Connect with us

SLOBODNA VOJVODINA

ŽELJKO KOMŠIĆ: Bosna i Hercegovina i Ukrajina moraju istovremeno dobiti kandidatski status za članstvo u EU

Korupcija i vlast kriminalnih etno-nacionalističkih elita u uzročno-posljedičnoj su vezi: princip konstitutivnosti i korupcija dva su oka u glavi – jedno bez drugog teško može

Published

on

Pogriješili su oni koji su vjerovali da će ruska agresija na Ukrajinu specijalnom izaslaniku SAD za Zapadni Balkan, Gabrijelu Eskobaru, pomoći da razumije da su velikodržavne ideje, koje su devedesetih godina prošloga vijeka u krvi i zločinu zbrisale SFRJ, ključni uzrok nestabilnosti država nastalih na jugoslovenskom zgarištu. Korupcija na koju s pravom upozorava američki izaslanik samo je posljedica i logičan produkt konstantne nestabilnosti izazvane hegemonističkim ambicijama i pokušajem ostvarenja snova o različitim „paralelnim svetovima“. Srpskim, ruskim, hrvatskim…

Komentarišuči nedavno prilike u Bosni i Hercegovini, američki izaslanik ponavlja da je korupcija a ne ustavni poredak zasnovan na etničkoj diskriminaciji građana ključni uzrok krize i nestabilnosti te zemlje. Pa, zar upravo takav poredak kriminalnim etno-nacionalističkim elitama u kontinuitetu ne osigurava vlast u BiH?

„Korupcija i vlast kriminalnih etno-nacionalističkih elita u uzročno-posljedičnoj su vezi: princip konstitutivnosti i korupcija dva su oka u glavi – jedno bez drugog teško može. Zato smo tu gdje smo“, odgovara za Autonomiju član Predjsedništva BiH Željko Komšić. „Etnički zasnovan politički sistem u BiH vidno je postao alatom za blokiranje svih normalnih procesa u državi, koji bi trebalo da nas vode u evro-atlantske integracije. Da bismo krenuli naprijed, moramo se istovremeno riješiti i jednog i drugog – i konstitutivnosti i korupcije. Mislim da je gospodin Eskobar na dobrom tragu da precizno dijagnosticira glavni uzrok suštinskog problema u BiH.“

AUTONOMIJA: Je li Zapad nešto naučio iz ruske agresije na Ukrajinu? Da li je konačno shvatio da su ključni izvor nestabilnosti regiona ruske ekspoziture na Balkanu – Srbija i entitet Republika Srpska?

KOMŠIĆ: To će se najbolje vidjeti kroz poteze Zapada prema antiustavnim aktivnostima koje provode Milorad Dodik i vlasti entiteta Republika Srpska. U političkom smislu, za sada su jedino SAD i Velika Britanija bile konkretne, dok je Njemačka otpočela sa sporadičnim ekonomskim sankcijama.
Sankcije koje su izrečene Dodiku nisu dovoljne. Dodik, naime, nastavlja sa svojom destabilizirajućom politikom i neće se zaustaviti. Njegova najava prolongiranja donošenja antiustavnog zakona u Narodnoj skupštini RS, kojim se preotimaju nadležnosti države iz oblasti odbrane i formira Vojska Republike Srpske, samo je bacanje prašine u oči pojedinim zemljama članicama EU kako ne bi pratile SAD i Britaniju u sankcijama. Imam utisak da je nekada dovoljno da Dodik prospe čistu obmanu, koju pojedini iz EU sa zadovljstvom prihvate. Upravo sam prije ovog razgovora pročitao kako je izvjestitelj EU Parlamenta za BiH Poalo Rangel poručio da EU u tome smislu treba koristiti sankcije, što svakako pozdravljam. Ipak, ako na trenutak mogu biti ciničan, parafrazirao bih staru poslovicu: dabogda, kćeri, da te beg uzme, jer oko EU ruski svatovi kruže.

AUTONOMIJA: Ukrajina dobija status kandidata za članstvo u EU, što je sa BiH?

KOMŠIĆ: Bosna i Hercegovina i Ukrajina moraju istovremeno dobiti kandidatski status za članstvo u EU. Ukoliko BiH to ne bi dobila, a vidimo da je puno govora o kandidatskom statusu Ukrajine, uvjeren sam da bi to ohrabrilo proruske snage u Bosni i Hercegovini da nastave sa još većom destabilizacijom zemlje i blokadama, kako u funkcionisanju institucija države, tako i blokadama u okviru reformskih procesa. Možda će nekome zvučati nategnuto, ali stepen proruske političke destrukcije u Bosni i Hercegovini jednak je onome u Ukrajini. U tom smislu se ne možemo tješiti time što ne pucaju po nama ako je već jasno da razaraju državu i dezavuišu sve što bi bilo od koristi i za državu i za sve njene građane. Zato BiH i Ukrajina u paketu moraju dobiti kandidatski status.

AUTONOMIJA: Umjesto EU, BiH je ponuđen „Otvoreni Balkan“. Trpi li i dalje BiH pritiske američkog izaslanika Gabrijela Eskobara?

KOMŠIĆ: Ne bih rekao da je riječ o pritiscima.

AUTONOMIJA: Nego?

KOMŠIĆ: Usljed mnogo različitih tumačenja, ponekad neke izjave u javnosti dobiju predimenzionirano značenje. Svakako, i na tu se temu razgovaralo sa našim američkim partnerima. Znate da je u BiH veoma teško postići konsenzus oko krupnih pitanja. Naravno, procijenit ćemo šta je u najboljem interesu države BiH, poštujući stavove zvaničnika prijateljskih država, za koje sam uvjeren da razumiju poziciju naše zemlje i više nego što se to čini. Poznato Vam je, pretpostavljam, da je novembra 2020. u Sofiji, na Samitu EU-Zapadni Balkan, a unutar Berlinskog procesa i sa potpunom primjenom evropskih standarda, BiH potpisala pristupanje Zajedničkom regionalnom tržištu (CRM). Ti evropski standardi, tvrdi i Eskobar, štite nas od sumnjivih i tzv. investicija koje dolaze sa Istoka, iz Kine, na primjer. Istovremeno, otvaraju nas prema zapadnim investitorima koji imaju ugrađene evropske standarde. To smatram veoma važnim i to treba primijeniti.

AUTONOMIJA: Kolike posledice trpi BiH zbog agresije Rusije na Ukrajinu?

KOMŠIĆ: Velike. I ekonomske i političke. Kao i u cijelom svijetu, i u BiH je došlo do naglog povećanja cijena roba i osnovnih životnih potrepština izazvanih tržišnim zemljotresom koji se pokazuje jači od onog koga je proizvela pandemija koronavirusa. Tu pandemiju, uzgred, više niko i ne pominje, baš kao da je nikada nije ni bilo.

AUTONOMIJA: Pomenuli ste i političke posledice…

KOMŠIĆ: One su neminovne. Premda, iskreno govoreći, stvari se polako kristališu: veoma jasno su se pozicionirali proruski igrači okupljeni oko saveza Milorad Dodik – Dragan Čović. Njihove politike prema ruskoj agresiji na Ukrajinu ogoljene su do srži i to od njih samih. Potezima koje povlače, Dodik i Čović jasno su stali na stranu Rusije, što nije ni novost ili iznenađenje.

AUTONOMIJA: Mediji često rusku agresiju na Ukrajinu upoređuju sa srpskom agresijom na BiH devedesetih. Slike razorenog Mariupolja, ukrajinske civilne žrtve, stravični zločini u Buči podsjećaju na Sarajevo, Srebrenicu… Doživjeli ste strahote rata devedesetih, možete li reći imal li mjesta tim poređenjima?

KOMŠIĆ: Po stepenu razaranja, po formi zločina i po političkoj prirodi ruske agresije na Ukrajinu zaista se može povući jasna paralela sa BiH. Jedina razlika je u tome što je Ukrajina dobila kakvu-takvu pomoć u oružju, a braniocima Republike Bosne i Hercegovine ne samo da je ta pomoć izostala, nego je bila i zabranjena. Morali smo se boriti tri godine, otimati oružje od agresora – u jednom periodu čak i dvostrukog agresora – kao i protiv pete kolone Fikreta Abdića. Tek na kraju rata smo dobili malu pomoć u formi NATO intervencije. I u tom smislu, opstanak Bosne i Hercegovine kao države u periodu 1992–1995. spada u red svjetskih čuda.

AUTONOMIJA: Zabrinjava li Vas ubrzano naoružavanje Srbije?

KOMŠIĆ: Posljednji put me je srbijansko naoružanje, tj. tada jugoslovensko, zabrinulo kada su avioni JNA u aprilu 1992. nadlijetali moj grad. Poslije više nisam imao vremena za zabrinutost, jer sam se morao boriti. Vjerujem da sada to više nije moguće, a ne gajim nikakve iluzije o tome zašto i zbog koga se Srbija naoružava. Ako to oružje ikada bude upotrebljeno, neka to bude, kako predsjednik Aleksandar Vučić kaže – u odbrambenom kapacitetu. Na nama ga neće isprobavati!

AUTONOMIJA: Srbija često ističe da poštuje Dejtonski mirovni sporazum, u kojem, pored ostalog, postoje odredbe o balansu vojnih snaga Srbije, BiH i Hrvatske. Da li te odredbe još uvijek važe, budući da ih gotovo niko i ne spominje?

Pod embargom Zagreba i Beograda

KOMŠIĆ: Svi smo odavno umorni od slušanja fraza o poštovanju Dejtonskog sporazuma.

AUTONOMIJA: Zašto fraza?

KOMŠIĆ: Zato što svako malo neko iz vlasti Srbije izlazi sa pričom o „srpskom svetu“ i o tome kako Drina nije granica. Možda smo nekada bili naivni; više nismo. Pitali ste me o balansu… Bojim se da i u tom smislu danas imamo samo disbalans, budući da i dalje živimo pod vrstom embarga, koji nam ovaj put nameću Beograd i Zagreb. Naime, nije realno da BiH prati tu trku u naoružanju, jer je, prije svega, naš suverenitet ograničen time što odluku o tome moramo donijeti konsenzusom: zajedno sa ekspoziturama Beograda i Zagreba u BiH, oličenih u SNSD-u i HDZ-u. Ukoliko se promjeni odnos tih snaga unutar BiH, mogli bismo eventualno pokušati da pariramo na tom polju. Zato su, gledano iz ugla zaštite teritorijalnog integriteta i suvereniteta, za BiH ključne NATO integracije. One su danas važnije od EU integracija.

AUTONOMIJA: Jasno je da Milorad Dodik ne namjerava da poništi neustavne odluke koje je donijela Skupština entiteta RS. Hoće li entitet RS uspjeti da se suprotstavi odluci Visokog predstavnika, što mislite

KOMŠIĆ: Činjenica je da se već suprotstavlja. Predsjednica tog entiteta je, nakon britanskih sankcija i odluke Visokog predstavnika da stavi van snage Zakon o nepokretnoj imovini RS, koji znači pokušaj otimanja imovine države BiH, poručila da su oni u fazi pronalaženja načina primjene tog antiustavnog zakona. Ovo vam jasno govori u kojem pravcu ide njihova politika, te da se ona mora strožije kazniti.

AUTONOMIJA: Kako tumačite susret Visokog predstavnika sa predsjednikom Vučićem u Beogradu? Kontroliše li predsjednik Vučić Dodika?

KOMŠIĆ: Nemam nijedan razlog da vjerujem u to da Dodik svoje poteze povlači mimo saglasnosti Beograda. Priča da se Dodika ne može kontrolisati je smiješna. On nikada nije imao nikakvu nezavisnost u svome političkom djelovanju, samo je mijenjao mentore. Nekada su to bili američki, a već duže od deceniju mentorstvo nad njim polažu Moskva i Beograd.

AUTONOMIJA: Može li Dodikova politika dovesti u pitanje mir u BiH? Kako vidite njegovu političku sudbinu?

KOMŠIĆ: Dodikova politička sudbina ovisi o ishodu ruske agresije na Ukrajinu. Ako Putin ne savlada Ukrajinu, Dodik ima manje šanse za političko preživljavanje. Jedan od Dodikovih zadataka je izazivanja sukoba, ali je pitanje njegovih mogućnosti za tako što.

Moskva podržava destrukciju u BiH

AUTONOMIJA: Imaju li zapadni partneri razumijevanja za to što BiH nije uskladila svoju spoljnu politiku sa politikom EU, tj. što nije uvela sankcije Rusiji?

KOMŠIĆ: Bosna i Hercegovina se kroz Ujedinjene nacije i Vijeće Evrope pridružila zemljama Zapada kada je riječ o mjerama protiv Rusije. S obzirom na to da su naši zapadni partneri svjesni da, uzmemo li u obzir unutrašnje okolnosti u BiH, to nije bilo ni malo lako, naš stav u navedenim institucijama primijećen je i pozdravljen. Zapad zna da za vratom imamo Dodika i Čovića, koji se za Rusiju bore kao lavovi. Istovremeno, znaju da ovdje postoje i oni koji se bore protiv Dodik-Čović političke podrške ruskoj agresiji na Ukrajinu. Svrstavanje Čovića i Dodika na stranu Rusije kontinuitet je odličnih političkih odnosa između HDZ-a i SNSD-a kada je riječ o razvaljivanju države BiH uz pomoć Rusije, koja im nikada u tome ne izostaje. Moskva podržava njihovu destrukciju, bilo da je riječ o NATO putu BiH, o Izbornom zakonu, ili o nekom dnevnopolitičkom pitanju.

AUTONOMIJA: Kako na taj savez gleda službeni Zagreb?

KOMŠIĆ: Tu spregu ni Zagreb više nije u stanju prekinuti. Mislim da to razumije i hrvatski premijer Andrej Plenković, koji nije uspio Čovića distancirati od Dodika i proruske politike. To je jasno svima, izuzuev možda nekima u Sarajevu, koji zapravo i ne žele da im to bude jasno. A i kad ne žele, počinjem sumnjati da im to odgovara.

AUTONOMIJA: Govorite o…?

KOMŠIĆ: Njihova imena možete pronaći ako pogledate ko to u Sarajevu zagovara priču o „legitimnom predstavljanju naroda“ i slično.

AUTONOMIJA: Kako vidite poziciju predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića, koji ponavlja da Dodik i njegova politika nisu najveći problem BiH?

KOMŠIĆ: Od Milanovića me više ništa ne može iznenaditi. Ipak, predlažem da tvrdnje koje citirate objasni Britancima i Amerikancima. Rusima ih ne mora objašnjavati, jer očito misle isto.

AUTONOMIJA: Kažete da su Vam neprihvatljive promjene Izbornog zakona BiH, na čemu insistiraju HDZ i zvanični Zagreb. Zašto su neprihvatljive?

KOMŠIĆ: Više je razloga. Prvo i osnovno, većina građana BiH protivi se izmjenama izbornog zakona po kojem bi se biračima na ruke stavile trake – žute, bijele ili neke druge, odnosno zakona po kojem bismo imali posebne glasačke kutije za Bošnjake, za Hrvate i za Srbe, a bez kutije za ostale građane BiH. To je i antibosanski i anticivilizacijski i niko normalan tako nešto ne želi. Drugo, protivim se i zato što je to u suprotnosti sa presudama Evropskog suda za ljudska prava, koje nalažu otklanjanje, a ne produbljivanje etničke diskriminacije. Danas sam dobio pismo njemačke ministrice vanjskih poslova Annalene Baerbock, u kojem se kaže da se kroz reformske procese ne smiju produbljivati etničke podjele, što je jasno govori šta vodeća zemlja EU o tome misli. Treće, svi zahtjevi u potpunoj su suprotnosti sa četrnaest prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije o zahtjevu BiH za članstvo u EU. Drugim riječima, kada bismo HDZ-ove zahtjeve realizirali, zasigurno nikad ne bismo postali članicom EU.

Konstitutivnost je genocidna odrednica

AUTONOMIJA: Hoćete da kažete da Čovićev HDZ ne želi BiH u EU?

KOMŠIĆ: Iz svega što sam naveo može se izvesti logičan zaključak: HDZ BiH najveći je i istinski neprijatelj članstva BiH u EU. Ustav i Izborni zakon mora se mijenjati u skladu sa presudama Evropskog suda za ljudska prava i Mišljenjem Evropske komisije, što ne odgovara HDZ-u BiH.

AUTONOMIJA: Zašto im ne odgovara?

KOMŠIĆ: Zato što su i pomenute presude i Mišljenje Evropske komisije u suprotnosti sa politikom HDZ-ovog navodnog legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda. Podsjetiti ću Vas da u presudi Evropskog suda za ljudska prava iz Strazbura, u slučaju Zornić, preciznije u stavu 43, jasno stoji da se na konstitutivnost naroda moralo pristati uslijed činjenja genocida i etničkog čišćenja. Prema tome, konstitutivnost je genocidna odrednica ili, ako hoćete, proizašla je iz činjena genocida i etničkog čišćenja. Zato je nedavno Željana Zovko, napadajući Nizozemsku koja se protivi principu konstitutivnosti, negirala i genocid u Srebrenici i svodila ga na nivo mita. Ti pojmovi su usko povezani. Kada ih, pozivajući se na presude međunarodnih sudova, na to podsjetite, kosa im se diže na glavi, jer ne mogu da podnesu istinu.

AUTONOMIJA: Što onda kažete na konstataciju izaslanika Eskobara da Bosna i Hercegovina može biti uređena kao građanska država tek nakon ulaska u EU?

KOMŠIĆ: Građani BiH su se 1.marta 1992. odlučili za građansku državu i to je historijska činjenica; lako provjerljiva kada se pažljivo pročita referendumsko pitanje. Odlučili smo se, dakle, za državu njenih jednakopravnih građana. Uslijedila je opsada Sarajeva, logori na teritorijama današnje RS i nekadašnje tzv. HZHB, genocid, silovanja, žive lomače, etničko čišćenje radi stvaranja etnički očišćenih dijelova teritorija u BiH… Počinioci tih nedjela na taj su nam način poručili kako ne može biti građanske BiH. Danas se postavlja lažna dilema: građanska BiH prije ulaska u EU ili nakon ulaska u EU?
Ponavljam: imamo presude Evropskog suda iz Strazbura koje treba provesti i bez primjene tih presuda, u skladu sa Mišljenjem Evropske komisije, ne možemo dobiti niti kandidatski status. Sa stanovišta građanske države, njihovo provođenje sad ili nakon ulaska u EU zapravo ne mijenja njihov građanski karakter, ali je činjenica da implementacijom 14 ključnih prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije BiH postaje građanski uređena zemlja. To se mora desiti što prije, budući da bez toga nema ni kandidatskog statusa niti članstva u EU. Uostalom, zašto bismo mi od toga odustali nakon svega?! Bosna i Hercegovina će kad-tad biti građanski uređena zemlja upravo na principu jedan čovjek – jedan glas. U EU ili izvan EU.

AUTONOMIJA: Hoćete li se po četvrti put kandidovati za člana Predsjedništva BiH?

KOMŠIĆ: Hoću. Čitao sam nedavno analizu Večernjeg lista, veoma bliskog HDZ-u BiH, i nećete vjerovati – u tekstu ni traga od priče o neophodnosti izmjena Izbornog zakona, o promjeni izbornih pravila u pravcu onoga što je HDZ tražio. Odjednom su i postojeća pravila prihvatljiva. Zašto? Zato što se spekuliše imenima nekih kandidata čije kandidature navodno idu u korist HDZ-a. Kada je već tako, onda je stvar jasna: naravno da ću biti kandidat i da ću se zalagati za politiku građanske BiH. Prije četiri godine sam kazao da mi je u ovom mandatu cilj da deblokiramo NATO put BiH, to smo i uspjeli: pomaknuto je sa mrtve tačke i ide svojim tokom. Rekao sam i da mi je cilj zaustaviti anticivilizacijske izmjene Izbornog zakona, što smo također uspjeli. Neka građani presude koliko je to bilo važno i korisno za BiH.

Tamara Nikčević (Autonomija,foto: N1)

izvor: https://autonomija.info/zeljko-komsic-bosna-i-hercegovina-i-ukrajina-moraju-istovremeno-dobiti-kandidatski-status-za-clanstvo-u-eu/

SLOBODNA VOJVODINA

Zašto režim podmeće priču o otcepljenju Vojvodine

Posustala vlast recikliranjem vojvođanskog pitanja, na kome se uspinjao i Milošević, i navodne opasnosti od odvajanja Vojvodine, koje nije ni realno ni moguće, skreće pažnju sa pobune za koju nema rešenje

Published

on

By

Tri meseca nakon novosadske tragedije, kada je korupcijom ubijeno 15 ljudi i osakaćeno dvoje nakon pada nadstrešnice železničke stanice, u javnom govoru se povampirila lažna pretnja otcepljenja Vojvodine od Srbije, koju plasiraju predstavnici vlasti, a nemilice prenose mediji bliski Srpskoj naprednoj stranci. Takođe, tokom jednog od novosadskih protesta, na Varadinskom mostu je razvijen transparent „Vojvodina Republika“, a po rečima reportera agencije Beta, učinili su to aktivisti Srpske napredne stranke, pod budnim okom komunalne policije, njihovih čuvara.

1678622089 Beslin 6215 b
Milivoj Bešlin Foto: FoNet/Milica Vučković

„Nepostojeće pitanje vojvođanskog separatizma poteže isključivo režim predsednika Aleksandra Vučića, jer time dobija nekoliko stvari: skreće pažnju sa pitanja korupcije koja ubija i za koju predstavnici režima nemaju odgovor; seje podele među studentima i građanima i izazivaju sumnju u ‘stvarne’ namere protesta; izaziva omraze i podele u Srbiji na relaciji novosadski i beogradski studenti i, najzad, time sebe pokušavaju da još jednom predstave kao čuvara državne celovitosti, iako znamo da svuda tamo gde su Šešelj-Vučić radikali branili srpstvo, Srba više nema. Uostalom, što Vučić više ne priča o Kosovu? Zbog toga što je Vučić do kraja razmontirao sve institucije i delove institucija Srbije na severu Kosova, nakon čega su njegovi kriminalci otuda, uglavnom, prešli u Vojvodinu, koju će on sad da `brani`. Od koga to? Njenih građana koji se bore protiv korupcije koja ih ubija?!”, kaže za Radar istoričar Milivoj Bešlin reagujući na ponovnu režimsku podmetačinu u vezi sa vojvođanskom secesijom, u situaciji kada se studentski i građanski protesti šire Srbijom kao požar.

Podmetanje secesije

Ovo nije prvi put da se nezadovoljnim studentima i građanima, koji masovno protestuju širom Srbije zahtevajući da se pronađu i kazne odgovorni za pad nadstrešnice, podmeće nepostojeća pretnja gubitka Vojvodine, a predsednik Nezavisnog udruženja novinara Srbije Željko Bodrožić, u izjavi za Radar, podvlači reči profesora Bešlina govoreći o uzrocima novog podizanja tenzija.

„Pitanje navodne vojvođanske secesije poteže raspadajući Vučićev režim, i očigledno je da ne uspeva, već otrcanom propagandom želi da skrene pažnju javnosti i okrene većinsko raspoloženje građana, kao što su proteklih dana i nedelja i druge propagandne podmetačine propadale već u začetku. Posrnuli režim vadi iz fundusa sve raspoloživo i poput poludelog mitraljesca puca mahnito i u prazno. Jedno od oprobanih strašila je i vojvođansko pitanje, ali i ono je postalo neupotrebljivo, jer o tome niko ne priča i to zaista nije tema. Navijam da pitanje autonomije i decentralizacije budu teme, ali sada je na dnevnom redu goli opstanak društva i borba za spas od kriminalizovane i bahate vlasti. Možda će u narednim danima Vučićevi propagandisti pojačati kampanju po tom pitanju i organizovati debate sa svojim uslužnim autonomašima, ali uveren sam da se spin neće primiti, jer ne priča se ni o autonomiji Vojvodine, a kamoli o secesiji.“

Secesija nije realna mogućnost, niti tema, ali režim stalnim nacišovinističkim kampanjama protiv navodnog otcepljenja jača stepen nacionalizma u Vojvodini, drži društvo u stalnom strahu kako se ne bi bunilo protiv naprednjačkog kriminala

Milivoj Bešlin

Bešlin upozorava da je takav narativ još jedna himera koju su izmislili da bi sejali mržnju, podele, omraze, širili kolektivnu paranoju i strah. On kaže da je nekada ta mržnja usmerena na, kako to Vučić zove „kolektivni Zapad“, sintagmu koju nije sam smislio nego je preuzeo iz bogate propagandne aparature režima u Kremlju, a nekada je prema susedima, pa se u tu svrhu svaki kritički glas proglašava za nekakav „ustašluk“. Istoričar je uveren da pokušavaju da mržnjom natope Vojvodinu ne bi li unutar nje došlo do sukoba i nepoverenja među ljudima, ali im to neće uspeti, jer je društvo i u Vojvodini i u ostatku Srbije jasno razlučilo da je trenutno jedina tema mafijaška vlast, njihova korupcija i krađa koje ubijaju ljude.

Posebno je zanimljiva opaska Željka Bodrožića da je famozna autonomija Vojvodine uveliko obesmišljena zajedničkim poduhvatom srpskih i mađarskih „nacoša“ s jedne strane, i autonomaša s druge.

„Preciznije rečeno, političkog krila autonomaškog pokreta, koje je prodalo ideju za nešto privilegija i postalo saučesnik nacionalističkog kartela u zatiranju normalnog društva. Zarad zadržavanja privilegija su u dobroj meri kompromitovali ideju autonomije, odnosno samouprave, i biće potrebno neko vreme da se ponovo politički artikulišu glasovi vojvođanskih autonomaša, koji su veoma ukorenjeni u vojvođanskom društvu. Ima ih i levih i desnih, i nisu nikakvi separatisti, ali vole da ’kickaju’ po tom pitanju, jer nisu ćutali u prošlosti Beču i Pešti, pa što bi danas svom Beogradu“, kaže predsednik NUNS-a.

1681322023 1681321661687
Željko Bodrožić Foto: Vesna Lalić/Nova.rs

Što se realnosti vojvođanske secesije tiče, naši sagovornici ukazuju da ona ne postoji u medijima, javnom prostoru i u smislu političke reprezentativnosti. Bešlin zapaža da, ako i postoji u glavama nekih ljudi, tome je najviše doprineo režim koji je upravo u Novom Sadu i Vojvodini koncentrisao najviše svojih kriminalaca, u kojima su korupcija, teror, zloupotrebe i kriminal imali teži oblik nego u Beogradu, jer su se beogradske reakcije donekle i plašili, dok su u Vojvodini verovali da sve može da prođe.

„I moglo je, ali po onoj narodnoj – možeš šta hoćeš, ali ne možeš dokle hoćeš. Naravno da secesija nije nikakva realna mogućnost, niti politička tema, ali režim stalnim nacišovinističkim kampanjama protiv navodnog secesionizma, jača stepen nacionalizma u Vojvodini, drži vojvođansko društvo u stalnom strahu kako se ne bi bunilo protiv naprednjačkog kriminala i vrši pripreme za totalno ukidanje autonomnog statusa kao nekakvog predvorja separatizma. Uostalom, pogledajte sa koliko ljubavi, topline i empatije su bezmalo svi građani Vojvodine dočekali ovih dana studente i građane iz Beograda i drugih gradova. Zar to nije najbolji primer da se u našem društvu rodila jedna nova solidarnost i novo društveno povezivanje, naravno i empatija, i to je ono što veoma plaši kriminalni režim“, kazuje Bešlin.

„Nekima će zvučati paradoksalno, ali autonomaši su i svojevrsni garant ostanka Vojvodine u Srbiji, za razliku od ovih modernih nedićevaca i hortijevaca koji se veoma dobro razumeju i već su na neki način podelili pokrajinu na ’okupacione zone’, i koji će, verujem, uskoro biti zaustavljeni u svom zločinačkom poduhvatu“, ističe Bodrožić.

Držanje u pokornosti

Čitaoci koji se dobro sećaju devedesetih godina prošlog veka, znaju da su Novi Sad i Vojvodina zaista bili poligon za nacionalnu markaciju i uterivanja straha, više nego u ostatku Srbije. Novinari odlično pamte da su list Dnevnik i Radio-televizija Novi Sad, današnja Radio-televizija Vojvodine, tokom vladavine Slobodana Miloševića bili temeljno devastirani i da se o tom periodu i danas govori kao o „seči knezova vojvođanskog i novosadskog novinarstva“. Međutim, ono što „prečanskim“ očevicima budi posebno gorak ukus u ustima je činjenica da beogradski vodeći mediji tog vremena, RTB i listovi PolitikaPolitika ekspres i Večernje novosti, nisu ni blizu satirani i upodobljavani kao vojvođanski mediji, a čistke nepodobnih su bile manjeg obima.

Posrnuli režim vadi iz fundusa sve raspoloživo i poput poludelog mitraljesca puca mahnito u prazno. Jedno od oprobanih strašila je i vojvođansko pitanje, ali i ono je postalo neupotrebljivo, jer o tome niko ne priča

Željko Bodrožić

„Sumnje u Vojvodinu i njenu ’lojalnost’ državi Srbiji uvek su igrale ulogu držanja u pokornosti. Stalno je trebalo vršiti nasilni grajhšaltung u Vojvodini, stalno je postojala potreba nacional-šovinista da je izjednače sa ostatkom Srbije, jer je vladajuća nacionalistička ideologija po svojoj suštini organska, totalitarna i antidemokratska i ne trpi bilo kakve različitosti i ubija svaku društvenu ili kulturnu pluralnost. Kroz sejanje sumnji, paranoje i lažne optužbe za separatizam, trebalo je ukinuti svaku istorijsku, kulturnu i društvenu specifičnost najevropskijeg dela Srbije“, osvežava nam sećanje Milivoj Bešlin, sa kojim dalje razgovaramo o tome kako je uopšte moguće da iko poveruje da u Vojvodini postoji jak separatistički pokret, kada su ljudi tog mišljenja odavno na statističkoj margini?

Novi Sad protest VI 05 Milica Vuckovic b
Voditelji satirične emisije „Mentalno razgibavanje“ izveli su program za učesnike protesta u nedeljno jutro, drugog dana protesta i 24-časovne blokade Mosta slobode u Novom Sadu Foto:FoNet/Milica Vučković

„Slabije informisani ili ljudi skloni teorijama zavere skloni su da misle da postoji neki plan o razbijanju Srbije, jer je to nešto što je režim SPS i radikala širio i 1990-ih i to rade i danas. Takođe, multinacionalna struktura je izazivala nepoverenje kod nacional-šovinista. Danas to nije slučaj, jer se nacionalna pluralnost Vojvodine značajno umanjila, zbog iseljavanja, a uz to, posle Srba najveća nacionalna zajednica u Vojvodini (mađarska, prim. aut) većinski, zbog političke konstelacije i regionalne koruptivne dinamike, stoji lojalno uz Vučića i njegov režim. Zbog toga režim sada prebacuje ’sumnje’ i nepostojeće separatističke tendencije na opoziciono orijentisane građane i političke strukture.“

Paralele sa Kosovom

Istovremeno, slabije obrazovani građani skloni su da prave lažnu paralelu između Vojvodine i Kosova i lako zapadaju u paniku kada ih tabloidni mediji neprestano zasipaju lažnim pretnjama. Naši sagovornici podsećaju da su se politički ciljevi, istorijska geneza, nacionalna i demografska struktura, kulturno-istorijski razvoj i mnoge druge stvari na Kosovu i u Vojvodini drastično razlikovali tokom istorije. Zbog toga se nikada nisu mogle povlačiti utemeljene paralele između Kosova i Vojvodine po svim ključnim pitanjima, međutim, šta bi se dogodilo kada bi se građani Vojvodine zaista u velikoj većini opredelili za otcepljenje, da li za tako nešto uopšte postoji pravni mehanizam? 

„Ne postoji pravni mehanizam za bilo kakvu secesiju bilo kog dela Republike Srbije. Ni u vreme Jugoslavije, kada je Vojvodina 1945. konstituisana kao autonomna pokrajina, nije bilo mogućnosti za osamostaljenje. Naime, pravo na samoopredeljenje imali su narodi, zbog toga su jugoslovenske republike, kao nacionalne države svojih naroda, mogle da proglase samostalnost, ali pokrajine nisu bile definisane kao federalne države i nisu bile definisane kao nacionalne države. Vojvodina nema ’svoju’ naciju, većinsko stanovništvo i tada i danas je srpsko i logika jugoslovenskih ustava je bila da ona iscrpljuje svoja prava i interese kao autonomija u okviru Srbije, uz garancije federacije“, objašnjava Bešlin.  

1738437955430
Novi Sad akcija Tri meseca – tri mosta Foto: Filip Krainčanić/Nova.rs

Umesto zaključka, pomenimo da u Novom Sadu i Vojvodini živi znatan broj građana koji zahtevaju da Pokrajina povrati autonomiju, koja bi makar zaličila na onu iz Ustava 1974. U ogromnom broju slučajeva razlozi su ekonomske i kulturne prirode, međutim oni dublje upućeni u problematiku svesni su da istinska autonomija Vojvodine mora počivati na političkom temelju. Uprošćeno govoreći, Vojvođani koji samo žele da imaju svoj budžet i kulturno-demografsku politiku, a nisu spremni da glasaju za to da Vojvodina dobije zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, ostaće večito kratkih rukava budući da je to osnovna pretpostavka njihovih krajnjih ambicija. Problem je, naravno, to što će kleronacionalno osvešćeni političari u tom slučaju minirati celu ideju, smatrajući da su tri grane vlasti obeležja suverenih država, a ne pokrajina, iako postoje evropski primeri koji potvrđuju suprotno. No, Bodrožić je umereni optimista po tom pitanju i veruje da se do ozbiljne decentralizacije Srbije, ne samo Vojvodine, ipak može doći:

„Promene koje zahtevaju stotine hiljada ljudi na ulicama podrazumevaju bolje i funkcionalnije društvo, humanije i poštenije, a s tim podruku ide decentralizacija i široke nadležnosti pokrajina i gradova. I to će se neminovno desiti ako ovo društvo krene boljim putem.

izvor: https://radar.nova.rs/politika/otcepljenje-vojvodina-rezimski-spin/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Pogledajte kako izgleda voda u zrenjaninskoj bolnici: „Ovo ‘čudo’ izlazi iz slavine čak i u porodilištu gde se kupaju bebe“

U Opštoj bolnici u Zrenjaninu pacijenti i zaposleni su tokom poslednja dva dana prinuđeni da peru ruke, medicinske instrumente, ali i elemente u porodilištu, vodom koja je crna kao blato. Kako za Nova.rs kažu, boja i kvalitet vode u ovom gradu, nažalost, odavno nije vest, ali se nikada do sada nije desilo da sa bolničkih slavina curi crna voda.

Published

on

By

Građani Zrenjanina su dodatno zabrinuti jer je poznato da je u ovom gradu značajno povećan broj obolelih od raka kože, pa vodi sa česme ne smeju da priđu.

„Koža je najveći organ, a mi se tuširamo ovom vodom i oštećujemo organizam iz dana u dan, jer ne možemo stvarno da kupujemo vodu u prodavnici za tuširanje svakoga dana. Svakako je kupujemo za piće i kuvanje hrane. Dakle svakoga dana pijemo kupovnu vodu iz plastičnih ambalaža, što je takođe loše po zdravlje, zbog hemijskih elemenata koje plastika ispušta“, kaže za Nova.rs Miloš Savić, koji radi kao transfuzista u Zrenjaninskoj bolnici.

Naime, prema poslednjim medicinskim izveštajima, u ovom gradu sve je više dece obolele od spinalne mišićne atrofije, a među odraslim građanima, osim raka kože, povećan je i broj obolelih od kancera bešike.

“Kako je na drugim mestima, kad je u bolnici voda kao iz horor filma. Sinoć sam bio dežuran, pustio sam vodu sa česme kada sam hteo da operem ruke, odvrnuo slavinu i potkelo je ovo čudo. Bukvalno je izgledalo kao da šiklja blato. Čim se negde desi kvar, voda postaje skoro crna. I dalje je takva, još nema popravki“, kaže Miloš, koji je slikao „monstruma“ iz slavine i podelio ga sa pratiocima na svom Fejsbuk profilu.

Ovu „močvarnu“ vodu koriste zaposleni u bolnici, ali i pacijenti.

„Takva je voda i u porodilištu, gde kupaju bebe. Ljudi ne mogu da se umiju, istuširaju, jezivo je kako to izgleda. Za osnovnu higijenu moramo da kupujemo vodu, kao da živimo u srednjem veku”, naglašava naš sagovornik.

U ovom gradu, prema poslednjim statistikama, građani dnevno potroše čak 20.000 evra na vodu u plastičnoj ambalaži, što je za poslednjih 12 godina oko 80 miliona evra, dok jedna fabrika vode košta oko 35 miliona.

Podsetimo, Zrenjaninci već 20 godina žive bez pijaće vode, koju pritom uredno plaćaju. Zbog prekomerne količine arsena u vodi iz gradskog vodovoda inspekcija je svojevremeno zabranila njenu upotrebu, a skoro dve decenije kasnije, i šest promena gradskh vlasti, ovaj problem još niko nije uspeo da reši.

Jedan od neuspelih pokušaja rešavanja problema bila je i izgradnja sporne Fabrike vode koja nikada nije uspela da proizvede ni polovinu potrebne količine vode za ovaj grad, a od 2020. godine je i van funkcije nakon eksplozije u kojoj su dva radnika i povređena. U međuvremenu i nakon više pokušaja, Fabrika vode je pre četiri godine prodata firmi “Pannonian water” u vlasništvu arapske firme „Emserb Water FZE“ iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.

izvor: https://nova.rs/vesti/drustvo/u-zrenjaninskoj-bolnici-sa-slavine-tece-crna-voda/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

APV: Kad će spomenik Vasi Stajiću biti vraćen na mesto i zašto to već nije učinjeno?

Opoziciona Akcija progresivne Vojvodine (APV) zatražio je informaciju od Zavoda za zaštitu spomenika kulture Grada Novog Sada kad će spomenik Vasi Stajiću biti vraćen na mesto i zašto to već nije učinjeno

Published

on

By

Spomenik se nalazio između Skupštine Autonomne Pokrajine Vojvodine i Skupštine Grada Novog Sada.

Sklonjen je zbog radova na podzemnoj garaži kod Banovine.

APV ističe da je pomenuta garaža „nezakonito izgrađena bez neophodne dokumentacije“, te da je prilikom radova oštećena i zgrada Skupštine AP Vojvodine, koja je spomenik kulture, i da Zavod nije sprečio radove iako je to njegova zakonska obaveza.

„Garaža je otvorena pre nekoliko meseci, parter je uređen, ali spomenik nije vraćen. Ovo je još jedan dokaz da ne postoji granica nestručnosti, bahatosti i gluposti vladajućeg režima“, zaključuje se u saopštenju.

(Autonomija, arhivska fotografija)

izvor: https://autonomija.info/apv-kad-ce-spomenik-vasi-stajicu-biti-vracen-na-mesto-i-zasto-to-vec-nije-ucinjeno/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Poljoprivrednici Srbije: Kasne subvencije, povraćaj akcize na gorivo i uredba o korišćenju zemljišta

Poljoprivrednici u Srbiji nezadovoljni su realizacijom sporazuma sa Ministarstvom poljoprivrede, potpisanim u oktobru 2024. godine, o isplati subvencija za seme i kažu da sve kasni

Published

on

By

Po obećanju Ministarstva poljoprivrede, trebalo je da subvencije budu isplaćene do kraja prošle godine, a kasni i povraćaj akcize na gorivo, nije stupio na snagu pravilnik o semenu i mena kredita sa subvencionisanom kamatom.

Poljoprivrednica Biljana Dulić iz Đurđina kod Subotice rekla je za Betu da još nije dobila subvencije za 2024. godinu za obrađenih 30 hektara zemlje.

Država mi duguje za osnovnu subvenciju od 18.000 dinara po hektaru i podsticaj za seme u iznosu od 10.000 dinara, ukupno oko 900.000 dinara za 2024. godinu. Četiri meseca u e-agraru piše da se ‘predmet obrađuje’ “, rekla je Dulić.

Dodala je da je “refakciju” – povraćaj poreza na gorivo dobila mesec dana posle kupovine iako je dogovor bio da se 50 dinara za litar kupljenog dizela vrati u roku od dve nedelje.

Poljoprivrednik Milan Milošević iz sela Ćirikovac kod Požarevca je rekao da su stigla rešenja o isplati podsticaja za seme od 10.000 dinara po hektaru, ali da oko 15 odsto poljoprivrednika tog uduženja još nije dobilo novac.

Još veći problem je što Ministarstvo poljoprivrede nije na vreme pripremilo pravilnik o faktičkom korišćenju zemljišta, kazao je on.

Milošević smatra da nije opravdanje to što u Skupštini čeka Predlog zakona o dopuni Zakona o poljoprivredi i ruralnom razvoju da bi se napravio taj pravilnik, već sve to nije pripremljeno na vreme da bi se na početku ove godine zemljište uvelo u e-agrar i dobile zbog subvencije.

Dodao je da na području Stiga poljoprivrednici koji obrađuju zemlju uzetu u zakup, imaju ogroman problem jer ne mogu da je registruju u e-agraru, a takve zemlje je oko 60-70 odsto od ukupno obrađene.

Predsednik Skupštine Udruženja poljoprivrednika Subotice Miroslav Matković je rekao da Ministarstvo obećava da će “u narednom periodu” poljoprivrednici moći da podnose zahteve za kredite sa subvencionisanim kamatama od oko dva odsto godišnje.

Prema rečima predsednika Inicijative za opstanak poljoprivrednka Srbije Gorana Filipovića, još nije objavljen ni pravilnik o podsticaju za seme u ovoj godini.

Po sporazumu je država obećala da isplati do 17.000 dinara za seme po hektaru, ali ne znamo koliko će kilograma priznati i da li ćemo morati da sami finansiramo ostatak semena jer gustina useva zavisi od sorte. Za soju je, na primer potrebno od 80 do 110 kilograma po hektaru, semena ima malo u ponudi i najavljuje se da će koštati 250 dinara, što znači da za subvenciju nećemo moći da kupimo potrebnu količinu“, rekao je Filipović.

On je naveo da poljoprivredni proizvođači još nisu dobili ni subvenciju od 40 odsto na osnovu osiguranja. iako se to isplaćivalo najkasnije do 25. decembra tekuće godine.

Poljoprivrednici snose posedice i tuđih grešaka u savetodavnim službama, pa Ivan Milutinović za prošlu godinu nije dobio subvencije za 23 hektara obrađene zemlje zbog propusta službenice, a kada je to utvrđeno i zahtev ponovo prosleđen, rečeno mu je da je – zakasnio.

Međum, Milutinović je dobio povraćaj akcize i na tu zemlju kao da je ostvario subvencije.

izvor: https://www.021.rs/story/Info/Biznis-i-ekonomija/400687/Poljoprivrednici-Srbije-Kasne-subvencije-povracaj-akcize-na-gorivo-i-uredba-o-koriscenju-zemljista.html

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Bešlin: Najveća politička kriza od 5. oktobra i najvažniji politički stav moderne istorije – nebitan si

Istoričar Milivoj Bešlin iz Instituta za filozofiju i društvenu teoriju ocenio je u Iza vesti da se Srbija nalazi u najvećoj političkoj krizi u poslednjih 20 godina od 5. oktobra i da svedočimo najvećoj društvenoj pobuni naroda u modernoj srpskoj istoriji

Published

on

By

Govoreći o pozivu predsednika Srbije Aleksanda Vučića Rektorskom kolegijumu Univerziteta u Beogradu na sastanak, ističe da mu je čudno zbog čega je poziv upućen samo jednom univezitetu, ako znamo da je protest počeo na novosadskom Univerzitetu, gradu u kom se tragedija i desila. Zatim, kako navodi, izostavljeni su i univeziteti u Nišu i Kragujevcu.

„Dakle, mi imamo četiri univerziteta, on je uputio poziv samo beogradskom. Ideja je da podeli univerzitete, da podeli akademsku zajednicu, da izazove surevnjivost među njima i da na takav način, u stvari, ponovno nastavi da vlada. Mi ne smemo da zaboravimo jednu činjenicu, da otkako je došao na vlast, Aleksandar Vučić zapravo polarizuje i deli ovo društvo. Dakle, on je nas otrovao mržnjom u našem društvu deleći nas i ne bi li na taj način uspostavljao svoju autoritarnu vlast“, objašnjava.

Ovim pozivom, smatra on, predsednik je pokušao i da podeli profesore, akademsku zajednicu i studente.

Kako navodi, s obzirom na to da su studenti pozvali na proteste, a ne rektorski kolegijum, predsednik šalje poruku da su studenti „nebitni“ i da želi da razgovara sa rektorom i njegovim saradnicima.

„To je krajnje nefer. Manipulativni je poziv i on je zapravo na neki način upravo suprotan onome što je želeo da kaže, da izražava državno jedinstvo. Ovaj poziv je poziv na sukobe i pokušaje da se podele i zavade studenti i profesori“, ističe.

Bešlin podseća i da je predsednik ponovo prekršio Ustav.

„On obećava da će zahtevi biti ispunjeni, da će institucije, kako je rekao, 24 sata dnevno da rade na tome. Prvo, to nije njegova nadležnost. Institucije ne treba da rade 24 sata, nego svojih 8 sati dnevno, ali pustite ih da rade. To je ona poruka i najvažnija politička rečenica koju su studenti formulisali – najvažniji politički stav u Srbiji u poslednjih 30 godina naše moderne istorije nebitan si, nisi nadležan, moraju institucije da funkcionišu. U pravnoj državi institucije su autonomne, predsednik mora da nauči da se sveže na ustavna ograničenja. On je ovim pozivom ponovo prekršio svoja ustavna ograničenja“, objašnjava.

Promena jezika prema studentima

Bešlin smatra da je predsednik promenio jezik prema studentima upravo zbog toga što je delegitimizovan i u velikom političkom problemu.

Srbija se podigla. Ovo je jedna pobuna koja dolazi odozdo, jedna fascinantna emancipacija srpskog društva koju gledamo, koja nije politička pobuna jer još nemamo političku artikulaciju, ali jeste najšira društvena pobuna u modernoj srpskoj istoriji. Ovo je jedan istorijski presedan, nešto što mi do sada nismo videli. Više gotovo da nema ne grada, nego varoši, sela u kojima se ne održavaju masovni protesti“, naglašava.

Ističe i da je to dovelo do delegitimisanja jedne autoritarne vlast i onoga koji je reprezentovao tu vlast, odnosno koju je za sebe prigrabio, na neki način uzurpirao vlast svih drugih institucija.

„On je u ovom trenutku uplašen, zbog toga traži dijalog. Donedavno, on je bio inspirator napada i gaženja studentata i mladih ljudi automobilima“, ocenjuje.

Izlazna strategija – neutralna prelazna vlada

Bešlin navodi i da vlast loše menadžeriše krizom.

„Nekada u toku istog dana imate pozive na nasilje, pa na dijalog. To govori o rasulu u kom se nalazimo“, objašnjava.

Kaže i da bi izlazna strategija iz ove situacije bila prelazna, neutralna, ekspertska vlada i da je takvo iskustvo već viđeno u Evropi kada se dese duboke i temljne političke krize.

„Ovo je najveća politička kriza u Srbiji u poslednjih 20 godina od 5. oktobra. Ovo je najveća društvena pobuna naroda odozdo u modernoj srpskoj istoriji“, zaključuje.

(N1, foto: Autonomija)

izvor: https://autonomija.info/beslin-najveca-politicka-kriza-od-5-oktobra-i-najvazniji-politicki-stav-moderne-istorije-nebitan-si/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Marton ( LSV ): Bravo za advokate!

Liga socijaldemokrata Vojvodine – VOJVOĐANI podržava tridesetodnevnu obustavu rada, koju je juče proglasila Advokatska komora Srbije.

Published

on

By


Advokatska podrška zahtevima studenata, kao i zahtev za prestanak urušavanja vladavine prava, poziv je i ostatku našeg društva, da snažno stane uz studente i podrži njihovu borbu.

Aleksandar Marton
portparol LSV Vojvođani

Continue Reading

Trending