Connect with us

SLOBODNA VOJVODINA

MILIVOJ BEŠLIN: Veselje nad humkama nikome ništa dobro nije donijelo

“Ključni faktor nestabilnosti na Zapadnom Balkanu su Aleksandar Vučić i njegova radikalska politika”

Published

on

Milivoj Bešlin je historičar, ali uopće nije nijemi posmatrač procesa koji se dešavaju na Zapadnom Balkanu, već aktivni kritičar preplitanja sumorne sadašnjice i zločinačke prošlosti. Tom prilikom ovih dana smo imali priliku da pročitamo vijest o tome kako dvije studentkinje iz Republike Srpske dobijaju stipendije za studiranje u Beogradu na Akademiji za nacionalnu bezbjednost, prema preporuci direktora Bezbednosno-informativne agencije Aleksandra Vulina, koje pri tome veličaju lik i djelo ratnog zločinca Ratka Mladića. Na pitanje kako komentariše taj čin, ukoliko hipotetički uzmemo u obzir da će njih dvije sutradan biti na bezbjednosnim pozicijama Srbije, nas sagovornik započinje rezultatima istrage američkog ministarstva finansija koje je nametnulo sankcije šefu političke policije Vulinu, najodanijem Vučićevom saradniku, zbog, kako je rečeno, trgovine oružjem i narkoticima.

„Ako se savremena UDBA bavi time, to znači da je sam vrh vlasti umiješan u veoma kompromitujuće kriminalne radnje. Ali moje pitanje je da li je tim novcem plaćano Vučićevo lobiranje, a lobiranje je legalizovana korupcija, nekih od vodećih američkih diplomata u regionu ili nekih od evropskih zvaničnika. Šta ćemo sa tim što su neki od ključnih američkih diplomata ili izaslanika za Zapadni Balkan u samom Vašingtonu nazvani ’Vučićevim advokatima’. Znamo da advokati nikoga ne zastupaju bez naknade. Dakle, kriminal, i to ozbiljan međunarodni kriminal je jedan ugaoni kamen režima u Srbiji. Drugi je sada već otvorena radikalizacija i fašizacija i Srbije i regiona. I to su dva stuba aktuelne naprednjačke vlasti, uz snažnu podršku američke ambasade, a prije toga njemačke kancelarke. Očito, što je kriminal veći, što se za njega više zna, radikalna i ultradesničarska politika Vučićevog režima će biti sve radikalnija“, kaže on.

On dodaje da je „dio te priče potpaljivanje vatri u Bosni i Hercegovini i na Kosovu“.

„Milošević je identične stvari radio… Kada je bivao u problemu u Srbiji, palio je vatre u regionu tamo gde je mogao. Vučić može dosta toga, jer mu je zapadna politika dopustila da se proširi u svojim hibridnim poduhvatima i van granica Srbije. Naravno i Rusija je živo zainteresovana za otvaranje balkanskog fronta kako bi se pažnja zapadne zajednice pomjerila sa istrebljivačkog rata koji Putin vodi u Ukrajini. To je kontekst za radikalizaciju. A stipendija Beograda dvjema ograničenim starletama ’srpskog sveta’ je samo spoljna manifestacija radikalizacije prilika koju Vučićev režim sistematski sprovodi u regionu. Rečenica: ’Što vas nismo više pobili’, ostaje vječiti usklik koji je ugrađen u temelje manjeg BH entiteta i onih koji im zbog te rečenice daruju stipendije“, rekao je Milivoj Bešlin za Slobodnu Bosnu.

Također, ne smijemo da ne spomenemo, prošla je još jedna godišnjica Srebrenice, a zvanična Srbija je ćutala. S druge strane, u Republici Srpskoj su se na taj dan orile i pjevale pjesme u pojedinim mjestima. Kako se stiglo do te jedne potpune erozije ljudskosti?

Ovogodišnje obilježavanje godišnjice genocida u Srebrenici u Srbiji je bilo obilježeno još jednom brukom Vučićeve državne televizije koja sada genocid naziva „srebreničkim dešavanjima“. Kao da je riječ o seriji kulturnih ili estradnih programa. Kada je riječ o slavljenju masakra u manjem BH entitetu, bio je to „nastavak genocida drugim sredstvima“, kako je lucidno napisao književnik Tomislav Marković. Dovoljno je reći da dok su majke, sestre i žene ubijenih u srebreničkom genocidu ukopavale svoje stradale, lokalne i entitetske vlasti su ogranizovale koncert na kome se pjevao, među naci-šovinistima, popularni kič: „Veseli se srpski rode“. Veselje nad humkama nikome ništa dobro nije donijelo. Onima koji se danas tako grlato vesele nad hiljadama grobova pobijenih u Srebrenici se mora reći da su svojim bestijalnim i varvarskim postupcima nesumnjivo načinili korak bliže u konačnoj delegitimizaciji entitetske podjele države Bosne i Hercegovine, podjeli koja je de facto nagradila zločine, genocid i etničko čišćenje.

Prije Srebrenice, bila je i Foča, i Višegrad, i Prijedor, i mnoge druge godišnjice za koje javnost u Srbiji ne zna, ili kako istoričarka Dubravka Stojanović kaže „ne želi da zna“. Ako se malčice odmaknemo, ipak će to biti dio jedne historije koju ljudi u Srbiji uporno negiraju, dok se u Republici Srpskoj to izvrće ruglu. Kako ta takoreći prigušena historija može da utječe na stabilnost u regionu?

Ovakva politika sjećanja vladajuće ideologije srpskog nacionalizma, mogli bismo je zvati i kulturom sjećanja „što vas nismo više pobili“, kako reče nesrećna Vulinova stipendistkinja, obilježje je današnjih dominantnih kretanja u srpskom društvu. Od epohe historijskog revizionizma, karakteristične za režim Borisa Tadića, pod Vučićevom autokratijom Srbija je stigla do totalnog historijskog revanšizma. Dakle, totalna rehabilitacija ratne politike iz devedesetih, ignorisanje, negiranje ili veličanje svih zločina koji su u ime te politike i ideologije počinjeni i ideja da će se takvim pristupom region zastrašiti i pristati da učestvuje u kriminalnim asocijacijama poput, sada već otpisanog, Open Balkana. Takvom politikom sjećanja vladajuća, radikalska Srbija, pokazuje da nije odustala ni od ciljeva, a mislim ni od metoda koji su primjenjivani u ratovima devedesetih godina.

Šta je, po Vama, glavni problem što Zapadni Balkan, a pod time se primarno misli na Srbiju, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu i Kosovo, ne može da se odmakne od svakodnevnih turbulencija?

Ključni faktor nestabilnosti na Zapadnom Balkanu su Aleksandar Vučić i njegova radikalska politika koja se ne miri sa postojećim granicama u regiji. To je ono što je prije nekoliko godina Ivica Dačić nazvao „drugim poluvremenom“ koje nas čeka. Ali pošto ne može da krene tenkovima na susjede kao njegovi šefovi Milošević i Šešelj devedesetih, Vučić nominalno priznaje teritorijalni integritet susjednih država, osim Kosova, naravno. Ali ne priznaje i njihov suverenitet! Suveren je narod. A pošto u državama koje ste nabrojali u određenom, iako manjinskom procentu, žive i Srbi, Vučić sebe smatra i njihovim liderom. Prema toj logici, on ima pravo da ih zastupa, a time i da ograničava suverenitet ovih država. Zbog toga Vulin, po Vučićevoj želji, njega i tituliše ne kao predsjednika Srbije, već liderom Srba u regionu. Tako Vučić koristi Srbe u okolnim državama da bi te zemlje kontrolisao, krnjio im suverenitet, odvlačio ih od demokratskog razvoja, udaljavao od NATO i EU. Takvu politiku nazivam doktrinom ograničenog suvereniteta susjednih država Srbije. I dok su kreatori te politike u Beogradu, sprovodioci su Vučićevi lojalisti u Podgorici, Severnoj Mitrovici i Banjaluci, a neki od ključnih teoretičara nalaze se i u Zagrebu.

Kako vidite ulogu Srpske pravoslavne crkve u doprinosu tenzičnosti u regionu?

Milošević je u svojim osvajačkim pohodima od 1991. imao tenkove već u velikoj mjeri sovjetizovane i do kraja srbizirane JNA, a Vučić za svoj projekat velikodržavlja koji naziva „srpskim svetom“ ima mantije državne Crkve Srbije, kako joj je zvanično ime u aktima Vaseljenske patrijaršije. Druga ključna uloga te crkve je da bude predstraža Rusije i ruske crkve na Balkanu. Zbog toga je zakasnilo i nedovoljno bilo „saznanje“ Evropskog parlamenta da je SPC pod ruskim patronatom. Nije, jer SPC nije pod utjecajem ruske crkve, ona je ispostava ruske crkve, a to znači agentura Putinovog režima za Balkan. Zbog toga je jedan od srpskih vladika javno rekao da je u Putinovoj „svetoj Rusiji nada za spasenje ne samo pravoslavnih naroda, nego čitave Evrope i svijeta.”

A kakva je Rusijina uloga?

Rusiji treba drugi front na Balkanu, kako bi se pažnja Zapada odvukla sa agresije i strašnih zločina koje agresorska vojska čini u ratu u Ukrajini. Otimanje hiljada ukrajinske djece i njihovo smještanje u tzv. filtracione logore je sve što bi svijet trebalo danas da zna o Rusiji i fašističkom režimu koji uz dosta visok stepen legitimiteta vlada tom velikom zemljom. Zarad politike otvaranja balkanskog fronta, kao rezervnog, a to je kontinuitet ruske politike više od jednog vijeka, Putinov režim koristi različite agenturne ispostave od religijskih, obavještajnih, političkih, medijskih do (para)intelektualnih. Utoliko će jasni poraz ruskog režima u agresorskom ratu u Ukrajini i „smutnoe vremja“ koje Rusiju čeka poslije poraza, biti i šansa za emancipaciju Zapadnog Balkana od destruktivne kremaljske agenture, a to znači i šansu za suštinsku demokratizaciju Srbije.

Dobro, vratimo se na prvobitno pitanje. U kojim aspektima se današnja bezbjednosna politika Srbije razlikuje od vremena Slobodana Miloševića? Iako je ratno stanje prošlost, zašto postoji percepcija konstantne napetosti i mogućnosti izbijanja novog sukoba? Možete li uporedite ova dva perioda u tom svjetlu, ali i da prokomentarišete polarizovano mišljenje o tome koji je bio teži – vrijeme Miloševića ili sadašnjost pod Vučićem?

To je ista politika. Samo su metodi prilagođeni, ali ciljevi su identični. I ceh koji će biti plaćen bit će skup, kao i onaj iz vremena Miloševića. Ipak, Vučić se trudi da staru Miloševićevu, radikalsku velikodržavnu politiku sprovodi perfidnije, tražeći saveznike na Zapadu. Vučić sprovodi strategiju shodno revidiranoj rečenici Dobrice Ćosića, izgovorenoj na hajdučkoj „skupštini“ na Palama u toku rata: „Ja sam kreator rečenice da smo mi Srbi dobitnici u ratu, a gubitnici u miru. Ipak, pokušajmo da obrnemo paradigmu i da u miru ostvarimo ono što nismo dobili ratom.“ To je i danas politika službene Srbije. Kako u miru dobiti ono što se zbog, navodno, loše međunarodne konstelacije nije dobilo ratom.

Ne bih pravio komparacije Vučića i Miloševića. Kontekst i vrijeme su različiti. Program, ideologija i ciljevi su nepromijenjeni. Metodi su, za sada, drugačiji. Milošević je ubijao, prebijao i ratovao. Vučić je iz toga nešto naučio. On koristi perfidnije i inteligentnije metode da ostvari svoj utjecaj u regionu, da pridobije podršku Zapada za svoje radikalske politike. Iznutra, srpsko društvo je efikasnije zarobio i stavio ga pod kontrolu nego što je to Miloševiću ikada pošlo za rukom. On nije političar za potcjenjivanje i njegov politički kraj neće biti ni brz, ni lak. Nadam se da će biti miran, ali to ćemo tek vidjeti. Puno će zavisiti od razvoja rata u Ukrajini.

Propagandna mašinerija u Srbiji naporno radi na rušenju svih preostalih mostova u Zapadnom Balkanu. Kako ocjenjujete njihovu u oblikovanju percepcije javnosti o političkim procesima u Srbiji, koji se takođe odražavaju na region?

Svi režimski mediji u Srbiji danas liče na monstruozne „Radikalske talase“ koji su se emitovali na jednoj pornografskoj televiziji u Beogradu 1990-ih. Toksikacija, mržnja, ksenofobija i nacional-fašizam koji kuljaju sa tih trovačnica ostavljaju posljedice i za naredne decenije i za najmanje tri naredne generacije. I dok naivnim ili naučeno naivnim američkim diplomatama, ambasadorima i izaslanicima Vučić obećava približavanje Srbije političkom Zapadu, istovremeno širi takvu antizapadnjačku propagandu kakva ovdje nije postojala u dva vijeka moderne državnosti. Uz to, propaganda o ratovima devedesetih, o čemu smo već govorili, slavljenje i heroizacija zločinaca i rehabilitacija ratne politike Miloševića, logično Srbiju izoluje od svog prirodnog, regionalnog okruženja, ali je dugoročno udaljava od Evrope i gura u naručje Putinovoj Rusiji.

Njemačkoj je bilo potrebno dosta vremena da se suoči sa svojom prošlošću, dok je Srbija zapela kod uvoda, pa je čak sve to otišlo u drugom smjeru, te su zločini ovdje činovi herojstva. Kažnjava li historija zemlje koje se zvanično ne odreknu svog krvavog tereta iz prošlosti?

Ako me pitate u historiji, teško da ima kazne, jer to nije holivudski film u kome uglavnom na kraju pravda pobijedi. Pravda i nepravda su ljudski konstrukti, a ne prirodne pojave. Dakle, nepravda može da traje zauvijek i svijet zbog toga neće stati. Naravno da u Njemačkoj to nije išlo lako, bila je i okupacija… Ali poslije 1968. je ipak postavljeno pitanje: „Šta si radio u ratu, tata?“ Ovdje smo još uvijek na tvrdnji: „Što ih nisi pobio više, tata“. Nije, posebno u Bosni i Hercegovini, određen karakter rata, napravljena je lažna nivelacija, svi su krivi, nema pobijeđenih i poraženih. Američku ulogu u augustu 1995. i otvaranje vrata za Dayton će jednoga dana historičari, nadam se, pažljivo razmatrati. Zamislite kada bi danas Ukrajini, umjesto pomoći da se brani od agresije, bila ne samo ukinuta podrška, nego kada bi joj bio zaveden embargo na uvoz oružja za odbranu. Eto, to je američka priča o Bosni i Hercegovini. Evropska je bila još gora, u mnogim metropolama otvorena podrška Miloševiću u prvoj ratnoj godini – godini najmasovnijih zločina nad bošnjačkim civilima. Treba li nekoga danas da čudi Schmidt (Christian op.a.) i njegova očita islamofobija, tako karakteristična za njemačku ruralnu desnicu ksenofobične Bavarske.

Advokat Srđa Popović je govorio da ovdje vlada Kontinuitet već godinama. Kako će historija posmatrati ovu tridesetogodišnju epohu višestranačja u Srbiji?

Odavno tvrdim da je Jugoslavija imala više pluralnosti od bilo koje Srbije – monarhijske ili republikanske. Ne zaboravite da je od političke često i važnija društvena i kulturna pluralnost. Više disputa i suštinske rasprave je bilo u pojedinim periodima u vrijeme jugoslovenskog socijalizma i monopolističke partije, nego danas između, tobože, različitih partija. Srbija je od 19. vijeka socijalno neizdifrencirano i nacionalno i kulturno homogeno društvo. Dakle, osnov za stvarnu političku pluralizaciju je veoma tanak. Zbog toga je Srbija 1990. dobila nekakvu partijsku pluralnost, ali je gubila društvenu i kulturnu. Tako smo došli do današnje slike nacionalno i ideološki homogene Srbije, o čemu je svjedočio posljednji popis, ali i sastav parlamenta. Srbija kao društvo kontinuiteta u kojoj je nacionalizam „jedina tradicija“ (Slobodan Jovanović) i ključni idejni i politički kontinuitet. Zbog toga je od 1990. do 2023. teško uočiti stvarnu alternativu nacionalističkom velikodržavnom progamu, a kada i postoji ona je slabašna i krhka bez realnog utjecaja na politička i druga kretanja. Uz autoritarni velikodržavni nacionalizam ide i nedemokratski, autokratski poredak, ide strogi centralizam i vi poslije svake promjene nosilaca vlasti dobijate isti sistem samo drugu ličnost. Tako se u Srbiji mijenjaju vlasti, personalni nosioci, ali se ne mijenja politička i ideološka matrica. Zbog toga nema diskontinuiteta, zbog toga se ne dešava famozni 6. oktobar.

Nikola Krstić (Slobodna Bosna, foto: Gradski portal)

izvor: https://autonomija.info/milivoj-beslin-veselje-nad-humkama-nikome-nista-dobro-nije-donijelo/

SLOBODNA VOJVODINA

SSP: Vesić da nauči da se Vojvodina zove Vojvodina, a ne “severna srpska pokrajina”

Pokrajinski poslanik Stranke slobode i pravde Bojan Jankulović izjavio je da je ministar Vesić ponovo Vojvodinu nazvao severnom srpskom pokrajinom

Published

on

By

Navodi i da se Vesić “hvali kako ova vlast puno gradi, a ne hvali se i ne kaže kako je cena brze saobraćajnice kroz ravnicu 12 miliona evra po kilometru”. 

“I kako je sa 430 miliona cena izgradnje porasla na neverovatne 2 milijarde evra”, kaže Jankulović.

On navodi i da se “Vesić hvali železnicom, a ne pominje kako ju je baš ova vlast uništila”.

“Do pre 10 godina ova pruga u koju će sada biti uloženi milioni bila je jedna od najrazvijenih železničkih mreža Evrope. Danas su u Vojvodini ukinute mnoge linije, stanice su urušene i propale. Iz bilo kod mesta Vojvodine moglo se otići i do Pančeva, Zrenjanina, Alibunara, Subotice”, rekao je on.

Poručio je ministru Vesiću da treba da nauči kako se Vojvodina zove.

“Ovu matricu da se hvalite ste preuzeli od vašeg šefa, i on voli da se hvali onim što Vojvodina ima, ali sve što je pohvalio vi i vaša vlast ste uništili za prethodnih 12 godina. Nemojte se hvaliti i nemojte nas hvaliti, već prvo naučite da se Vojvodina zove Vojvodina, a ne ‘severna srpska pokrajina'”, zaključio je pokrajinski poslanik Stranke slobode i pravde.

izvor: https://www.021.rs/story/Novi-Sad/Vesti/391272/SSP-Vesic-da-nauci-da-se-Vojvodina-zove-Vojvodina-a-ne-severna-srpska-pokrajina.html

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Održan komemorativni skup “Sjećanje na Sjeverin”

Mešihat Islamske zajednice u Srbiji i Medžlis Islamske zajednice Priboj organizirali su komememorativni skup “Sjećanje na Sjeverin” u povodu navršavanja 32. godišnjice od otmice u Mioču u kojoj je odvedeno i ubijeno 17 nevinih građana bošnjačke nacionalnosti iz Priboja i okolnih sela

Published

on

By

Pored prijatelja, članova porodice, skupu su prisustvovali i predstavnici Mešihata Islamske zajednice na čelu sa predsjednikom muftijom dr. Mevlud ef. Dudićem, predstavnici BNV-a na čelu sa predsjednikom Adelom Slatinom, predstavnici Stranke pravde i pomirenja na čelu sa narodnim poslanikom Edinom Numanovićem, te predstavnici lokalne samouprave opštine Priboj, kao i predstavnici brojnih udruženja.

Skup je otpočeo učenjem sure Jasin, koju su proučili muftija dr. Rešadef. Plojović, muftija sandžački hfz. Abdurrahman ef. Kujević, muftija hfz. Nedžad ef. Hasanović, dr. Enver ef. Omerović, dr. Harun ef. Eminagić, te hfz. dr. Haris ef. Hadžić.
Ispred Organizacionog odbora obratio se Omer ef. Hodžić.

“Danas je za nas jako težak dan. Posebno na ovaj dan sjećanja naviru. Ja sam danas dječak od 10 godina kojem baba rahmetli iz naručja istrgoše. Ali ono što istrgnuti ne mogu jeste sjećanje na njega i njegov braon kaput, kada bi sa posla dolazio i djecu grlio, pa je ona njegova bombona ili lizalo koje bi nam donio vrijednije je i veće od cijelog dunjaluka. Godinama radimo na tome da se zločin rasvijetli, mezari ljudi koji su stradali uokvire, a vinovnici tog zločina kazne, porodice žrtava dobiti svoja prava. Očekuje nas teška, sizifovska borba. Ono što je pomao i tračak nade da će se nešto promijeniti jeste sastanak koji smo imali u lokalnoj samoupravi. Danas mi je stigla potvrda da je ispred opštine stigao dopis resornom ministarstvu da se riješi status porodica šehida. Dok nas bude, znajte, čut će se naš glas”, kazao je Hodžić.

Unuk jednog od šehida, Rijad Gibović obratio se u ime porodica stradalih. Emotivnim govorom prisjetio se rahmetli djeda kojeg su odveli tog dana i svirepo ubili.

“Ima jedan osjećaj – kad nekog voliš a nisi ga upoznao. I nisi ti kriv što nisi mogao da ga upoznaš. Sjećam se priče kako su moju sestru staru 40 dana 8 sati nosili do Priboja. Godine prođoše, a bol ostaje. Svi za bajram idu svojim djedovima na mezar da im prouče dovu, a gdje da odem ja? Pitam oca svoga gdje mu je mezar? Sanjam svog djeda koji, na nekom boljem mjestu, kaže meni u snu – budi ponosan sine, ja nikom ništa uradio nisam”, kazao je Rijad Gibović.

Predsjednik SO Boris Mrdović govorio je u ime delegacije opštine Priboj. Kukavički čin zločinaca ubijao je nevine, ali je tako ubijao i državu.

“Ovdje iz godine u godinu učimo lekcije o besmrtnosti i pobjede dobra nad zlom. Na ovom smo mjestu dužni da osudimo zločin, taj kukavički čin zlih ljudi, ali i da odamo počast nevinim ljudima. Osuđujemo one koji su pod maskom boraca ubijali nevinost, dobro, ali i tim besramnim činom ubijali i svoju državu. Svake godine sjećaćemo se naših stradalih prijatelja. Vrijeme prolazi, rane ostaju, ali učini i da se razbistri put i um da smo jedni drugima najpreči. Opština Priboj će učiniti sve da pomogne porodicama nastradalih”, kazao je Mrdović.

Prisutnima se obratio i predsjednik Mešihata IZ-e u Srbiji muftija dr. Mevlud ef. Dudić. Šehidi Sjeverina, poručuje on, nikada nisu i neće bti zaboravljeni.

“Očevi i sinovi, braća i muževi, familija, ljudi… Među njima i jedna sestra koja moliše da joj ne odvedu brata. I ona beše odvedena jer se molila da ne odvedu brata svoga. Vjerujem da su oni danas sretni, ponosni i nasmijani jer su na boljem mjestu od ovog na kojem se mi nalazimo. I nisu oni zaboravljeni, neće nikada ni biti. Neko, kada prođe i godina, bude zaboravljen kao da ga nikad ni bilo nije. A mi pune 32 godine i ne samo jednom u godini sjećamo se i borimo se za pravdu. Ono što je najbitnije jeste da li ste na strani istine i pravde. Naše prisustvo najbolja je poruka i naš dolazak ovdje trajna je opredijeljenost ka dobru, istini i pravdi. Sve će ovo što je ovdje jednog dana zemlja pokriti, ali će svako od nas pred Bogom stati i odgovoriti kako je život na zemlji proveo. Neka se zna da smo bili na strani istine i dobra. Raduje me da je opština Priboj pokrenula novu inicijativu da se ponovo proba, pa je velika odgovornost sada na Vladu R. Srbije i predsjednika države. Ovi ljudi su ubijeni, a nisu nikom ništa uradili. Neka se nikad i nikome Sjeverin ne ponovi i da se ne zaboravi, ali i da se krivda ispravi”, kazao je muftija dr. Mevlud ef. Dudić.

Narodni poslanik dr. Edin Numanović istakao je da se zločin nije završio ubistvom ovih ljudi. Nastavlja se, dodaje on, neprizavanjem civilnih žrtava rata porodica ubijenih.

“Danas smo ovdje u Sjeverinu ispred SPP-a i u ime ministra Usame Zukorlića da budemo uz porodice žrtava i pokušamo bar razumjeti njihovu bol. Ovdje smo i da ukažemo na odgovornost cjelokupnog bošnjačkog naroda koji je dužan da pamti ovakve događaje. Nažalost, zločin se nije završio ubistvom ovih ljudi, on se nastavlja time što ova država nije priznala status civilnih žrtava rata porodicama i na neki način ih obeštetila makar u onom moralnom smislu. Zato apelujemo na nadležne organe da rade a ovom pitanju i da pokušaju iznaći rješenje. Još jedan aspekt koji dodatno otežava ovim porodicama i cijelom narodu što nisu našli posmrtne ostatke svojih najmilijih i to je nešto što ne može zatvoriti njihovu ranu koja nikad neće zaliječiti”, istakao je narodni poslanik dr. Edin Numanović.

izvor: https://sandzakpress.net/odrzan-komemorativni-skup-sjecanje-na-sjeverin/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Zajednička sednica vlada Srbije i Vojvodine u sredu u Novom Sadu: Vučević i Gojković za istim stolom

Zajednička sednica Vlade Srbije i Pokrajinske vlade održaće se u sredu, 23. oktobra u zgradi Pokrajinske vlade

Published

on

By

Sednica će početi u 13.30 časova.

Iz Vlade Srbije je saopšteno i da će posle sednice premijer Srbije Miloš Vučević i predsednica Pokrajinske vlade Maja Gojković davati izjave za novinare.

Drugi detalji nisu poznati.

izvor: https://www.021.rs/story/Novi-Sad/Vesti/391034/Zajednica-sednica-vlada-Srbije-i-Vojvodine-u-sredu-u-Novom-Sadu-Vucevic-i-Gojkovic-za-istim-stolom.html

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

LSV: Zašto građani cele Srbije da plaćaju kredit za Beogradski metro?

Liga socijaldemokrata Vojvodine – Vojvođani (LSV) ocenila je da je najnovije zaduživanje Srbije kod nemačke Dojče banke za deo sredstava za izgradnju prve faze metroa u Beogradu “skandalozno, ali i duboko protivustavno”.

Published

on

By

LSV je podsetila u saopštenju da je Vlada Srbije nedavno usvojila Predlog zakona o potvrđivanju ugovora o kreditnom aranžmanu koji je potpisan sa filijalom Dojče banke u Hong Kongu i čiji je iznos od 178,4 miliona evra predviđen kao deo sredstava za prvu fazu Beogradskog metroa.

„Poznato je da se svaki kredit skupo vraća, a ovaj će godinama vraćati svi građani Srbije, a ne samo Beograda čija se podzemna železnica gradi”, navela je LSV i dodala da se po ko zna koji put pokazuje da osiromašeni ostatak Srbije plaća za velike investicione aktivnosti u glavnom gradu.

Kao primer, LSV je navela i podelu po 20.000 dinara pomoći za đake samo roditeljima iz Beograda.

“U trenutku kada 800.000 građana Vojvodine nema ispravnu pijaću vodu, kada sela nestaju, subvencije za poljoprivrednike su među najnižim u Evropi, a škole u mnogim, posebno manjim mestima, ne odgovaraju potrebama modernog vremena, Vlada Srbije, ponovo, uzima iz džepova građana i gradi u sredini koja je već daleko najbogatija u zemlji”, navela je LSV u saopštenju.

Prema oceni LSV, vlast time krši Ustav Srbije, koji zabranjuje diskriminaciju i ističe da su svi građani jednaki.

LSV je najavila da će uputiti dopis Savetu Evrope i tražiti analizu postupanja Srbije, koja je ratifikovala Evropsku povelju o lokalnoj samoupravi.

“Tražimo da prestane kršenje Ustava Srbije i drugih zakonskih propisa i da svi građani Srbije, najzad, budu ravnopravni”, navela le LSV u saopštenju.

izvor: https://n1info.rs/vesti/lsv-zasto-gradjani-cele-srbije-da-placaju-kredit-za-beogradski-metro/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Sumorne projekcije statističara: Zrenjanin gubi više od 40 odsto stanovnika do 2052. godine

Analiza Republičkog zavoda za statistiku o depopopulaciji i starenju pokazuje da će Zrenjanin za tri decenije imati manje od 60.000 stanovnika, a prosečna starost građana biće 48 godina.

Published

on

By

Republički zavod za statistiku objavio je projekcije stanovništva Srbije za period od 2022. do 2052. godine koje pokazuju da će se u narednih trideset godina nastaviti trend depopulacije i starenja stanovništva.

Ovom analizom obuhvaćeni su i Srednjobanatski upravni okrug, odnosno grad Zrenjanin i opštine Žitište, Sečanj, Nova Crnja i Novi Bečej, a predviđanja su više nego sumorna, piše portal Zrenjaninski.com.

Analiza o depopulaciji Republičkog zavoda za statistiku pokazuje da će Zrenjanin za 30 godina imati manje od 60.000 stanovnika, a prosečna starost građana biće 48 godina.

U srednjobanatskoj oblasti grad Zrenjanin se izdvaja kao teritorijalna jedinica sa najvećim brojem stanovnika. Projektovano je da će se njegova populacija do kraja projekcionog perioda smanjiti za 43,8 odsto. U 2052. godini stopa promene broja stanovnika u Zrenjaninu dostići će -20,9 promila, i to pretežno zbog sve negativnijih vrednosti prirodnog priraštaja (-13,5 promila) i migracionog salda (-7,4 promila)“, piše u ovoj analizi.

Najintenzivnije ubrzano opadanje broja ljudi u srednjem Banatu očekuje se u opštini Sečanj, gde će stopa promene broja stanovnika u 2052. godini biti u minusu za 21,9 promila, a prirodni priraštaj takođe u minusu za 16,4 promila.

Nova Crnja je najmanja opština u Srednjobanatskom okrugu po broju stanovnika. Navodi se da je 2022. godini gubitak stanovništva u ovoj opštini najveći zbog izražene emigracije. 

Očekuje se da će se u 2052, u odnosu na 2022. godinu, znatno smanjiti migracioni saldo (sa -17,9 promila na -5,1 promila), usled oslabljenih demografskih resursa, dok će problem prirodnog obnavljanja stanovništva postati izraženiji, sa projektovanom negativnom stopom od -9,3 do -14,3 promila.

Kada je reč o starosnoj strukturi stanovništva, u poslednjoj godini projekcije, opština Novi Bečej imaće najmlađu populaciju, dok će Sečanj biti najstarija. Prema projekcijama, prosečna starost stanovništva u Sečnju će do kraja projekcionog perioda dostići vrednost 49,7 godina, a indeks starenja 258,1“, navodi Republički zavod za statistiku.

Iako je Zrenjanin administrativni centar Srednjobanatskog okruga, dugoročni negativni demografski trendovi će dovesti do pogoršanja starosne strukture, sa očekivanim porastom udela starije populacije (65 i više godina) na više od trećine ukupne populacije u 2052. godini (34,7 odsto).

Prema projekciji, srednji Banat će 2052. godine imati 92.456 stanovnika, za razliku od 2022. kad ih je imao 159.356.

Zrenjanin će 2052. godine imati 59.939 stanovnika, a prosečna starost biće 48,4 godine.

Opština Žitište će za 28 godina imati 7.372 stanovnika, prosečne starosti 45,9 godina, a opština Nova Crnja 4.943 žitelja, prosečne starosti 46,8 godina, piše u projekciji o ubrzanom opadanju broja stanovništva Republičkog zavoda za statistiku.

izvor: https://www.021.rs/story/Info/Vojvodina/390933/Sumorne-projekcije-statisticara-Zrenjanin-gubi-vise-od-40-odsto-stanovnika-do-2052-godine.html

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Vučić i Vučević da kažu ko u Srbiji priprema timove za destabilizaciju Moldavije

Liga socijaldemokrata Vojvodine – VOJVOĐANI postavlja pitanje predsedniku Republike Srbije Aleksandru Vučiću i premijeru Milošu Vučeviću kako je moguće da je u Srbiji obučavana grupa mladih ljudi, koji su spremani za izazivanje nereda u Moldaviji

Published

on

By

Moldavske vlasti tvrde da su identifikovale više od stotinu mladih ljudi koji su navodno obučavani u Rusiji, Bosni i Hercegovini i Srbiji za destabilizaciju u zemlji uoči prvog kruga predsedničkih izbora i referenduma o podršci ulasku u Evropsku uniju, a koji se održavaju u nedelju, 20. oktobra.

Ova vest je novi šamar za našu zemlju i postavlja se pitanje u čijoj organizaciji su te obuke organizovane. Kako se dogodilo da je država tako nešto dozvolila?

Moldavija, inače nama prijateljska država, već godinama je na udaru ruskih imperijalnih težnji. Želja Vladimira Putina je da zaustavi proces integracija Moldavije u Evropsku uniju.

Pritisak autoritarnog režima iz Moskve na ovu malu zemlju je svakodnevan i veoma snažan.

Neprihvatljivo je da bilo ko u Srbiji doprinosi tim pritiscima.

Tražimo da Srbija podrži Moldaviju na evropskom putu i spreči sve aktivnosti protiv ove zemlje.

Aleksandar Marton
portparol
Lige socijaldemokrata Vojvodine – VOJVOĐANI

izvor: https://vojvodjani.rs/vucic-i-vucevic-da-kazu-ko-u-srbiji-priprema-timove-za-destabilizaciju-moldavije/?fbclid=IwY2xjawF_iwlleHRuA2FlbQIxMQABHdiEZQf-7_oR3QlObBPAR45dQQl-5acQpOLdMmGjW99FxNrNEWcVONCEXw_aem_IZsrjaQaVA-YpMLF_cOBCQ

Continue Reading

Trending