Suđenje koje je nadživelo sud: Stanišić i Simatović očekuju poslednju presudu pred Haškim tribunalom
Suđenje traje toliko dugo da je nadživelo čak i sam sud, jer je Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju (ICTY) zatvoren, a njegovom pravnom nasledniku, Mehanizmu za međunarodne krivične tribunale (MIRCT) ostavljeno je da taj proces završi. Presude će biti ujedno i poslednje izrečene pred Međunarodnim mehanizmom za krivične sudove.
“Jedva čekam da odem u Hag”, preneo je reči Jovice Stanišića krajem maja 2003. beogradski NIN, tačnije njegov tadašnji novinar Dragan Bujošević.
“Neću svedočiti u Hagu. Ako me optuže, predaću se, otići ću u Hag i dokazati svoju nevinost”, dodao je. Iako je, verovatno, to izgovorio besan zbog tadašnjih navoda nekih medija da je pristao da svedoči protiv Slobodana Miloševića u Hagu i da Tužilaštvo uveliko snabdeva dokazima protiv bivšeg predsednika, sigurno da mu ni na kraj pameti nije bilo da će dvadeset godina kasnije i dalje u pritvoru čekati da sazna presudu.ADVERTISEMENT
Mnoga haška suđenja su “posebna”, jer je ovaj sud za 30 godina rada uspeo da dočeka da mu pojedini optuženi izvrše samoubistvo u ćeliji (Slavko Dokmanović, Milan Babić), da neki čak to učine u sudnici ispijanjem otrova (Slobodan Praljak), a neki su umrli čekajući kraj suđenja (Sobodan Milošević).
Suđenje Franku Simatoviću i Jovici Stanišiću, na sreću, nije odnelo ni jednu žrtvu: specifično je, međutim, zbog toga što su njih dvojica u Hag odvedeni još 2003. a ni 20 godina kasnije i dalje nema konačne presude, ali i zbog toga što je to jedno od retkih suđenja (uz suđenje Veselinu Šljivančaninu i Ramušu Haradinaju) koje je ponovljeno.
Suđenje traje toliko dugo da je nadživelo čak i sam sud, jer je Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju (ICTY) zatvoren, a njegovom pravnom nasledniku, Mehanizmu za međunarodne krivične tribunale (MIRCT) ostavljeno je da taj proces završi. Sutrašnje presude biće ujedno i poslednje izrečene pred Međunarodnim mehanizmom za krivične sudove.
Pohvale od CIA
I način na koji su ova dvojica stigla u Hag čini suđenje “posebnim”. Za razliku od mnogih drugih, što begunaca, što onih koji su se dobrovoljno predali, načelnik Resora državne bezbednosti Jovica Stanišić i Franko Simatović, njegov pomoćnik, uhapšeni su tokom operacije Sablja posle ubistva premijera Zorana Đinđića 2003, ali nikad nisu optuženi za učešće u tom ubistvu.
Optužnica je objavljena dok su bili u pritvoru u Centralnom zatvoru, i oni su prebačeni u Sheveningen. Zašto su tako brzo “spakovani” u Hag, zapitao se tada i predsednik Skupštine bivše države, SCG, Dragoljub Mićunović, koji je smatrao da Stanišića i Simatovića ne treba sklanjati iz istrage o ubistvu premijera.
Ni za jednog drugog optuženog u Hagu američka obaveštajna služba CIA nije slala pisma u kojima je optuženog opisala kao nekog ko je ulagao velike napore da spreči neke od potencijalno najopasnijih situacija u ratu u BiH. A baš takvo pismo je CIA uputila Tribunalu, odnosno Stanišićevoj odbrani tokom prvog suđenja. A i u završnoj reči njegov advokat Vejn Džordaš je naveo da je Stanišić sa CIA sarađivao još od 1991. i otkrivao im mesta masovnih grobnica po BiH i bio njihov pouzdan saradnik.
ekivanja Tužilaštva, ali i u Hrvatskoj i u Bosni, da će presuda da potvrdi da su srpske obaveštajne, vojne i policijske strukture stajale ne samo finansijski i organizaciono iza Srba u Hrvatskoj i Bosni, nego i da su direktno umešane u zločine nad Hrvatima i Bošnjacima, nisu ispunjena.
U drugoj prvostepenoj presudi iz 2021. kojom su osuđeni na 12 godina, stajalo je da Stanišić i Simatović nisu bili učesnici u “udruženom zločinačkom poduhvatu” čiji je cilj bio stvaranje etnički homogenih teritorija uz nasilni progon nesrba iz delova Hrvatske i BiH, već da su za to zločinačko udruženje “znali”, a istovremeno su oslobođeni i optužbi za zločine u još četiri opštine u BiH, kao i u Kninskoj Krajini i istočnoj Slavoniji.
UZP – noćna mora za branioce
Udruženi zločinački poduhvat (UZP), tako često i rado korišćen na suđenjima pred Haškim tribunalom, jeste pravna konstrukcija koja, grubo rečeno, smatra sve članove odgovornim za zločine koje su eventualno počinili drugi u svrhu ispunjenja zajedničkog plana. UZP je prava noćna mora za advokate odbrane, koji su negodovali zbog tako široko postavljene teze koja je omogućavala da njihovi branjenici relativno lako budu osuđeni po tom osnovu.
U Tribunalu su do sada mnogi osuđivani za učešće u UZP, ali do sad niko iz Srbije, a da se ticalo ratova van Srbije – Nikola Šainović, policijski general Sreten Lukić, i vojni Vladimir Lazarević i Nebojša Pavković, i u odvojenom postupku bivši načelnik Javne bezbednosti MUP-a, general Vlastimir Đorđević, osuđeni su za UZP za Kosovo.
Ipak, u prvostepenoj presudi iz 2021. Sud je potvrdio da su Stanišić i Simatović, sa ostalim učesnicima UZP, na čijem je čelu bio Slobodan Milošević, bivši predsednik Srbije i SRJ, delili zločinačku nameru i da je u Hrvatskoj i BiH postojao UZP koji je imao za cilj „nasilno i trajno uklanjanje nesrpskog stanovništva za koji su Stanišić i Simatović znali“, ali bez dovoljno dokaza ga su ga i pomagali.
U presudi se kao članovi UZP navode Slobodan Milošević, Radmilo Bogdanović, Radovan Stojičić Badža, Mihalj Kertes, Milan Martić, Milan Babić, Goran Hadžić, Radovan Karadžić, Ratko Mladić, Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić i Željko Ražnatović Arkan.
Jedina tačka po kojoj su osuđeni je ona za zločin u Bosanskom Šamcu. Sud je u prvom stepenu zaključio da su Stanišić i Simatović odgovorni za pomaganje i podržavanje ubistva kao kršenja zakona i običaja ratovanja i zločina protiv čovečnosti, zatim za deportacije, prisilno premeštanje i progon kao zločine protiv čovečnosti, koja su počinile srpske snage nakon zauzimanja mesta u aprilu 1992.
Veće je konstatovalo da su oni pružali praktičnu pomoć koja je imala značajan učinak na počinjenje zločina, obučavanjem i slanjem na teren pripadnika specijalne jedinice Državne bezbednosti Srbije i lokalnih Srba iz Bosanskog Šamca da učestvuju u preuzimanju opštine.
Ključna uloga u stvaranju “crvenih beretki”
Zašto je ovo suđenje toliko dugo trajalo? Na dužinu je sigurno uticalo to što je prvo suđenje počelo tek šest godina od njihovog pritvaranja, 9. juna 2009., a zatim i loše zdravstveno stanje Stanišića, zbog koga je suđenje bilo više puta “na pauzi”. Nakon četiri godine, 30. maja 2013, Tribunal je, što je mnoge u regionu šokiralo, oslobodio Stanišića i Simatovića krivice po svim tačkama optužnice.
Nakon što su kroz sudnicu prošli brojni svedoci tužilaštva i odbrane, njih ukupno 80 (među njima i njihove bivše kolege iz DB) sud je utvrdio da niti su Stanišić i Simatović odgovorni za zločine iz optužnice, niti su pomagali i podržavali te zločine. Potom je došlo do obrta, jer je Tribunal u decembru 2015. delimično prihvatio žalbu tužilaštva, poništio oslobađajuće presude i naložio novo, ponovljeno suđenje.
Na tom novom, ponovljenom postupku, posle dodatne četiri godine suđenja, sud u Hagu ih je osudio na pomenutu kaznu od 12 godina.
Kakva god da bude presuda, nesporno je da su Stanisić kao načelnik DB i Simatović, kao osnivač, bili ključni faktor u stvaranju “crvenih beretki”, jedinice iza koje su tokom rata ostajali ratni zločini, a posle rata kriminal, otmice, ubistva, teroristički napadi, i ubistvo premijera Zorana Đinđića.
Devedesetih godina prošlog veka mnogi kriminalci su dobijali značku DB-a, i pod njihovom zaštitom činili najteža krivična dela, ne samo na ratištima.
U žalbenom postupku Stanišićeva odbrana je tvrdila da je on dokazano bio ključni mirotvorac, Simatovićeva da u je vreme zločina u Bosanskom Šamcu bio zamenik načelnika SDB i da kao takav nije bio zapovednik bilo kakvim jedinicama u tom mestu, a Tužilaštvo da su njih dvojica stvorili elitnu paravojnu jedinicu koja je delovala pod njihovom kontrolom u funkciji etničkog čišćenja. I ne jednu, već praktično sve, od “Knindži” Kapetana Dragana, Arkanovih “Tigrova”, zloglasnih Škorpiona, do JSO, formacija koje su nastajale i finansirane iz DB-a koji je vodio Stanišić.
Prognozirati kakva bi mogla da bude poslednja presuda Haškog tribunala koja će sutra biti izrečena više je nego nezahvalno. Neki iskusni haški advokati su svojevremeno, upitani šta očekuju za svoje branjenike, u danu presude odgovarali: “Od oslobađajuće do doživotne.” Tako nešto bi se moglo reći i za kraj najdužeg i poslednjeg suđenja u istoriji Tribunala.
To će, kako i sam NIS očekuje, imati velike posledice na kompaniju, a cenu će na kraju platiti i potrošači.
Kao i uvek do sada, NIS je američkim vlastima poslao novi zahtev za odlaganje primene sankcija, ali ovog puta, kako deluje, sa manje šanse za uspeh, piše Nova ekonomija.
Licenca kojom se NIS-u omogućava obavljanje operativnih poslova, a primena sankcija odlaže, ističe sutra.
Predsednik Srbije Aleksandar Vučič izjavio je danas da će Srbija morati da pronađe način kako da reši taj problem, dodajući da će morati da razgovaraju sa Rusima koji su većinski vlasnici u kompaniji.
“Nadam se da kompanija neće otpuštati veliki broj radnika, ali videćemo. U svakom slučaju, razgovaraćemo sa Rusima o svemu, jer sad više nemamo šta da razgovaramo sa Amerikancima“, rekao je Vučić.
Prema njegovim rečima, SAD su “isterale svoje”, Evropa će da podrži američke sankcije.
“Sasvim sam siguran da će posle kratkog vremena i JANAF da prestane da isporučuje naftu“, kazao je Vučić.
„Ja, kao majka poginulog deteta, neću dati na Bačulova jer znam da nije kriv i stojim uz njega“: Dijana Hrka o sramnoj kampanji koju Vučić vodi
Dijana Hrka, majka Stefana Hrke, jednog od nastradalih prilikom pada nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu, kaže da ona kao majka poginulog deteta čvrsto stoji uz Mišu Bačulova koji proteklih dana trpi strašne pritiske, otkako je predsednik Aleksandar Vučić javno govorio da je kobnog dana prolazio pored nadstrešnice, uprkos tome što je Bačulov to i sam ranije javno govorio
Otkako je predsednik Srbije Aleksandar Vučić javno govorio o lideru Pokreta „Budi heroj“ Miši Bačulovu iz Novog Sada, pominjući perfidno kako je prošao pored nadstrešnice na dan kada je pala, očigledno sa namerom da insinuira njegovu povezanost sa tragedijom, Bačulov se nalazi na meti režimskih medija, dok stranačka mašinerija pokušava da ga provuče kroz blato. Ipak, da Bačulov u ovome nije sam, poručuje u razgovoru za Novu Dijana Hrka, majka Stefana poginulog 1. novembra.
Miša Bačulov Foto:BETAPHOTO/DRAGAN GOJIC
„Vučić pokušava da okrivi Mišu Bačulova za ono za šta je on kriv, prvenstveno on, pa svi ljudi oko njega. On traži krivca u nekom drugom, nikoga nisu uhapsili za nadstrešnicu evo sad će godinu dana, hapse nevine studente, policija juri nas goloruke, bacaju nam suzavce, šta nam sve ne rade, i on sad pokušava jednog Mišu Bačulova, koji je čiste duše i srca izašao da se bori sa nama svima za pravdu i istinu. Mora sada na nekoga, pa je pokušao na Mišu, a verujte da mu to nećemo dozvoliti, neće mu uspeti. Ja kao majka poginulog deteta, neću dati na Mišu jer znam da nije kriv i ja stojim uz njega“, kaže Hrka u razgovoru za Novu.
Da pad nadstrešnice nije izazvan namerom pojedinca ili terorističke grupacije, više puta je do sada i zvanično potvrđeno, čak je i samo tužilaštvo potvrdilo da jedinice koje su bile na licu mesta, nisu pronašle nikakav trag koji bi mogao da dovede u sumnju na tako nešto. Identično potvrđuje i naša sagovornica, pozuvajući se na svoja posredna i neposredna saznanja.
„Pod broj jedan, znam da je antiteroristička jedinica izlazila na lice mesta kada se to desilo i da ništa nije bilo od toga, nije bilo nikakvog signala da je bilo kakav da je izvršen bilo kakav teroristički napad. Vraćali su kamere i pregledali toliko puta, znam čak i ljude koji su radili na tome, ne postoji nikakva indicija da je bio teroristički napad. Njemu je sada cilj da pred godišnjicu okrivi nekoga drugog, a ne one koje treba da okrivi. To je bruka i sramota za jednog predsednika, sada je prešao sve igrice. Smatram da je sada dotakao dno dna“, kaže naša sagovornica.
Dijana Hrka, Komemorativna šetnja, 11 meseci od pada nadstrešnice Foto: Amir Hamzagić/Nova.rs
Na primeru Miše Bačulova, kaže Hrka, možemo da zaključimo da se svi sutra možemo naći pod istim optužbama.
„Možemo to da očekujemo da bilo koga od nas sutra okrivi jer njemu će biti krivi svi, osim njega. On neće priznati krivicu i neće „dati“ Gorana Vesića i ljude oko njega. Mi znamo da su u igri bile pare, ne može niko da mi kaže da su radili po zakonu i propisima, radili su onako kako oni misle da treba. Posle svega što sam videla i čula, meni izgleda kao da su to hteli da smadrljaju, da upotrebim taj izraz. Vidite da sve što su radili, da se ruši. Ništa im nije opstalo. Ne znam, samo još jedan dan da propadnemo kroz ovaj asfalt koji rade, vidite da to puca. Pa nedavno su otvorili tunel, a zašto su ga sada zatvorili? I sad ćemo svi drugi biti krivi, a ne pravi krivci. Pa neće moći, gospodo“, odlučna je naša sagovornica.
Pojašnjava i da će pravdu i zakon potražiti i van granica Srbije, nezavisno od toga kakav će ishod biti ovde.„Tužiću državu Srbiju i Aleksandra Vučića, to će biti dve tužbe. Imam nameru da ga tužim za sve što radi, za sva zlodela. Maltretira pošten narod, okomili su se na Mišu Bačulova. Ja ću njega uvek podržati. I ne daj Bože da je bilo kog drugog čoveka optužio za pad nadstrešnice, ja bih isto stala uz tog čoveka i zaštitila ga. Mi ovo ne smemo više da dozvolimo. Ljudi oko mene se targetiraju, pod prismotrom su policije, svi koji su meni bliski, imaju po jednu službenu „škodu“ ispred vrata. To je bruka i sramota šta rade, ako žele nešto od mene, neka me pozovu na razgovor. Ja sam uvek tu, ali da ne diraju ljude oko mene. Oni nisu ništa krivi, to su ljudi koji su ostali uz mene jer znaju kakva sam, ko sam i šta sam, da tražim pravdu za svoje dete i ništa drugo“ kaže Hrka i podseća na tretman kroz koji prolazi njen advokat Ivan Ninić.Foto: Filip Krainčanić/Nova.rs„Evo vidite šta rade mom advokatu, žao mi je Ivana Ninića i njegove porodice koji trpe pritiske zbog mene. On je jedan častan i pošten čovek, nije odustao od mene u svoj ovoj muci i hvala nam na tome. E nama trebaju takvi ljudi, a oni takve ljudi ne mogu da podnesu jer su sušta suprotnost“, zaključuje u razgovoru za Novu Hrka.
Marton (LSV): Zlo je počelo Miloševićevim udarom na Vojvodinu
Portparol opozicione stranke Liga socijaldemokrata Vojvodine – Vojvođani (LSV) Aleksandar Marton izjavio je večeras da je, pre 37 godina, “počelo zlo, udarom Miloševića” na autonomiju Vojvodine
“Zlo je počelo udarom Miloševića na Vojvodinu i njenu autonomiju, oktobra 1988. godine. Jogurt revolucija uvod je u raspad Jugoslavije i krvave ratove. Vojvodina je bila ogledno dobro za memorandumske ciljeve, koje je Milošević uzjahao i potom uništio sve čega se dohvatio”, naveo je Marton u izjavi za javnost.
Ocenio je da su od Vojvodine “ostali samo tragovi”.
“U Jugoslaviji, drugi iza Slovenije, a danas sve prazniji, siromašniji i jadniji. Ali, nema nazad samo borba”, poručio je Marton
Marton (LSV): Ne zaboraviti zločin proterivanja Hrvata iz Hrtkovaca, da nam se zlo ne bi ponovilo
Portparol opozicione stranke Lige socijaldemokrata Vojvodine – Vojvođani (LSV) Aleksandar Marton podsetio je večeras da je na današnji dan 1992. godine počelo proterivanje Hrvata iz mesta Hrtkovci u Sremu i poručio da se taj zločin mora pamtiti, “da nam se zlo ne bi ponovilo”
Marton je u saopštenju za javnost podsetio da je 6. maja 1992. godine u Hrtkovcima održan skup Srpske radikalne stranke na kom je lider te ultarnacionalističke partije Vojislav Šešelj pročitao imena 17 viđenijih seoskih Hrvata, kojima je javno poručeno da se moraju iseliti, jer će u protivnom biti proterani.
Maja meseca 1992. započela je kampanja zastrašivanja, premlaćivanja i ubistava, koja je za posledicu imala progon više od 40.000 sremskih Hrvata ili oko 85 odsto članova te zajednice, naveo je Marton.
Podsetio je da je takva politika imala epilog u pravosnažno izrečenoj kazni Vojislavu Šešelju za podsticanje progona, deportacije i prisilno raseljavanje, te prisilno premeštanje Hrvata u Sremu.
“LSV je od početka ratova devedesetih godina stala u odbranu ugroženih komšija. Zato smo i sami progonjeni. Ovo moramo pamtiti, da nam se zlo ne bi ponovilo”, poručio je Marton.
Nastavlja se sistematsko uništavanje svega što podseća na Vojvodinu.
Boško Palkovljević Pinki poginuo je kao partizan u Drugom svtskom ratu 10. juna 1942. Imao je svega 22 godine
Iako i danas neke škole, ulice, jedna kasarna u Sremskoj Mitrovici i čuvena sportska hala u Zemunu nose naziv Pinki, o ovom narodnom heroju retko se govori
Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara: SVM ne nudi rešenja, već je deo problema
Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara (DZVM) ocenjuje da Balint Pastor, predsednik Saveza vojvođanskih Mađara (SVM), pokušava da predstavi ovu stranku kao samostalnu političku snagu, dok u stvarnosti ostaje verni saveznik Srpske napredne stranke (SNS)
“Pastor tvrdi da SVM ne ulazi u Vučićev Pokret za narod i državu, ali i dalje sledi politiku SNS-a u svim ključnim pitanjima. Očigledno je da je njihova ‘samostalnost’ samo forma, dok je suština u bespogovornom sprovođenju volje Aleksandra Vučića”, smatraju u DZVM-u.
Oni dalje ocenjuju i da Pastorova izjava da SVM ne traži ministarske funkcije, već želi da zadrži uticaj kroz državne sekretare zapravo predstavlja pokušaj da se održi distanca od SNS-a i odgovornosti koje nosi učešće u vlasti, ali “upravo su ti ‘niži nivoi vlasti’ došli u fokus kada se govori o korupciji i lošim odlukama”.
Iz DZVM-a podsećaju da su upravo u nadležnosti državnog sekretara iz SVM-a bili troškovi izgradnje železničke pruge Novi Sad – Kelebija, koji su porasli za 87 miliona dolara, te da se srušila i nadstrešnica na stanici u Novom Sadu.
“Umesto da preuzme odgovornost, SVM i dalje sprovodi politiku SNS-a, a kada se pojave problemi, beži od odgovornosti. Politika ‘mi bismo, ali da ne uđe’ je prepoznata i više vam neće proći”, poručuju.
Oni su se takođe osvrnuli i na, kako kažu, Pastorovu relativizaciju problema manjinskih prava u vezi s nedostatkom višejezičnih natpisa na železničkim stanicama, što “dodatno potvrđuje da je SVM odavno odustao od borbe za interese vojvođanskih Mađara”:
“Umesto da zahteva poštovanje Zakona o službenoj upotrebi jezika i pisma, on se poziva na probleme u drugim državama. Ovo nije zaštita manjinskih prava, već otvorena kapitulacija pred kršenjem zakona”.
Na kraju, nazivanje građanskih protesta „anarhijom“ i „glasnom manjinom“, zaključuju iz Demokratske zajednice vojvođanskih Mađara, pokazuje da je SVM potpuno na strani režima.
“Umesto podrške građanima koji se bore za pravnu državu, oni štite korumpiranu vlast i svoje privilegije. SVM ne nudi rešenja, već je deo problema – vreme je da prestanu da obmanjuju javnost”, poručuju iz DZVM-a.