Iako bogata černozemom, zemljištem prirodnog potencijala, novije studije pokazuju da je skoro polovina površina u panonskoj pokrajini u kategoriji siromašnih humusom. Nepraktična agrarna politika, marginalizacija stočarstva, kao i nadolazeće klimatske promene uticale su na postepen gubitak organskih materija – humusa, te veoma mali broj gazdinstava zaista privređuje na njivama koje sadrže količinu dovoljnu za uspešnu ratarsku proizvodnju.
Eolska erozija, ekstremne suše i poplave samo su neke od klimatskih katastrofa koje prete da svojom učestalošću u budućnosti pretvore Vojvodinu iz „žitnice Evrope“ u „agraranu pustinju“. Naoko nevidljiva, ali jednako bitna posledica jeste gubitak organskih materija iz poljoprivrednog zemljišta, proces na koji je svojim delovanjem uticao i čovek.
Od prethodno oko pet odsto prisustva humusa, počinje priču Jordana Ninkov iz Laboratorije za zemljište i agroekologiju pri Institutu za ratarstvo i povrtarstvo, nama je sada prosek 3,5 odsto.
„Iako to ovako ne zvuči strašno, sve ispod jedan odsto se smatra potpuno degradiranim za ratarsku proizvodnju, a mi klizimo ka tome. Kada imamo degradirano zemljište, ono ne zarobljava tu organsku materiju, već je paradoksalno još više ispušta i time se dodatno ubrzava proces i doprinosi emisiji ugljen-dioksida. Organske materije su nosioci plodnosti zemljišta, i mi taj proces moramo da zaustavimo, posebno zbog toga što će nam biti potrebno više hrane u nadolazećem periodu“, objašnjava Jordana Ninkov.
Humus funkcioniše kao sunđer, opisuje poljoprivrednik Josip Mačković iz Tavankuta.
„Mi na području Vojvodine imamo više padavina u toku godine, ali su one loše raspoređene. Humus bi, stoga, trebalo da čuva vlagu, odnosno njen višak, koju zemljište koristi i biljke crpe kada nastupe sušni periodi“, rekao je on.
Sagovornici Agrosmarta i VOICE-a su saglasni u jednom – udela u opadanju kvaliteta obradivog zemljišta ima i nacionalna agrarna politika.
SEPA – Sadtžaj organskog ugljenika (OS) na teritoriji Srbije – Izvor: PrintScreen
Kada se pogleda trend vlasništva u Srbiji u odnosu na svet, vidimo da je većina zemljišta u drugim zemljama u privatnom vlasništvu. S druge strane, na milion i 600 hiljada hektara obradive zemlje u Vojvodini, svi veliki privatni vlasnici mogu da stanu u 200 hiljada, a ostalo su mali usitnjeni proizvođači. Dakle, kada se zemljište u državnoj svojini daje u zakup to se radi na veoma kratak period – najčešće godinu dana, a poljoprivrednik koji ga obrađuje nema nikakav interes da ga iza sebe ostavi u dobrom stanju. Niko ne zna da li će posle pet godina i dalje imati pravo da obrađuje tu površinu, te se onda i same investicije, pogotovo na duže staze, ne isplate.
Na tom tragu, poljoprivrednik Josip Dulić kaže da je potrebno dve-tri godine samo za sređivanje zemljišta kako bi se dovelo u stanje koje je pogodno za obradu.
„Dakle, to podrazumeva uništavanje korova, izbegavanje monokultura – kada dobijete u zimu zemljišta, šta vam onda ostaje? Kukuruz i suncokret“, ništa drugo, kazao je Dulić.
Kao primer dobre prakse, sagovornici su naveli Holandiju, ali i Srpsku pravoslavnu crkvu.
„Eparhija sremska, kao i država, ima zemlju koju izdaje u zakup, ali to radi na period od pet godina. Pored toga, radi se analiza zemljišta pre ulaska površine u zakup i nakon isteka četvrte godine korišćenja, a zemljište mora ostati u istom stanju. Ako je ono narušeno, onda postoje neke klauzule u ugovorima koje može da aktivira – na primer, zakupac je dužan da na osnovu preporuka preduzeme meliorativne mere poporavke uz nadzor agronoma. Država, u tom smislu, ne propisuje nikakve obaveze. Jedino što se radi, ali što je samo u vidu preporuke, jeste da se analize rade pri ulasku na državno zemljište koje se izdaje na više od pet godina“, objašnjava istraživačica Jordana Ninkov i naglašava da ne postoji dobar pravni mehanizam za sankcionisanje u slučaju pada organske materije.
Dodatni problem poljoprivrednik Josip Mačković vidi u tome što država ustupa najplodnije zemljište, kao u Malom Bajmoku kod Subotice, za podizanje industrijskih zona.
Udela u opadanju kvaliteta obradivog zemljišta ima i nacionalna agrarna politika; foto: Pixabay
„A te kompanije – jedan dan su tu, sutra se spakuju i odu, a nama ostavljaju prazne hale i uništeno zemljište. S druge strane, u Subotici postoji toliko zapuštenih postrojenja – Sever, 29. novembar, koja se uopšte ne koriste“, ukazuje on.
Pospešivanje i stimulacija stočarske proizvodnje je, naime, jedno od potencijalnih rešenja. Govedarstvo, pre svega, povlači za sobom uzgoj lucerke, biljke koja se koristi u ishrani domaćih životinja, a koja nakon nekoliko godina i truljenja korenskog sistema ostavlja ogroman potencijal humusnog zemljišta. Pored toga, stočarstvo je i glavni motor za proizvodnju stajnjaka kao organskog đubriva, čija je upotreba, s druge strane, gotovo marginalizovana u Srbiji nauštrb veštačkog đubriva.
Tresetišta posebno ogrožena
Posebno ugrožena područja jesu tresetišta. Naime, treset je organski sediment koji je nastao dugotrajnim procesom taloženja životinjskih, biljnih i drugih ostataka u vlažnim sredinama. Međutim, ova vrsta zemljišta čini svega tri odsto kopna na svetu. Svetski trend je da se tresetišta čuvaju kao prirodna staništa zbog toga što mogu da zarobe do 30 odsto ukupnog ugljenika smeštenog u zemlji, što ih čini značajnim faktorom u susret klimatskim promenama. Ovi lokaliteti su prethodno bili eksploatisani. Subotička peščara, kao i tresetišta na Vlasini jesu neka od retkih područja u Srbiji koja su pretvorena u zaštićena područja.
U kontekstu klimatskih promena neke globalne priče, kao što je smanjenje intenziteta bavljenja stočarstvom, nisu primenjive na naše područje, smatra Jordana Ninkov iz Laboratorije za zemljište i agroekologiju.
„Nama u Vojvodini treba stočarstvo zbog zemljišta. Rešenje je da svako poljoprivredno gazdinstvo ima određen broj stoke, to je iskustvo zemalja u okruženju. Pa čak ni velika preduzeća, poput Matijevića, nemaju dovoljno stajnjaka, pa moraju da rade rotaciju“, rekla je Jordana Ninkov.
Međutim, cena mleka se, na primer, nije mrdnula u poslednjih godinu dana, a bavljenje stočarstvom je slabo isplativo u trenutnoj agro-ekonomskoj klimi.
Poljoprivrednik Josip Mačković ukazuje na zapadnoevropsku praksu.
„U Holandiji poljoprivrednici prodaju finalni proizvod i imaju prihod od oko 7.000 evra po hektaru, dok mi prodajemo sirovinu, i imamo prihod od 1-2.000 evra po hektaru – i onda se još hvalimo našim izvozom, recimo, kukuruza, a stočarstvo nam propada. Dakle, mi treba da kažemo ‘ne’ prodaji kukuruza i pšenice, i da zapravo izvozimo mleko i meso, kao gotove proizvode“, zaključuje Mačković, dok Josip Dulić podvlači da ljudi koji se bave stočarstvom treba da dobiju prioritet.
Igor Išpanović (Agrosmart i VOICE, naslovna foto: Beta)
Napomena: Ovaj tekst je nastao uz finansijsku podršku Evropske unije. Stavovi izrečeni u tekstu pripadaju isključivo autoru Igoru Išpanoviću i ne predstavljaju zvaničan stav Evropske unije
To će, kako i sam NIS očekuje, imati velike posledice na kompaniju, a cenu će na kraju platiti i potrošači.
Kao i uvek do sada, NIS je američkim vlastima poslao novi zahtev za odlaganje primene sankcija, ali ovog puta, kako deluje, sa manje šanse za uspeh, piše Nova ekonomija.
Licenca kojom se NIS-u omogućava obavljanje operativnih poslova, a primena sankcija odlaže, ističe sutra.
Predsednik Srbije Aleksandar Vučič izjavio je danas da će Srbija morati da pronađe način kako da reši taj problem, dodajući da će morati da razgovaraju sa Rusima koji su većinski vlasnici u kompaniji.
“Nadam se da kompanija neće otpuštati veliki broj radnika, ali videćemo. U svakom slučaju, razgovaraćemo sa Rusima o svemu, jer sad više nemamo šta da razgovaramo sa Amerikancima“, rekao je Vučić.
Prema njegovim rečima, SAD su “isterale svoje”, Evropa će da podrži američke sankcije.
“Sasvim sam siguran da će posle kratkog vremena i JANAF da prestane da isporučuje naftu“, kazao je Vučić.
„Ja, kao majka poginulog deteta, neću dati na Bačulova jer znam da nije kriv i stojim uz njega“: Dijana Hrka o sramnoj kampanji koju Vučić vodi
Dijana Hrka, majka Stefana Hrke, jednog od nastradalih prilikom pada nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu, kaže da ona kao majka poginulog deteta čvrsto stoji uz Mišu Bačulova koji proteklih dana trpi strašne pritiske, otkako je predsednik Aleksandar Vučić javno govorio da je kobnog dana prolazio pored nadstrešnice, uprkos tome što je Bačulov to i sam ranije javno govorio
Otkako je predsednik Srbije Aleksandar Vučić javno govorio o lideru Pokreta „Budi heroj“ Miši Bačulovu iz Novog Sada, pominjući perfidno kako je prošao pored nadstrešnice na dan kada je pala, očigledno sa namerom da insinuira njegovu povezanost sa tragedijom, Bačulov se nalazi na meti režimskih medija, dok stranačka mašinerija pokušava da ga provuče kroz blato. Ipak, da Bačulov u ovome nije sam, poručuje u razgovoru za Novu Dijana Hrka, majka Stefana poginulog 1. novembra.
Miša Bačulov Foto:BETAPHOTO/DRAGAN GOJIC
„Vučić pokušava da okrivi Mišu Bačulova za ono za šta je on kriv, prvenstveno on, pa svi ljudi oko njega. On traži krivca u nekom drugom, nikoga nisu uhapsili za nadstrešnicu evo sad će godinu dana, hapse nevine studente, policija juri nas goloruke, bacaju nam suzavce, šta nam sve ne rade, i on sad pokušava jednog Mišu Bačulova, koji je čiste duše i srca izašao da se bori sa nama svima za pravdu i istinu. Mora sada na nekoga, pa je pokušao na Mišu, a verujte da mu to nećemo dozvoliti, neće mu uspeti. Ja kao majka poginulog deteta, neću dati na Mišu jer znam da nije kriv i ja stojim uz njega“, kaže Hrka u razgovoru za Novu.
Da pad nadstrešnice nije izazvan namerom pojedinca ili terorističke grupacije, više puta je do sada i zvanično potvrđeno, čak je i samo tužilaštvo potvrdilo da jedinice koje su bile na licu mesta, nisu pronašle nikakav trag koji bi mogao da dovede u sumnju na tako nešto. Identično potvrđuje i naša sagovornica, pozuvajući se na svoja posredna i neposredna saznanja.
„Pod broj jedan, znam da je antiteroristička jedinica izlazila na lice mesta kada se to desilo i da ništa nije bilo od toga, nije bilo nikakvog signala da je bilo kakav da je izvršen bilo kakav teroristički napad. Vraćali su kamere i pregledali toliko puta, znam čak i ljude koji su radili na tome, ne postoji nikakva indicija da je bio teroristički napad. Njemu je sada cilj da pred godišnjicu okrivi nekoga drugog, a ne one koje treba da okrivi. To je bruka i sramota za jednog predsednika, sada je prešao sve igrice. Smatram da je sada dotakao dno dna“, kaže naša sagovornica.
Dijana Hrka, Komemorativna šetnja, 11 meseci od pada nadstrešnice Foto: Amir Hamzagić/Nova.rs
Na primeru Miše Bačulova, kaže Hrka, možemo da zaključimo da se svi sutra možemo naći pod istim optužbama.
„Možemo to da očekujemo da bilo koga od nas sutra okrivi jer njemu će biti krivi svi, osim njega. On neće priznati krivicu i neće „dati“ Gorana Vesića i ljude oko njega. Mi znamo da su u igri bile pare, ne može niko da mi kaže da su radili po zakonu i propisima, radili su onako kako oni misle da treba. Posle svega što sam videla i čula, meni izgleda kao da su to hteli da smadrljaju, da upotrebim taj izraz. Vidite da sve što su radili, da se ruši. Ništa im nije opstalo. Ne znam, samo još jedan dan da propadnemo kroz ovaj asfalt koji rade, vidite da to puca. Pa nedavno su otvorili tunel, a zašto su ga sada zatvorili? I sad ćemo svi drugi biti krivi, a ne pravi krivci. Pa neće moći, gospodo“, odlučna je naša sagovornica.
Pojašnjava i da će pravdu i zakon potražiti i van granica Srbije, nezavisno od toga kakav će ishod biti ovde.„Tužiću državu Srbiju i Aleksandra Vučića, to će biti dve tužbe. Imam nameru da ga tužim za sve što radi, za sva zlodela. Maltretira pošten narod, okomili su se na Mišu Bačulova. Ja ću njega uvek podržati. I ne daj Bože da je bilo kog drugog čoveka optužio za pad nadstrešnice, ja bih isto stala uz tog čoveka i zaštitila ga. Mi ovo ne smemo više da dozvolimo. Ljudi oko mene se targetiraju, pod prismotrom su policije, svi koji su meni bliski, imaju po jednu službenu „škodu“ ispred vrata. To je bruka i sramota šta rade, ako žele nešto od mene, neka me pozovu na razgovor. Ja sam uvek tu, ali da ne diraju ljude oko mene. Oni nisu ništa krivi, to su ljudi koji su ostali uz mene jer znaju kakva sam, ko sam i šta sam, da tražim pravdu za svoje dete i ništa drugo“ kaže Hrka i podseća na tretman kroz koji prolazi njen advokat Ivan Ninić.Foto: Filip Krainčanić/Nova.rs„Evo vidite šta rade mom advokatu, žao mi je Ivana Ninića i njegove porodice koji trpe pritiske zbog mene. On je jedan častan i pošten čovek, nije odustao od mene u svoj ovoj muci i hvala nam na tome. E nama trebaju takvi ljudi, a oni takve ljudi ne mogu da podnesu jer su sušta suprotnost“, zaključuje u razgovoru za Novu Hrka.
Marton (LSV): Zlo je počelo Miloševićevim udarom na Vojvodinu
Portparol opozicione stranke Liga socijaldemokrata Vojvodine – Vojvođani (LSV) Aleksandar Marton izjavio je večeras da je, pre 37 godina, “počelo zlo, udarom Miloševića” na autonomiju Vojvodine
“Zlo je počelo udarom Miloševića na Vojvodinu i njenu autonomiju, oktobra 1988. godine. Jogurt revolucija uvod je u raspad Jugoslavije i krvave ratove. Vojvodina je bila ogledno dobro za memorandumske ciljeve, koje je Milošević uzjahao i potom uništio sve čega se dohvatio”, naveo je Marton u izjavi za javnost.
Ocenio je da su od Vojvodine “ostali samo tragovi”.
“U Jugoslaviji, drugi iza Slovenije, a danas sve prazniji, siromašniji i jadniji. Ali, nema nazad samo borba”, poručio je Marton
Marton (LSV): Ne zaboraviti zločin proterivanja Hrvata iz Hrtkovaca, da nam se zlo ne bi ponovilo
Portparol opozicione stranke Lige socijaldemokrata Vojvodine – Vojvođani (LSV) Aleksandar Marton podsetio je večeras da je na današnji dan 1992. godine počelo proterivanje Hrvata iz mesta Hrtkovci u Sremu i poručio da se taj zločin mora pamtiti, “da nam se zlo ne bi ponovilo”
Marton je u saopštenju za javnost podsetio da je 6. maja 1992. godine u Hrtkovcima održan skup Srpske radikalne stranke na kom je lider te ultarnacionalističke partije Vojislav Šešelj pročitao imena 17 viđenijih seoskih Hrvata, kojima je javno poručeno da se moraju iseliti, jer će u protivnom biti proterani.
Maja meseca 1992. započela je kampanja zastrašivanja, premlaćivanja i ubistava, koja je za posledicu imala progon više od 40.000 sremskih Hrvata ili oko 85 odsto članova te zajednice, naveo je Marton.
Podsetio je da je takva politika imala epilog u pravosnažno izrečenoj kazni Vojislavu Šešelju za podsticanje progona, deportacije i prisilno raseljavanje, te prisilno premeštanje Hrvata u Sremu.
“LSV je od početka ratova devedesetih godina stala u odbranu ugroženih komšija. Zato smo i sami progonjeni. Ovo moramo pamtiti, da nam se zlo ne bi ponovilo”, poručio je Marton.
Nastavlja se sistematsko uništavanje svega što podseća na Vojvodinu.
Boško Palkovljević Pinki poginuo je kao partizan u Drugom svtskom ratu 10. juna 1942. Imao je svega 22 godine
Iako i danas neke škole, ulice, jedna kasarna u Sremskoj Mitrovici i čuvena sportska hala u Zemunu nose naziv Pinki, o ovom narodnom heroju retko se govori
Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara: SVM ne nudi rešenja, već je deo problema
Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara (DZVM) ocenjuje da Balint Pastor, predsednik Saveza vojvođanskih Mađara (SVM), pokušava da predstavi ovu stranku kao samostalnu političku snagu, dok u stvarnosti ostaje verni saveznik Srpske napredne stranke (SNS)
“Pastor tvrdi da SVM ne ulazi u Vučićev Pokret za narod i državu, ali i dalje sledi politiku SNS-a u svim ključnim pitanjima. Očigledno je da je njihova ‘samostalnost’ samo forma, dok je suština u bespogovornom sprovođenju volje Aleksandra Vučića”, smatraju u DZVM-u.
Oni dalje ocenjuju i da Pastorova izjava da SVM ne traži ministarske funkcije, već želi da zadrži uticaj kroz državne sekretare zapravo predstavlja pokušaj da se održi distanca od SNS-a i odgovornosti koje nosi učešće u vlasti, ali “upravo su ti ‘niži nivoi vlasti’ došli u fokus kada se govori o korupciji i lošim odlukama”.
Iz DZVM-a podsećaju da su upravo u nadležnosti državnog sekretara iz SVM-a bili troškovi izgradnje železničke pruge Novi Sad – Kelebija, koji su porasli za 87 miliona dolara, te da se srušila i nadstrešnica na stanici u Novom Sadu.
“Umesto da preuzme odgovornost, SVM i dalje sprovodi politiku SNS-a, a kada se pojave problemi, beži od odgovornosti. Politika ‘mi bismo, ali da ne uđe’ je prepoznata i više vam neće proći”, poručuju.
Oni su se takođe osvrnuli i na, kako kažu, Pastorovu relativizaciju problema manjinskih prava u vezi s nedostatkom višejezičnih natpisa na železničkim stanicama, što “dodatno potvrđuje da je SVM odavno odustao od borbe za interese vojvođanskih Mađara”:
“Umesto da zahteva poštovanje Zakona o službenoj upotrebi jezika i pisma, on se poziva na probleme u drugim državama. Ovo nije zaštita manjinskih prava, već otvorena kapitulacija pred kršenjem zakona”.
Na kraju, nazivanje građanskih protesta „anarhijom“ i „glasnom manjinom“, zaključuju iz Demokratske zajednice vojvođanskih Mađara, pokazuje da je SVM potpuno na strani režima.
“Umesto podrške građanima koji se bore za pravnu državu, oni štite korumpiranu vlast i svoje privilegije. SVM ne nudi rešenja, već je deo problema – vreme je da prestanu da obmanjuju javnost”, poručuju iz DZVM-a.