Connect with us

SLOBODNA VOJVODINA

Vojvodini brza pruga, a stare pruge na otpad – Da li se u Bačkoj i Banatu upravo ukida mogućnost obnove nekada razvijene železničke mreže?

Da li su neke pruge možda mogle da se obnove? Ima li smisla trajno uklanjanje pruga koje se naslanjaju na brzu prugu Beograd-Novi Sad-Subotica? Da li treba ostaviti Apatin, koji ima i luku na Dunavu, bez železnice? Ukida li Evropa regionalne pruge između značajnih centara, kakvi su Vršac i Zrenjanin? Kako se, u vreme zelene agende, objašnjava ukidanje železničkog saobraćaja koji u ekološkom smislu, ima prednost nad ostalim vidovima prevoza?

Published

on

Pruge koje se trajno ukidaju

Od subote, kada je iz Beograda “poleteo” Soko i zvanično puštena u saobraćaj deonica pruge Beograd – Novi Sad u okviru buduće pruge za povećane brzine Beograd – Budimpešta, ne prestajemo da se divimo super brzom vozu. Karte su planule, putnici ne kriju oduševljene impozantnom brzinom od 200 kilometara na sat. I sve može u vozu – i da se unesu bicikli, i psi, i da se popije kafa, i da se pregrize nešto. I najvažnije – da se za 30 i nešto minuta stigne do Novog Sada.

Gotovo istovremeno, a ako ćemo precizno, 12 dana ranije, nepunih 200 kilometara severnije, bez pompe i zvaničnika, u železničkoj stanici Senta, započeli su radovi na demontaži 435 kilometara starih pruga u 26 opština u Srbiji. Reč je o prugama koje se godinama pa i decenijama ne koriste – međutim, nikada nije isključeno da bi se mogle obnoviti.

Time će neki vojvođanski gradovi, na primer Apatin, Kovin, Bečej, biti trajno ostavljeni bez železničke veze. Voz, ne ekstra brzi nego nikakav, neće nikada saobraćati između ostalog ni na prugama Zrenjanin – Vršac, Sombor – Apatin, ako je verovati onome što je govoreno ovih dana, “da će lokalna samouprava moći da koristi zemljište koje su zauzimale pruge”. Da zabuna bude veća, planska dokumenta koja su upravu u fazi usvajanja – predviđaju ostanak tih pruga. Šta je tačno i ko je u pravu? – pokušali smo da razaberemo ovih dana, imajući, za razliku od najvećeg dela javnosti u Srbiji, koja iz decenije u deceniju sve više zna samo za drumski prevoz, osnovna znanja o funkcionisanju i značaju železnice za razvoj jedne evropske zemlje.

Da li su neke pruge možda mogle da se obnove? Ima li smisla trajno uklanjanje pruga koje se naslanjaju na brzu prugu Beograd-Novi Sad-Subotica? Da li treba ostaviti Apatin, koji ima i luku na Dunavu, bez železnice? Ukida li Evropa regionalne pruge između značajnih centara, kakvi su Vršac i Zrenjanin? Kako se, u vreme zelene agende, objašnjava ukidanje železničkog saobraćaja koji u ekološkom smislu, ima prednost nad ostalim vidovima prevoza?

Pitali smo mnoge – ponegde smo i dobili odgovor.

“Tako je moralo biti”

Pitanja je mnogo, dilema još više. Ali, za nadležne, odgovor bi mogao stati u jednu rečenicu – uklanjanje pruga se moralo desiti jer odavno više nisu u upotrebi. U dve rečenice – zemljište sa koga budu uklonjene pruge, moći će da se koristi za izgradnju novih puteva, sportske sadržaje, biciklističke ili trim staze i druge namene.

Tako za eKapiju kažu u Ministarstvu građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture. Oni ističu da su u železničkoj stanici Senta, na pruzi Senta – Kanjiža, započeli radovi na demontaži 435 kilometara starih pruga u Srbiji, koje se decenijama ne koriste. Predviđeno je uklanjanje 17 kilometara pruge Senta- Kanjiža, koja je, podsećaju, zatvorena za železnički saobraćaj još 1978. godine. Istovremeno, dodaju, počinje i demontaža 14,3 kilometra duge pruge Petrovaradin – Beočin, na kojoj vozovi ne saobraćaju još od 2007. godine.

– Ovim radovima započela je velika akcija “Infrastrukture železnica Srbije”, kojom je predviđena demontaža i uklanjanje starih šina i železničke infrastrukture na 15 lokalnih pruga u Srbiji, a biće realizovana u naredne dve godine. Od toga, skoro 400 kilometara je starih pruga koje se odavno više ne koriste, a nalazi se u Vojvodini. Na nekim od ovih pruga vozovi ne saobraćaju i preko četrdeset godina – ističu u Ministarstvu.

Na pitanje da li postoji studija opravdanosti, elaborat ili stručna analiza na osnovu koje se zaključilo da neka od tih pruga nema perspektivu ni u budućnosti, ne odgovaraju. Ali su zato sigurni da popravke nemaju nikakvo opravdanje.

– Reč je o prugama čije funkcionisanje i održavanje ni na koji način nije bilo isplativo, a bilo kakve nove investicije i popravke nemaju ni ekonomsko, ni saobraćajno opravdanje. Bilo je prethodnih decenija više pokušaja da se uradi ovaj veliki posao i reši problem starih pruga u Srbiji, ali su se neuspešno završavali – napominju u Ministarstvu.IlustracijaIlustracija (Foto: Pixabay / Peter H)

Oslobođeno 590 hektara zemljišta – ko će profitirati

Stare pruge praktično nisu služile ničemu, osim što su zauzimale železničko zemljište i zemljište lokalnih samouprava, čuli smo pre nekoliko dana i od “Infrastruktura železnice Srbije”. A korist će, kako navodi ovo preduzeće, imati svi – i lokalne samouprave koje će na oslobođenih 590 hektara zemljišta moći da grade komercijalne i sportske sadržaje i “Infrastruktura železnice” koja će prodajom sekundarnih sirovina, a procena je da će ih biti oko 25.000 tona, zaraditi oko 300 miliona dinara. Reklo bi se – situacija u kojoj svi dobijaju. Da li je zaista tako? Za Ministarstvo nema dileme.

– Demontiranjem i uklanjanjem starih železničkih infrastrukturnih kapaciteta koji odavno više nisu u upotrebi, “Infrastruktura železnice Srbije” oslobodiće i oko 590 hektara zemljišta u infrastrukturnom i pružnom pojasu, u 26 opština širom Srbije, koje će lokalne samouprave moći da koriste za najrazličitije namene i u skladu sa svojim potrebama. Tako će zemljište sa koga budu uklonjene pruge moći da se koristi za izgradnju novih puteva, sportske sadržaje, biciklističke ili trim staze i druge namene, a biće stvoreni i uslovi za bolju i lakšu saobraćajnu povezanost i infrastrukturni razvoj ovih lokalnih samouprava – objašnjavaju u Ministarstvu.

Šta “kaže” Prostorni plan i zašto ćute lokalne samouprave

Dok se pruge ukidaju, međutim, aktuelni Nacrt Prostornog plana AP Vojvodina 2021-2035. predviđa, praktično, sve suprotno!

Kako se navodi, “gradovi–velika saobraćajna čvorišta, u kojima je moguće i potrebno primeniti lake šinske sisteme i integraciju saobraćajnih vidova su: Novi Sad, Subotica, Pančevo, Zrenjanin, Apatin, Sombor, Sremska Mitrovica i Kikinda”.

I upravo se na nekim od tih linija predviđa trajno uklanjanje pruga. Da situacija bude još zanimljivija, među aktivnostima koje Plan predviđa je i “obnova ukinutih – demontiranih pruga u skladu sa razvojnim potrebama lokalnih samouprava”. Ali većina lokalnih samouprava koje je portal eKapija kontaktirao ovim povodom, ćuti. To uključuje i Novi Sad, grad koji bi, da je u Mađarskoj ili Rumuniji – da ne idemo u razvijeniji svet – imao i tramvaj i trolejbus. A prugom za Beočin bi vozio prigradski voz. Tu prugu će, rekosmo – da ukinu.

Ministarstvo ne ćuti i podseća da će u naredne dve godine biće demontirane i uklonjene sledeće pruge u Srbiji: Bečej – Senta (35,8 km), Senta – Kanjiža (17,07 km), Sečanj – Jaša – Tomić (10,36 km), Sombor – Bački Breg (25,33 km), Sombor – Riđica (28,11 km), Vladimirovac – Kovin (40,9 km), Bečej – Vrbas (36,92 km), Zrenjanin fabrika – Vršac (81,2 km), Horgoš – Kanjiža (13,51 km), Karavukovo – Bač (13,4 km), Petrovaradin – Beočin (14,35 km), Žabalj – Bečej, deonica Čurug – Bečej (31 km), Kikinda – Banatsko Aranđelovo (32,91 km), Sombor – Apatin fabrika (21,6 km). Ako je za utehu Vojvođanima, koji su pre više od veka imali železničku mrežu na nivou razvijenih zemalja, ukinuće se i pruga Sopot Požarevački – Kostolac (32 km).

Novi Sad – Subotica, a Novi Sad – Zrenjanin?

Veoma je dobro za Subotičane što će, kada se završi nova pruga do mađarske granice, moći da dođu u Novi Sad za manje od sat: dobro je to i za radnu snagu, i za biznis, kao i za studente, đake, za sve. Zrenjanin, međutim, nije baš mnogo manji grad od Subotice, još je više upućen na Novi Sad, pa pomenuti Nacrt Prostornog plana Vojvodine predviđa, logično, izgradnju direktne regionalne pruge između dva grada, za šta nedostaje tek nešto više od 20 kilometara trase, uz most preko Tise. To je odavno u planu, i tada bi Zrenjaninci mogli na posao, kod lekara ili na fakultet brzo i jeftino – vozom. A ako se ne bi trajno ukinula nego obnovila pruga Zrenjanin – Vršac, iz Novog Sada bi postojala direktna i efikasna veza sve do Bele Crkve. Baš tako nešto tom narodu i treba.Detalj iz aktuelnog Nacrta Prostornog plana AP Vojvodine, na kojem su ne samo neke od pruga koje se trajno uklanjaju, nego i planirana pruga Novi Sad - Zrenjanin!Detalj iz aktuelnog Nacrta Prostornog plana AP Vojvodine, na kojem su ne samo neke od pruga koje se trajno uklanjaju, nego i planirana pruga Novi Sad – Zrenjanin! (Foto: AP Vojvodina)

Samo malo severnije, ako bi se spojili prugom Novi i Stari Bečej, uz to i obnovila a ne trajno uklonila pruga od Vrbasa do Bečeja, realni bi bili i polasci (Beograd -) Novi Sad – Vrbas – Srbobran – Bečej – Novi Bečej – Kikinda… Banat bi “prodisao” kao što će Bačka sa brzom prugom. A Banat nam je dosta zaostao… I to nisu prevelike investicije, pogotovu u poređenju sa nekim koje se realizuju.

Apatin je, davnih dana, imao direktan voz za Beograd, preko Sombora i Novog Sada. Zašto ne bi opet?

Sve smo to pitali – nisu nam odgovorili…

M. D. – M. R.

izvor: https://www.ekapija.com/news/3632338/vojvodini-brza-pruga-a-stare-pruge-na-otpad-da-li-se-u

SLOBODNA VOJVODINA

Zašto režim podmeće priču o otcepljenju Vojvodine

Posustala vlast recikliranjem vojvođanskog pitanja, na kome se uspinjao i Milošević, i navodne opasnosti od odvajanja Vojvodine, koje nije ni realno ni moguće, skreće pažnju sa pobune za koju nema rešenje

Published

on

By

Tri meseca nakon novosadske tragedije, kada je korupcijom ubijeno 15 ljudi i osakaćeno dvoje nakon pada nadstrešnice železničke stanice, u javnom govoru se povampirila lažna pretnja otcepljenja Vojvodine od Srbije, koju plasiraju predstavnici vlasti, a nemilice prenose mediji bliski Srpskoj naprednoj stranci. Takođe, tokom jednog od novosadskih protesta, na Varadinskom mostu je razvijen transparent „Vojvodina Republika“, a po rečima reportera agencije Beta, učinili su to aktivisti Srpske napredne stranke, pod budnim okom komunalne policije, njihovih čuvara.

1678622089 Beslin 6215 b
Milivoj Bešlin Foto: FoNet/Milica Vučković

„Nepostojeće pitanje vojvođanskog separatizma poteže isključivo režim predsednika Aleksandra Vučića, jer time dobija nekoliko stvari: skreće pažnju sa pitanja korupcije koja ubija i za koju predstavnici režima nemaju odgovor; seje podele među studentima i građanima i izazivaju sumnju u ‘stvarne’ namere protesta; izaziva omraze i podele u Srbiji na relaciji novosadski i beogradski studenti i, najzad, time sebe pokušavaju da još jednom predstave kao čuvara državne celovitosti, iako znamo da svuda tamo gde su Šešelj-Vučić radikali branili srpstvo, Srba više nema. Uostalom, što Vučić više ne priča o Kosovu? Zbog toga što je Vučić do kraja razmontirao sve institucije i delove institucija Srbije na severu Kosova, nakon čega su njegovi kriminalci otuda, uglavnom, prešli u Vojvodinu, koju će on sad da `brani`. Od koga to? Njenih građana koji se bore protiv korupcije koja ih ubija?!”, kaže za Radar istoričar Milivoj Bešlin reagujući na ponovnu režimsku podmetačinu u vezi sa vojvođanskom secesijom, u situaciji kada se studentski i građanski protesti šire Srbijom kao požar.

Podmetanje secesije

Ovo nije prvi put da se nezadovoljnim studentima i građanima, koji masovno protestuju širom Srbije zahtevajući da se pronađu i kazne odgovorni za pad nadstrešnice, podmeće nepostojeća pretnja gubitka Vojvodine, a predsednik Nezavisnog udruženja novinara Srbije Željko Bodrožić, u izjavi za Radar, podvlači reči profesora Bešlina govoreći o uzrocima novog podizanja tenzija.

„Pitanje navodne vojvođanske secesije poteže raspadajući Vučićev režim, i očigledno je da ne uspeva, već otrcanom propagandom želi da skrene pažnju javnosti i okrene većinsko raspoloženje građana, kao što su proteklih dana i nedelja i druge propagandne podmetačine propadale već u začetku. Posrnuli režim vadi iz fundusa sve raspoloživo i poput poludelog mitraljesca puca mahnito i u prazno. Jedno od oprobanih strašila je i vojvođansko pitanje, ali i ono je postalo neupotrebljivo, jer o tome niko ne priča i to zaista nije tema. Navijam da pitanje autonomije i decentralizacije budu teme, ali sada je na dnevnom redu goli opstanak društva i borba za spas od kriminalizovane i bahate vlasti. Možda će u narednim danima Vučićevi propagandisti pojačati kampanju po tom pitanju i organizovati debate sa svojim uslužnim autonomašima, ali uveren sam da se spin neće primiti, jer ne priča se ni o autonomiji Vojvodine, a kamoli o secesiji.“

Secesija nije realna mogućnost, niti tema, ali režim stalnim nacišovinističkim kampanjama protiv navodnog otcepljenja jača stepen nacionalizma u Vojvodini, drži društvo u stalnom strahu kako se ne bi bunilo protiv naprednjačkog kriminala

Milivoj Bešlin

Bešlin upozorava da je takav narativ još jedna himera koju su izmislili da bi sejali mržnju, podele, omraze, širili kolektivnu paranoju i strah. On kaže da je nekada ta mržnja usmerena na, kako to Vučić zove „kolektivni Zapad“, sintagmu koju nije sam smislio nego je preuzeo iz bogate propagandne aparature režima u Kremlju, a nekada je prema susedima, pa se u tu svrhu svaki kritički glas proglašava za nekakav „ustašluk“. Istoričar je uveren da pokušavaju da mržnjom natope Vojvodinu ne bi li unutar nje došlo do sukoba i nepoverenja među ljudima, ali im to neće uspeti, jer je društvo i u Vojvodini i u ostatku Srbije jasno razlučilo da je trenutno jedina tema mafijaška vlast, njihova korupcija i krađa koje ubijaju ljude.

Posebno je zanimljiva opaska Željka Bodrožića da je famozna autonomija Vojvodine uveliko obesmišljena zajedničkim poduhvatom srpskih i mađarskih „nacoša“ s jedne strane, i autonomaša s druge.

„Preciznije rečeno, političkog krila autonomaškog pokreta, koje je prodalo ideju za nešto privilegija i postalo saučesnik nacionalističkog kartela u zatiranju normalnog društva. Zarad zadržavanja privilegija su u dobroj meri kompromitovali ideju autonomije, odnosno samouprave, i biće potrebno neko vreme da se ponovo politički artikulišu glasovi vojvođanskih autonomaša, koji su veoma ukorenjeni u vojvođanskom društvu. Ima ih i levih i desnih, i nisu nikakvi separatisti, ali vole da ’kickaju’ po tom pitanju, jer nisu ćutali u prošlosti Beču i Pešti, pa što bi danas svom Beogradu“, kaže predsednik NUNS-a.

1681322023 1681321661687
Željko Bodrožić Foto: Vesna Lalić/Nova.rs

Što se realnosti vojvođanske secesije tiče, naši sagovornici ukazuju da ona ne postoji u medijima, javnom prostoru i u smislu političke reprezentativnosti. Bešlin zapaža da, ako i postoji u glavama nekih ljudi, tome je najviše doprineo režim koji je upravo u Novom Sadu i Vojvodini koncentrisao najviše svojih kriminalaca, u kojima su korupcija, teror, zloupotrebe i kriminal imali teži oblik nego u Beogradu, jer su se beogradske reakcije donekle i plašili, dok su u Vojvodini verovali da sve može da prođe.

„I moglo je, ali po onoj narodnoj – možeš šta hoćeš, ali ne možeš dokle hoćeš. Naravno da secesija nije nikakva realna mogućnost, niti politička tema, ali režim stalnim nacišovinističkim kampanjama protiv navodnog secesionizma, jača stepen nacionalizma u Vojvodini, drži vojvođansko društvo u stalnom strahu kako se ne bi bunilo protiv naprednjačkog kriminala i vrši pripreme za totalno ukidanje autonomnog statusa kao nekakvog predvorja separatizma. Uostalom, pogledajte sa koliko ljubavi, topline i empatije su bezmalo svi građani Vojvodine dočekali ovih dana studente i građane iz Beograda i drugih gradova. Zar to nije najbolji primer da se u našem društvu rodila jedna nova solidarnost i novo društveno povezivanje, naravno i empatija, i to je ono što veoma plaši kriminalni režim“, kazuje Bešlin.

„Nekima će zvučati paradoksalno, ali autonomaši su i svojevrsni garant ostanka Vojvodine u Srbiji, za razliku od ovih modernih nedićevaca i hortijevaca koji se veoma dobro razumeju i već su na neki način podelili pokrajinu na ’okupacione zone’, i koji će, verujem, uskoro biti zaustavljeni u svom zločinačkom poduhvatu“, ističe Bodrožić.

Držanje u pokornosti

Čitaoci koji se dobro sećaju devedesetih godina prošlog veka, znaju da su Novi Sad i Vojvodina zaista bili poligon za nacionalnu markaciju i uterivanja straha, više nego u ostatku Srbije. Novinari odlično pamte da su list Dnevnik i Radio-televizija Novi Sad, današnja Radio-televizija Vojvodine, tokom vladavine Slobodana Miloševića bili temeljno devastirani i da se o tom periodu i danas govori kao o „seči knezova vojvođanskog i novosadskog novinarstva“. Međutim, ono što „prečanskim“ očevicima budi posebno gorak ukus u ustima je činjenica da beogradski vodeći mediji tog vremena, RTB i listovi PolitikaPolitika ekspres i Večernje novosti, nisu ni blizu satirani i upodobljavani kao vojvođanski mediji, a čistke nepodobnih su bile manjeg obima.

Posrnuli režim vadi iz fundusa sve raspoloživo i poput poludelog mitraljesca puca mahnito u prazno. Jedno od oprobanih strašila je i vojvođansko pitanje, ali i ono je postalo neupotrebljivo, jer o tome niko ne priča

Željko Bodrožić

„Sumnje u Vojvodinu i njenu ’lojalnost’ državi Srbiji uvek su igrale ulogu držanja u pokornosti. Stalno je trebalo vršiti nasilni grajhšaltung u Vojvodini, stalno je postojala potreba nacional-šovinista da je izjednače sa ostatkom Srbije, jer je vladajuća nacionalistička ideologija po svojoj suštini organska, totalitarna i antidemokratska i ne trpi bilo kakve različitosti i ubija svaku društvenu ili kulturnu pluralnost. Kroz sejanje sumnji, paranoje i lažne optužbe za separatizam, trebalo je ukinuti svaku istorijsku, kulturnu i društvenu specifičnost najevropskijeg dela Srbije“, osvežava nam sećanje Milivoj Bešlin, sa kojim dalje razgovaramo o tome kako je uopšte moguće da iko poveruje da u Vojvodini postoji jak separatistički pokret, kada su ljudi tog mišljenja odavno na statističkoj margini?

Novi Sad protest VI 05 Milica Vuckovic b
Voditelji satirične emisije „Mentalno razgibavanje“ izveli su program za učesnike protesta u nedeljno jutro, drugog dana protesta i 24-časovne blokade Mosta slobode u Novom Sadu Foto:FoNet/Milica Vučković

„Slabije informisani ili ljudi skloni teorijama zavere skloni su da misle da postoji neki plan o razbijanju Srbije, jer je to nešto što je režim SPS i radikala širio i 1990-ih i to rade i danas. Takođe, multinacionalna struktura je izazivala nepoverenje kod nacional-šovinista. Danas to nije slučaj, jer se nacionalna pluralnost Vojvodine značajno umanjila, zbog iseljavanja, a uz to, posle Srba najveća nacionalna zajednica u Vojvodini (mađarska, prim. aut) većinski, zbog političke konstelacije i regionalne koruptivne dinamike, stoji lojalno uz Vučića i njegov režim. Zbog toga režim sada prebacuje ’sumnje’ i nepostojeće separatističke tendencije na opoziciono orijentisane građane i političke strukture.“

Paralele sa Kosovom

Istovremeno, slabije obrazovani građani skloni su da prave lažnu paralelu između Vojvodine i Kosova i lako zapadaju u paniku kada ih tabloidni mediji neprestano zasipaju lažnim pretnjama. Naši sagovornici podsećaju da su se politički ciljevi, istorijska geneza, nacionalna i demografska struktura, kulturno-istorijski razvoj i mnoge druge stvari na Kosovu i u Vojvodini drastično razlikovali tokom istorije. Zbog toga se nikada nisu mogle povlačiti utemeljene paralele između Kosova i Vojvodine po svim ključnim pitanjima, međutim, šta bi se dogodilo kada bi se građani Vojvodine zaista u velikoj većini opredelili za otcepljenje, da li za tako nešto uopšte postoji pravni mehanizam? 

„Ne postoji pravni mehanizam za bilo kakvu secesiju bilo kog dela Republike Srbije. Ni u vreme Jugoslavije, kada je Vojvodina 1945. konstituisana kao autonomna pokrajina, nije bilo mogućnosti za osamostaljenje. Naime, pravo na samoopredeljenje imali su narodi, zbog toga su jugoslovenske republike, kao nacionalne države svojih naroda, mogle da proglase samostalnost, ali pokrajine nisu bile definisane kao federalne države i nisu bile definisane kao nacionalne države. Vojvodina nema ’svoju’ naciju, većinsko stanovništvo i tada i danas je srpsko i logika jugoslovenskih ustava je bila da ona iscrpljuje svoja prava i interese kao autonomija u okviru Srbije, uz garancije federacije“, objašnjava Bešlin.  

1738437955430
Novi Sad akcija Tri meseca – tri mosta Foto: Filip Krainčanić/Nova.rs

Umesto zaključka, pomenimo da u Novom Sadu i Vojvodini živi znatan broj građana koji zahtevaju da Pokrajina povrati autonomiju, koja bi makar zaličila na onu iz Ustava 1974. U ogromnom broju slučajeva razlozi su ekonomske i kulturne prirode, međutim oni dublje upućeni u problematiku svesni su da istinska autonomija Vojvodine mora počivati na političkom temelju. Uprošćeno govoreći, Vojvođani koji samo žele da imaju svoj budžet i kulturno-demografsku politiku, a nisu spremni da glasaju za to da Vojvodina dobije zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, ostaće večito kratkih rukava budući da je to osnovna pretpostavka njihovih krajnjih ambicija. Problem je, naravno, to što će kleronacionalno osvešćeni političari u tom slučaju minirati celu ideju, smatrajući da su tri grane vlasti obeležja suverenih država, a ne pokrajina, iako postoje evropski primeri koji potvrđuju suprotno. No, Bodrožić je umereni optimista po tom pitanju i veruje da se do ozbiljne decentralizacije Srbije, ne samo Vojvodine, ipak može doći:

„Promene koje zahtevaju stotine hiljada ljudi na ulicama podrazumevaju bolje i funkcionalnije društvo, humanije i poštenije, a s tim podruku ide decentralizacija i široke nadležnosti pokrajina i gradova. I to će se neminovno desiti ako ovo društvo krene boljim putem.

izvor: https://radar.nova.rs/politika/otcepljenje-vojvodina-rezimski-spin/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Pogledajte kako izgleda voda u zrenjaninskoj bolnici: „Ovo ‘čudo’ izlazi iz slavine čak i u porodilištu gde se kupaju bebe“

U Opštoj bolnici u Zrenjaninu pacijenti i zaposleni su tokom poslednja dva dana prinuđeni da peru ruke, medicinske instrumente, ali i elemente u porodilištu, vodom koja je crna kao blato. Kako za Nova.rs kažu, boja i kvalitet vode u ovom gradu, nažalost, odavno nije vest, ali se nikada do sada nije desilo da sa bolničkih slavina curi crna voda.

Published

on

By

Građani Zrenjanina su dodatno zabrinuti jer je poznato da je u ovom gradu značajno povećan broj obolelih od raka kože, pa vodi sa česme ne smeju da priđu.

„Koža je najveći organ, a mi se tuširamo ovom vodom i oštećujemo organizam iz dana u dan, jer ne možemo stvarno da kupujemo vodu u prodavnici za tuširanje svakoga dana. Svakako je kupujemo za piće i kuvanje hrane. Dakle svakoga dana pijemo kupovnu vodu iz plastičnih ambalaža, što je takođe loše po zdravlje, zbog hemijskih elemenata koje plastika ispušta“, kaže za Nova.rs Miloš Savić, koji radi kao transfuzista u Zrenjaninskoj bolnici.

Naime, prema poslednjim medicinskim izveštajima, u ovom gradu sve je više dece obolele od spinalne mišićne atrofije, a među odraslim građanima, osim raka kože, povećan je i broj obolelih od kancera bešike.

“Kako je na drugim mestima, kad je u bolnici voda kao iz horor filma. Sinoć sam bio dežuran, pustio sam vodu sa česme kada sam hteo da operem ruke, odvrnuo slavinu i potkelo je ovo čudo. Bukvalno je izgledalo kao da šiklja blato. Čim se negde desi kvar, voda postaje skoro crna. I dalje je takva, još nema popravki“, kaže Miloš, koji je slikao „monstruma“ iz slavine i podelio ga sa pratiocima na svom Fejsbuk profilu.

Ovu „močvarnu“ vodu koriste zaposleni u bolnici, ali i pacijenti.

„Takva je voda i u porodilištu, gde kupaju bebe. Ljudi ne mogu da se umiju, istuširaju, jezivo je kako to izgleda. Za osnovnu higijenu moramo da kupujemo vodu, kao da živimo u srednjem veku”, naglašava naš sagovornik.

U ovom gradu, prema poslednjim statistikama, građani dnevno potroše čak 20.000 evra na vodu u plastičnoj ambalaži, što je za poslednjih 12 godina oko 80 miliona evra, dok jedna fabrika vode košta oko 35 miliona.

Podsetimo, Zrenjaninci već 20 godina žive bez pijaće vode, koju pritom uredno plaćaju. Zbog prekomerne količine arsena u vodi iz gradskog vodovoda inspekcija je svojevremeno zabranila njenu upotrebu, a skoro dve decenije kasnije, i šest promena gradskh vlasti, ovaj problem još niko nije uspeo da reši.

Jedan od neuspelih pokušaja rešavanja problema bila je i izgradnja sporne Fabrike vode koja nikada nije uspela da proizvede ni polovinu potrebne količine vode za ovaj grad, a od 2020. godine je i van funkcije nakon eksplozije u kojoj su dva radnika i povređena. U međuvremenu i nakon više pokušaja, Fabrika vode je pre četiri godine prodata firmi “Pannonian water” u vlasništvu arapske firme „Emserb Water FZE“ iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.

izvor: https://nova.rs/vesti/drustvo/u-zrenjaninskoj-bolnici-sa-slavine-tece-crna-voda/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

APV: Kad će spomenik Vasi Stajiću biti vraćen na mesto i zašto to već nije učinjeno?

Opoziciona Akcija progresivne Vojvodine (APV) zatražio je informaciju od Zavoda za zaštitu spomenika kulture Grada Novog Sada kad će spomenik Vasi Stajiću biti vraćen na mesto i zašto to već nije učinjeno

Published

on

By

Spomenik se nalazio između Skupštine Autonomne Pokrajine Vojvodine i Skupštine Grada Novog Sada.

Sklonjen je zbog radova na podzemnoj garaži kod Banovine.

APV ističe da je pomenuta garaža „nezakonito izgrađena bez neophodne dokumentacije“, te da je prilikom radova oštećena i zgrada Skupštine AP Vojvodine, koja je spomenik kulture, i da Zavod nije sprečio radove iako je to njegova zakonska obaveza.

„Garaža je otvorena pre nekoliko meseci, parter je uređen, ali spomenik nije vraćen. Ovo je još jedan dokaz da ne postoji granica nestručnosti, bahatosti i gluposti vladajućeg režima“, zaključuje se u saopštenju.

(Autonomija, arhivska fotografija)

izvor: https://autonomija.info/apv-kad-ce-spomenik-vasi-stajicu-biti-vracen-na-mesto-i-zasto-to-vec-nije-ucinjeno/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Poljoprivrednici Srbije: Kasne subvencije, povraćaj akcize na gorivo i uredba o korišćenju zemljišta

Poljoprivrednici u Srbiji nezadovoljni su realizacijom sporazuma sa Ministarstvom poljoprivrede, potpisanim u oktobru 2024. godine, o isplati subvencija za seme i kažu da sve kasni

Published

on

By

Po obećanju Ministarstva poljoprivrede, trebalo je da subvencije budu isplaćene do kraja prošle godine, a kasni i povraćaj akcize na gorivo, nije stupio na snagu pravilnik o semenu i mena kredita sa subvencionisanom kamatom.

Poljoprivrednica Biljana Dulić iz Đurđina kod Subotice rekla je za Betu da još nije dobila subvencije za 2024. godinu za obrađenih 30 hektara zemlje.

Država mi duguje za osnovnu subvenciju od 18.000 dinara po hektaru i podsticaj za seme u iznosu od 10.000 dinara, ukupno oko 900.000 dinara za 2024. godinu. Četiri meseca u e-agraru piše da se ‘predmet obrađuje’ “, rekla je Dulić.

Dodala je da je “refakciju” – povraćaj poreza na gorivo dobila mesec dana posle kupovine iako je dogovor bio da se 50 dinara za litar kupljenog dizela vrati u roku od dve nedelje.

Poljoprivrednik Milan Milošević iz sela Ćirikovac kod Požarevca je rekao da su stigla rešenja o isplati podsticaja za seme od 10.000 dinara po hektaru, ali da oko 15 odsto poljoprivrednika tog uduženja još nije dobilo novac.

Još veći problem je što Ministarstvo poljoprivrede nije na vreme pripremilo pravilnik o faktičkom korišćenju zemljišta, kazao je on.

Milošević smatra da nije opravdanje to što u Skupštini čeka Predlog zakona o dopuni Zakona o poljoprivredi i ruralnom razvoju da bi se napravio taj pravilnik, već sve to nije pripremljeno na vreme da bi se na početku ove godine zemljište uvelo u e-agrar i dobile zbog subvencije.

Dodao je da na području Stiga poljoprivrednici koji obrađuju zemlju uzetu u zakup, imaju ogroman problem jer ne mogu da je registruju u e-agraru, a takve zemlje je oko 60-70 odsto od ukupno obrađene.

Predsednik Skupštine Udruženja poljoprivrednika Subotice Miroslav Matković je rekao da Ministarstvo obećava da će “u narednom periodu” poljoprivrednici moći da podnose zahteve za kredite sa subvencionisanim kamatama od oko dva odsto godišnje.

Prema rečima predsednika Inicijative za opstanak poljoprivrednka Srbije Gorana Filipovića, još nije objavljen ni pravilnik o podsticaju za seme u ovoj godini.

Po sporazumu je država obećala da isplati do 17.000 dinara za seme po hektaru, ali ne znamo koliko će kilograma priznati i da li ćemo morati da sami finansiramo ostatak semena jer gustina useva zavisi od sorte. Za soju je, na primer potrebno od 80 do 110 kilograma po hektaru, semena ima malo u ponudi i najavljuje se da će koštati 250 dinara, što znači da za subvenciju nećemo moći da kupimo potrebnu količinu“, rekao je Filipović.

On je naveo da poljoprivredni proizvođači još nisu dobili ni subvenciju od 40 odsto na osnovu osiguranja. iako se to isplaćivalo najkasnije do 25. decembra tekuće godine.

Poljoprivrednici snose posedice i tuđih grešaka u savetodavnim službama, pa Ivan Milutinović za prošlu godinu nije dobio subvencije za 23 hektara obrađene zemlje zbog propusta službenice, a kada je to utvrđeno i zahtev ponovo prosleđen, rečeno mu je da je – zakasnio.

Međum, Milutinović je dobio povraćaj akcize i na tu zemlju kao da je ostvario subvencije.

izvor: https://www.021.rs/story/Info/Biznis-i-ekonomija/400687/Poljoprivrednici-Srbije-Kasne-subvencije-povracaj-akcize-na-gorivo-i-uredba-o-koriscenju-zemljista.html

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Bešlin: Najveća politička kriza od 5. oktobra i najvažniji politički stav moderne istorije – nebitan si

Istoričar Milivoj Bešlin iz Instituta za filozofiju i društvenu teoriju ocenio je u Iza vesti da se Srbija nalazi u najvećoj političkoj krizi u poslednjih 20 godina od 5. oktobra i da svedočimo najvećoj društvenoj pobuni naroda u modernoj srpskoj istoriji

Published

on

By

Govoreći o pozivu predsednika Srbije Aleksanda Vučića Rektorskom kolegijumu Univerziteta u Beogradu na sastanak, ističe da mu je čudno zbog čega je poziv upućen samo jednom univezitetu, ako znamo da je protest počeo na novosadskom Univerzitetu, gradu u kom se tragedija i desila. Zatim, kako navodi, izostavljeni su i univeziteti u Nišu i Kragujevcu.

„Dakle, mi imamo četiri univerziteta, on je uputio poziv samo beogradskom. Ideja je da podeli univerzitete, da podeli akademsku zajednicu, da izazove surevnjivost među njima i da na takav način, u stvari, ponovno nastavi da vlada. Mi ne smemo da zaboravimo jednu činjenicu, da otkako je došao na vlast, Aleksandar Vučić zapravo polarizuje i deli ovo društvo. Dakle, on je nas otrovao mržnjom u našem društvu deleći nas i ne bi li na taj način uspostavljao svoju autoritarnu vlast“, objašnjava.

Ovim pozivom, smatra on, predsednik je pokušao i da podeli profesore, akademsku zajednicu i studente.

Kako navodi, s obzirom na to da su studenti pozvali na proteste, a ne rektorski kolegijum, predsednik šalje poruku da su studenti „nebitni“ i da želi da razgovara sa rektorom i njegovim saradnicima.

„To je krajnje nefer. Manipulativni je poziv i on je zapravo na neki način upravo suprotan onome što je želeo da kaže, da izražava državno jedinstvo. Ovaj poziv je poziv na sukobe i pokušaje da se podele i zavade studenti i profesori“, ističe.

Bešlin podseća i da je predsednik ponovo prekršio Ustav.

„On obećava da će zahtevi biti ispunjeni, da će institucije, kako je rekao, 24 sata dnevno da rade na tome. Prvo, to nije njegova nadležnost. Institucije ne treba da rade 24 sata, nego svojih 8 sati dnevno, ali pustite ih da rade. To je ona poruka i najvažnija politička rečenica koju su studenti formulisali – najvažniji politički stav u Srbiji u poslednjih 30 godina naše moderne istorije nebitan si, nisi nadležan, moraju institucije da funkcionišu. U pravnoj državi institucije su autonomne, predsednik mora da nauči da se sveže na ustavna ograničenja. On je ovim pozivom ponovo prekršio svoja ustavna ograničenja“, objašnjava.

Promena jezika prema studentima

Bešlin smatra da je predsednik promenio jezik prema studentima upravo zbog toga što je delegitimizovan i u velikom političkom problemu.

Srbija se podigla. Ovo je jedna pobuna koja dolazi odozdo, jedna fascinantna emancipacija srpskog društva koju gledamo, koja nije politička pobuna jer još nemamo političku artikulaciju, ali jeste najšira društvena pobuna u modernoj srpskoj istoriji. Ovo je jedan istorijski presedan, nešto što mi do sada nismo videli. Više gotovo da nema ne grada, nego varoši, sela u kojima se ne održavaju masovni protesti“, naglašava.

Ističe i da je to dovelo do delegitimisanja jedne autoritarne vlast i onoga koji je reprezentovao tu vlast, odnosno koju je za sebe prigrabio, na neki način uzurpirao vlast svih drugih institucija.

„On je u ovom trenutku uplašen, zbog toga traži dijalog. Donedavno, on je bio inspirator napada i gaženja studentata i mladih ljudi automobilima“, ocenjuje.

Izlazna strategija – neutralna prelazna vlada

Bešlin navodi i da vlast loše menadžeriše krizom.

„Nekada u toku istog dana imate pozive na nasilje, pa na dijalog. To govori o rasulu u kom se nalazimo“, objašnjava.

Kaže i da bi izlazna strategija iz ove situacije bila prelazna, neutralna, ekspertska vlada i da je takvo iskustvo već viđeno u Evropi kada se dese duboke i temljne političke krize.

„Ovo je najveća politička kriza u Srbiji u poslednjih 20 godina od 5. oktobra. Ovo je najveća društvena pobuna naroda odozdo u modernoj srpskoj istoriji“, zaključuje.

(N1, foto: Autonomija)

izvor: https://autonomija.info/beslin-najveca-politicka-kriza-od-5-oktobra-i-najvazniji-politicki-stav-moderne-istorije-nebitan-si/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Marton ( LSV ): Bravo za advokate!

Liga socijaldemokrata Vojvodine – VOJVOĐANI podržava tridesetodnevnu obustavu rada, koju je juče proglasila Advokatska komora Srbije.

Published

on

By


Advokatska podrška zahtevima studenata, kao i zahtev za prestanak urušavanja vladavine prava, poziv je i ostatku našeg društva, da snažno stane uz studente i podrži njihovu borbu.

Aleksandar Marton
portparol LSV Vojvođani

Continue Reading

Trending