Scene fizičkog i psihičkog nasilja nad ženama, njihovo omalovažavanje i vređanje, svakodnevnica su rijaliti programa koji se emituje na televizijama sa nacionalnom frekvencijom. Nedavno usvojeni Zakon o rodnoj ravnopravnosti temeljno i sistematično normira prava žena u Srbiji, dok, sa druge strane, rijaliti program šalje sasvim drugačiju sliku o njihovom položaju u našoj zemlji.
Iako se oko Zakona o rodnoj ravnopravnosti, koji je Skupština Republike Srbije usvojila 20. maja ove godine, podigla velika diskusija i otpor stanovništva, o psihičkom i fizičkom nasilju nad ženama u rijaliti programima, koje dnevno prati višemilionska publika – ne govori se mnogo.
Ipak, situacija od pre nekoliko nedelja, kada je Kristijan Golubović, učesnik rijaliti programa “Zadruga”, koji se emituje na televiziji Pink, fizički napao učesnicu Kristinu Spalević, naišla je na negodovanje javnosti.
“Kristijan Golubović nasrnuo je na učesnicu Kristinu Spalević, obrglivši je sa leđa i povećavajući pritisak na njen vrat dok nije pala na zemlju, najverovarnije gubeći svest. Ovo je drugi snimak u kojem je ista osoba prikazana kako vrši fizičko nasilje nad učesnicom emisije, nakon što je objavljen snimak gde je čupa za kosu i hvata za vrat”, objavljeno je na Instagram profilu “Ženske solidarnosti”, stranice koja se bavi ženskim pravima a ovo saopštenje se vrlo brzo proširilo ovom društvenom mrežom.
Obezbeđenje u pomenutom rijaliti programu, međutim, gotovo da nije reagovalo kada je došlo do “davljenja”. Na snimku se jasno čuje i vidi kako učesnica ne može da diše, a Golubović je nakon toga izjavio da ju je “samo uspavao”.
Snimak “davljenja” je na Jutjubu do sada pogledalo preko 700.000 ljudi.
Povom ovog incidenta, oglasila se grupa Novinarke protiv nasilja, Ženske organizacije civilnog društva, Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS), kao i Poverenica za zaštitu ravnopravnosti Brankica Janković, koja je osudila takvo ponašanje i pozvala Regulatorno telo za elektronske medija (REM) da reguje.
Međutim, nije reagovalo tužilaštvo ni REM, dok je produkcija “Zadruge” diskvalifikovala Golubovića tek pre nekoliko dana nakon što je fizički nasrnuo na drugu učesnicu. Snimak drugog “nasrtaja“ na društvenoj mreži Jutjub za samo jedan dan pogledalo je preko milion ljudi.
“Nažalost snimak nasilja u rijaliti programu koji smo nedavno imali priliku da vidimo ne iznenađuje previše. To je vrlo tužno i više nego zabrinjavajuće. Davno su pređene sve granične linije poštovanja zakona, etičkih i moralnih normi, dobrog ukusa i ljudskog dostojanstva”, kaže za VOICE dr Smiljana Milinkov, docentkinja na Odseku za medijske studije Filozofskog fakulteta u Novom Sadu.
Na pitanje zbog čega je izostalo pokretanje postupka protiv televizije Pink, s obzirom da je, zbog gore pomenutog incedenta, prekršeno nekoliko članova Zakona o elektronskim medijima, VOICE nije dobio odgovor od REM-a.
Isto pitanje postavili smo i predsedniku Udruženja za zaštitu ustavnosti i zakonitosti Savi Manojloviću.
“REM odlučuje o pokretanju po sopstvenoj inicijativi (ex officio) ili na osnovu prijave. Govorimo o osuđenom kriminalcu Kristijanu Goloboviću koji na javnim frekvencijama vrši direktna krivična dela, a REM i tužilaštvo ćute?! Naravno da je trebalo reagovati”, kaže Manojlović za VOICE.
RIJALITI KAO ODRAZ NORMALIZACIJE NASILJA
“Rekla bih da je sadržaj rijaliti programa dobrim delom odraz ili ogledalo stanja u društvu. Patrijarhat još uvek najvećim delom boji naše svakodnevno funkcionisanje, naše navike, izbore, pa i sadržaje na TV-u”, kaže za VOICE psihološkinja Jelena Vukičević.
Ekipa VOICE-a je analizirala snimke iz rijaliti programa “Zadruga” koji se emituje na televiziji Pink, objavljene u poslednjih nekoliko meseci, i zabeležila na desetine scena psihičkog i fizičkog nasilja nad ženama.
Najčešće se nasilje kontinuirano dešava između “parova”, nakon čega oni redovno nastavljaju svoj odnos. Neretko se psihičko nasilje, koje uglavnom podrazumeva vređanje žene kao seksualnog objekta, pretvori u fizičko.
U Autonomnom ženskom centru (AŽC) kažu da je nasilje nad ženama u rijalitiju “pre pravilo nego izuzetak” kao i da ono traje već godinama unazad.
“U poslednjih nekoliko godina svedočimo prikazivanju žena kao seksualnih objekata, vređanju, omalovažavanju, ismevanju, ponižavanju, zabeležene su i prijave pokušaja silovanja, prijave silovanja, i ubistvo žene od strane supruga nakon emitovanja rijaliti emisije DNK u 2015. godini. Činjenica da se i šest godina posle beleži veliki broj slučajeva psihičkog i fizičkog zlostavljanja žena, upućuje na činjenicu da smo na neki način normalizovali nasilje, a time smo takođe stvorili atmosferu nekažnjivostiza nasilnike i odsustva podrške za žrtve”, kaže za VOICE Vedrana Lacmanović iz AŽC-a.
Međutim, neretko se ispod snimaka nasilja nad ženama koje na Jutjub postavlja “Zadruga”, mogu pronaći komentari koji opravdavaju potez nasilnika, jer je žena “preterala”. Tako pratioci ovog rijaliti programa za žrtvu pišu kako je nasilje “zaslužila” i da “tako treba”.
Milinkov kaže da je za ovakav stav javnosti kriv sistem i opšta retradicionalizacija.
“Svi ti komentari koji pravdaju nasilje prema ženama posledica su jednog sistemskog procesa normalizacije nasilja u društvu, praćenog i opštom retradicionalizacijom, započetom još devedesetih godina, u okviru koje se žena shvata kao vlasništvo muža, partnera, oca, brata, sina, koji sa njenim životom mogu da raspolažu kako žele, pa da ga i oduzmu ukoliko smatraju da je to nužno”, navodi Milinkov.
Da je nasilje nad ženama u Srbiji “normalizovano” pokazalo je i istraživanje OEBS-a iz 2019. godine. Anketa koju je sprovela ova organizacija, pokazala je da “nasilje nad ženama u Srbiji predstavlja razlog za veliku zabrinutost”. Rezultati su pokazali da pet od šest ispitanih žena smatra da je nasilje nad ženama uobičajeno, a više od trećine smatra da je nasilje vrlo učestalo. Više od četvrtine njih lično poznaje neku osobu iz porodice i od prijatelja koja je bila izložena nasilju nad ženama, a sličan procenat zna i neku ženu iz svog susedstva koja je bila žrtva nasilja. Takođe, gotovo pola ispitanica je navelo da su, od svoje 15 godine pa nadalje, doživele neku vrstu seksualnog uznemiravanja.
Vukičević kaže i da je “rijaliti program samo još jedno mesto gde žene proživljavaju, sada kao gledateljke, ono što proživljavaju u svom realnom životu ili znaju da druge žene proživljavaju”.
“Neke od njih dižu glas protiv toga, stajući u zaštitu ženi koja trpi nasilje u rijalitiju, a neke optužuju tu ženu ili joj patroniziraju verujući da je svojim ponašanjem dovela do nasilničkog ponašanja”, objašnjava Vukičević.
Ipak, zaključuju naši sagovornici i sagovornice: nasilničkoj atmosferi u rijaliti programima doprinosi izostanak reakcija nadležnih institucija, pre svega REM-a.
ZAŠTO REM NE REAGUJE?
“Rijaliti su u praksi iznad zakona, samo zato što institucije koje su dužne da sprovode zakon, ne rade svoj posao. REM se ponaša kao zaštitnik Pinka i Hepija”, navodi Manojlović i dodaje:
“U praksi REM reaguje retko, neprimereno i to samo na pritisak javnosti. Par puta su reagovali kada smo uspeli da alarmiramo javnost. U suštini, REM ne postupa ni po kakvim pravnim kriterijumima. Par članova ovog regulatornog tela koji su se zalagali za poštovanje zakona, sada su u manjini”.
“Kreirana atmosfera nekažnjivosti za nasilnike i odsustva podrške za žrtve”
27. jun 2021
Scene fizičkog i psihičkog nasilja nad ženama, njihovo omalovažavanje i vređanje, svakodnevnica su rijaliti programa koji se emituje na televizijama sa nacionalnom frekvencijom. Nedavno usvojeni Zakon o rodnoj ravnopravnosti temeljno i sistematično normira prava žena u Srbiji, dok, sa druge strane, rijaliti program šalje sasvim drugačiju sliku o njihovom položaju u našoj zemlji.
Iako se oko Zakona o rodnoj ravnopravnosti, koji je Skupština Republike Srbije usvojila 20. maja ove godine, podigla velika diskusija i otpor stanovništva, o psihičkom i fizičkom nasilju nad ženama u rijaliti programima, koje dnevno prati višemilionska publika – ne govori se mnogo.
Ipak, situacija od pre nekoliko nedelja, kada je Kristijan Golubović, učesnik rijaliti programa “Zadruga”, koji se emituje na televiziji Pink, fizički napao učesnicu Kristinu Spalević, naišla je na negodovanje javnosti.
“Kristijan Golubović nasrnuo je na učesnicu Kristinu Spalević, obrglivši je sa leđa i povećavajući pritisak na njen vrat dok nije pala na zemlju, najverovarnije gubeći svest. Ovo je drugi snimak u kojem je ista osoba prikazana kako vrši fizičko nasilje nad učesnicom emisije, nakon što je objavljen snimak gde je čupa za kosu i hvata za vrat”, objavljeno je na Instagram profilu “Ženske solidarnosti”, stranice koja se bavi ženskim pravima a ovo saopštenje se vrlo brzo proširilo ovom društvenom mrežom.
Obezbeđenje u pomenutom rijaliti programu, međutim, gotovo da nije reagovalo kada je došlo do “davljenja”. Na snimku se jasno čuje i vidi kako učesnica ne može da diše, a Golubović je nakon toga izjavio da ju je “samo uspavao”.
Snimak “davljenja” je na Jutjubu do sada pogledalo preko 700.000 ljudi.
Povom ovog incidenta, oglasila se grupa Novinarke protiv nasilja, Ženske organizacije civilnog društva, Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS), kao i Poverenica za zaštitu ravnopravnosti Brankica Janković, koja je osudila takvo ponašanje i pozvala Regulatorno telo za elektronske medija (REM) da reguje.
Međutim, nije reagovalo tužilaštvo ni REM, dok je produkcija “Zadruge” diskvalifikovala Golubovića tek pre nekoliko dana nakon što je fizički nasrnuo na drugu učesnicu. Snimak drugog “nasrtaja“ na društvenoj mreži Jutjub za samo jedan dan pogledalo je preko milion ljudi.
“Nažalost snimak nasilja u rijaliti programu koji smo nedavno imali priliku da vidimo ne iznenađuje previše. To je vrlo tužno i više nego zabrinjavajuće. Davno su pređene sve granične linije poštovanja zakona, etičkih i moralnih normi, dobrog ukusa i ljudskog dostojanstva”, kaže za VOICE dr Smiljana Milinkov, docentkinja na Odseku za medijske studije Filozofskog fakulteta u Novom Sadu.
Smiljana Milinkov: Kriv sistem i opšta retradicionalizacija. (Foto: NDNV)
Na pitanje zbog čega je izostalo pokretanje postupka protiv televizije Pink, s obzirom da je, zbog gore pomenutog incedenta, prekršeno nekoliko članova Zakona o elektronskim medijima, VOICE nije dobio odgovor od REM-a.
Isto pitanje postavili smo i predsedniku Udruženja za zaštitu ustavnosti i zakonitosti Savi Manojloviću.
“REM odlučuje o pokretanju po sopstvenoj inicijativi (ex officio) ili na osnovu prijave. Govorimo o osuđenom kriminalcu Kristijanu Goloboviću koji na javnim frekvencijama vrši direktna krivična dela, a REM i tužilaštvo ćute?! Naravno da je trebalo reagovati”, kaže Manojlović za VOICE.
RIJALITI KAO ODRAZ NORMALIZACIJE NASILJA
“Rekla bih da je sadržaj rijaliti programa dobrim delom odraz ili ogledalo stanja u društvu. Patrijarhat još uvek najvećim delom boji naše svakodnevno funkcionisanje, naše navike, izbore, pa i sadržaje na TV-u”, kaže za VOICE psihološkinja Jelena Vukičević.
Ekipa VOICE-a je analizirala snimke iz rijaliti programa “Zadruga” koji se emituje na televiziji Pink, objavljene u poslednjih nekoliko meseci, i zabeležila na desetine scena psihičkog i fizičkog nasilja nad ženama.
Najčešće se nasilje kontinuirano dešava između “parova”, nakon čega oni redovno nastavljaju svoj odnos. Neretko se psihičko nasilje, koje uglavnom podrazumeva vređanje žene kao seksualnog objekta, pretvori u fizičko.
U Autonomnom ženskom centru (AŽC) kažu da je nasilje nad ženama u rijalitiju “pre pravilo nego izuzetak” kao i da ono traje već godinama unazad.
“U poslednjih nekoliko godina svedočimo prikazivanju žena kao seksualnih objekata, vređanju, omalovažavanju, ismevanju, ponižavanju, zabeležene su i prijave pokušaja silovanja, prijave silovanja, i ubistvo žene od strane supruga nakon emitovanja rijaliti emisije DNK u 2015. godini. Činjenica da se i šest godina posle beleži veliki broj slučajeva psihičkog i fizičkog zlostavljanja žena, upućuje na činjenicu da smo na neki način normalizovali nasilje, a time smo takođe stvorili atmosferu nekažnjivostiza nasilnike i odsustva podrške za žrtve”, kaže za VOICE Vedrana Lacmanović iz AŽC-a.
Vedrana Lacmanović: Otpor prema uvođenju rodno senzibilisanog jezika je pokazatelj gde se kao društvo nalazimo (Foto: Medija centar Beograd)
Međutim, neretko se ispod snimaka nasilja nad ženama koje na Jutjub postavlja “Zadruga”, mogu pronaći komentari koji opravdavaju potez nasilnika, jer je žena “preterala”. Tako pratioci ovog rijaliti programa za žrtvu pišu kako je nasilje “zaslužila” i da “tako treba”.
Milinkov kaže da je za ovakav stav javnosti kriv sistem i opšta retradicionalizacija.
“Svi ti komentari koji pravdaju nasilje prema ženama posledica su jednog sistemskog procesa normalizacije nasilja u društvu, praćenog i opštom retradicionalizacijom, započetom još devedesetih godina, u okviru koje se žena shvata kao vlasništvo muža, partnera, oca, brata, sina, koji sa njenim životom mogu da raspolažu kako žele, pa da ga i oduzmu ukoliko smatraju da je to nužno”, navodi Milinkov.
Da je nasilje nad ženama u Srbiji “normalizovano” pokazalo je i istraživanje OEBS-a iz 2019. godine. Anketa koju je sprovela ova organizacija, pokazala je da “nasilje nad ženama u Srbiji predstavlja razlog za veliku zabrinutost”. Rezultati su pokazali da pet od šest ispitanih žena smatra da je nasilje nad ženama uobičajeno, a više od trećine smatra da je nasilje vrlo učestalo. Više od četvrtine njih lično poznaje neku osobu iz porodice i od prijatelja koja je bila izložena nasilju nad ženama, a sličan procenat zna i neku ženu iz svog susedstva koja je bila žrtva nasilja. Takođe, gotovo pola ispitanica je navelo da su, od svoje 15 godine pa nadalje, doživele neku vrstu seksualnog uznemiravanja.
Vukičević kaže i da je “rijaliti program samo još jedno mesto gde žene proživljavaju, sada kao gledateljke, ono što proživljavaju u svom realnom životu ili znaju da druge žene proživljavaju”.
“Neke od njih dižu glas protiv toga, stajući u zaštitu ženi koja trpi nasilje u rijalitiju, a neke optužuju tu ženu ili joj patroniziraju verujući da je svojim ponašanjem dovela do nasilničkog ponašanja”, objašnjava Vukičević.
Ipak, zaključuju naši sagovornici i sagovornice: nasilničkoj atmosferi u rijaliti programima doprinosi izostanak reakcija nadležnih institucija, pre svega REM-a.
ZAŠTO REM NE REAGUJE?
“Rijaliti su u praksi iznad zakona, samo zato što institucije koje su dužne da sprovode zakon, ne rade svoj posao. REM se ponaša kao zaštitnik Pinka i Hepija”, navodi Manojlović i dodaje:
“U praksi REM reaguje retko, neprimereno i to samo na pritisak javnosti. Par puta su reagovali kada smo uspeli da alarmiramo javnost. U suštini, REM ne postupa ni po kakvim pravnim kriterijumima. Par članova ovog regulatornog tela koji su se zalagali za poštovanje zakona, sada su u manjini”.
Nekoliko članova pomenutog zakona propisuje i zabranu nasilja, diskriminacije i širenje mržnje u elektronskim medijima.
Član 50 ovog zakona, između ostalog, glasi: “Regulator se stara da se u svim programskim sadržajima poštuje dostojanstvo ličnosti i ljudska prava, a naročito se stara da se ne prikazuje ponižavajuće postupanje i scene nasilja i mučenja, osim ako za to postoji programsko i umetničko opravdanje”.
Na pitanje da li za scene nasilja u rijaliti programu postoji “programsko i umetničko opravdanje”, s obzirom da REM ne reguje na ovakve slučajeve, Milinkov odgovara da “nasilje nema nikakvo opravdanje”.
“Činjenica je da Savet REM-a vrlo retko reaguje. Ukoliko se analiziraju odluke koje donosi regulatorno telo, bar one javno dostupne, vidimo da ih je svega nekoliko godišnje u vezi sa širenjem mržnje, diskriminacije i nasilja i da su u tom slučaju izricane uglavnom samo opomene ili mere upozorenja. Privremena zabrana emitovanja programa zbog povreda zakonskih obaveza koje se odnose na programski sadržaj se gotovo ne primenjuje, a oduzimanje dozvole zbog navedenog razloga kao da ne postoji kao moguća sankcija”, navodi Milinkov.
Manojlović dodaje da REM televizije simbolično kažnjava samo javnom opomenom kada, kako kaže, “baš preteraju”, odnosno kada se javnost zapravo uznemiri.
“Taj stepen tolerancije na nasilje koji se proizvodi na ovim televizijama, takođe raste, Mi u rijalitiju u Srbiji još samo ubistvo nismo videli. I sama javnost sve ređe reaguje. Kod težih povreda i ponavljanja (ne)dela, mora se pribeći novčanim kaznama, odnosno privremenom, pa u krajnjoj meri i trajnom oduzimanju dozvole za emitovanje”, zaključuje Manojlović.
MLADI I RIJALITI
Istraživanje Autonomnog ženskog centra o stavovima mladih rađeno 2017. godine pokazalo je da svaki četvrti anketirani mladić smatra da “jedan šamar nije nasilje”.
Vukičević kaže da mladi muškarci, ako gledaju rijaliti programe, mogu samo na još jednom mestu dobiti potvrdu da to jeste “slika žene” i da je prikazan način ophođenja prema njoj legitiman i logičan spram “njene prirode”.
“Nekoliko studija je otkrilo da televizija može uticati na formiranje pozitivnih stavova kod dece i mladih u vezi sa rodnim stereotipima, kao i u vezi sa opravdavanjem i/ili normalizacijom nasilja nad ženom, pa čak i romantizacijom takvog odnosa prema ženi (kao odraza ljubavi i strasti i nemoći biti bez nje itd.). Ovaj uticaj se povećava spram broja sati izloženosti ovakvom programu i uopšte količini konzumiranja svih TV programa”, kaže Vukićević i naglašava: “Intenzivno gledanje može značajno doprineti sticanju rodno stereotipne percepcije ponašanja kod dece i mladih”.
Istraživanje UNICEF-a iz 2019. godine pokazalo je da 86 odsto dece u Srbiji starosti od 9 do 17 godina, svakodnevno koristi internet u proseku 3,5 sati. Odnosno, mali broj mladih kontinuirano prati televiziju, na kojoj se, između ostalog, emituju i rijaliti programi.
Međutim, sve ono što se dešava u rijaliti programu, svakodnevno se “prebacuje” i na internet. Pa tako svi “veći” incidenti nalaze put do mladih. Na društvenoj mreži Instagram često snimci iz rijaliti programa postaju “mimovi” a nasilje “neki novi smešan štos”.
Vukičević kaže da praksa pokazuje (i ohrabruje) da deca i mladi uglavnom nisu direktni konzumenti ovakvih sadržaja, već posredni – preko ukućana, kao i da više vremena provode na internetu gde imaju mogućnost da sebi prilagode sadržaje spram svojih interesovanja.
“Iskustvo rada sa decom i mladima govori o tome da im rijaliti program i rijaliti ‘zvezde’ nisu u sferi interesovanja, sem ekscesno, kada nalete na neki sadržaj u vezi sa tim, ali i preko toga uglavnom prelaze kao preko trača i ‘žute štampe’, pogrdno se izjašnjavajući o akterima. Implicitne poruke, koje sasvim moguće, ostaju u detetu i mladoj osobi, i način na koji suptilno mogu kroz vreme da oblikuju diskriminatorne stavove – mogu biti tema nekih longitudinalnih psiho-socijalnih istraživanja, ali su za sada su samo stvar lične procene rizika za svakog od nas”, ukazuje ona.
Stoga, zaključuje, velika je odgovornost na roditeljima i starateljima.
MEDIJI I NASILJE NAD ŽENAMA
Ukoliko, recimo, na Guglu ukucate “napad na ženu u Zadruzi”, ovaj preraživač će vam izbaciti preko 1.100.000 rezultata. Ako u pretragu unesete “Zakon od rodnoj ravnopravnosti” taj broj iznosi 700.000.
“Skandal u Zadruzi! Kristijan davio i čupao ljubavinicu: Burna svađa rijaliti para – Kristina htela da pobegne iz Zadruge!”
“Kristijan nakon što je davio Kristinu: Smirio sam je za 8 sekundi, a umem da pustim i krv iz oka”.
Ovo su samo neki od naslova u tekstovima tabloida koji su izveštavali o “davljenju” u rijaliti programu “Zadruga”.
“Ako mi na gotovo svakom portalu, tabloidu, čitamo naslove i tekstove bez ijednog kritičkog osvrta, bez informacija o fenomenu rodno zasnovanog nasilja, informisanja o tome gde osobe koje trpe nasilje mogu da potraže pomoć, onda je očekivano da će ljudi koji se ‘nakače’ na takve naslove biti ohrabreni i da pišu neetičke komentare ispod snimaka nasilja na društvenim mrežama”, kaže za VOICE Tamara Srijemac, novinarka i autorka emisije “Žena u kutiji”.
Međutim, nije problematično izveštavanje medija samo o nasilju koje se desi u rijaliti programu, već i ono “iza kamere”, kaže Milinkov. Dodaje da postoje mediji koji profesionalno izveštavaju o problemu nasilja nad ženama, ali da su daleko glasniji oni koji krše novinarski kodeks i neetički izveštavaju.
“Najčešće kršenje kodeksa jeste otkrivanje identiteta žrtve, senzacionalizam, prikazivanje i opisivanje scena nasilja, ‘opravdavanje’ nasilja jer se gotovo uvek kao razlozi za počinjeno nasilje pominju ljubomora, prevara, alkohol… Problematičan način izveštavanja nikako ne doprinosi smanjenju nasilja prema ženama, već, naprotiv, podstiče strah, nesigurnost i svest da je gotovo nemoguće izaći iz kruga nasilja, jer ukoliko i uspe da se skloni od nasilnika, postoji velika opasnost da će žena doživeti medijsko nasilje”, navodi Milinkov.
ZAKON O RODNOJ RAVNOPRAVNOSTI – USVOJEN “PRO FORME”
“Posle 2009. godine konačno smo dobili novi, moderan, krovni zakon u ovoj oblasti koji će omogućiti ženama i muškarcima jednake uslove da žive, rade i razvijaju se, jer jedino takvo društvo može da ide napred”, reči su predsednice Koordinacionog tela za rodnu ravnopravnost Zorane Mihajlović.
O Zakonu o rodnoj ravnopravnosti javnost je najčešće diskutovala, a mediji izveštavali, kroz prizmu segmenta koji se tiče upotrebe rodno osetljivog jezika, iako njegov prvi član glasi: “Zakonom se uređuju i mere za suzbijanje i sprečavanje svih oblika rodno zasnovanog nasilja, nasilja prema ženama i nasilja u porodici”.
“Zabrinjavajuće je da je medijska reprezentacija Zakona o rodnoj ravnopravnosti u najvećoj meri svedena samo na pitanje rodno osetljivog jezika”, kaže Milinkov.
Lacmanović iz Autonomnog ženskog centra naglašava i da je donošenje ovog zakona izazvalo ogromnu diskusiju i otpor stanovništva, kao i da tek treba da se pokaže da li će on zaista popraviti položaj žena i na koji način.
“Zasigurno je da je diskusija i otpor koji vidimo u pogledu uvođenja rodno senzibilisanog jezika, jasan signal, odnosno pokazatelj, gde se u ovom trenutku kao društvo nalazimo u pogledu ravnopravnosti muškaraca i žena. Pred nama je još mnogo toga da uradimo”, smatra ona.
Novinarka Tamara Srijemac ističe da je usvajanja Zakona veoma važno, ali da su mnoge aktivistkinje za prava žena i feministkinje “razočarane” konačnom verzijom zakona, jer su izostale ključne stavke.
“Ukazivano je na to da Zakon predviđa da se sigurne ženske kuće finansiraju iz lokalnih,a ne iz državnog budžeta, dok se usluge za počionica nasilja finansiraju iz državne kase. Dakle, Zakon je time privilegovao usluge za počinioce nasilja u odnosu na usluge koje se odnose na žrtve, što je u suprotnosti sa Istambulskom konvencijom”, kaže Srijemac i zaključuje:
“Kada iz te perspektive posmatram Zakon rodnoj ravnopravnosti i činjenice da su važne stvari na pogrešan način regulisane, da pojedine odredbe umesto da obezbede ravnopravnije društvo, idu na štetu ženama žrtvama nasilja, stičem utisak da je Zakon usvojen pro forme”.
“Septembar je poseban za preživljavanje”: Mogu li udžbenici u Srbiji biti besplatni za sve učenike
Roditelji beogradskih đaka ove godine nisu plaćali knjige, već je kupovinu udžbenika za sve osnovce i srednjoškolce finansirao Grad. Odluka Beograda pokrenula je lavinu – treba li udžbenici da budu besplatni za sve đake u Srbiji?
Porodica Nokić iz Novog Pazara samo je jedna od mnogih u Srbiji kojima septembar finansijski ne pada lako, jer imaju tri đaka. Samo za njihove udžbenike potrebno je izdvojiti više od 40.000 dinara. Besplatne, kažu, bile bi veliko olakšanje za njihov budžet, ali kao zamenu za to pristaju i na polovne. Međutim, i tu nailaze na problem.
Za roditelje koji imaju decu školskog uzrasta septembar predstavlja ozbiljan udar na kućni budžert. Nisu tu samo udžbenici već i rančevi, pribor, odeća, obuća. Nokići kažu da je obrazovanje važno i da se sa tim ne može kalkulisati, ali iako su oba roditelja zaposlena namet od preko jednog minimalca u jednom mesecu stvara teret.
“Svakako da utiče na budžet svih roditelja. Recimo, za udžbenike dva školarca treba čovek da izdvoji jedan minimalac. To utiče na budžet. Ako imate prihod od 300 evra, a imate tri đaka… Udžbenici za dvoje dece su 40.000 dinara, treće dete dobija besplatno od države. Ali tu su i sveske, pribor”, priča Euronews Srbija Elma Nokić.
Evropska nedelja mobilnosti 2023. u Srbiji nije samo proslava naših dostignuća u mobilnosti, već i odraz naše posvećenosti održivoj budućnosti, izjavio je danas šef Delegacije Evropske unije (EU) u Srbiji Emanuele Žiofre u Limanskom parku, u Novom Sadu, povodom biciklističke vožnje koja je organizovana u okviru obeležavanja Dana bez automobila
„Borba protiv klimatskih promena određuje kako ćemo živeti u budućnosti, kako ćemo se kretati i moramo da se upoznamo sa alternativnim načinima kretanja poput javnog transporta, autobusa, vozova, bicikala. Klimatske promene su veliki izazov za čovečanstvo. Svaki građanin ima odgovoronost da doprinese smanjenju emisija“, rekao je Žiofre, navodi se u saopštenju.
On je istakao da time doprinosimo i borbi protiv klimatskih promena, ali i poboljšanju kvaliteta vazduha koji dišemo.
Povodom Evropske nedelje mobilnosti, čiji je cilj promovisanje alternativnih načina kretanja zarad očuvanja životne sredine, Žiofre je istakao da su kroz različite projekte koje finansira EU postojale mogućnosti za implementaciju najsavremenije tehnologije i najbolje prakse u upravljanju životnom sredinom.
„Ti projekti su dotakli sve aspekte naše zelene agende, od poboljšanja kvaliteta vode do poboljšanja upravljanja otpadom i očuvanja biodiverziteta. Finansijska i tehnička pomoć Evropske unije je bila ključna za ubrzanje našeg putovanja ka zelenijoj Srbiji“, istakao je Žiofre.
Zamenik gradonačelnika Novog Sada Igor Crnobarac rekao je da godinama uspešno rade na tome da grad bude prepoznatljiv i funkcionalan kao biciklistički grad.
„Kontinuirano ulažemo sredstva u proširenje mreže biciklističkog saobraćaja, koja se u Novom Sadu prostire u dužini od preko 100 kilometara, i razvijamo mrežu biciklističkih staza koje povezuju naseljena mesta na teritoriji Grada, čime doprinosimo i razvoju cikloturizma“, kazao je Crnobarac.
Predsednik Novosadske biciklističke inicijative Marko Mazalica rekao je da je „Kritična masa“ događaj kojim žele da pozovu građane da voze bicikl i pokažu da je on odlično prevozno sredstvo.
Skupština Zrenjanina: Šta je s nerealizovanim projektima, kad stiže pijaća voda
Odbornici Lige socijaldemokrata Vojvodine – Vojvođani na današnjoj sednici Skupštine grada pokrenuli su dvadesetak tema koje su od značaja za život Zrenjaninki i Zrenjaninaca. Kao i do sada, lokalna vlast je ostala gluva na ove teme kao što je već 11 godina gluva na probleme običnih ljudi
Kako je saopšteno, odbornici Bojana Begović, Dejan Čapo, Aleksandar Marton i Nataša Lalić su postavili pitanja o tome šta se dešava sa započetim, a nerealizovanim projektima, rokovi ističu, projekti se ne završavaju, a gradska imovina propada.
Zatražili su informaciju o tome kada će građani Zrenjanina dobiti zdravu pijaću vodu.
„U aprilu je istekao rok koji je premijerka Brnabić zacrtala kao rok za dobijanje tehnički ispravne vode, a ovih dana ističe i rok kada je trebalo da bude završena fabrika vode. Vidimo da rezultata nema, a Zrenjaninci nemaju nikakve informacije o tome šta se dešava“, poručeno je na sednici.
Takođe, radovi na poslednjoj deonici obilaznice najavljeni za proleće, nisu započeti. Građani se javljaju i žale da su gužve u saobraćaju nehumane, a stvaraju se velikim delom zato što nema obilaznice oko grada, pa se teretni saobraćaj odvija u gradskim ulicama. Ni najavljeni auto-put Novi Sad – Zrenjanin – Beograd nije još započet, a očigledno se još uvek ne zna ni trasa, budući da je menjana u junu mesecu. Odbornici LSV – Vojvođani su zatražili zvaničnu informaciju o ovim važnim infrastrukturnim projektima za naš grad.
Odbornik Dejan Čapo je postavio pitanje o tome koje aktivnosti je lokalna samouprava preduzela u cilju poboljšanja standarda građana, budući da su plate u Zrenjaninu niže i od pokrajinskog i od republičkog nivoa.
Odbornici su, osim kritika aktuelnoj vlasti, uputili i konstruktivne predloge za rešavanje alarmantnih problema sa kojima se naš grad suočava. Predložili su formiranje radne grupe za poboljšanje položaja mladih, radnog tela da se ljudima u selima obezbedi adekvatna zdravstvena zaštita, kao i radne grupe za poboljšanje uslova i kvaliteta života u selima na teritoriji grada Zrenjanina. Predložena je i Izmena Odluke o mesnim zajednicama grada Zrenjanina kojom bi se izvršila modifikacija finansiranja mesnih zajednica tako da se polovina prikupljenih sredstava vraća mesnim zajednicama.
Vladajuća većina nije udostojila odgovora na važna pitanja niti predstavnike građana u Skupštini grada kao ni same građane i građanke, čime se, ocenjuju, nastavlja „11 godina dug bahati i ignorantski odnos“ po kom je poznata.
Protest u Zrenjaninu: Posle odlaska sa vlasti Vućićeve ekipe, obrazovanje mora imati najviši prioritet
Oko 200 građana Zrenjanina okupilo se večeras na 19. po redu protestu protiv nasilja.
Kao i svakog petka do sada, građani su izrazili nezadovoljstvo politikom režima Aleksandra Vučića, koji promoviše nasilje i netoleranciju.
Okupljenima su se večeras obratili profesorka Olgica Rakić i profesor Saša Ljevar.
Rakićeva je na početku izlaganja sa prisutnima podelila razočaranje činjenicom da se u našoj prosveti kreira simulacija obrazovanju. – U situaciji kada je obrazovanje kod nas postalo irelevantno, onda i ne čudi veoma mali broj nastavnika, dece i roditelja koji bi se borili za bolji status prosvete – istakla je profesorka Rakić. Ozbiljna država, a to može biti samo ona bez ove vlasti, mora obrazovanje shvatiti kao pitanje od najbitnijeg dugoročnog značaja. – Nama je i u društvu i u prosveti potreban svojevrstan “pokret otpora”, jer samo tako ćemo popraviti sadašnju katastrofalnu situaciju-zaključila je profesorka Olgica Rakić. Profesor Ljevar je u ime učesnika u protestu uputio podršku profesorima VI beogradske Gimnazije koji su već mesecima u štrajku a danas su najavili i početak štrajka glađu. – Kada prosvetni radnici moraju da štrajku glađu da bi se izborili za svoja prava, to je onda velika sramota i društva i države – istakao je Ljevar.
„Dodatni udar na kućni budžet potrošača“: Šta stručnjaci kažu o novom poskupljenju gasa od 1. novembra?
Razloge za najnovije poskupljenje gasa u Srbiji od 1. novembra ne treba tražiti u tržišnim uslovima već ih je nužno gledati kao posledicu kreditnog aranžmana koji je Vlada postigla sa Međunarodnim monetarnim fondom a ono što je pouzdano je da će ta korekcija predstavljati dodatni udar na kućni budžet potrošača u uslovima ekonomske krize, smatra domaća stručna javnost
Podsećanja radi, Agencija za energetiku Republike Srbije odobriila je zahtev Javnog preduzeća “Srbijagas” da gas poskupi za 10 odsto od 1.novembra ove godine.
Nakon te odluke prosečna cena prirodnog gasa za sve kupce koji imaju pravo na javno snabdevanje po regulisanim cenama iznosiće 4,54 dinara po kilovat satu bez poreza i taksi, odnosno 5,02 dinara po kilovat satu sa porezima i taksama.
S obzirom na to da je Srbija prošle godine sklopila povoljan dugoročni ugovor o snabdevanju ruskim gasom koji našoj zemlji omogućava veoma nisku cenu “plavog energenta” iz Rusije u iznosu od 310 do 408 dolara za 1.000 kubnih metara gasa, a da nadležni tvrde da su formirane dovoljne rezerve gasa u podzemnom skladištu Banatski dvor (286 miliona kubnih metara) i skladištnim kapacitetima koje iznajmljujemo u Mađarskoj (200 miliona kubnih metara) postavlja se pitanje da li je, treće po redu poskupljenje “plavog energenta” za potrošače u Srbiji od početka godine, zaista bilo potrebno ili je isključivo posledica aranžmana sa MMF-om, kako bi u budžetu bilo dovoljno sredstava za redovnu otplatu odobrenih kredita.
Eksperti ističu da su nadležni, kada su donosili odluku o poskupljenju “plavog energenta” bili rukovođeni ispunjavanjem zahteva MMF-a po pitanju vraćanja kredita a ne parametrima vezanim za kretanja na tržištu.
Srbija naime ima dugoročan ugovor o uvozu ruskog gasa u iznosu od 2,2 milijarde kubnih metara po cenama među najnižim koje nudi Moskva. Preostalih 800 miliona kubnih metara potrebnih za redovno snabdevanje potrošača u našoj zemlji Srbijagas ruskom državnom gigantu Gaspromu plaća oko 790 do 800 dolara za 1.000 kubnih metara gasa.
Ta cena je znatno veća od one dogovorene dugoročnim ugovorom ali sa druge strane opet manja od tržišne cene “plavog energenta” na evropskim berzama.
Predsednik Pokreta za zaštiitu potrošača Srbije Petar Bogosavljević kaže za Danas da su se nadležni odlučili na povećanje cene gasa isključivo zbog postignutog aranžmana sa MMF-om i da ne postoje ekonomski razlozi za korekciju.
– Poznato je da MMF traži da se u etapama podižu cene gasa i struje u Srbiji kako bi se obezbedila popuna budžeta, odnosno kako bi se omogućio redovan priliv sredstava iz kojih će se podmirivati dodeljeni krediti. Dakle, do poskupljenja nije došlo zbog ekonomske potreba za tim već kako bi se uvažila dinamika korekcije cena energenata u Srbiji koju zahteva MMF. Tako se teret inflatornog udara prebacuje na potrošače. Sasvim je sigurno da će poskupeti i struja što će u velikoj meri uticati na pogoršanje životnog standarda građana u uslovima ekomske krize. Na taj način će, u iznosu od čak dve trećine, biti anulirani efekti povećanja minimalne zarade, penzija i smanjenja cena određenih životnih namirnica – naglašava naš sagovornik koji dodaje da će veće cene energenata u velikoj meri otežati egzistenciju potrošača.
Ekspert za energetiku Velimir Gavrilović kaže za Danas da će povećanje cene gasa za domaćinstva svakako povećati troškove života kao i da bi u narednom periodu trebalo očekivati i donošenje odluke o korekciji cena za privredu.
– Bojim se, a voleo bih da grešim, da će za privredu povećanje cene gasa biti u većem procentu od deset odsto što će dovesti do toga da zbog većih troškova vlasnici tih preduzeća podignu cene svojih proizvoda. Srbijagas ima povoljniju cenu ruskog gasa po osnovu dugoročnog ugovora a da li će cena za domaćinstva nakon poskupljenja 1.novembra biti dovoljna za poslovanje preduzeća zavisiće od toga po kojoj će ceni kupovati gas od Gasproma za količine koje nisu predviđene ugovorom. Te cene će opet biti niže od berzanskih. U konkretnom slučaju, kada je reč o korekciji cene za domaćinstva, jasno je da je ona, u prvom redu, bila motivisana obavezama preuzetim prema MMF-u vezanim za otplatu kredita – navodi naš sagovornik.
Podsećanja radi, gas je prvi put ove godine poskupeo, 1. januara kada je njegova cena za domaćinstva i male potrošače porasla za oko 11 odsto. Druga korekcija cene nastupila je 1.maja kada je “plavi energent” poskupeo za 10 odsto.
Beširi: SSP, DS, LSV, PSG, GLAS i lokalni pokreti zajedno na izbore
Da bismo razumeli šta opozicija u Srbiji treba da uradi kako bi povećala šansu da pobedi na beogradskim izborima, moramo uzeti u obzir političku situaciju, strategije i faktore koji igraju ulogu u izborima.
Sva istraživanja pokazuju da se građani negativno gledaju na političke stranke, a da njihov posao smatraju prljavim i to je prvi problem s kojim se opozicija suočava pored kontinuirane demotivacije od strane vlasti sloganom svi su isti, al oni pre su najgori. Ipak, pet su stvari koje opozicija okupljena u dve kolone može uraditi. Prva okupljena oko građanskih ideja, otvorenog društva i poštovanja ljudskih prava dok zagovara ključne reforme na putu ka Evropskoj uniji, a druga kolone koja ima nacionalističke, konzervativne i desne ideje.
Jedinstvo opozicije: Ključni faktor za pobedu opozicije na izborima jeste postizanje širokog političkog i koalicionog jedinstava i to u dve kolone. Jedna kolona treba da se usaglasi oko zajedničke platforme i kandidata kako bi smanjila rascep glasova među različitim strankama okupljenih oko liberalnijih i socio-demokratskih programa. Tu pre svega mislim na SSP, DS, LSV, PSG, Glas i sve one pokrete na lokalu koje dele njihove ideje. S druge strane, Dveri, Zavetnici, Radikali, DSS i stranka Vuka Jeremića ne bi trebalo da budu deo te grupacije već da oforme drugu kolonu. Građanska i nacionalna stuja bi tako polarizovala glasove u duboko podeljenom društvu i mogli bi s obe strane da oduzmu deo glasača vladajućoj većini, ali bi brže, jače i bolje motivisale svoje glasače na izborni dan i još vežnije, ne bi odvratile glasače od izbora neprirodnim koalicijama. Te dve struje zajedno ozbiljno bi ugrozile SNS-SPS koaliciju, kompromise koje bi pravili da formiraju vlast bili bi bolni, ali u ovoj političkoj atmosferi neophodni da bi se jedanaestogodišnja vladavina okrnjila.
Mobilizacija birača: Opozicija treba da usmeri napore na mobilizaciju pre svega svojih birača. Dve struje nemaju dodrirnih tačaka osim svrgavanje rđave vlasti. Zato je važno da dođu do što većeg broja glasača u narednih nekoliko meseci. To uključuje terenski rad, organizaciju događaja, kampanje na društvenim medijima i direktno komuniciranje sa građanima. Važno je informisati birače o svojim planovima i viziji za Beograd, ali i ukazivati na nesposobnost, korumpiranost i neispunjavanje megalomanskih obećanja beogradske vlasti.
Transparentnost i odgovornost: Opozicija treba da se istakne kao politička snaga koja će unaprediti transparentnost, odgovornost i vladavinu prava. Obećanja o smanjenju korupcije i poboljšanju upravljanja gradom mogu privući podršku građana. Ovo je klizav teren jer ukoliko neubedljivi, građani će poslušati glas koji odzvanja svim medijima o tome kako su svi isti, a ako korupcija i dalje cveta, nema ni očekivanja da kada ode Kurta i uzjaše Murta da će se nešto promeniti. Obećanja moraju biti realna i kredibilna.
Fokus na lokalnim pitanjima: Opozicija treba da se fokusira na konkretne lokalne probleme i potrebe građana Beograda. Predstavljanje realnih rešenja za infrastrukturne probleme, javni prevoz, urbanizaciju i socijalne politike može privući glasove. Ukazivanje na lošu infrastrukturu, prljav grad, reke i vazduh može biti mobilišuće za mnoge, pogotovo mađu i visokoobrazovanu grupaciju glasača.
Angažman mladih i nezavisnih glasača: Mladi i nezavisni glasači često imaju ključnu ulogu u gradskim izborima. Opozicija treba da usmeri svoje napore na angažovanje ovih grupa, nudeći politike koje odražavaju njihove vrednosti i brige. Grupacija 18 do 30 godina najmanje izlazi na izbore kada gledamo procente izlaznosti, ukoliko se generiše kampanja koja bi njima bila razumljiva i doticala njihove brige kao što su bezbednost, nasilje, dostupnost narkotika, mogućnost zaposlenja posle završene škole potencijalno bi generisala nove glasove.