Granice “velike Mađarske” su se nedavno i nikako “slučajno” pojavile iscrtane u svoj svojoj veličini u mađarskim zeleno-bijelo-crvenim nacionalnim bojama na “navijačkom” šalu nikog drugog do kontroverznog mađarskog premijera Viktora Orbana.
Ne bi se javnost u Vojvodini i cijeloj Srbiji pretjerano uzbuđivala zbog Orbanovog šala – uostalom, nije mu prvi put da provocira i susjede i cijelu Evropu, da njegova pojava ne koincidira sa prilično poodmaklim procesima rehabilitacije nekih zločinačkih politika i zločinaca, oličenim u podizanju spomenika zločincima, a ne žrtvama, u Novom Sadu i nekim drugim vojvođanskim mjestima iz Drugog svjetskog rata. Strahovi od povampirenja velikomađarskih ideja u tri vojvođanska srca junačka (Srem, Banat i Bačka), koji su nakon okupacije 1941. godine potpali pod hrvatsku, njemačku i mađarsku (nacističku) upravu, u Vojvodini su dodatno pojačani uprkos činjenici da srpske i mađarske vlasti nisu nikad imale bolje odnose.
‘Na meti’ Srbija, Hrvatska, Slovenija, Austrija, Slovačka…
Orban je šal s mapom “velike Mađarske” nosio na fudbalskoj utakmici, nakon čega je na jednoj socijalnoj mreži kritičarima poručio: “Fudbal nije politika. Nemojmo vidjeti nešto čega nema. Mađarska reprezentacija je reprezentacija svih Mađara, gdje god da žive.” Ono što je vidio ko god je želio vidjeti Orbanovu fotografiju sa šalom i granicama Mađarske prije njenog rasparčavanja na kraju Prvog svjetskog rata, u francuskom dvorcu Trianon nedaleko od Versaillesa, dakle, nije vidio jer je Orban rekao da toga nema. Razumljivijim jezikom rečeno, Mađarska, odnosno njen službeni lider, ne krije otvorene aspiracije prema teritorijama drugih država koje prakticiraju i neki drugi populisti u Evropi, koji, manje ili više skriveno, žele vratiti historijske točkove unatrag i obnoviti nekadašnja carstva, najčešće srednjevjekovna.
“Velika Mađarska” prisvaja dijelove Srbije (cijelu Vojvodinu), ali i Hrvatske, uključujući Rijeku i Hrvatsko primorje, a tu su i dijelovi Slovenije, Austrije, Slovačke, Rumunije i Ukrajine. Zbog toga Orbanov šal nije nikakva šala, nego ozbiljna prijetnja, u kojoj ne treba vidjeti ništa drugo osim Orbanove želje i mnogih Mađara koji sanjaju isti san: da siđu jugozapadno na Savu i Jadran, a istočno još dalje, sve do Transilvanije u Rumuniji ili Slovačke i Ukrajine.
Nažalost, u Evropi ove prijetnje malo ko prihvata ozbiljno, pa čak ni one države o čijim se dijelovima radi. Istina, neke zemlje su s pravom protestovale, prije svih Rumunija i Ukrajina, dok iz službene Evrope, istina nezvanično i kuloarski, preteže stari stav koji imaju o proruskom autokrati Orbanu, poredeći ga sa “kučetom koje laje, ali ne ujeda”.
‘Milanović bi se smijao, Plenković šal nije ni vidio’
Za razliku od onih koji tvrde kako je riječ o krajnje neodgovornom potezu Orbana, odnosno revizionističkoj gesti koja ga stavlja uz bok Vladimiru Putinu, koji takođe sanja o promjenama granica, reakcije iz regije su uvrjedljivo jadne i slabašne, ili ih, iz neznanih, razloga prosto nema. Tako predsjednik Hrvatske Zoran Milanović ocjenjuje kako službeni Zagreb ne treba reagirati. “Ja ću se na to nasmijati. Njegove [Orbanove] aspiracije prema Hrvatskoj svode se na to da mjesec dana krstari Jadranom u osmom mjesecu i nađemo se na večeri. Ne bih tome pridavao ozbiljniju pozornost. Kakve susjede imamo, to [Mađarska] je još najbolji”, kazao je Milanović.
Njegov kohabitacioni partner, premijer Andrej Plenković, izjavio da nije vidio snimak na kojem mađarski premijer nosi šal “velike Mađarske”. “Što se tiče šala, nisam to vidio, ne stignem se baviti tuđim šalovima… Što se tiče teritorijalnih pretenzija na Hrvatsku od bilo koga, uključujući Mađarsku, apsolutno su neprihvatljive, za nas to nije opcija”, rekao je Plenković. Hrvatska opozicija, istovremeno, smatra kako je “puno opasnije od šala činjenica da Mađarska ima velike gospodarske pretenzije na Hrvatsku preko INA-e”, uz ocjenu kako “Vlada ima podosta servilan pristup prema svemu onome što Orban i njegovi trabanti rade prema Hrvatskoj, pa i po Hrvatskoj”.
U Vojvodini, odnosno Srbiji, nije teško naći sagovornike, naravno izvan naprednjačkog ešelona, koji će reći kako ih Orbanov šal ne iznenađuje, jer se u toj zemlji dešavaju i lošije stvari po pitanju promovisanja predtrijanonske Mađarske, ali i da Orban ima nacionalističkog partnera i sa ove strane žičane ograde, koji gradi neki drugi veliki svijet – srpski. Nije li slučajno predsjednik Srbije Aleksandar Vučić upravo kada se Orban uslikao sa šalom i granicama “velike Mađarske”, za svog šefa Bezbednosno informativne agencije postavio baš Aleksandra Vulina, promotera ideje o “srpskom svetu”. U najmanju ruku je indikativno da nijedan od dva Aleksandra ni riječ nisu progovorili o Orbanovom šalu. Jer, nije to tako davno bilo, Vučić je odlikovao Orbana, uz riječi da mu je neizjmerna čast što ga je odlikovao za zasluge u razvijanju i učvršćivanju miroljubive saradnje i prijateljskih odnosa dvije zemlje. O “prijateljskim” aspiracijama sa sjevera ni riječi.
‘Desničarska, nacionalistička, revizionistička, revanšistička’
Historičar Milivoj Bešlin iz Novog Sada smatra da je ta šutnja skandalozna: “S jedne strane, očigledno je da vlast ne želi da provocira proruskog i autoritarnog lidera Mađarske, kojeg Vučić očigledno kopira u Srbiji. Oni su nesumnjivo u bliskim ideološkim, ličnim i poslovnim vezama, ali izostanak reakcije na ovu provokaciju govori i o nedostatku našeg samopoštovanja.” Smatra kako je Orbanova politika ekstremno desničarska i nacionalistička, revizionistička i revanšistička i teži da mijenja granice u regionu, “a to nikada ne ide mirnim putem”. “To je opasna politika, koja vodi u sukob. Orban od početka svoje druge vladavine pokušava da utisne u glave i svest ljudi u Mađarskoj novu mentalnu mapu, a to je mapa takozvane sentištvanske Mađarske, zbog čega se na trgovima mađarskih gradova pojavljuju murali i mozaici sa motivima ‘velike Mađarske’”, rekao je Bešlin.
U Vojvodini mnogi nisu iznenađeni, jer postoje i gore stvari od Orbanovog šala, kao što su bista Miklosha Horthyja u mađarskom parlamentu ili podizanje spomenika “nevinim žrtvama” u Novom Sadu. Ili, kako će to reći politolog Miroslav Sanardžić iz Zrenjanina, Vučić osuđuje genocid nad Srbima u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, a u Novom Sadu mu ne smeta spomenik na kojem će se naći notorni mađarski fašisti, koji nisu ništa bolji od ustaša.
Historijska je činjenica da je Ugarska kažnjena više i od Njemačke i od Austrije poslije poraza u Velikom ratu. U Trianonu, kako tvrde mađarski nacionalisti, oduzeto joj je dvije trećine teritorije. Rumuniji je pripao Erdelj (Transilvanija), s većinskim mađarskim stanovništvom. Nekadašnje sjeverne ugarske županije pripale su Čehoslovačkoj (današnjoj Slovačkoj). Gradišće (Burgenland) pripalo je Austriji, a Prekmurje i Međimurje (gdje su Hrvati bili većina) Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Banat i Bačka, s većinskom mađarskim stanovništvom, pripali su Srbiji kao ratni plijen (Kraljevina SHS, kasnije Jugoslavija).
Hortijevci su pod dunavski led bacali sugrađane
Upravo te ideje imao je najradikalniji mađarski nacionalista s početka 21. vijeka Lazslo Torockai, koji je osnovao Pokret 64 županije, koji se zalaže za obnovu “velike Mađarske”, otprilike u sličnim granicama kao što su one na Orbanovom navijačkom šalu. Dugo je Torockai – što legalno, što ilegalno – prelazio južnu granicu i po Vojvodini kupio poene za svoju ekstremnu političku opciju, govoreći sve slično kao Orban danas. Kako to da je njemu zabranjivan ulazak u Srbiju, dok se Orban dočekuje kao najveći prijatelj?, pitanje je za milion dolara. Neće biti da je u pravu jedan poznati tviteraš sa tvrdnjom kako je to samo zbog 200.000 glasova vojvođanskih Mađara ili zbog Vučić-Orbanovih simpatija prema Putinu, koji u susjednoj Ukrajini ne birajući sredstva pokušava iscrtati nove granice “ruskog svijeta”.
Prije će biti da Orban baš igra ulogu koju Evropa želi, a to je graničara koji će osigurati spoljne granice Evropske unije, što on sa svojim žičanim ogradama na južnoj granici sprovodi u djelo. Upravo zbog toga proteste Novosađana koji se sjećaju kreatora Racije iz 1942. godine, kada su hortijevci pod dunavski led bacali svoje sugrađane, nema ko da čuje. Novosađanima smeta im što “neko” želi na spomemik žrtvama upisati i imena njihovih dželata. Smeta im, naravno, i Orbanov šal podjednako kao i nerazumljiva šutnja vlasti zbog otvorene provokacije mađarskog premijera.
Goran Mišić
izvor: https://balkans.aljazeera.net/opinions/2022/12/5/vojvodina-na-orbanovom-salu?utm_source=dlvr.it&utm_medium=twitter