Prvooptuženi u predmetu, bivši komandant Vojske RS-a Luka Dragičević, oslobođen je krivice.

Sutkinja Vesna Jesenković je rekla da Tužiteljstvo BiH nije dokazalo da je Dragičević optuženom Bobanu Inđiću povjerio zadatak i izdao naredbu za mučenje i ubijanje civila.

“To nisu potvrdili nijedan svjedok, niti je to bilo vidljivo iz priloženih dokaza”, rekla je sutkinja u obrazloženju presude.

Tužiteljstvo je dokazalo da je Dragičević dobijao izvještaje ili naređenja, ali nije dokazalo kako je kasnije postupio po tim naređenjima. Nijedan svjedok nije rekao da je obavijestio Dragičevića o događaju, odnosno o ubistvima civila, rekla je sutkinja.

Obrad i Novak Poluga, Radojica Ristić i Petko Inđić, Miodrag Mitašinović, Dragan Šeković i Oliver Krsmanović osuđeni su na po 13 godina zatvora zbog saučesništva u zločinu.

Dragičević je bio komandant Druge podrinjske lake pješadijske brigade Vojske RS-a, Inđić komandant Interventne čete ove brigade, a drugi osuđeni pripadnici čete.

Šekarić i Krsmanović su već ranije osuđeni za druge zločine i trenutno su na izdržavanju kazne.

Riječ je o prvostepenoj presudi na koju je moguće uložiti žalbu. Suđenje je trajalo sedam godina.

Kazneni zakon BiH propisuje maksimalnu kaznu zatvora u trajanju od 45 godina za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid.

Brat ubijenog: Učestvovao vrh Vojske Jugoslavije

Nailu Kajeviću, iz Prijepolja u Srbiji, u Štrpcima je ubijen brat Niazim Kajević. Nijedan posmrtni ostatak nikad nije pronađen.

Nail Kajević je ocijenio da se taj “događaj politizuje od samog početka”.

“Sam događaj je bio zamišljen da se nikad ne rasvetli. Nema posmrtnih ostataka. Kad nema posmrtnih ostataka, nema ni događaja. Otmica je bila planirana, organizovana i u njoj je učestvovao sam vrh Vojske Jugoslavije, policije i Vojske Republike Srpske. Počinioci su bili vojnici VRS. Tužilaštvo BiH nije uspelo da dokaže da je Luka Dragičević, iako je imao naredbu od samog vrha da onemogući dolazak civila sa Sandžaka”, kazao je Kajević za RSE.

On je dodao da su zločin počinili pripadnici Višegradske brigade koji bez Dragičevićevog znanja nisu mogli ni uzeti oružje.

“Činjenica da je jedan od svedoka kazao da je Dragičević bio obavešten o tome, ali je to kasnije negirao, govori da se sve znalo, da će otmica biti organizovana, da je mesec dana prije toga raspravljao sam vrh Vojske Jugoslavije, policije, sa direktorima željeznice i sve je to, kad je skinuta tajnost s dokumenata željeznice, jasno i nedvosmisleno govori da je taj zločin bio isplaniran u Srbiji, a da su počinioci pripadnici VRS”, kazao je Kajević.

Hasečić: Šokirana oslobađanjem Dragičevića

Bakira Hasečić, predsjednica udruženja “Žene-žrtve rata” kazala je nakon izricanja prvostepene presude da je “13 godina zatvora za ovakva svirepa ubistva građana Srbije koji su oteti kad više nisu imali Bošnjaka iz Bosne i Hercegovine da kolju, ubijaju i siluju blaga kazna”.

“Najveći je problem što je oslobođen komandant višegradske brigade, a cijelo vrijeme sve što se dešavalo, dešavalo se pod njegovom komandom. Šokirana sam kad je oslobođen Luka Dragičević. Sudsko vijeće je reklo da Tužilaštvo BiH ih nije dovoljno uvjerilo ili dokazalo. To je jedna najlakša rečenica u donošenju presuda. Sačekaćemo Apelaciono vijeće. Uvjerena sam da će pobijediti pravda”, kazala je Hasečić.

Dodala je da je pratila suđenje, učestvovala u njemu i nadala se. Naglasila je da je jako bitno da su optuženi lišeni slobode kako ne bi pobjegli u Srbiju jer ih “tad više nikad ne bismo imali pred sobom”.

Advokat Dragičevića: “Pravda zadovoljena, kazne neprimjerene”

Miodrag Stojanović, advokat oslobođenog komandanta Druge podrinjske lake pješadijske brigade Luke Dragičevića, kazao je da je “pravda zadovoljena i da bi trebao biti srećan”.

“Međutim, imam pomiješana osećanja. Da, pravda je zadovoljena jer je Luka Dragičević oslobođen. Ali, moja je obaveza, cijeneći dignitet žrtava i sve ono što se dešavalo, jer ovo je jedan tragičan događaj, ukazatina dio osuđujuće presude”, kazao je advokat Stojanović.

On smatra da su kazne od po 13 godina zatvora izrečene osuđenima “neprimjerene” te da “za osuđene nije potvrđeno da je bilo koji od njih pucao, već su samo bili prisutni, participirali u nekom trenutku u transferu”.

Dodao je da su “ovi ljudi osuđeni na osnovu iskaza svjedoka pokajnika Miće Jovičića koji je priznao krivicu i neposredno učešće i dobio pet godina zatvora”.

Uhapšeni dan pred izricanje presude

Dan prije izricanja presude, u četvrtak 20. oktobra, pomenuti optuženi, Obrad i Novak Poluga, Radojica Ristić i Petko Inđić, su uhapšeni u Višegradu, na istoku BiH.

Za Radio Slobodna Evropa je potvrđeno da je ovo učinjeno zbog straha “od ometanja pravde”. Advokat prvooptuženog Luke Dragičević je rekao da su uhapšeni kako bih bili zadržani do izricanja presude.

Iz Tužiteljstva BiH su rekli da su željeli osigurati njihovo prisustvo, te zatražiti produženje pritvora u slučaju osuđujuće presude.

Tokom septembra je objavljeno da je više od stotinu osoba optuženih za ratne zločine u BiH nedostupno domaćim sudovima.

Prošle godine je Milomir Savčić, optužen za pomaganje u genocidu u Srebrenici, pobjegao prije nego je priveden zbog kršenja mjera zabrane, dok mu je trajao postupak pred Sudom BiH.

Šta se desilo u Štrpcima?

U voz, na stanici u Štrpcima, u februaru 1993. ušli su vojnici u maskiranoj uniformi.

Osim osuđenih na Sudu BiH, među onima koji se dovode u vezu sa zločinom u Štrpcima su i pripadnici jedinice Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, predvođeni haškim osuđenikom Milanom Lukićem.

Iz voza su izveli 20 osoba, uglavnom Bošnjaka iz Srbije i Crne Gore. Među njima je bilo i državljana BiH.

Odveli su ih u salu osnovne škole u mjestu Prelovo gdje su ih, s drugim optuženima, opljačkali i pretukli. Potom su ih, svezane, kamionom odvezli u jednu garažu u višegradskom selu Mušići pokraj Drine, gdje su ih likvidirali iz vatrenog oružja.

Žrtve zločina ubijene su i bačene u rijeku Drinu.

Milan Lukić, osuđen na doživotni zatvor u Haagu zbog ratnih zločina u Višegradu, optužen je i za ovaj zločin 2019. godine u BiH.

Osuđeni Oliver Krsmanović i Dragan Šekarić se već nalaze na izdržavanju kazne u odvojenim predmetima, dok je ranije u predmetu bio i Boban Inđić, ali je postupak protiv njega razdvojen.

Najstarija žrtva zločina u Štrpcima imala je 59, a najmlađa 16 godina.

Žrtve iz Srbije i Crne Gore (građani tadašnje Savezne Republike Jugoslavije) – bile su iz Prijepolja, Bijelog Polja, Beograda i Podgorice.

Ubijeni su Esad Kapetanović, Ilijaz Ličin, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Tomo Buzov, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno nepoznato lice.

Do danas su pronađeni posmrtni ostaci samo četiri žrtve. Tijelo Halila Zupčevića pronađeno je krajem 2009. godine na obali jezera Perućac, a posmrtni ostaci Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera i Ilijaza Ličine nađeni su u istom jezeru godinu dana kasnije. Za ostalim žrtvama se i dalje traga.

Zbog ovog zločina sudski procesi se vode i u Srbiji.

Pred Odjeljenjem za ratne zločine Višeg suda u Beogradu vodi se postupak protiv četiri lica koja se terete kao neposredni počinioci. Sudu u Srbiji trebalo je tri i pol godine da potvrdi optužnicu protiv njih, podignutu u martu 2015. godine.

Za zločin u Štrpcima do sada su pravosnažno osuđeni samo Nebojša Ranisavljević i Mićo Jovičić.

Ranisavljević je 2003. godine pred Višim sudom u Bijelom Polju, u Crnoj Gori, osuđen na 15 godina zatvora, a Jovičić je pred Sudom Bosne i Hercegovine priznao krivicu i osuđen je na kaznu zatvora od pet godina.

Predrag Zvijerac

izvor: https://www.slobodnaevropa.org/a/strpci-zlocin-vojska-rs-presuda-ratni/32094345.html