Vlada Mađarske u obavezi je da nakon sudske presude objavi ugovor o izgradnji deonice brze pruge Beograd- Budimpešta kroz Mađarsku, koji je, kako ocenjuju sagovornici Vojvođanskog istraživačko-analitičkog centra (VOICE), izuzetno nepovoljan po građane i budžet ali i izuzetno povoljan po ljude bliske premijeru Viktoru Orbanu. Sagovornici VOICE-a iz Mađarske upozoravaju da bi cena deonice od granice sa Srbijom do Budimpešte duga 166 kilometara mogla dostići oko 750 milijardi forinti (oko dve milijarde evra), od čega je čak 85 odsto iz kredita kineske banke.
Kako su prošle godine u maju preneli mediji, prema tada usvojenom zakonu u mađarskom parlamentu, detalji ugovora moraju da ostanu tajni tokom narednih 10 godina, a u obrazloženju takve odluke istaknuto je da se na taj način zemlja štiti „od nepotrebnog spoljnog uticaja“ kao i „nacionalni interesi“.
Politikolog Silard Janoš Tot za VOICE ističe da se u mađarskoj javnosti spekuliše da je osnovni razlog za sakrivanje ugovora to što uslovi nisu povoljni za mađarsku stranu, jer se radi o ogromnim sredstvima od kojih deo direktno plaća Mađarska, dok drugi deo dolazi iz kineskog kredita.
Silard Janoš Tot (Foto: privatna arhiva)
– Prema kalkulacijama eksperata, trebaće 130 godina da se na pruzi zaradi novac koji je investiran. Detalji nisu poznati, ali sudeći po drugim kineskim investicijama u svetu, spekuliše se da uslovi ugovora nisu povoljni jer su Kinezi tražili različite garancije, dok mađarska strana neće imati iste garancije protiv rizika. A dodatni problem je korupcija. Već se zna da će jedan od bitnih izvođača radova biti firma koja se može vezati za Lerinca Mesaroša, biznismena koji je poznat kao Orbanova desna ruka – ističe Tot.
Opoziciona poslanica u mađarskom parlamentu Bernadet Sel, za VOICE objašnjava da je pomenuta investicija problematična iz više razloga, a da je glavni problem to što je ekonomski potpuno neracionalna jer bi se, prema nekim proračunima, ona isplatila tek za 2.400 godina, odnosno nikada! Problem je, dodaje, i cena koja prelazi svaku meru.
– Renoviranje košta 4,1 milijardu forinti po kilometru, što je četiri puta više od prosečne cene od 1,14 milijardi forinti po kilometru u Mađarskoj. I ako sve to ne bi bilo dovoljno, 85 odsto je udeo kineskog kredita, čiji su detalji proglašeni tajnim na 10 godina – navodi Sel.
Ona takođe kao problem vidi to što će radove da izvodi jedan od najbogatijih ljudi u Mađarskoj i prijatelj Viktora Orbana od detinjstva – Lerinc Mesaroš kome bi, kako kaže, taj posao mogao doneti oko 300 milijardi forinti.
– Osim toga, građevinski radovi još nisu ni započeti, ali Mesaroš je već dosta kajmaka pokupio na projektu prošle godine: prema ugovoru sa MAV-om (Železnice Mađarske, prim. aut), Mesaroševa kompanija je dobila 10 odsto, oko 32,2 milijarde forinti kao avans. Čitav projekat služi samo interesima kineskih i provladinih krugova, ali ne i mađarskim poreskim obveznicima. Usput, epidemija je pokazala da ne treba povećavati, već naprotiv, treba smanjiti svoju zavisnost u svim oblastima, ali kapija, koja je za kinesku robu još šire otvorena, ne upućuje u tom pravcu – upozorava Bernadet Sel.
SUD NAREDIO OTVARANJE UGOVORA
Ona za VOICE objašnjava hronologiju dešavanja sa ugovorom koji je na kraju završio na sudu. Naime, kaže Sel, ministar finansija Mađarske Mihalj Varga potpisao je 24. aprila 2020. ugovor o zajmu, nakon čega je ona odmah poslala zahtev da joj se dostave podaci iz ugovora. Međutim, umesto da odgovori u roku od 15 dana, ministarstvo je taj rok prolongiralo na 90 dana, koristeći mogućnost produženja roka koje je uvedeno zbog epidemiološke situacije.
– Dok je teklo produženo vreme za odgovor, parlamentu je podnet predlog zakona koji omogućuje proglašenje ugovora o zajmu tajnim i taj zakon je usvojen 19. maja 2020. godine, pre odgovora na moj zahtev. Tako da sam na kraju dobila odgovoru u kom je pisalo da je ugovor proglašen tajnim na 10 godina – ukazuje Sel za naš portal.
Usledila je tužba sudu, da bi početkom oktobra Sudsko veće Prestoničkog suda donelo drugostepenu presudu, uz obrazloženje da je u tom slučaju „reč o budžetskoj odluci koja se tiče javnog duga i finansira se iz poreza mađarskih državljana i firmi, to jest javnih sredstava“ što je zapravo poslednja rečenica člana 39, stava 2 Osnovnog zakona, (Ustava Mađarske, prim.aut).
Bernadet Sel (Foto: szelbernadett.hu)
– Dakle, postoji jasan javni interes za poznavanje podataka. Mađarski građani imaju pravo da se izjasne o investiciji koju je preduzela država ako je poznato da uključuje javna sredstva i dugotrajnije opterećenje budžeta. Međutim, javnost može dati odgovorno i obrazloženo mišljenje samo ako ima tačne i detaljne informacije. Mora tačno da zna koje terete preuzima na sebe i koliko će od toga imati koristi, da li uključuje možda spoljnu zavisnost ili značajan finansijski teret koji je nesrazmeran dostupnim beneficijama. Međutim, za sve ovo treba znati sadržaj ugovora – rekla nam je Sel.
VIŠEGODIŠNJE KAŠNJENJE
Podsetimo, 23. decembra 2015. godine tadašnji premijer Srbije Aleksandar Vučić rekao je u Novom Sadu da će građani Srbije moći da koriste modernizovanu brzu prugu Beograd-Budimpešta od 2018. godine.
– To je velika stvar za našu zemlju. Sve ćemo završiti za dve i po godine. Očekujem da sa kolegama iz Kine i Mađarske zajedno pođemo od Beograda do Budimpešte, da pokažemo šta sve može da se uradi kada su ljudi posvećeni i veruju – naglasio je tada Vučić.
Pruga, međutim, još nije završena, a u više navrata pomeran je kraj radova, te je trenutno aktuelna Vučićeva najava da će taj posao biti okončan do 2024. godine. Nadležni pak negiraju da kašnjenja uopšte ima. Kasni se i u Mađarskoj, pa su tako tek 15. oktobra ove godine ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Tomislav Momirović i mađarski ministar za inovacije i tehnologiju Laslo Palkovič položili kamen temeljac i time svečano otvorili radove na železničkoj trasi Beograd-Budimpešta, na deonici pruge Šorokšar – Kelebija.
– Ovaj projekat je od izuzetnog strateškog značaja za obe zemlje s obzirom na to da predstavlja deo jedinstvene evropske železničke mreže i predstavlja deo Koridora 10 i železničku vezu ne samo Srbije i Mađarske, već ovom izgradnjom spajamo Centralnu Evropu sa Južnom Evropom – rekao je Tomislav Momirović tom prilikom.
Bernadet Sel za VOICE podseća da je ugovor između dve zemlje zaključen 2016. godine, da je u novembru 2017. raspisan tender za planiranje i izgradnju južne deonice, između Šorokšara i Kelebije, a ove godine, u avgustu 2021. godine za severnu deonicu, između Ferencvaroša i Šorokšara.
– Procedura za dobijanje građevinske dozvole za južnu deonicu je takođe obavljena u avgustu ove godine, za samo 30 dana (!), jer su u martu uredbom Vlade proglašeni od nacionalnog značaja tih dvadeset šest upravnih predmeta koji su vezani za izgradnju železničke pruge br. 150 između Budimpešte i graničnog prelaza kod Kelebije. Razlog za kašnjenje može biti to što su postojali dugotrajni pregovori o uslovima kineskog zajma, ali ćemo tek nakon što ugovor o zajmu bude javno objavljen saznati više o tome koliko je to sve po nas štetno – istakla je Sel.
PROBLEMI ZA ORBANA?
Ukoliko se vlada ogluši o sudsku presudu, Sel kaže da su spremna druga pravna sredstva. Janoš Tot ocenjuje da opozicija na ovom ugovoru neće naročito profitirati u predstojećoj predizbornoj kampanji, bez obzira hoće li on biti obelodanjen ili ne.
– Mislim da opozicija neće moći da iskoristi sve ovo u predstojećoj predizbornoj kampanji – postoji gomila sličnih slučajeva, a mađarsko društvo to toleriše – navodi naš sagovornik.
Ipak, Orban bi zbog toga, po njegovim rečima, možda mogao trpeti dodatni pritisak iz Evropske unije.
– Već je bilo sukoba sa EU oko ovog projekta. EU je oštro kritikovao mađarsku vladu zbog toga što će, prema originalnom ugovoru, većinu radova izvoditi kineske firme i tražili su da se to promeni i da i evropske firme dobijaju prilike da se uključe – podsetio je Silard Janoš Tot.
Vlasti u Prištini su prikazale niz modernog naoružanja koje je grupa koristila, uključujući dva oklopna automobila srpske proizvodnje i bacač granata, uz dokument koji navodno pokazuje da je bacač granata, koji je proizvela kompanija Zastava naoružanja, isporučila srpska vojska, piše britanski Gardijan.
Kosovska vlada je takođe tvrdila da je vođa grupe bio istaknuti političar kosovskih Srba lojalan srpskom predsedniku Aleksandru Vučiću, a da je jedan od trojice borca paravojnih formacija ubijenih u nedelju bio bivši telohranitelj Aleksandra Vulina, šefa srpske obaveštajne službe koji je sankcionisan od strane SAD. jula za korupciju.
„Ova grupa je došla iz Srbije, obučavaju se u Srbiji, finansiraju ih i opremaju vojska Srbije i njena policija“, rekao je za Gardijan kosovski ministar unutrašnjih poslova Dželjalj Svečlja.
„Deo oružja je oduzet iz magacina vojske i predat teroristima koji su na Kosovo došli iz Srbije“.
Svečlja je rekao da je njegovo ministarstvo podelilo dokaze sa zapadnim ambasadama i agencijama.
„Ono što su hteli je da zauzmu teritoriju Kosova i da otvore novi kanal komunikacije, novi put od Srbije do Kosova“, rekao je on i dodao da je krajnji cilj podela zemlje.
Vlada Srbije je negirala umešanost u oružanu grupu, ali je održala zvaničan Dan žalosti za troje mrtvih.
Vučić je pokušao da opravda njihove postupke lažnom tvrdnjom, na sastanku sa ruskim ambasadorom u Beogradu, da kosovska vlada sprovodi etničko čišćenje.
Kosovo navodi da je grupu predvodio Milan Radoičić, zamenik lidera stranke Srpska lista koju podržava Beograd, a koja dominira politikom u četiri opštine sa srpskom većinom na severu Kosova.
Svečlja je rekao da obaveštajna služba njegove zemlje veruje da je Radoičić, koji su sankcionisale SAD i Velika Britanija, ranjen i da se oporavlja u glavnoj vojnoj bolnici u Beogradu.
Tvrdnja nije mogla biti nezavisno verifikovana. Radoičić se nije javno izjašnjavao, ali je ministar spoljnih poslova Srbije Ivica Dačić tvrdio da je snimak na kojem se vidi Radoičić među pripadnicima paravojske „prevara“.
Sukob se dogodio u trenutku kada su pregovori uz posredovanje EU usmereni na normalizaciju odnosa između dve zemlje u zastoju, pri čemu je Vučić obećao da nikada neće priznati Kosovo, a kosovska vlada je zbog toga odbila da uspostavi poluautonomnu asocijaciju srpskih opština.
SAD podržavaju pregovore i do sada su stajale na strani Evrope jer su većinu krivice za njihov neuspeh svalile na kosovskog premijera Aljbina Kurtija. Ali Bajdenova administracija istražuje umešanost Beograda u paravojnu jedinicu i pokušava da otkrije njenu misiju.
Ukoliko se utvrdi da je Vučić bio umešan, to bi moglo da promeni pristup pregovorima koji su zauzeli SAD i EU, koje su zakonodavci sa obe strane Atlantika kritikovali kao pristrasne prema Beogradu. To bi moglo da dovede i do sankcija Srbiji.
„Sve je jasnije da je na delu bio scenario da se izazove sukob kako bi srpska vojska ušla da zaštiti srpski narod na severu i tako sprovela podelu Kosova“, rekla je Sonja Biserko, predsednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji.
„Ova operacija, bez obzira ko je direktno odgovoran za nju u Beogradu, prešla je crvenu liniju koju Zapad ne može da toleriše“, rekla je Biserko.
„Ovu situaciju nije isprovocirao Kurti, kako komentariše većina u Beogradu. Naprotiv, pokazao je zrelost, a kosovska policija profesionalizam“.
U brifing dokumentu za EU, kosovska vlada je rekla da je „grupa od desetina maskiranih naoružanih ljudi otvorila vatru na rutinsku patrolu policajaca“ 24. septembra u selu Banjska u blizini granice sa Srbijom.
U sukobima je poginuo jedan kosovski policajac, tri pripadnika paravojne grupe, a nekoliko je povređeno. Srpska grupa se zatim u oklopnim automobilima povukla do manastira u blizini sela, što je dovelo do sukoba.
Pre nego što je kosovska policija uspela da preuzme kontrolu nad manastirom, rekao je Sveča, neki od paravojnih grupa su uspeli da pobegnu i pređu u Srbiju.
Američki državni sekretar, Antoni Blinken, osudio je napad na kosovsku policiju i rekao: „Počinioci ovog zločina moraju biti pozvani na odgovornost kroz transparentan istražni proces.
„Pozivamo vlade Kosova i Srbije da se uzdrže od bilo kakvih akcija ili retorike koji bi mogli dodatno da podstaknu tenzije.
Blinken je pozvao na „povratak dijalogu uz posredovanje EU“.
Edvard P Džozef, bivši zamenik šefa misije na Kosovu Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju, rekao je da će, ako Beograd stoji iza paravojne grupe, SAD morati da preispitaju svoj pristup regionu.
„Stvar je u tome da su pozivi na dijalog isprazni sada kada je čitava američka strategija – da se Vučićeva Srbija kultiviše kao ’partner’ – eksplodirala“, rekao je Džozef, sada viši saradnik na školi za napredne međunarodne studije Univerziteta Džons Hopkins. u Vašingtonu.
„Vučićevo poricanje saznanja verodostojno je otprilike koliko i iluzorna politika SAD prema Srbiji“.
Špend Ahmeti, nezavisni kosovski političar i bivši gradonačelnik Prištine, rekao je: „Jasno je da će sledeći dani i nedelje biti napeti. Ovo nije gotovo.
„Mrtve milicije tretirane su kao heroji i to znači da je ovo poziv za više ’heroja’, ali je takođe izvesno da su im sada obezglavljene sposobnosti.
Pendarovski: Spori proces integracije u EU je pretnja demokratiji na Balkanu
Predsednik Severne Makedonije Stevo Pendarovski izjavio je danas da spori tempo procesa integracije u Evrosku uniju (EU) predstavlja jednu od pretnji demokratiji na Balkanu
On je ocenio da je ruska invazija na Ukrajinu, kao nikada do sada, nametnula potrebu da se EU fokusira na integraciju zemalja Zapadnog Balkana, proces za koji je ocenio da će ojačati stabilnost, bezbednost i demokratizaciju regiona.
„Nažalost, odugovlačenje evropskih integracija iz različitih razloga u praktično svim zemljama Zapadnog Balkana rastura kredibilitet Unije, a spori tempo procesa integracije u Uniju predstavlja jednu od pretnji demokratiji na Balkanu“, rekao je Pendarovski na Konferenciji načelnika generalštabova vojski država članica Američko-jadranske povelje (A-5).
Predsednik Severne Mkedonije je istakao da nekoliko istraživanja javnog mnjenja pokazuje da podrška zapadno orijentisanim organizacijama i zemljama opada, kao i da prvi put posle tri decenije raste podrška nekim drugim organizacijama i drugim modelima upravljanja.
Komandant vojske SAD u Evropi general Kristofer Kavoli rekao je da ruska invazija na Ukrajinu ukazuje na vrednost i važnost kolektivne bezbednosti i kolektivnog teritorijalnog integriteta.
„Sve zemlje koje su ovde prisutne imaju značajne zajedničke programe saradnje i učestvuju kao partneri i saveznici u modernizaciji NATO-a u okviru koncepta kolektivne odbrane. Invazija na Ukrajinu nas takođe podseća da na stabilnosti treba da radimo svaki dan, a događaji u ovom regionu koji su se nedavno desili pokazuju da svi moramo da doprinesemo stabilnosti svakog dana“, istakao je Kavoli.
Konferenciji u Skoplju su prisustvovali i načelnici generalštabova Oružanih snaga (OS) Albanije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore, kao i visoki vojni rukovodioci Zajedničke komande NATO-a u Napulju i Evropske komande SAD.
Kao posmatrači su bili vojni predstavnici Generalštaba Vojske Slovenije, Generalštaba Vojske Srbije i Kosovskih bezbednosnih snaga, a kao gosti konferencije bili su komandanti Nacionalne garde iz sastava savezne države Sjedinjenih Država, koje su partneri zemljama A5, a to su Vermont, Minesota, Ajova, Merilend, Ohajo, Kolorado, Nju Džersi i Mejn.
Ni tri dana nakon oružanog sukoba u Banjskoj, na Kosovu i Metohiji, u kojoj su stradala četvorica Srba i jedan kosovski policajac, nije jasno šta se tamo zaravo dogodilo i kome je bio potreban taj jednodnevni rat. Ostala su otvorena brojna pitanja na koja odgovore nisu dali ni predsednik Srbije Aleksandar Vučić, ali ni kosovski premijer Aljbin Kurti, a na koje bi javnost morala da dobije odgovor
Ni tri dana nakon oružanog sukoba u Banjskoj, na Kosovu i Metohiji, u kojoj su stradala četvorica Srba i jedan kosovski policajac, nije jasno šta se tamo zaravo dogodilo i kome je bio potreban taj jednodnevni rat. Ostala su otvorena brojna pitanja na koja odgovore nisu dali ni predsednik Srbije Aleksandar Vučić, ali ni kosovski premijer Aljbin Kurti, a na koje bi javnost morala da dobije odgovor.
Ostalo je nejasno zbog čega su Srbi kamionima blokirali seoski put na kome inače nema previše saobraćaja i to u u tri sata ujutru, u blizini pravoslavnog manastira. Zašto su izabrali baš tu noć u kojoj je predsednik Srbije bio u avionu iz Njujorka za Beograd, ali i trenutak u kome Kurti nije baš bio najpopularnija ličnost na Zapadu.
Ako je Vučićeva argumentacija tačna da su se Srbi pobunili, jer više nisu mogli da trpe Kurtijev teror, pitanje je zbog čega to nisu uradili ranije kada je direktnih povoda bilo mnogo više.
Nejasno je ostalo i ko je organizovao tu grupu Srba i da li iza svega stoji Milan Radoičić, potpredsednik Srpske liste, kako tvrde kosovske vlasti, a o čemu Beograd ćuti.
Nejasno je i odakle toliko naoružanje, kako je stiglo u Banjsku i zašto kosovska policija i KFOR nisu na vreme zaustavili čak ni oklopno vozilo, ako su već imali snimak dronom.
Kome je bilo u interesu da dođe do pucnjave i zašto prvi put KFOR nije reagovao pravovremeno, iako imaju mandat koji im je poveren da bi se starali o bezbednosti i miru na severu Kosova.
Nejasno je i zbog čega srpski zvaničnici odmah nisu objavili imena stradalih Srba i zašto je Srpskoj listi bilo potrebno toliko vremena da bar izjavi saučešće porodicama stradalih.
I zašto su se oglasili saopštenjem tek nakon prozivke nemačkog ambasadora na Kosovu, ali ni jednom rečju ne demantujući da je Milan Radoičić jedan od organizatora pobune u Banjskoj. Ostalo je nejasno i zbog čega su kosovske vlasti prećutale čak i inicijale uhapšenih Srba, dok su tamošnji mediji o tome naširoko pisali.
Nejasno je ostalo i da li su srpske bezbednosne strukture znale da Srbi na Kosovu spremaju pobunu. Ako nisu znale postavlja se pitanje da li su se onda te grupe otrgle kontroli Beograda i krenule baš u odsustvu predsednika Srbije da same rešavaju svoje sukobe. A, ako su bezbednosne službe znale šta se sprema, da li su obavestile predsednika države na vreme.
Na sva ta pitanja zvanični Beograd, odnosno predsednik Srbije Aleksandar Vučić, u jedinom, reklo bi se odocnelom obraćanju javnosti u nedelju uveče, nije dao odgovore. Njegova tvrdnja da je Kurtijeva želja da Srbe uvuče u rat s NATO-om nije dovoljno objašnjenje za ono što se u nedelju desilo u Banjskoj.
LSV-Vojvođani: Vlast pod hitno da saopšti ko stoji iza terorističkog napada u selu Banjska
Novi Sad, 27. septembar 2023 – Liga socijaldemokrata Vojvodine-Vojvođani osuđuje teroristički napad koji se dogodio u selu Banjska na Kosovu i poziva državne organe da u najhitnijem mogućem roku javnost upoznaju sa svim detaljima ovog zločinačkog čina
Moguće je u mlade usaditi ideju pomirenja, uprkos lošim državnim primerima
Za pogoršane odnose među takozvanim zemljama regiona, odnosno naslednicama SFR Jugoslavije, krivi su političari i zvanični državni narativi, ali građane to ni na koji način ne obavezuje da se takvoj situaciji povinuju, oni treba da svoje odluke i postupke baziraju na sopstvenom iskustvu i ne doozvole da državne politike sprečavaju njihovu saradnju i kontakte, poručuju za Autonomiju polaznici regionalne škole o devedesetima
Mirta Čenić iz Splita, koja u Zagrebu studira političke nauke, za Autonomiju ističe da je do sada učestvovala samo na seminarima, predavanjima i treninzima u Hrvatskoj, te je bila zaintrigirana da vidi kako se o dešavanjima iz tog perioda govori u Srbiji i kakva je razlika između hrvatskih i srpskih predavača.
„Mislim da smo uspeli da se povežemo, ne samo na ovaj formalan način, nego mislim da je mnogo bitnije ono posle, nakon svih radionica, to povezivanje i druženje, to jedno zajedništvo koje se kreira i taj pozitivan prostor“, navodi Čenić.
Dodaje da ju je posebno inspirisalo predavanje Janje Beč-Neumann.
„Svi ljudi čija sam predavanje čula i od kojih sam dobila informacije daju mi nadu da se ja kao mlada osoba mogu u budućnosti baviti sličnim ovakvim radom. Želim edukovati i mlade ljude i sve one koji se žele edukovati, a smatram da treba edukovati i generaciju mog oca i druge generacije“, ističe Mirta Čenić.
Mirta Čenić iz Splita, foto: Autonomija
Petar Tomić iz Smedereva studira politikologiju u Beogradu i za naš portal ističe da tokom njegovog formalnog obrazovanja ratna, i uopšte društvena dešavanja iz devedesetih, nisu bila velika tema niti se o tome ozbiljno govorilo.
Zato je, kaže, hteo da čuje nešto od samih aktera tih događaja, iz prve ruke, posebno iz razloga što ti događaji i dalje definišu realnost u Srbiji i regionu.
„Nisam ranije bio na sličnim školama tako da nisam imao naročita očekivanja, ali sam pozitivno iznenađen. Zadovoljan sam programom, predavačima, dosta sam naučio“, kaže Tomić.
Dodaje i da je jedan od motiva za prijavu bilo to što je želeo da uspostavi kontakt sa ljudima iz bivših jugoslovenskih republika, da čuje njihova iskustva i razbije te stereotipe uz koje je odrastao.
„Mislim da su izuzetno značajne te neformalne škole, jer su to retka mesta gde možete čuti o današnjem medijskom prostoru i slično. Mislim da je to, iako ne postoji neki veliki potencijal u ovom trenutku, način na koji jedino možemo imati nadu da će biti drugačije“, istakao je Tomić, dodajući da je nužno da negde postoji mogućnost da se čuju i drugačija iskutva, makar koliko mala ta mogućnost bila.
Petar Tomić iz Smedereva, foto: Autonomija
Mirta smatra da je za pomirenje, pored napora koje države ulažu u taj proces, bitnije to kako se obični ljudi ponašaju i da li oni mogu sedeti za zajedničkim stolom.
„Ljudi, na žalost, uče od državnog nivoa, ali mislim da se upravo ovakvim programima širom cele bivše Jugoslavije u jednu grupu mladih može usaditi ta ideja da se ne moraju mrzeti, da se jednostavno mogu voleti sa svojim kolegama iz regiona. A tako kreće jedan proces obnavljanja naših veza i dobrosusedskih odnosa, jer mislim da ćeš se uvek prvo obratiti nekome čiji jezik i kulturu poznaješ“, zaključuje ona.
CK13 – Škola o dvedesetim
Njih dvoje delić su od dvadesetak polaznika iz zemalja regiona koji su protekle nedelje pohađali Regionalnu političku školu o devedesetim – „Spasit će nas ljubav“, koja je u organizaciji Omladinskog centra CK13 održana u Sremskim Karlovcima.
Hana Kukučka iz CK13 za Autonomiju precizira da je cilj ove škole da se okupe mladi iz Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine rođeni nakon devedesetih godina, kojima bi se ponudilo drugačije razumevanje, kontekstualizacija i kritička interpretacija dešavanja tih godina koja su odredila karakter ovih društava do danas i čije posledice određuju i egzistenciju mladih.
„Krize i raspad Jugoslavije, bujanje nacionalizma, sukobi, ratovi i zločini, s jedne strane, ali i antiratni otpor, mirovni angažman, primer dobra, solidarnosti, prijateljstva i ljubavi, sa druge strane, ne tematizuju se u sistemima formalnog obrazovanja u cilju prihvatanja istine, suočavanja sa prošlošću i izgradnje trajnog mira. U tom smislu, cilj ove škole je bio da stvori tu obrazovnu, političku i kulturnu alternativu i kao središnju temu i princip postavi ljubav kao političku vrlinu i kategoriju“, precizira ona.
Kako kaže, kao organizatorima, ubedljivo najjači utisak im je taj što su mladi ljudi uprkos ograničenjima, odsustvu podrške i razumevanja u svom okruženju odlučili da se prijave i prisustvuju ovom programu.
„Mi smo oduševljeni i nadahnuti za dalji rad u ovom polju zahvaljujući otvorenošću mladih da slušaju o teškim temama i hrabrošću mladih da transgeneracijsku traumu otvore i da se o njoj razgovara. Inspirisani smo i ohrabreni i našim gostima predavačima koji su svoj život posvetili otporu nacionalističkom zlu“, dodaje Kukučka.
Mediji meta režima
Jedna od stanica na putu razotkrivanja nasleđa devedesetih je i Nezavisno društvo novinara Vojvodine, gde su se polaznici upoznali sa političkom i društvenom situacijom iz tog doba, te razlozima za nastanak tog esnafskog udruženja.
Između ostalog, programski direktor NDNV-a Dinko Gruhonjić ih je upoznao sa aktuelnim stanjem na medijskoj sceni Srbije, s akcentom na položaj nezavisnih medijia koje je godinama podređen u odnosu na prorežimske propagandne medije.
Takođe, govorio je o produkciji Nezavisnog društva novinara Vojvodine, koja je od samog formiranja udruženja usmerena ka antiratno i antinacionalističkom pogledu, što se vidi i u njegovim publikacijama i dokumentarnim filmovima.
Kako je istakao, vladajuća Srpska napredna stranka nezavisne medije percipira kao neprijatelje jer se svakodnevno bave alternativom sveprisutnom etnonacionalističkom monolitu.
„Pošto su ovi iz opozicije tako, jalovi, zbog toga smo mi vrlo često na meti. Branimo se onim čime možemo da se branimo, time što pišemo. I zato jedan tretman imaju novinarke Pinka, a sasvim drugi mi koji nemamo nikakve veze sa proizvodnjom laži i mržnje“, rekao je Gruhonjić.
U takvim uslovima, naveo je Gruhonjić, jedino se iznad vode može održati zahvaljujući projektnom finansiranju kod međunarodnih donatora.
Pored NDNV-a, polaznici su posetili i Centar za primenjenu istoriju u Beogradu, gde su se upoznali sa studentskim protestima tokom devedesetih. Pored toga, imali su prilike da slušaju predavanja Džemala Sokolovića, Staše Zajović, Janje Beč-Neumann, Ivana Čolovića i drugih koji su svedočili teškoćama iz vremena u kojem polaznici nisu ni bili rođeni.
Hana Kukučka za narednu godinu najavljuje nastavak škole, sa akcentom na događaje iz devedesetih godina i prevashodnim fokusom na rat i antiratni otpor.
„Rat“ na štandovima: Kako izgleda kad se na terenu sretnu vlast i opozicija
Izbori nisu raspisani, ali su stranke uveliko u kampanji – uglavnom terenskoj. Na terenu, osim političara i građana, sreću se i opozija i vlast. Jedan takav susret u subotu završen je šamaranjem, tvrde u stranici Zajedno. Naprednjaci odgovaraju da je prethodilo zavrtanje ruke. Kakvu to, eventualnu, predizbornu kampanju najavljuje?
Kada opozicija krene među građane, tamo je dočeka vlast.
„Vi dođete na ulicu, zauzmete neki deo prostora, prijavite… Onda dođu oni, opkole vas. Onda tu počnu vređanja. To je jedna vrsta nasilja i prema tim ljudima koji su na štandovima opozicionim, ali i prema građanima koji bi tu da priđu. Šta treba da se potučemo na tim štandovima, da počnemo da se bijemo po ulici? Jel to nečija ideja“, zapitao je predsednik Stranke slobode i pravde Dragan Đilas.
Nije samo ideja. Već se dogodilo na Banjici, kada su opozicionari i naprednjaci jedni pored drugih promovisali svoje ideje.
„Jedan gospodin je prišao i onako poprilično bezobraznim tonom se obratio aktivistima. Perifernim vidom sam video da dosta aktivista SNS snimaju taj događaj. Koleginica Sanja Vasić je prišla da prekrije telefon kojim je snimana ona konkretno“, opisao je situaciju Dušan Marković iz stranke Zajedno.
Dodaje da je potom izbio incident.
„Onda je nastao opšti haos na samom štandu, gde je ona dobila i jedan udarac preko levog obraza“, ističe Marković.
Isti događaj, a poptuno drugačije viđenje iz SNS perspektive.
„Oni provociraju sukob, napadnu naše aktiviste na štandu. Čuo sam da je zavrtala ruke i tako dalje, a posle kad su nju odgurnuli i rekli: ‘Čekaj bre, šta radiš to’, e onda su oni počeli da glume žrtve“, uzrvaća Vladimir Đukanović iz Srpske napredne stranke.
I tako su prve „žrtve“ pale, a da izbori još nisu ni raspisani.
„Ovo će verovatno biti jedna od najprljavijih kampanja koje smo imali do sada. Vrlo neprijatna kampanja sa verovatno određenim elementima nasilja, sa određenim zloupotrebama… To je antagonizacija koja je sada duboko usađena u našu političku praksu“, ocenjuje Dušan Spasojević sa Fakulteta političkih nauka.
Da šamari ne postanu uobičajena politička praksa, apeluju političari.
„Apelujem zaista na sve aktere političkog života da poradimo na političkoj kulturi u Srbiji“, kaže Dušan Marković.
„Ja savetujem našim aktivistima da ne nasedaju na te provokacije, jer oni jedva čekaju da to se dogodi“, naveo je Vladimir Đukanović.
„Mi ne smemo jedni druge da gledamo kao neprijatelje nego kao političke protivnike“, ukazuje Marković.
„I uvek da imate spremne mobilne telefone da slikate šta rade, kako se ponašaju i kako pokušavaju da izazovu incident. Svako dobro od Gospoda“, poručuje Vladimir Đukanović.