Srbija nije dobila zvaničnu podršku za otvaranje novog klastera u pregovorima sa EU, saopšteno je prošle sedmice u Briselu. Na sastanku ministara spoljnih poslova EU ocijenjeno je da u Srbiji „ima napretka, ali da je pred vlastima u Beogradu još posla“. Gašper Dovžan, državni sekretar u Ministarstvu spoljnih poslova Slovenije, države koja trenutno predsjedava EU, objašnjava da je jedan od uslova donošenje ustavnih amandmana.
Sa druge strane, komesar za proširenje Oliver Varhelji ministrima je prenio da Evropska komisija podržava otvaranje novih klastera sa Srbijom, o čemu će se, najavljuje, uskoro odlučivati.
U kojem pravcu se kreće Srbija? Želi li uopšte u Evropu?
„Nisam ni najmanje iznenađen odlukom da se Srbiji ne dozvoli otvaranje klastera u pregovorima sa EU“, kaže penzionisani profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu Žarko Korać u intervjuu za Autonomiju. „Srbija već dugo vodi suštinski antievropsku politiku, nadajući se, kao đak ponavljač, da to niko u Evropi neće primetiti. Onako kako pre svega medijskom manipulacijom obmanjuje svoje građane da se Srbija ekonomski razvija najbrže u Evropi i da joj se zbog toga svi dive, Srpska napredna stranka veruje da Zapad ne primećuje stanje u medijima, u pravosuđu, kao i položaj i status opozicionih političkih stranaka. Takođe, problematične su i ogromne političke i ekonomske afere, skoro sve vezane za neki deo vlasti. U Srbiji je danas na vlasti najnesposobniji deo društva“.
AUTONOMIJA: U kojem smislu najnesposobniji?
KORAĆ: Reč je o ljudima bez i formalnog i suštinskog obrazovanja, čiji je jedini kriterijum za dolazak na vlast bio lična lojalnost Aleksandru Vučiću. U tom smislu, sve i da hoće, oni bolje ne mogu da rade. Naprosto, faza intenzivnog stimulisanja puta ka EU je završena. Car je konačno go i to svi vide.
Vlast u Srbiji nema alternativnu strategiju političkog ponašanja, pa je pred njima samo jedan put – povratak u “slavne devedesete”. Dokaz su i Večernje novosti, koje danas uređuje isti ratni propagandista koji je devedesetih uređivao RTS; te novine sada u potpunosti liče na pomenuto vreme medijskog huškanja i mrznje. To što im je vrtoglavo pao tiraž i što otpuštaju novinare ne znači im ništa; važno je da se dopadaju Vojislavu Šešelju i članovima SNS-a.
AUTONOMIJA: Iako premijerka Ana Brnabić tvrdi da je Srbija nedavno dobila „do sada najbolji“ izvještaj EK, da li su evropske integracije Srbije praktično zaustavljene?
KORAĆ: Ana Brnabić je poslednjih meseci od ministra Siniše Malog preuzela titulu glavnog propagandiste režima. Njene izjave sve su dalje od stvarnosti i postaju gole izmišljotine. Evropske integracije Srbije zaustavljene su i izveštaj EK, iako u diplomatskoj oblandi, jasno pokazuje gde su osnovni problemi u integracijama.
Duga tradicija negiranja modernosti
AUTONOMIJA: Želi li uopšte Srbija u EU?
KORAĆ: To je centralni problem današnje Srbije, u kojoj imate i neke izrazito antievropske stranke.
KORAĆ: Ako biste članove SNS-a to pitali, verovatno bi deo njih rekao da su za ulazak Srbije u EU. Uostalom, to je ono što javno proklamuje njihov lider. Istovremeno, celokupna državna propaganda je antievropska i ona već godinama javno mnjenje odlikuje na taj način i u tom smeru. Što nije ništa novo. Tako je, naime, o Evropi svojevremeno pisao vladika Nikolaj Velimirović: Evropa ne razume Srbiju, ona je suprotstavljena našim vitalnim interesima; Evropa “materijalna”, a Srbija “ duhovna” i slično. Ova polupismena naklapanja dovela su do toga da je SPC Nikolaja Velimirovića proglasila za sveca, bez obzira na njegov izraženi antisemitizam i simpatije za Ljoticev profašistički antimodenizam.
Duga je, dakle, tradicija našeg negiranja modernog u evropskoj istoriji. Možda je u tom smislu zanimljiva politička evolucija Nikole Pašića, koji je u Rusiju otišao kao bakunjinovac, a iz nje se vratio kao narodnjak.
AUTONOMIJA: Šta to znači?
KORAĆ: Iako je Srbija veoma rano, još u devetnaestom veku, dobila svoje prve političke stranke, ona se suštinski nikada nije oslobodila otpora ideji da je osnova političkog života pojedinac i njegova prava nasuprot ideji homogenog naroda, kome je sve potčinjeno.
AUTONOMIJA: Kako ocjenjujete posjetu predsjednika Vučića Rusiji? Navodno, glavna tema sastanka bio je pokušaj predsjednika Vučića da utiče na to da Rusija smanji cijenu gasa Srbiji.
KORAĆ: Poseta Rusiji zvanično je zaista obrazložena razgovorom o ceni gasa, iako je ta tema ostala u senci sumnje da je, i vremenski i sadržajno, ona bila prilagođena predstojećim izborima u Srbiji. Sigurno je da je raspravljano i o novim kupovinama ruskog oružja i sumanutoj ideji o tome da Rusija napravi atomsku centralu u Srbiji. I to za sitnu cenu od deset milijardi eura.
Ipak, tabloidi su izneli pravi cilj posete – “nikada bolji odnosi Rusije i Srbije”!
Dok su odnosi Rusije i Zapada najgori od doba Hladnog rata, Putin bdi nad vernim srpskim narodom: da imamo oružje i gas za grejanje zimi. Ko od tih naslova u tabloidima nije zaplakao, zaista je srca kamenog.
AUTONOMIJA: Dobro, ali kakav je po vašem sudu zaista odnos predsjednika Srbije i Rusije? Imaju li pravo pojedini analitičari koji tvrde da predsjednik Putin ne vjeruje predsjedniku Vučiću?
KORAĆ: Naravno da Putin zna da se Vučić zaklinje na vernost njemu na isti način na koji se svojevremeno zaklinjao Angeli Merkel, Donaldu Trampu ili Emanuelu Makronu. Ipak, Vučić je Rusiji danas potreban kako bi se ona predstavila kao ozbiljan politički igrač u regionu, ali i zato što ovde nema pravu političku alternativu. To teško može da bude Mlađan Đorđević. Sve u svemu, rekao bih da je odnos Putin-Vučić tipičan politički dogovor, podjednako neiskren sa obe strane.
Srbija će skupo koštati spoljna politika
AUTONOMIJA: U kojoj mjeri odnos predsjednika Vučića ili Srbije sa Kinom i Rusijom štete evropskim integracijama?
KORAĆ: Srbiji veoma šteti način na koji Vučić održava odnose sa Rusijom i Kinom. Ovde nije sam reč o ekonomskim odnosima, već i o izrazito političkim. Srbija, naime, nikada ne kritikuje stanje ljudskih prava u Rusiji ili Kini ili neku spoljnopolitičku odluku ovih zemalja. Zato je opšte mišljenje u regionu da je Srbija najverniji saveznik dve pomenute države. I to u vreme kada i SAD i Zapad u celini Kinu vide kao ozbiljnu vojnu i ekonomsku pretnju u Aziji, dok su sa Rusijom politički odnosi skoro prekinuti. Srbiju će skupo koštati ovaj privid vođenja samostalne spoljne politike.
AUTONOMIJA: Privid?
KORAĆ: Naravno.
AUTONOMIJA: Kako će to Srbiju koštati?
KORAĆ: Prvo, ona nije nezavisna i drugo, ekonomski skoro u potpunosti zavisi od EU. Vučić nastavlja Tadićevu politiku “ekvidistance” u odnosu na svet, koja je inkompatibilna sa ambicijom ulaska Srbije u EU, što je još jedan dokaz neiskrenosti Srbije u EU integracijama.
foto: lična arhiva
AUTONOMIJA: Pozivajući se na desetak neimenovanih evropskih zvaničnika i diplomata, nedavno je briselski portal Politiko pisao da evropski komesar za proširenje Oliver Varhelji nastoji da ublaži kritike u vezi s vladavinom prava u zemljama Zapadnog Balkana i da u tom smislu naročito favorizuje Srbiju. Imaju li osnova za ovakvu kritiku?
KORAĆ: Kada je o regionu reč, Varhelji više vodi politiku Mađarske nego EU. Kada se odvoje uobičajene diplomatske fraze, Varhelji svojim izjavama svako odslikava politiku Budimpešte, koja svoju političku i ekonomsku zonu gradi u ovom delu Evrope. Ta se politika zasniva na prilično beskrupuloznom korišćenju loših odnosa izmedu EU i Rusije: preko Mađarske, Rusija praktično podriva zajedničku politiku EU, od čega Mađarska ima ekonomsku korist.
AUTONOMIJA: Bez obzira na navodnu pristrasnost komesara Varheljija, jasno je da je vlast u u Srbiji korumpirana, da je stanje u medijima katastrofalno, da je opozicija satanizovana… Zašto onda Zapad toleriše predsjednika Vučića?
KORAĆ: Zapad plaća svoju opsednutost problemom Kosova. Intervencija na SRJ 1999. jedini je rat koji je NATO u celini vodio, što i danas ostaje trauma nekih od zemalja EU. S jedne strane Zapad ne čini previše na diplomatskom rešenju odnosa Beograd-Priština, dok s druge pokušava da ohrabri domaće političare da ga reše. I tu je na scenu stupio Vučic: dao je brojna obećanja, pregovarao sa predstavnicima Kosova kada god su to od njega tražili Brisel ili Vašington, delovao kao neko ko jeste zainteresovan da se konačno reši kosovski čvor. Te nade danas gotovo da više nema. I Zapadu je jasno da je Vučić samo kupovao vreme i da njegova vlast dobrim delom počiva na držanju kosovskog problema otvorenim.
AUTONOMIJA: Da li je, kako se očekivalo, stav prema predsjedniku Vučiću promijenjen dolaskom nove američke administracije?
KORAĆ: Bajdenova administracija dovela je neke nove/stare pregovarače u region. Međutim, sve to više deluje kao priprema nove politike za zemlje Zapadnog Balkana, nego kao stvarno nova politika. Izuzetak će verovatno biti Milorad Dodik, koji američku administraciju primorava da reaguje. Dodik otvoreno preti ratom, čime je uveliko prešao granicu tolerancije Zapada. Nedavna poseta Viktora Orbana Banjaluci nagoveštaj je nedostatka konsenzusa u EU prema Dodiku, ali i očit primer kako postoji neformalna politička koalicija Orban – Vučić. Orban je u trenutku ozbiljne međunarodne izolacije Dodika došao da pokuša da pomogne glavnom Vučićevom savezniku u izgradnji „srpskog sveta“.
Duboko pogrešan odnos prema susedima
AUTONOMIJA: Je li projekat Otvoreni Balkan, koji ne prihvataju Crna Gora, Kosovo i Bosna i Hercegovina, varijacija „srpskog sveta“? Podržava li Zapad Otvoreni Balkan?
KORAĆ: Otvoreni Balkan lukavo je zamišljena inicijativa, čiji su tvorci svesni da Zapad veoma dugo traži regionalne integrativne projekte. Američki izaslanik Gabrijel Eskobar samo je to potvrdio. Ipak, ostalo je potpuno nejasno kako je ta inicijativa moguća dok Srbija ne priznaje Kosovo, kosovska dokumenta ili potvrde.
AUTONOMIJA: Albanija i Sjeverna Makedonija podržavaju Otvoreni Balkan.
KORAĆ: Istina je, podržavaju, ali pre svega kako bi se pred očima Zapada pokazale konstruktivnim. Ipak, ne bih rekao da te dve zemlje istinski veruju u krajnje domete ove inicijative.
Kada je reč o preostalim državama regiona, one taj projekat odbijaju jer Srbija paralelno sa njom propagira ideju „srpskog sveta“, direktno supotstavljenu Otvorenom Balkanu. Verovatno će Srbija, Albanija i Severna Makedonija međusobno olabaviti carinske procedure, što će, verujem, biti vrhunac tog projekta.
AUTONOMIJA: Kada već pominjete države regiona, kako biste ocijenili odnos Srbije prema susjedima? Kakva je njena uloga u regionu?
KORAĆ: Odnos Srbije prema susedima agresivan je, delimično hegemonistički i duboko pogrešan. Umesto da bude svesna sećanja okruženja na ratove devedesetih, ona idejom „srpskog sveta“ samo ponavlja fraze o promenjivosti granica i jedinstvu srpskog naroda. Od pada Slobodana Miloševića, Srbija nikada nije imala gore odnose sa susedima iz nekadašnje Jugoslavije.
AUTONOMIJA: Srbija se preko svoje Crkve direktno miješa u unutrašnje stvari susjednih država. Sjećate se da se prije nekoliko mjeseci zvanični Beograd uključio u lokalne izbore u Crnoj Gori, što su beogradski kontrolisani mediji nazvali „Bitkom za Nikšić“.
KORAĆ: Zapad, pre svega EU, pogrešno su procenili da je Crna Gora, kao i Hrvatska i Slovenija, izvan uticaja regionalnih retrogradnih političkih snaga i Rusije. Očito su prerano poverovali da je ulaskom u NATO i ubrzanim otvaranjem pristupnih poglavlja za članstvo u EU Crna Gora praktično odredila svoju političku budućnost. Uz to, i pogrešna procena političkih ambicija Aleksandra Vučića dovele je do potpune pasivnosti u odnosu na ono što se dešava u Crnoj Gori. Trenutna situacija nešto je drugačija, iako je moj utisak da Zapad dobro ne vidi značaj onoga što se zbiva u Crnoj Gori.
AUTONOMIJA: Govorite o…?
KORAĆ: Govorim o tome da je u velikoj političkoj borbi u Evropi između Rusije i EU, mala Crna Gora, posle Ukrajine, najznačajnije mesto odmeravanja snaga dva suprotstavljenja bloka. I ta borba traje.
AUTONOMIJA: Je li Crkva Srbije jedina poluga pomoću koje se zvanična Srbija nesmetano miješa u unutrašnja pitanja svojih susjeda?
KORAĆ: Srbija deluje različito u zemljama okruženja. U BiH, odnosno u entitetu Republika Srpska, imate direktan politički i ekonomski uticaj. U Crnoj Gori Srbija to radi pomoću Srpske pravoslavne crkve. Naravno, finansira prosrpske partije, vodi besprizornu medijsku propgandu, ali bih ipak rekao da svoj uticaj dominantno ostvaruje preko SPC. Što se na kraju pokazalo uspešnim…
AUTONOMIJA: Litije su dovele do smjene vlasti?
KORAĆ: Ne samo to. Crna Gora je jedina evropska zemlja u kojoj je crkva izabrala i premijera i vladu. Iako to nije formalno, današnja Crna Gora suštinski je – teokratija.
AUTONOMIJA: Svojevremeno ste upozoravali da će vlast SNS-a i predsjednika Vučića devastirati srpsko društvo. Primjer je i čuvanje murala sa likom ratnog zločinca Ratka Mladića u beogradskoj Njegoševoj ulici?
KORAĆ: Hvala što ste se setili tog upozorenja. Nažalost, imao sam pravo: društvo je devastirano. Ova se vlast čak umešala i u izbor rektora Beogradskog univerziteta, kontroliše skoro sve društvene institucije.
foto: Medija centar Beograd
AUTONOMIJA: Kontroliše li i mural osuđenog ratnog zločinca?
KORAĆ: Naravno. Za njih je Ratko Mladić heroj. Ne treba se čuditi: haški osuđenici heroji su ove vlasti. E, ali onda Angela Merkel u oproštajnoj poseti regionu pohvali Aleksandra Vučića.
AUTONOMIJA: Ko čuva taj mural?
KORAĆ: Čuvaju ga policija i parapolicijske grupe huligana sa fudbalskih utakmica. Zašto? Kako bi građanima Srbije pokazali da Vučićev režim vodi računa o svojim herojima.
Ujedinjenje opozicije
AUTONOMIJA: Je li opozicija tražila da se ukloni mural sa likom ratnog zločinca?
KORAĆ: Deo opozicije jeste, ali ne cela. Posebno je bilo razočaravajuće reagovanje Narodne stranke Vuka Jeremića, koji ima ambicija da se predstavlja kao proevropski političar.
AUTONOMIJA: U čemu su tačno najveće opozicione stranke opozicija predsjedniku Vučiću, naročito ako govorimo o ratovima devedesetih ili odnosu prema susjedima?
KORAĆ: U Srbiji je smenjivost vlasti na izborima očito jedino pitanje abecede demokratske politike. Ako su sva ostala pitanja postala sporedna, onda je ta činjenica možda najbolji dokaz na kakvom društvenom dnu je današnja Srbija.
AUTONOMIJA: Ima li ujedinjena opozicija šansu da na predstojećim izborima pobijedi predjednika Vučića?
KORAĆ: Ujedinjenje većine opozicije jedina je šansa za pobedu. U tom pravcu su za sada učinjeni prvi koraci.
AUTONOMIJA: Je li moguć „novi DOS“?
KORAĆ: Iako nema DOS-a bez Zorana Đinđića, opozicija u Srbiji ima isti zadatak: da Srbiju vrati među demokratske zemlje i okrene je u potpunosi EU integracijama.
Tamara Nikčević (Autonomija, naslovna fotografija: MC Beograd)
Marton (LSV): Ne zaboraviti zločin proterivanja Hrvata iz Hrtkovaca, da nam se zlo ne bi ponovilo
Portparol opozicione stranke Lige socijaldemokrata Vojvodine – Vojvođani (LSV) Aleksandar Marton podsetio je večeras da je na današnji dan 1992. godine počelo proterivanje Hrvata iz mesta Hrtkovci u Sremu i poručio da se taj zločin mora pamtiti, “da nam se zlo ne bi ponovilo”
Marton je u saopštenju za javnost podsetio da je 6. maja 1992. godine u Hrtkovcima održan skup Srpske radikalne stranke na kom je lider te ultarnacionalističke partije Vojislav Šešelj pročitao imena 17 viđenijih seoskih Hrvata, kojima je javno poručeno da se moraju iseliti, jer će u protivnom biti proterani.
Maja meseca 1992. započela je kampanja zastrašivanja, premlaćivanja i ubistava, koja je za posledicu imala progon više od 40.000 sremskih Hrvata ili oko 85 odsto članova te zajednice, naveo je Marton.
Podsetio je da je takva politika imala epilog u pravosnažno izrečenoj kazni Vojislavu Šešelju za podsticanje progona, deportacije i prisilno raseljavanje, te prisilno premeštanje Hrvata u Sremu.
“LSV je od početka ratova devedesetih godina stala u odbranu ugroženih komšija. Zato smo i sami progonjeni. Ovo moramo pamtiti, da nam se zlo ne bi ponovilo”, poručio je Marton.
Nastavlja se sistematsko uništavanje svega što podseća na Vojvodinu.
Boško Palkovljević Pinki poginuo je kao partizan u Drugom svtskom ratu 10. juna 1942. Imao je svega 22 godine
Iako i danas neke škole, ulice, jedna kasarna u Sremskoj Mitrovici i čuvena sportska hala u Zemunu nose naziv Pinki, o ovom narodnom heroju retko se govori
Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara: SVM ne nudi rešenja, već je deo problema
Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara (DZVM) ocenjuje da Balint Pastor, predsednik Saveza vojvođanskih Mađara (SVM), pokušava da predstavi ovu stranku kao samostalnu političku snagu, dok u stvarnosti ostaje verni saveznik Srpske napredne stranke (SNS)
“Pastor tvrdi da SVM ne ulazi u Vučićev Pokret za narod i državu, ali i dalje sledi politiku SNS-a u svim ključnim pitanjima. Očigledno je da je njihova ‘samostalnost’ samo forma, dok je suština u bespogovornom sprovođenju volje Aleksandra Vučića”, smatraju u DZVM-u.
Oni dalje ocenjuju i da Pastorova izjava da SVM ne traži ministarske funkcije, već želi da zadrži uticaj kroz državne sekretare zapravo predstavlja pokušaj da se održi distanca od SNS-a i odgovornosti koje nosi učešće u vlasti, ali “upravo su ti ‘niži nivoi vlasti’ došli u fokus kada se govori o korupciji i lošim odlukama”.
Iz DZVM-a podsećaju da su upravo u nadležnosti državnog sekretara iz SVM-a bili troškovi izgradnje železničke pruge Novi Sad – Kelebija, koji su porasli za 87 miliona dolara, te da se srušila i nadstrešnica na stanici u Novom Sadu.
“Umesto da preuzme odgovornost, SVM i dalje sprovodi politiku SNS-a, a kada se pojave problemi, beži od odgovornosti. Politika ‘mi bismo, ali da ne uđe’ je prepoznata i više vam neće proći”, poručuju.
Oni su se takođe osvrnuli i na, kako kažu, Pastorovu relativizaciju problema manjinskih prava u vezi s nedostatkom višejezičnih natpisa na železničkim stanicama, što “dodatno potvrđuje da je SVM odavno odustao od borbe za interese vojvođanskih Mađara”:
“Umesto da zahteva poštovanje Zakona o službenoj upotrebi jezika i pisma, on se poziva na probleme u drugim državama. Ovo nije zaštita manjinskih prava, već otvorena kapitulacija pred kršenjem zakona”.
Na kraju, nazivanje građanskih protesta „anarhijom“ i „glasnom manjinom“, zaključuju iz Demokratske zajednice vojvođanskih Mađara, pokazuje da je SVM potpuno na strani režima.
“Umesto podrške građanima koji se bore za pravnu državu, oni štite korumpiranu vlast i svoje privilegije. SVM ne nudi rešenja, već je deo problema – vreme je da prestanu da obmanjuju javnost”, poručuju iz DZVM-a.
Državljanka Hrvatske podržala studente, pa proterana iz Srbije: Ima sedam dana da preseli život i porodicu
Državljanki Hrvatske Arien Stojanović Ivković, koja je u Beogradu završila Medicinski fakultet, zaposlila se, udala i zasnovala porodicu, srpske vlasti su odlučile da uskrate gostoprimstvo posle 12 godina života u srpskoj prestonici, proteraju je iz zemlje i zabrane ulazak na godinu dana. Za preseljenje svog celokupnog života dobila je rok od sedam dana
Arien Stojanović Ivković je u Beogradu završila Medicinski fakultet, zaposlila se i udala za srpskog državljanina sa kojim ima malo dete. Duže od deceniju živi u srpskoj prestonici i nikada do sada nije imala problema sa svojim boravkom.
Sve do 8. aprila ujutro kada ju je pozvao inspektor iz Uprave za strance i pozvao da dođe u prostorije policije, uveravajući je da je s njenim boravkom sve u redu.
Arien za N1 kaže da ju je u policiji sačekalo više inspektora, među kojima je bio i onaj s kojim je razgovarala. Na licu mesta joj je uručeno rešenje kojim se ukida ranije odobren privremeni boravak i zabranjuje ulazak u Srbiju na godinu dana, odnosno do 8. aprila sledeće godine.
Ona dodaje da je time prestala da važi i radna viza koju je imala za rad u Srbiji.
U obrazloženju se šturo navodi da je “organ nadležan za zaštitu bezbednosti Republike Srbije dostavio procenu da boravak državljanke Hrvatske Ivković Stojanović Arien predstavlja neprihvatljivi bezbednosni rizik”.
MUP se za donošenje ovakve odluke pozvao na član 66. stav 1 Zakona o strancima, kojim se predviđa da strancu može da se ukine dozvola privremenog boravka i zabrani ulazak u zemlju ako se naknadno sazna da “postoji jedan ili više razloga propisanih za odbijanje zahteva za privremeni boravak”.
Po čemu je tačno bezbednosni rizik mlada lekarka koja radi u osiguravajućoj kući na proceni štete nastale usled telesnih povreda – ni sama ne zna. Kaže da joj se život svodi na posao, vrtić, dete, porodicu i odlazak na poneki veći studentski protest – ako stigne.
A upravo u tom protest, sagovornica N1 vidi mogući razlog za njeno proterivanje. Kaže da je studente, njihove zahteve I proteste podržala ne samo na ulici, već i na svojim društvenim mrežama. Dodaje da je na Instagramu kao lekar osudila ulazak predsednika Aleksandra Vučića u jedinicu intenzivne nege i dodirivanje bez rukavica povređenih u požaru u Kočanima.
Srpska policija Arien je dala rok od sedam dana da napusti zemlju i rok od 15 dana da uloži žalbu, s tim što žalba ne odlaže izvršenje rešenja.
Time je ova žena primorana da napusti grad u kojem živi duže od decenije, a njena mlada porodica će biti rasturena.
“Možda ću ostati bez posla, možda ću morati da odvedem dete sa sobom, što znači da neće viđati oca, ići u vrtić”, navodi Arien u razgovoru za N1.
Zbog zabrane ulaska u zemlju, neće moći da dovodi dete, koje je dvojni džavljanin, u posetu porodici u Srbiji, već će kontakti zavisiti isključivo od njihove mogućnosti da dođu u Hrvatsku.
Naša sagovornica se obratila za pomoćAmbasadi Republike Hrvatske u Beogradu, a najavila je i žalbu na pomenuto rešenje srpskih službi bezbednosti.
Kako nezvanično saznajemo, Arien nije usamljen slučaj i više hrvatskih državljana je umesto dozvole za privremeni boravak dobilo zabranu ulaska u Srbiju.
N1 se ovim povodom obratio MUP-u Srbije, ali do objavljivanja ovog teksta odgovor nismo dobili.
LSV: Stefanović naredio hapšenje Olenika posle gostovanja na N1
Stranka Vojvođani-LSV saopštila je da je glavni javni tužilac Višeg javnog tužilaštva Nenad Stefanović naredio hapšenje Aleksandra Olenika nakon gostovanja na TV N1
„Glavni javni tužilac Nenad Stefanović naredio je hapšenje Aleksandra Olenika, potpredsednika LSV, posle njegovog gostovanja na N1srbija u toku kog je izneo podatke o pucanju zvučnim topom na građane. Srećom, ovo „uputstvo“ nije primenjeno. Za sada“, navodi se u saopštenju stranke.
„Danas je tužilaštvo, prvi put od 15. marta, počelo da saslušava ljude i uzima izjave ljudi koji su imali zdravstvene probleme zbog upotrebe neke vrste soničnog, zvučnog oružja“, istakao je advokat i potpredsednik Lige socijaldemokrata Vojvodine Aleksandar Olenik tada za N1. Dodao je da se „prvi put posle negacija i pretnji da će biti hapšeni oni koji pominju zvučno oružje – tek danas počinje sa izjavama žrtava koje imaju lekarske nalaze“.
Ono što je prethodilo velikom protestu koji se odžao u Beogradu 15.marta je već poznato u celom svetu: sa jedne strane imali smo nasmejanu Srbiju, studentske marševe… dok se toj Srbiji suprostavio režim svakodnevnim pretnjama, širenjem straha i na sam dan protesta dovoženjem tenkova u predgrađa, zaustavljanjem saobraćaja u zemlji i glavnom gradu, skupljanjem naoružanih maskiranih kriminalaca u Pionirskom parku
Protest je pokazao da studente i građane motiviše želja za slobodnom, demokratskom Srbijom u kojoj institucije funkcionišu u skladu sa Ustavom i zakonima! Taj dan je potpuno demaskirao režim Aleksandra Vučića i pokazao je da se oni boje pravde i istine, kao i da na svaki način pokušavaju da spreče saznanje o njihovom činjenju i negiraju svoju odgovornost za pad nadstrešnice u Novom Sadu i smrt 16 ljudi, za upotrebu ‘zvučnog topa’, da lažu javnost o ispunjenju studentskih zahteva ili da proizvode lažne vesti poput one da je u Odžacima vođa studentskog protesta pucao i ranio jednog naprednjaka! Sam Vučić pokazuje u svojim nastupima, koje sada ima i po nekoliko dnevno, da svoj položaj doživljava kao svoju životnu sudbinu, čak pokazuje i crtu nenormalnosti gde na samu državu gleda kao na ličnu svojinu!
Režim je, tog dana, planirao nasilje, čak je želeo da toliko kulminira da dođe i do žrtava! Oni bi to nazvali ‘pokušajem Majdana’! Na delu je bio otvoreni državni terorizam! Sada su se spremili da urade u centru Beograda ono što su već pokušali u Banjskoj na Kosovu! Okidač za nasilje je trebala biti zloupotreba, u Srbiji, zabranjenog ‘zvučnog topa’ (sonic weppon)! U javnosti Srbije više nema dileme da je neka vrsta tog oružja upotrebljena i da je to uradila policija Srbije! Ja sam skeptik prema tom scenariju iz prostog razloga što je srpska policija toliko korumpirana i razjedinjena, klanovski podeljena, da bi se do sada saznalo i ko je pucao, sa kog mesta i iz kog oružja! Još 16.marta dobio sam informaciju da je zloupotreba izvršena sa krova Ruskog doma i da je na građane pucano iz ruske verzije Vortex ili ring-gun topa!
Mesto je savršeno za upotrebu, zbunjuje jer je zvuk morao da se odbijeod zgrade predsedništva u oba pravca ulice kralja Milana – ka Terazijama i Slaviji! Niko se ne bavi, osim mene, s tim scenarijem, a iz dana u dan je sve veća mogućnost da se upravo to dogodilo! Ogromna većina stručnjaka koja je analizirala dostupne snimke govori upravo o Vortex ili sličnom topu, organizacija Earshot to tvrdi, a i sama kompanija Genasys, koja je proizvođač lrad450 topova koje poseduje Srbija, u svom demantiju govori da je zvuk sa snimaka proizveden ring-gun topom, a ne njihovim! Vučić samouvereno zove FSB, FBI i EU da pošalju stručnjake u Srbiju i utvrde istinu! Naravno, on zna da FSB sebe neće optužiti, a da ostali ne mogu da utvrde istinu jer ne mogu da uđu u Ruski dom i izvrše istragu! Istovremeno, Vučić i Vulin se otvoreno zahvaljuju Rusiji što im je pomogla tog dana i što redovno sarađuju u naporima da spreče ‘obojenu revoluciju’! Srećom, neverovatna prisebnost i pamet studenata je sprečila da se ostvari Vučićev naum! Oni su minut posle haosa koji je nastao upotrebom zvučnog topa objavili da je protest završen i da se vraćaju na svoje fakultete! Tada se dogodilo nešto potpuno neverovatno, nekoliko stotina hiljada građana koja je na protest došla da bi videla leđa ovom režimu ih je poslušala i razišla se – Srbija je jasno rekla: srušićemo ga gandijevski – bez nasilja! Ta saradnja je iznenadila Vučića i ‘skinula ga golog’! Sve što mu je sada preostalo je otvorena diktatura ili gubitak vlasti!
Najvažnije poruke protesta 15.03. su:
– Da je zbog masovnosti skupa režim izgubio legitimitet
– Da nasilje na kojem režim insistira više ne prolazi – STRAHA VIŠE NEMA
Evropski mediji sve više pišu o protestu i o srpskim studentima, nazivaju ih čak i evropskom avangardom! Vucic i njegov režim su pod baražnom paljbom, sada ga neki čak otvoreno nazivaju diktatorom! Ti mediji, ali i mnoge evropske vlade, kao i sam EU parlament traže od EU komisije da se uključi u problem i pomogne građanskoj Srbiji da se izbori za evropsku budućnost, koja je sa Vučićem nemoguća! Dok pišem ovaj tekst odvijao se i završen je hitan sastanak u Briselu koji su Vučiću zakazali Ursula von der Leyen I Antonio Costa! Njihovi kratki i jasni postovi na društvenim mrežama bez održane konferencije za medije govore da je Vučić imao neprijatan sastanak! Insistiranje na ubrzanju reformi u pravosuđu, izbornom zakonodavstvu, slobodnim medijima i borbi protiv korupcije u stvari kažu: ispuni studentske zahteve! Na zalost do pro-evropske prelazne vlade još uvek nismo došli samo iz razloga što niko u Srbiji to ne traži od EU! Istovremeno, Evropski sud za ljudska prava je postavio Srbiji pitanja o upotrebi zvučnog topa i zahteva odgovore do 31. ovog meseca! Sve ovo jesu ozbiljni pritisci na Vučića! Od reči, znam da su dela EU mnogo opasnija za režim, ali njih građani Srbije teže vide. Ta dela su: ne otvaranje klastera u pregovorima, ne primanje Srbije u SIPA, kao i ne puštanje novca za rast BDP! Srbija je zbog toga u ozbiljnom problemu, od početka godine je morala da pozajmi čak 3 milijarde evra kako bi ispunila budžetske obaveze!
Da li će Vučić ispuniti zahteve? Neće!!! Ispunjenje bi značilo njegov pad, ali i probleme sa slobodnim i nezavisnim sudovima u Srbiji zbog svega što je činio kao apsolutni vladar! Svako normalan bi se obeshrabrio posle pola miliona okupljenih na protestu! Medjutim, on nastavlja sa lažima, podizanjem tenzija, preti svima – profesorima, univerzitetu, prosvetnim radnicima, policiji, tužilaštvu, studentima, opoziciji, medijima… Pokušava da napravi politički pokret kojim želi da zamaskira SNS, kao da su ljudi ‘veverice’, pokušaće i da formira novu vladu sa što je manje političara u njoj!
Sve to mu je pogrešna taktika! On više i ne može da ima pravu taktiku, samo može da kupi još koji dan na vlasti. Zato će narednih dana, kada bude bio zakazan novi protest, pola miliona okupljenih građana lako prerasti u milion!