomili su se na Mišu Bačulova. Ja ću njega uvek podržati. I ne daj Bože da je bilo kog drugog čoveka optužio za pad nadstrešnice, ja bih isto stala uz tog čoveka i zaštitila ga. Mi ovo ne smemo više da dozvolimo. Ljudi oko mene se targetiraju, pod prismotrom su policije, svi koji su meni bliski, imaju po jednu službenu „škodu“ ispred vrata. To je bruka i sramota šta rade, ako žele nešto od mene, neka me pozovu na razgovor. Ja sam uvek tu, ali da ne diraju ljude oko mene. Oni nisu ništa krivi, to su ljudi koji su ostali uz mene jer znaju kakva sam, ko sam i šta sam, da tražim pravdu za svoje dete i ništa drugo“ kaže Hrka i podseća na tretman kroz koji prolazi njen advokat Ivan Ninić.Foto: Filip Krainčanić/Nova.rs„Evo vidite šta rade mom advokatu, žao mi je Ivana Ninića i njegove porodice koji trpe pritiske zbog mene. On je jedan častan i pošten čovek, nije odustao od mene u svoj ovoj muci i hvala nam na tome. E nama trebaju takvi ljudi, a oni takve ljudi ne mogu da podnesu jer su sušta suprotnost“, zaključuje u razgovoru za Novu Hrka.

izvor: https://nova.rs/vesti/hronika/ja-kao-majka-poginulog-deteta-necu-dati-na-baculova-jer-znam-da-nije-kriv-i-stojim-uz-njega-dijana-hrka-o-sramnoj-kampanji-koju-vucic-vodi/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Marton (LSV): Zlo je počelo Miloševićevim udarom na Vojvodinu

Portparol opozicione stranke Liga socijaldemokrata Vojvodine – Vojvođani (LSV) Aleksandar Marton izjavio je večeras da je, pre 37 godina, “počelo zlo, udarom Miloševića” na autonomiju Vojvodine

Published

on

By

“Zlo je počelo udarom Miloševića na Vojvodinu i njenu autonomiju, oktobra 1988. godine. Jogurt revolucija uvod je u raspad Jugoslavije i krvave ratove. Vojvodina je bila ogledno dobro za memorandumske ciljeve, koje je Milošević uzjahao i potom uništio sve čega se dohvatio”, naveo je Marton u izjavi za javnost.

Ocenio je da su od Vojvodine “ostali samo tragovi”.

“U Jugoslaviji, drugi iza Slovenije, a danas sve prazniji, siromašniji i jadniji. Ali, nema nazad samo borba”, poručio je Marton

izvor: https://autonomija.info/marton-lsv-zlo-je-pocelo-milosevicevim-udarom-na-vojvodinu/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Marton (LSV): Ne zaboraviti zločin proterivanja Hrvata iz Hrtkovaca, da nam se zlo ne bi ponovilo

Portparol opozicione stranke Lige socijaldemokrata Vojvodine – Vojvođani (LSV) Aleksandar Marton podsetio je večeras da je na današnji dan 1992. godine počelo proterivanje Hrvata iz mesta Hrtkovci u Sremu i poručio da se taj zločin mora pamtiti, “da nam se zlo ne bi ponovilo”

Published

on

By

Marton je u saopštenju za javnost podsetio da je 6. maja 1992. godine u Hrtkovcima održan skup Srpske radikalne stranke na kom je lider te ultarnacionalističke partije Vojislav Šešelj pročitao imena 17 viđenijih seoskih Hrvata, kojima je javno poručeno da se moraju iseliti, jer će u protivnom biti proterani.

Maja meseca 1992. započela je kampanja zastrašivanja, premlaćivanja i ubistava, koja je za posledicu imala progon više od 40.000 sremskih Hrvata ili oko 85 odsto članova te zajednice, naveo je Marton.

Podsetio je da je takva politika imala epilog u pravosnažno izrečenoj kazni Vojislavu Šešelju za podsticanje progona, deportacije i prisilno raseljavanje, te prisilno premeštanje Hrvata u Sremu.

“LSV je od početka ratova devedesetih godina stala u odbranu ugroženih komšija. Zato smo i sami progonjeni. Ovo moramo pamtiti, da nam se zlo ne bi ponovilo”, poručio je Marton.

(Autonomija, foto: RSE)

izvor: https://autonomija.info/marton-lsv-ne-zaboraviti-zlocin-proterivanja-hrvata-iz-hrtkovaca-da-nam-se-zlo-ne-bi-ponovilo/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Ukradena bista Boška Palkovljevića Pinkija

U Manđelosu rodnom mestu Boška Palkovljevića Pinkija ukradena je bista narodnog heroja

Published

on

By

Nastavlja se sistematsko uništavanje svega što podseća na Vojvodinu.

Boško Palkovljević Pinki poginuo je kao partizan u Drugom svtskom ratu 10. juna 1942. Imao je svega 22 godine

Iako i danas neke škole, ulice, jedna kasarna u Sremskoj Mitrovici i čuvena sportska hala u Zemunu nose naziv Pinki, o ovom narodnom heroju retko se govori

izvor: https://www.021.rs/story/BBC/276357/Drugi-svetski-rat-narodni-heroji-i-antifasizam-Ko-se-danas-seca-Pinkija.html?fbclid=IwQ0xDSwKC8_FjbGNrAoLzQWV4dG4DYWVtAjExAAEe4sy_sJMKM98bL5H_aNJZLAhiLGt87FwWAVprfO95gAWmVMyqQlPPbikFF_s_aem_EqOZtoYn-8x4JTwQggEtxA

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara: SVM ne nudi rešenja, već je deo problema

Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara (DZVM) ocenjuje da Balint Pastor, predsednik Saveza vojvođanskih Mađara (SVM), pokušava da predstavi ovu stranku kao samostalnu političku snagu, dok u stvarnosti ostaje verni saveznik Srpske napredne stranke (SNS)

Published

on

By

“Pastor tvrdi da SVM ne ulazi u Vučićev Pokret za narod i državu, ali i dalje sledi politiku SNS-a u svim ključnim pitanjima. Očigledno je da je njihova ‘samostalnost’ samo forma, dok je suština u bespogovornom sprovođenju volje Aleksandra Vučića”, smatraju u DZVM-u.

Oni dalje ocenjuju i da Pastorova izjava da SVM ne traži ministarske funkcije, već želi da zadrži uticaj kroz državne sekretare zapravo predstavlja pokušaj da se održi distanca od SNS-a i odgovornosti koje nosi učešće u vlasti,  ali “upravo su ti ‘niži nivoi vlasti’ došli u fokus kada se govori o korupciji i lošim odlukama”.

Iz DZVM-a podsećaju da su upravo u nadležnosti državnog sekretara iz SVM-a bili troškovi izgradnje železničke pruge Novi Sad – Kelebija, koji su porasli za 87 miliona dolara, te da se srušila i nadstrešnica na stanici u Novom Sadu.

“Umesto da preuzme odgovornost, SVM i dalje sprovodi politiku SNS-a, a kada se pojave problemi, beži od odgovornosti. Politika ‘mi bismo, ali da ne uđe’ je prepoznata i više vam neće proći”, poručuju.

Oni su se takođe osvrnuli i na, kako kažu, Pastorovu relativizaciju problema manjinskih prava u vezi s nedostatkom višejezičnih natpisa na železničkim stanicama, što “dodatno potvrđuje da je SVM odavno odustao od borbe za interese vojvođanskih Mađara”:

“Umesto da zahteva poštovanje Zakona o službenoj upotrebi jezika i pisma, on se poziva na probleme u drugim državama. Ovo nije zaštita manjinskih prava, već otvorena kapitulacija pred kršenjem zakona”.

Na kraju, nazivanje građanskih protesta „anarhijom“ i „glasnom manjinom“, zaključuju iz Demokratske zajednice vojvođanskih Mađara, pokazuje da je SVM potpuno na strani režima.

“Umesto podrške građanima koji se bore za pravnu državu, oni štite korumpiranu vlast i svoje privilegije. SVM ne nudi rešenja, već je deo problema – vreme je da prestanu da obmanjuju javnost”, poručuju iz DZVM-a.

izvor: https://www.maglocistac.rs/politika/demokratska-zajednica-vojvodanskih-madara-svm-ne-nudi-resenja-vec-je-deo-problema

Continue Reading

Trending