Slike tela civila na ulicama Buče dovele su do međunarodne osude Rusije i novih optužbi da njene snage čine ratne zločine.
Međunarodni krivični sud već je započeo istragu da li su počinjeni ratni zločini, a Ukrajina je takođe osnovala tim za sakupljanje dokaza.
Šta je ratni zločin?
Možda ne izgleda tako, ali „čak i rat ima pravila”, kako kaže Međunarodni komitet Crvenog krsta.
Ona su sadržana u sporazumima pod zajedničkim imenom Ženevske konvencije i u nizu drugih međunarodnih zakona i dogovora.
Civili ne smeju namerno da se napadaju – kao ni infrastruktura neophodna za njihovo preživljavanje.
Neka oružja su zabranjena zbog neselektivne ili stravične patnje koje izazivaju – kao što su protivpešadijske mine i hemijska ili biološka oružja.
Bolesnima i ranjenima mora da se ukaže pomoć – uključujući povređene vojnike, koji kao ratni zarobljenici imaju svoja prava.
Teška krivična dela kao što su ubistvo, silovanje ili masovni progon grupe poznati su kao „zločini protiv čovečnosti”.
Šta je genocid?
Genocid se u međunarodnom pravu definiše kao namerno ubijanje ljudi iz posebne nacionalne, etničke, rasne ili verske grupe, sa namerom da se ta grupa uništi – bilo u celosti ili samo delimično.
Kao takav, genocid je specifičan ratni zločin koji je veći od protivzakonitog ubijanja civila.
Zakon traži da se predstave dokazi o postojanju namere da se grupa uništi.
Pokolj iz 1994. godine u Ruandi izvršen nad oko 800.000 ljudi kasnije je doveo do podizanja optužnice za genocid.
Koje optužbe su iznete za ratne zločine počinjene u Ukrajini?
Istražitelji i novinari pronašli su nešto što izgledaju kao dokazi namernog ubijanja civila u Buči, gradu na obodu Kijeva, i u drugim obližnjim oblastima.
Britanski premijer Boris Džonson izjavio je da ti napadi predstavljaju „nove dokaze” za ratne zločine.
Prošle nedelje je američki državni sekretar Entoni Blinken rekao da je Rusija „uništavala stambene zgrade, škole, bolnice, ključnu infrastrukturu, civilna vozila, tržne centre i kola hitne pomoći” – što su sve dela za koja je SAD rekla da se svode na ratne zločine.
U martu je ruski napad na pozorište u Marijupolju izgledao kao prva potvrđena lokacija masovnog ubistva.
Reč „deca” bila je ispisana ogromnim slovima ispred same zgrade.
Ukrajina je pre toga ratnim zločinom nazvala ruski vazdušni napad na bolnicu u Marijupolju.
Takođe, sve je više dokaza da su kasetne bombe – municija koja se razdvaja u mnogo malih bombi – korišćena na civilnim oblastima Harkova.
Velika Britanija tvrdi da je Rusija koristila termobaričke eksplozive, koji stvaraju masovni vakuum isisavajući kiseonik.
Ti eksplozivi nisu zabranjeni, ali njihova namerna upotreba u blizini civila sasvim bi sigurno prekršila pravila ratovanja.
Mnogi stručnjaci tvrde da sama invazija predstavlja zločin prema konceptu „agresivnog ratovanja”.
Dokaz o segmentu podmunicije iz kasetne bombe U Harkovu predat Hjuman rajts voču
Kako osumnjičeni ratni zločinci mogu biti krivično gonjeni?
Posle Drugog svetskog rata postojao je čitav niz jednokratnih sudova – poput tribunala koji je istraživao ratne zločine počinjene tokom raspada Jugoslavije.
Osnovano je i telo za krivično gonjenje odgovornih za genocid u Ruandi počinjen 1994. godine.
Danas se Međunarodni krivični sud (ICC) i Međunarodni sud pravde (ICJ) staraju o tome da se poštuju pravila ratovanja.
Međunarodni sud pravde (ICJ) presuđuje po pitanju sporova među državama, ali ne može krivično da goni pojedince. Ukrajina je već podnela tužbu protiv Rusije.
Ako bi ICJ doneo presudu protiv Rusije, za sprovođenje te odluke bio bi nadležan Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija (UNSC).
Ali Rusija – jedna od pet stalnih članica saveta – mogla bi da stavi veto na svaku odluku da se ona kazni.
Međunarodni krivični sud (ICC) istražuje i krivično goni pojedinačne ratne zločince kojima se ne sudi u pojedinačnim državama.
On je stalni savremeni naslednik Nirnberga, koji je krivično gonio ključne nacističke vođe 1945. godine.
Među nacistima kojima se sudilo tokom Nirnberškog procesa bili su Herman Gering, Rudolf Hes i Joakim Fon Ribentrop
Nirnberg je ustoličio princip da zemlje mogu da osnuju specijalni sud koji će sprovoditi međunarodno pravo.
Može li Međunarodni krivični sud da goni krivična dela počinjena u Ukrajini?
Glavni tužilac ICC-a britanski pravnik Karim Kan kaže da postoji valjana osnova za sumnju da su u Ukrajini počinjeni ratni zločini.
Istražitelji će se pozabaviti sadašnjim i prošlim navodima – unazad sve do 2013. godine, pre nego što je Rusija anektirala Krim od Ukrajine.
Ako budu pronađeni dokazi, tužilac će od sudija tražiti da izdaju naloge za hapšenje kako bi se pojedinci doveli na suđenje u Hag.
Ali postoje praktična ograničenja njegove nadležnosti.
Sud, naime, nema vlastitu policijsku službu, pa mora da se oslanja na pojedinačne države kako bi hapsile osumnjičene.
Rusija nije članica ovog suda – povukla se iz njega 2016. godine. Predsednik Putin neće izručiti osumnjičene.
Ako osumnjičeni otputuje u neku drugu zemlju, mogao bi da bude uhapšen – ali to je jedno veliko „ako”.
Mogu li predsednik Putin, generali ili drugi lideri da budu gonjeni?
Lakše je dokazati ratni zločin vojniku koji ga je počinio, nego lideru koji je naredio njegovo izvršenje.
Hju Vilijamson iz Hjuman rajts voča – grupe stručnjaka za sakupljanje dokaza o ratnim zločinima počinjenim tokom sukoba – kaže da postoje dokazi da su ruske snage izvršavale pogubljenja po kratkom postupku i druga teška krivična dela.
On kaže da je utvrđivanje „komandnog lanca” veoma važno za bilo koje buduće suđenje – podrazumevajući i da li je lider odobrio činjenje zločina – ili je zažmurio pred njim.
„Postoji jedna zanimljiva epizoda u našem izveštaju iz Ukrajine, kada je komandant izdao naređenje vojnicima da izdvoje dvoje civila i ubiju ih”, kazao je on za CBS Njuz.
„Dvojica vojnika su se tome usprotivila i ta komanda nije izvršena. Postoje, dakle, očigledni dokazi o nekim incidentima u ruskoj vojsci, ali u njima ima i elemenata komande i kontrole.”
ICC takođe može da podigne optužnicu za krivično delo „pokretanja agresivnog rata”.
To je zločin započinjanja neopravdane invazije ili sukoba, koji se ne mogu opravdati vojnom akcijom iz samoodbrane.
On je potekao još iz Nirnberga, nakon što je sudija kog je poslala Moskva ubedio Saveznike da nacistički lideri treba da odgovaraju za „zločine protiv mira”.
Međutim, profesor Filip Sends, stručnjak za međunarodno pravo sa Univerzitetskog koledža u Londonu, kaže da ICC ne može da goni ruske lidere za to zato što zemlja nije potpisnica suda.
U teoriji, Savet bezbednosti UN-a može da zatraži od ICC-a da istraži ovo krivično delo. Ali, još jednom, Rusija na to može da stavi veto.
Postoji li, dakle, neki drugi način da se gone pojedinci?
Efikasnost Međunarodnog suda pravde – i način na koji se međunarodno pravo sprovodi u praksi – zavisi ne samo od sporazuma, već i od politike i diplomatije.
Profesor Sends i mnogi drugi stručnjaci tvrde da se, kao i u slučaju Nirnberga, rešenje ponovo krije u diplomatiji i međunarodnim dogovorima.
On poziva svetske lidere da osnuju jednokratni tribunal za krivično gonjenje zločina agresije na Ukrajinu
Biber: Srbija nije demokratska država i u EU to znaju, ali postoje veći problemi u svetu
Srbija formalno jeste, ali suštinski nije demokratska država jer se izbori ne održavaju u demokratskim uslovima, izjavio je stručnjak za Balkan Florijan Biber
Biber je direktor Centra za proučavanje Jugoistočne Evrope na Univerzitetu u Gracu.
On je rekao televiziji N1 da su evropski zvaničnici svesni stanja srpske demokratije, ali da za EU postoje veći problemi u svetu od postojećeg stepena autoritarnosti u Srbiji.
“Teško da će se evropski zvaničnici baviti time dok ne dođe do veće nestabilnosti”, kazao je Biber.
Kako kaže, “dok je stabilno, nije problem za evropske zvaničnike”.
On je rekao da je Srbija imala veći stepen demokratije pre 10 i pre 20 godina i dodao da su predstojeći izbori prilika da se pokaže da postoji jasna proevropska opozcija i demokratski akteri koji će biti partneri EU.
“Ako bi pobedili u Beogradu, to bi bila prilika da pokažu da su u stanju da vladuju, da odlučuju i da imaju zajednički program. Pobeda na lokalnom nivou možda bi bila prvi korak”, naveo je.
Dodao je, međutim, da je opozicija u Mađarskoj i Turskoj pobedila u glavnim gradovima, ali ne i na državnom nivou, jer je “u nedemokratskim uslovima teško pobediti”.
Biber je rekao i da ne zna ni za jednu partiju u Evropi koja ima broj članova kao Srpska napredna stranka i dodao da to “nije pokazatelj podrške nego toga koliko je preuzela kontrolu nad državom i društvom”.
Naprednjaci su vični predizbornim trikovima, koji više podsećaju ma Potemkinova sela. Poslednja u nizu manipulacija stiže nam devet dana pred izbore. Preduzeće Pannonian Water doo, koje realizuje projekat prečišćavanja vode za piće u Zrenjaninu, obavestilo je javnost da je počelo sa probnim preuzimanjem sistema za vodosnabdevanje grada, odnosno snabdevanjem grada vodom sa postrojenja za prečišćavanje vode. Preduzeće je već u narednoj rečenici obaveštenja istaklo da je upotreba vode za piće i dalje zabranjena. Naravno, ne radi se o rešavanju problema pijaće vode, nego o jaftinom marketinškom triku zrenjaninskih naprednjaka. Ova predstava je već više puta igrana, a posle svake je rezultat bio isti=Voda i dalje nije ispravna. Jedanaest godina naprednjaci zamjavaju javnost i troše pare građana u neuspešnim projektima izgradnje fabrike vode. Lokalna SNS vlast u Zrenjaninu ne može da reši niti jedan jedini problem, pa ni da građanima obezbedi ispravnu pijaću vodu. Njihova vlast je bahata i nesposobna. Došlo je vreme za promene. Proleće 2024. mora značito odlazak naprednjaka sa vlasti u Zrenjaninu, s prvi korak moraju biti izbori 17. decembra ove godine.
Proruski političar Dragan Stanojević na čelu srpskog ogranka ‘Druge Ukrajine’
U Srbiji je registrovano predstavništvo ruske nevladine organizacije “Druga Ukrajina”, koju je nakon odlaska u Rusiju osnovao Viktor Medvedčuk, bivši ukrajinski političar optužen za izdaju.
Na čelo ove organizacije došao je Dragan Stanojević, kandidat za poslanika Srbije, koji javno podržava rusku agresiju na Ukrajinu.
Organizacija “Druga Ukrajina”, koju je osnovao Medvedčuk u Rusiji, preimenovana je. Nije više “regionalni” već “međunarodno-društveni pokret”.
Ovu informaciju objavili su novinari istraživačke mreže Ukrajinskog servisa Radija Slobodna Evropa “Šeme” (Schemes), pozivajući se na podatke iz zvaničnih registara Srbije i Rusije.
Prema Agenciji za privredne registre (APR), predstavništvo ruske organizacije “Druga Ukrajina” otvoreno je u avgustu 2023. godine.
Prema podacima iz zvaničnog registra, predstavništvo “Druga Ukrajina” (naziv ogranka na srpskom jeziku) za svoju delatnost navodi “uspostavljanje uzajamno korisne saradnje između naroda Srbije, Rusije i Ukrajine”. Ovlašćeni zastupnik predstavništva je Dragan Stanojević.
Dragan Stanojević je proruski političar. Od juna 2021. godine je pod sankcijama ukrajinskog Saveta za nacionalnu bezbednost i odbranu, i od tada mu je na tri godine zabranjen ulazak u Ukrajinu.
Dragan Stanojević sa Aleksandrom Duginom, fotografija sa Stanojevićevog Fejsbuk naloga.
Stanojević je više puta javno iskazivao divljenje politici ruskog predsednika Vladimira Putina, odobravao stav mađarskog premijera Viktora Orbana, a takođe je podržavao rusku vojnu agresiju na Ukrajinu. Radovao se ruskom granatiranju centra Kijeva i bio ogorčen kada je Služba bezbednosti Ukrajine 2022. pritvorila Viktora Medvedčuka.
Stanojević je na čelu organizacije za dijasporu “Sabor srpske dijaspore” i međunarodne proruske nevladine organizacije “Ujedinjena srpska dijaspora Evroazije”.
S Fejsbuk profila Dragana Stanojevića.
Dragan Stanojević trenutno je i kandidat proruske stranke “Mi smo glas naroda” na vanrednim parlamentarnim izborima zakazanim za 17. decembar 2023. godine. Na stranicama njegovih naloga na društvenim mrežama mogu se pronaći zajedničke fotografije sa srpskim državnim zvaničnicima. Na primer, sa bivšim predsednikom Srbije (2012-2017) Tomislavom Nikolićem i bivšim premijerom, a sada predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem.
S Fejsbuk profila Dragana Stanojevića.
Krajem ’90-ih i početkom 2000-ih Dragan Stanojević je živeo u Ukrajini. Bio je na čelu “Srpske zajednice u Ukrajini”, učestvovao u javnim akcijama u Kijevu i na sastancima “Putinove političke partije”.
S Fejsbuk profila Dragana Stanojevića.
Prema platformi Jukontrol (YouControl), u Ukrajini je Dragan Stanojević i dalje na čelu Zajedničke firme “Jug-Ukr-Kontrakt” DOO, sa imovinom u Kijevskoj i Dnjepropetrovskoj oblasti.
Novinari Radija Slobodna Evropa kontaktirali su Stanojevića za komentar. U svom odgovoru je podvukao:
“Moja ideja nije da pomognem Medvedčuku, siguran sam da mu nije potrebna moja pomoć, već da pomognem Ukrajincima koji se prijave. Nećete uspeti da me uvučete u vaš politički rat, jer je vlast privremena, a narod večan, a ja za narod činim sve što mogu. Nikada nisam podržavao nikakvu agresiju i neću. Kao što neću podržati ukrajinsku vlast koja je suštinski uništila Ukrajinu koju sam voleo, koja svojom politikom uništava cvet ukrajinske nacije i vodi rat protiv neistomišljenika. Upozorio sam Ukrajinu kuda će voditi politika Majdana.”
Posle osnivanja predstavništva u Srbiji, “Druga Ukrajina” je u ruskom registru preimenovana. Sada to nije “regionalni društveni pokret” već “međunarodno-društveni pokret”. Takođe, promenjen je i šef organizacije Viktora Medvedčuka. Roman Kovalenko, državljanin Rusije , zamenio je bivšeg voditelja kanala “112 Ukrajina” Denisa Žarkiha.
Pedesettrogodišnji Roman Kovalenko je rodom iz Donjecke oblasti. Kao optuženi u krivičnom postupku za izvršenje krivičnog dela predviđenog u članu 2, stavu 258-5 Krivičnog zakona Ukrajine (finansiranje terorizma) 2021. je pozvan u Artemivski gradski i okružni sud Donjecke oblasti.
Kovalenko na svojim stranicama na društvenim mrežama deli Medvedčukove članke i napominje da je on pravnik, doktor ekonomskih nauka i šef izvršnog komiteta međunarodne organizacije “Druga Ukrajina”. Istovremeno, Viktor Medvedčuk je, kako se navodi na sajtu, predsednik saveta ove organizacije.
Fotografija sa stranica Telegrama i VK Romana Kovalenka
“Šema” je ranije objavila da su se političkom pokretu “Druga Ukrajina”, koji je u Rusiji napravio Viktor Medvedčuk optužen za izdaju, pridružili begunci iz Ukrajine – politički komentatori već zatvorenih proruskih TV kanala, poslanici mesnih odbora i optuženi za izdaju države i separatizam. Uspeli su da izbegnu kaznu i napuste Ukrajinu, a neki od njih su pobegli nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, 24. februara 2022. godine.
Predsednik Rusije Vladimir Putin kum je ćerke Viktora Medvedčuka, Darine.
LSV: Vojvođani kreću na turneju, predstaviće program „Na ravne časti“
NOVI SAD – U narednih osam dana kandidati liste Vojvođani obići će desetine mesta u kojima će predstaviti svoj program „Na ravne časti“ i razgovarati sa građanima o problemima njihovih sredina
Predsednik Vojvođana LSV Bojan Kostreš sa koalicionim partnerima i kandidatima izborne liste Vojvođani za pokrajinsku skupštinu, od sutra kreće na turneju po selima, gradovima i opštinama Vojvodine, u kojima će građanima predstaviti svoj izborni program „Na ravne časti“.
Turneja kojom će obići nekoliko desetina mesta širom Vojvodine trajaće sve do predizborne tišine, a za cilj ima da se kandidati lično predstave i razgovaraju sa svim građanima o problemima koje dele.
” Važno nam je da čujemo svakoga ko živi u Vojvodini, koji su njihovi problemi i kako možemo da ih rešimo. Vojvodina je naša kuća u kojoj zajedno živimo, jedino saradnjom i poverenjem možemo taj život napraviti boljim, očuvati naš vojvođanski način života i ponovo stvoriti bogatu, stabilnu i dostojanstvenu Vojvodinu” – istakao je Bojan Kostreš, predsednik Vojvođana LSV i nosilac liste Vojvođani za pokrajinsku skupštinu.
Tokom turneje Vojvođani će obići nekoliko desetina mesta gde će se susresti sa građanima Vojvodine, a obilasci kreću već od ovog petka, kada će u prvom danu svoj program predstaviti građanima Sombora, Novog Sada i Kikinde.
Program „Na ravne časti“ nudi rešenja iz oblasti ekonomije, poljoprivrede, zdravstva, pitanja mladih, obrazovanja, infrastrukture i mnogih drugih, a kao temeljni preduslov vidi poresku decentralizaciju i ravnopravnu podelu novca od poreza između države, pokrajine i lokalnih samouprava, a koji trenutno sav odlazi u centralnu blagajnu vlasti u Beogradu.
Sa Vojvođanima će u petak, 8. decembra, razgovarati građani Sombora (od 9h do 11h na gradskoj pijaci, Trg Svetog Trojstva), Novog Sada (od 16.30h do 17h kod Katedrale, ugao ulica Zmaj Jovine i Modene) i Kikinde (od 20h, u stranačkim prostorijama Vojvođani LSV na Trgu srpskih dobrovoljaca broj 30).
Bešlin: SPS i naprednjaci rehabilituju Slobodana Miloševića i devedesete
Istoričar Milivoj Bešlin izjavio je da Socijalistička partija Srbije i Srpska napredna stranka pokušavaju da rehabilituju režim i lik Slobodana Miloševića i da nas vrate u devedesete godine
„To je najmračnija decenija u modernoj istoriji Srbije…. Rehabilitaciju politike devedesetih godina ne rade samo Dačić i socijalisti, to rade i naprednjaci i Aleksandar Vučić. Ona je u funkciji obnavljanja politike koja je u osnovi – politika revanšizma“, istakao je Bešlin.
„Reč je o rehabilitaciji ne samo Slobodana Miloševića, nego jedne autoritarne, korumpirane i po svojoj osnovi i suštini – duboko zločinačke politike, koja je okarakterisala Srbiju tokom devedesetih. Tada su Milošević, socijalisti i radikali vladali nama, a to rade i sada. Ono što je karakterisalo te godine su laži, neistine, falsifikati, represija i nasilje“, podsetio je Bešlin u Danu uživo.
Dodaje da je devedesete obeležilo i brutalno nasilje nad studentima, opozicionim aktivistima, pa i mirnim građanima.
„Sve demonstracije devedesetih su bile mirne, a građani su bili redovno prebijani. Dešavala su se i ubistva političkih protivnika, kao i novinara. Pomenimo Slavka Ćuruviju, koga je po naredbi samog vrha ubila država na Uskrs 1999. godine. Desila su se i dva pokušaja atentata na Vuka Draškovića, od kojih je jednom ranjen, a drugi put su poginula četvorica njegovih bliskih sagovornika“, navodi Bešlin.
Ističe da su ratovi obeležili devedesete, a da je ključnu ulogu u njima imao Miloševićev režim.
„Ne smemo zaboraviti ni hiperinflaciju koja je namerno bila sistematski izazivana da bi se građani pljačkali. Imali smo i propast banaka, kao i propast stare devizne štednje. To je najmračnija decenija u modernoj istoriji Srbije“, istakao je Bešlin.
Smatra da se Dačić pominjanjem Slobodana Miloševića u predizbornoj kampanji obraća jednom delu starih birača ove stranke, koji su zadržali sentimente prema toj i takvoj politici.
„To je strašno. Jedan značajan broj građana Srbije koji su u velikoj meri bili žrtve takve politike, zahvaljujući gebelsovskoj propagandi, nije u stanju da prepozna koliko je taj režim devedesetih odgovoran za njihovo loše stanje. I tada i danas. Oni su pod uticajem te strašne propagande, nemogućnosti da se otvori jedna otvorena i slobodoumna debata, i oni se njima na taj način obraćaju“, konstatuje Bešlin.
On je ocenio da televizije sa nacionalnom frekvencijom punu deceniju „ispiraju mozak“ velikom broju građana koji ih prati.
Konstatuje da su se u dnevnopolitičke svrhe vratili i termini koji su iz devedesetih, ka što su „srbomrzac“ i „ustaša“.
„Opozicija tada nije bila viđena kao politički protivnik, već je viđena kao neprijatelj koji mora biti uništen. A ako pogledate danas, videćete istovetni odnos prema opoziciji kao i devedesetih godina. Dakle, to nije politički konkurent sa kojim ulazite u civilizovanu polemiku, već se opozicija doživljava kao apsolutni neprijatelj koji mora biti uništen“, zaključio je Bešlin.
Evropski savet traži da Sporazum o normalizaciji odnosa Kosova i Srbije uđe u Poglavlje 35
Evropski savet tražiće od Evropske Komisije da im “hitno dostavi predlog za izmene i dopune merila iz Poglavlja 35”, kojim bi u to pregovaračko poglavlje sa Srbijom bili uključeni Sporazum o normalizaciji odnosa Kosova i Srbije i Aneks o njegovoj primeni, navodi se u prvom nacrtu zaključaka evropskih lidera prepremljenjih za predstojeći samit u koje je N1 imao uvid
U nacrtu se navodi i rok – kraj januara 2024. godine.
Istim dokumentom evropski lideri pozvaće Srbiju i Kosovo da „u potpunosti poštuju i sprovode“ i briselski Sporazum i njegov ohridski Aneks „bez daljeg odlaganja i preduslova“, naglašavajući da se to odnosi i na osnivanje Asocijacije/Zajednice opština sa srpskom većinom.
„EU Savet pozdravlja spremnost Srbije i Kosova da prihvate nacrt statuta koji je stranama predstavio medijator EU, uz razumevanje da je potrebno dalje raditi na ovoj osnovi“, dodaje se u tom dokumentu, ali i izražava žaljenje „zbog izostanka njegove primene“.
Predsednici Vlada i država članica EU podsećaju da su normalizacija odnosa dve strane i sprovođenje obaveza iz dijaloga „suštinski uslovi na evropskom putu“ i upozoravaju da „obe strane rizikuju da izgube važne prilike u nedostatku napretka“.
Lideri 27 država članica EU očekuju od Srbije da u potpunosti sarađuje i preduzme sve neophodne mere da se počinioci napada na građane, pripadnike KFOR-a, organa za sprovođenje zakona i novinara tokom demonstracija 29. maja, kao i nasilnih napada na Kososvku policiju 24. septembra na severu Kosova, uhapse i brzo privedu pravdi, dodaje se u prvom nacrtu zaključaka Evropskog saveta pripremljenih za decembarski sastanak.
Evropski Savet ponavlja da nema opravdanja za nasilje, oštro osuđuje nasilne akte i žali što Srbija nije preduzela dovoljne mere u tom pogledu.
U istom dokumentu EU Savet izražava zabrinutost zbog jačanja vojnih snaga Srbije u blizini Kosova, ali i konstatuje da je potom došlo do smanjenja trupa i opreme.
„Srbija i Kosovo moraju da nastave sa stalnim naporima za deeskalaciju, da se uzdrže od jednostranih i provokativnih akcija koje bi mogle da dovedu do tenzija i nasilja i da zaustave retoriku koja izaziva podele“, dodaje se u prvom nacrtu zaključaka Evropskog saveta.
Evropski Savet pozdravlja to što je Srbija preduzela „neke korake“ u pravom smeru, uključujući javno podsticanje kosovskih Srba da učestvuju na lokalnim izborima na severu Kosova, ali i dodaje da bi trebalo da „podstakne kosovske Srbe da se vrate u institucije koje su napustili“.
Lideri država članica EU podsećaju na svoj raniji zaključak da će izostanak smirivanja situacije na terenu „imati posledice“ i pozivaju se na raniju izjavu šefa EU diplomatije Žozepa Borelja, „da je spreman da proceni dalje mere i prema Srbiji i prema Kosovu, ako bude potrebno“.
Ovo je deo prve verzije nacrta zaključaka koji bi trebalo da finalizuju i usvoje ministri evropskih poslova država članica EU na Savetu za opšte poslove 12. decembra, a potom potvrde lideri u okviru Evropskog saveta, na poslednjem ovogodišnjem redovnom samitu, koji je zakazan za 14. i 15. decembar u Briselu.
Očekuje se da dokument bude usvojen bez većih izmena.
Dan ranije, 13. decembra, u Briselu će biti održan i samit EU-Zapadni Balkan, na kome se očekuje dolazak lidera svih država regiona.