Ukoliko Abazović potpiše, bez javne rasprave, bez saglasnosti partija koje su ga birale za premijera i sa ovakvim odredbama, ugovor sa SPC, mislim da bi konsekvence mogle biti ne samo političke nego i pravne. U svakom slučaju, društvo ne bi trebalo da čeka odluke političara i njihove nagodbe. Ono bi trebalo da pokaže jasno neslaganje sa metodama kojima se nameće ugovor sa državnom crkvom Srbije kao i sa njegovim sadržajem. A nezadovoljstvo društva se uvijek iskazuje u javnom prostoru – kaže u intervjuu za Pobjedu srpski istoričar Milivoj Bešlin.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, smatra Bešlin, će koristiti sva sredstva da zaustavi Crnu Goru na njenom evropskom putu, koristeći u prvom redu poluge poput državne crkve Srbije i podaništvo Dritana Abazovića.

Tekst nacrta ugovora Crne Gore sa Crkvom Srbije, koji je objavljen pred Abazovićevu posjetu Beogradu, izazivao je lančane reakcije, ne samo partija ili nevladinih organizacija nego i ogorčenih i prevarenih građana. Javnost tvrdi da je tekst ugovora diktat Beograda i da je protiv nacionalnih interesa države Crne Gore. Da li smatrate da će ovakav dokument ipak biti potpisan, jer je najavljeno da će ga Vlada razmatrati već u četvrtak ili petak?

BEŠLIN: Verujem da je to namjera, jer je upravo ovaj dokument, u obliku kako ga je javnost vidjela, jedna od glavnih tačaka političke distrakcije i odvlačenja Crne Gore od njenog fundamentalnog prioriteta – pokušaja da do 2025. završi pregovore i da sljedeće ili 2027. postane punopravna članica EU.

Podsjećam da je Jugoslaviji slična perspektiva nuđena 1990. i 1991. ali su političke i intelektualne elite, prije svega u Srbiji, mada ne samo tamo, imale neke sasvim druge prioritete. I tada je Crna Gora i svojom, ali i voljom patrona iz Beograda, propustila svoju istorijsku priliku i umjesto u mirnu evropsku luku, svojim građanima ponudila deceniju iz pakla. Malo kada se u istoriji nudi druga šansa. Crna Gora se svojim kursom od 1997. opredijelila za evropski put mira i suživota i sa promjenjivim uspjehom na njemu istrajavala, uz obilje problema, do ljeta 2020. godine.

Ako bi se sada, samovoljom onih kojima je preči interes Aleksandra Vučića nego vlastite budućnosti, opredijelila protiv evropskog puta i za prioritete poput „rastemeljnog ugovora“ i ,,Otvorenog Balkana“, niko vam neće biti kriv za istorijski slom koji slijedi. I da budem jasan, pristupanje Crne Gore ,,Otvorenom Balkanu“ i potonuće u unutrašnje antagonizme zbog falsifikatorskog crkvenog ugovora znači direktno odustajanje od evropskog puta, udaranje u temelje moderne i građanske države i ulazak u „srpsko-ruski svet“ na mala vrata, odnosno, pristupanje velikosrpskom i velikoalbanskom projektu Vučića i Rame.

Ako neko misli da time čini uslugu Srbiji, grdno se vara. Interes demokratske i evropske Srbije je što hitniji ulazak Crne Gore u EU. A interes Vučića i autoritarne i putinofilske Srbije je da spriječi ulazak Crne Gore u EU po svaku cijenu. I Vučić, nemam iluzija, će koristiti sva sredstva da zaustavi Crnu Goru na svom evropskom putu, koristeći u prvom redu poluge poput državne crkve Srbije i podaništvo Dritana Abazovića.

Prema ovoj predloženoj verziji ugovora, država Crna Gora nema nikakva prava sem obaveza prema SPC, a SPC ima ekskluzivna prava bez obaveza prema državi. Svaki ugovor, pa i ovaj posebno, mora definisati međusobna, uzajamna prava i obaveze. Da li će potpisivanjem ovog ugovora SPC dovršiti projekat „srpskog sveta“ u Crnoj Gori?

BEŠLIN: Potpisivanjem ovog ugovora opasno se dovodi u pitanje crnogorski nacionalni i kulturni identitet i njegov opstanak. Čitav tekst ugovora navodi na zaključak da je riječ o svojevrsnoj kapitulaciji i reviziji istorije, kolosalnom istorijskom falsifikatu kojim se prevrednuje i preinačuje čitava istorija Crne Gore od srednjeg vijeka do danas.

Neustavnim ugovorom se Crna Gora svodi na teritoriju sa nadržavnim subjektom u svome pravnom sistemu. Stvara se corpus separatum, dakle, zasebno tijelo koje djeluje izvan i čak iznad državno-pravnog sistema Crne Gore. Imamo li u vidu činjenicu da državna crkva Srbije ima iznad svega identitesko-propagandnu i političko-agenturnu funkciju, jasno je da će njen položaj, ako se ovaj ugovor potpiše, fundamentalno ugroziti funkcionisanje građanske i sekularne države. Prvenstveni cilj privilegovane SPC će, ako se ugovor potpiše, biti uključenje Crne Gore u „srpsko-ruski svet“, odnosno, odvajanje od zapadnog, evropskog i privođenje u putinističko-autoritarni politički i civilizacijski krug.

Cilj je jasan – Crna Gora kao Kalinjingrad na Mediteranu. Kome to nije jasno ili je nesposoban da shvati osnovne procese današnjice ili se nalazi na strani kremaljske agenture.

Kako komentarišete posjetu Abazovića Beogradu i poniznost koju je pokazao prema zvaničnicima koji se mjesecima brutalno miješaju u sva unutrašnja pitanja Crne Gore. Vučićev megafon Vulin je samo dva dana nakon posjete izvrijeđao crnogorske parlamentarce?

BEŠLIN: Prije Abazovićevog odlaska u Beograd procijenio sam da nije riječ o međudržavnoj posjeti, već o odlasku potčinjenog premijera Crne Gore na poklonjenje Vučiću i rukoljub Porfiriju, a može i obrnuto. Tok i ishod posjete uvjerili su me da se nimalo nisam prevario u procjeni. Izjava Vulina dan poslije posjete crnogorskog premijera Beogradu sasvim dovoljno je govorila i o stvarnim efektima te posjete i u tome koliko je Vučićevom režimu stalo do poboljšanja odnosa sa Crnom Gorom i najzad, koliko respektuju samog premijera Abazovića. Podsjećam, Vulin je najprizemnijom retorikom izvrijeđao crnogorske poslanike, dakle, ljude koji predstavljaju suvereni narod i građane Crne Gore.

Ali, sve u vezi sa tom posjetom je bilo tragikomično. Od infantilne fascinacije službenim limuzinama, do otvorenih i beskrupuloznih neistina koje su izgovarane na presu dva premijera. Najzad, tužno je bilo gledati podaničko držanje premijera jedne suverene države, trećeg po redu, bez recipročne i uzvratne posjete srpskog premijera Podgorici. Možda je književnik Tomislav Marković to najbolje sažeo u rečenici „vazal Abazović kod gospodara Vučića“. Ipak, ono što najviše brine jeste činjenica da je taj podanički odnos Crne Gore prema Beogradu upravo model „saradnje“ koji autokrata na čelu Srbije vidi ne samo kao poželjan, nego i jedino moguć oblik regionalne „saradnje“. Dakle, jedna svima vidljiva potčinjenost njemu i njegovoj volji.

Tako, uostalom, funkcioniše cio sistem u Srbiji, ali time dolazimo do onoga što već godinama upozoravam: zvanični Beograd Crnu Goru tretira kao unutrašnje pitanje Srbije. Naime, nijedan od regionalnih zvaničnika, od Dodika, pa do premijera i predsjednika okolnih država, čak i kada priznaje prvenstvo Vučiću, nije pokazivao ili od njega nije tražena ova vrsta poniznosti i potrebe za (samo)ponižavanjem. I ne bi to bio problem da se Abazović ponižava u svoje i u ime svoje partije. On je takvim odnosom prema Vučiću teško ponizio državu Crnu Goru koju predstavlja i sve njene građane. Šta su sve motivi ovakvog ponašanja Dritana Abazovića i čime ga Vučić drži u šaci, saznaće možda jednoga dana budući istoričari kada budu otvorili arhive i istraživali istoriju 2022. godine.

Ukoliko Abazović ostane tvrdokoran i bespogovorno lojalan Beogradu i ne promijeni suštinske odredbe nacrta ugovora sa Crkvom Srbije – rješenja koja besprizorno ponižavaju državu Crnu Goru, kradu crnogorski identitet i državnost – da li rizikuje da ostane upamćen kao premijer sa najkraćim mandatom u istoriji crnogorskog višestranačja?

BEŠLIN: Ukoliko Abazović potpiše, bez javne rasprave, bez saglasnosti partija koje su ga birale za premijera i sa ovakvim odredbama, ugovor sa SPC, mislim da bi konsekvence mogle biti ne samo političke nego i pravne. Ustav i zakoni države Crne Gore bi bili prekršeni i to bi moglo povlačiti i odgovornost koja nije samo politička.

Naravno, ja ne mogu znati da li će mu partije koje su ga birale uskratiti povjerenje. Ostaje enigma i ako mu budu uskratile povjerenje proevropske partije, da li će on potražiti podršku kod Vučićevog proruskog DF-a. U svakom slučaju, crnogorsko društvo ne bi trebalo da čeka odluke političara i njihove nagodbe. Ono bi trebalo da pokaže jasno neslaganje sa metodama kojima se nameće ugovor sa državnom crkvom Srbije kao i sa njegovim sadržajem. A nezadovoljstvo društva se uvijek iskazuje u javnom prostoru.

Demokratsku Srbiju ćete prepoznati po tome što će biti saveznik Crnoj Gori

Da li smatrate da se sa ovakvom vlašću u Srbiji može uopšte raditi na poboljšanju odnosa?

BEŠLIN: Iskustveno je očito da ne može. Ako nekoga u ,,Otvoreni Balkan“ tjerate pesnicom, govorom mržnje i ucjenama, a kao svoga simbola im šaljete Vulina, ne znam kakvo poboljšanje očekujete.

Demokratsku Srbiju ćete prepoznati po tome što će biti saveznik Crnoj Gori i svima u regionu. Prema takvoj Srbiji niko neće imati rezervi. Međutim, ova Vučićeva, autoritarna Srbija, imperijalna prema susjedima i faktor nestabilnosti u regiji, ne može nikome ulivati povjerenje. Sa radikalskom Srbijom odnos može da gradi samo onaj ko je spreman da prizna vlastitu podređenost. Uostalom, kada pogledate javne izjave Vučićevih ministara i partijskih funkcionera, ali i brojnih desničarskih lidera opozicije i predstavnika intelektualne elite – nije teško zaključiti da se stvarni odnos većinske Srbije prema Crnoj Gori ne razlikuje od odnosa Putinove Rusije prema Ukrajini. Negira se u potpunosti istorija, pravo na slobodu vjeroispovijesti, potpuna negacija imena, identiteta, kulture i samim tim prava na postojanje. Čak se koriste identične floskule iz bogatog rasističkog arsenala: lažna nacija, neodrživa država, pejorativni nazivi da se ne bi u medijima izgovaralo nacionalno ime susjeda, kriminalizacija legalno izabranog rukovodstva, pokušaji ekonomskog potčinjavanja i medijske okupacije itd. Zapanjujuće sličnosti.

Razlika je, za sada, u tome što se Rusija osjećala dovoljno moćnom da pokuša da vojno skrši Ukrajinu i satre sve njene stanovnike koji ne pristaju da se identitetski preinače u Ruse i politički potčine režimu u Kremlju.

(Pobjeda, foto: Gradski portal)

izvor: https://autonomija.info/beslin-otvoreni-balkan-i-rastemeljni-ugovor-vode-crnu-goru-u-istorijski-slom/