Beograđani na dalekom Lastovu

Sjedim na malenoj plaži u mjestu Pasadur na obodu Lastova. Pored mene mladi bračni par iz Beograda sa dvoje djece. Kažu da je Lastovo raj na zemlji. I ne griješe mnogo. Lastovo odista jeste ono najpribližnije zemaljskom raju i idiličnoj predstavi o godišnjem odmoru.

A zašto vam sve ovo pričam?

Valjalo je do Lastova doći. Pogotovo ako ste automobilom. Treba vam iz Splita četiri sata i jedno presjedanje i premještanje vozila iz trajekta u trajket u Veloj Luci na Korčuli. Nije niti jednostavan, niti jeftin, niti logistički lagan poduhvat doći na ovaj pučinski otok. Pogotovo za nekoga iz Beograda sa djecom. Supruga, liječnica po profesiji, kaže da svake godine obiđu po jedan veći hrvatski otok i tako zadnjih deset godina. I još kaže, a bez da sam je pitao, da im se nikada ništa loše desilo nije. Zapravo su sa beogradskim tablicama upoznali, po njenim riječima, mnogo više ljudi nego što bi upoznali sa zagrebačkim smije se, pa dodaje da je u ovom trenutku u Rovinju više tih beogradskih, nego zagrebačkih tablica.

Dobacuje, smijući se, da im je jedina neprijatnost bila to što im je neko na prašnjavoj šajbi kola prije par godina, i to na Lošinju, napisao “operi me!”. Ona je inače Srpkinja porijeklom iz Dalmatinske zagore, kaže da su joj roditelji, koji su u Oluji otiši za Srbiju, obnovili kuću i da svake godine, prije mora, prvo tu svrati. Suprug, profesor fizičkog, dodaje kako idu i u Grčku i kako su bili u Albaniji prošle godine na ljetovanju, ali, kako veli, nije to to. Nema šmeka Jadranke nigdje, tepa mladi čovjek Jadranskom moru zagledan u plavetnilo.

I opet, a zašto vam sve ovo pričam?

Jesu li Srbi na hrvatskom primorju izdajnici?

Čitam u srbijanskim medijima kako je gradonačelnik Novog Sada Miloš Vučević, izjavio, citiram: “Nikad neću razumeti Srbe koji letuju u Dalmaciji, Istri, na ostrvima…”.

Pokazujem na mobitelu portalski naslov mladom beogradskom paru. Odmahuju rukom. Sramota ih je. Kažu da zbog ovakvih “budala” i njihovih izjava samo mogu da se stvore nepotrebne tenzije i dodaju kako je gro baš Vučićeve SNS vrhuške na ljetovanju u Istri i po sjevernim otocima.

Pa se onda zaista postavlja pitanje, kome trebaju ove toksične poruke Vučićevih kerbera na čelu sa samim Vučićem, koji ponavlja kako neće na Jadran i kako ne ide na ljetovanje, a pogotvo ne u Hrvatsku? Ovo pitanje treba boldovati podatkom kako u ovom momentu oko 100 hiljada srpskih državljana ljetuje baš u Hrvatskoj. I da, podatak nije konačan i tačan i vjerovatno ih ima više.

I onda djeluje potpuno licemjerno i otuđeno od realnosti Vučićeva izjava: “Mene ne interesuje ni Dubrovnik ni Rovinj… Oni bi hteli da se govori samo o Dubrovniku i Rovinju, a onda im se pojavio zli Vučić, koji ne priča o slanom moru i morskim krastavcima, nego priča o srpskim žrtvama.”

Jer ovom izjavom Vučić se pravi lud, znajući da građani Srbije, obrazovani, neobrazovani, oni apolitični, oni iz opozicije i paradoksalno oni iz vlasti, baš najviše ljetuju na gore pomenutim destinacijama i da je zaista tačno da ćete u Rovinju naprimjer vidjeti više beogradskih i novosadskih tablica nego zagrebačkih, kako reče moj sagovornik na dalekom pučinskom Lastovu.

Istina – najodgovorniji za Oluju, Slobodan Milošević nikada nije odgovarao

Ali ima tu još jedna stvar.

Ovakve izjave se od strane srbijanskog establišmenta daju najčešće u kontekstu obilježavanja obljetnice Oluje.

Tako, naprimjer, baš novosadski gradonačelnik Vučević kaže u svojoj ksenofobičnoj izjavi: “Ali mora da je gadno i prilično neprijatno da sutra budete Srbin u Dalmaciji ili negde na odmoru na Jadranskom moru u Hrvatskoj jer će oni sutra da slave i pričaju da su pobedili proteravši Srbe. Jedino da gnjurate celi dan, da uzmete veliku bocu kiseonika, da idete pod more i da se pravite da se to ne dešava i da su oko vas baš pristojni ljudi.”

Hajde jednom za svagda da razjasnimo tu priču oko Oluje. Dakle, ratni ideolozi ovog Vučevića i njemu sličnih prvo su nahuškali Srbe u Hrvatskoj da prave balvan revoluciju i da direktno ustanu protiv svoje države, države u kojoj žive. Onda su ti isti ideolozi postavili monstrume u toj paradržavi na vlast i kad se tvorevina očekivano raspala, naplaćivali su vodu sluđenim ljudima, koji su po direktivi Beograda pobjegli ka Vojvodini i Srbiji.

Ali ni to nije sve, jer su ti i takvi ideolozi, koji se protive odlasku Srba u Hrvatsku na more, od tih istih izbjeglih Srba napravili apatride, koji nesrećno lutaju po Vojvodini ili užoj Srbiji tražeći obećani smještaj u nesrpskim kućama, a sad kad im trebaju glasovi opet kopaju stare rane režirajući kojekakve patetične igrokaze i rabeći emocije ljudi, koje su, kako kažem svojim politikama protjerali sa svojih ognjišta.

Pa je onda istina, velika istina, da za Oluju nisu odgovarali najodgovorniji. Zaista, niti Slobodan Milošević, niti Milan Babić, niti Mile Martić, niti ljudi oko Miloševića, koji su doveli do egzodusa, nikada nisu odgovarali.

I sad oni Srbi koji se vraćaju i koji su se vratli na svoja ognjišta postaju izdajnici?!

I sad oni Srbi koji ljetuju, a koji nemaju nikakve veze sa svim ovim također postaju izdajnici?!

A za to vrijeme vrhuška Vučićevog SNS-a, među kojima su ljudi sa nekretninama u Hrvatskoj i putovnicama, ostaju ideolozi te prljave politke i tog morbidnog igrokaza.

U Srbiji se pitanjem manipulacije zločinima i kompletnom akcijom Oluja do sad bavio jedino Fond za humanitarno pravo (FHP) iz Beograda, koji je optužio vlasti u Srbiji da sjećanje na hrvatsku vojno-policijsku akciju “Oluja” koriste za ratno huškanje i političku zloupotrebu žrtava “Oluje”.

“Pored toga što su žrtve i njihove porodice nevidljive za institucije Srbije, na obeležavanjima se ignorišu činjenice o prisilnoj mobilizaciji izbeglica, ali i o etničkom čišćenju koje su srpske snage sprovodile pre ‘Oluje’ na teritoriji takozvane Republike Srpske Krajine”, naveo je FHP u saopštenju za javnost.

Ne idite u Hrvatsku na more, osim ako niste dio Vučićevog režima

Negdje u isto vrijeme, Vučiću blizak tabliod Alo objavio je tekst u kome poziva Srbe da ne putuju na odmor u Hrvatsku.

Na početku teksta pišu da su pojedinci slogan kojim je Hrvatska turističku ponudu reklamirala u Srbiji – “Hrvatska – Tako lepa, tako blizu” promijenili u “Hrvatska – Tako lepa, tako blizu, tako genocidna”.

I zamislite, šta mladi ljudi mogu naučiti iz ove provale nacionalističkog zla? A sa druge strane, zamislite sad svu tu djecu Vučićevih funkcionera negdje u Istri, kako se sa roditeljima, dok se brčkaju, smiju nad tekstom koji je usmjeren da popali bijedi i sirotinji i ono malo moždanih ćelija koje su im ostale.

A upravo su djeca najveće žrtve tog toksičnog sistema koji im usađuje u glavu da se tamo na Jadranskom moru nalaze zle ustaše, koje im žele zlo, ako ne i klanje.

I upravo na ovaj način srbijanska politika puca sebi u obje noge, stvarajući od budućih generacija nacionaliste koji neće vidjeti svijeta, kao što je pucala u noge svome izmanipulisanom narodu obećavajući mu nekavu srpsku državu sa izlazom na Jadran.

Zaista odvratno!

Ali ta odratnost je ućutkana pred ovo dvoje divnih Beograđana na Lastovu, koji uče djecu da rone i koji na sve odmahuju rukom govoreći uglas: “Ludaci, sve su to ludaci!”.