Stotine hiljada ljudi u Srbiji na minimalcu: I hleb kupuju na akcijama
Pregovori vlasti i sindikata u Srbiji o minimalnoj ceni rada za sada su neuspešni, a oni koji primaju najnižu platu poručuju da su životna odricanja velika.
Ministarka za rad Darija Kisić Tepavčević navela je 20. avgusta da će se u narednom periodu definisati održiva minimalna cena rada i da je izvesno da će ona biti veća nego što je bila prethodnih godina (Foto: Kisić Tepavčević tokom obilaska fabrike u Jagodini, jul 2021)
Pregovori vlasti i sindikata u Srbiji o minimalnoj ceni rada za sada su neuspešni, a oni koji primaju najnižu platu poručuju da su životna odricanja velika.
“Plate ni iz daleka ne mogu da zadovolje osnovne potrebe, bez obzira da li primate minimalac ili nešto više od toga”, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Zorica Popadić iz Kraljeva na jugozapadu Srbije.
Prema zvaničnim podacima više od 350.000 zaposlenih u Srbiji prima neto minimalac od 32.000 dinara (272 evra) kao redovnu zaradu, a najmanje još toliko radnika ima neznatno veća primanja od minimalne mesečne zarade.
Zorica Popadić navodi da se sa tako malim zaradama teško preživljava.
“Odricanja su velika, počev od kupovine hrane pa do odmora. Uglavnom kupujem na akcijama, čak i osnovne namirnice – hleb, mleko, ulje i šećer. Meso kupujem sve ređe i sve manje. Uglavnom kupujem ono što je najprihvatljivije za džep”, kaže Popadić.
Država nudi 298 evra, sindikati traže 332 evra
Sindikati i vlasti u Srbiji su započeli tokom avgusta pregovore o novoj minimalnoj ceni rada za 2022. godinu, ali posle nekoliko sastanaka dogovor je izostao.
Predstavnici Vlade su izašli sa predlogom da minimalna cena rada naredne godine bude 35.012 dinara (oko 298 evra) na mesečnom nivou.
Međutim, sindikati traže da minimalna zarada naredne godine bude 39.000 dinara (oko 332 evra).
Situaciju dodatno usložnjava i zahtev udruženja poslodavaca, koji insistiraju da povećanje minimalca ne bude veće od šest odsto.
Premijerka Srbije Ana Brnabić izjavila je 24. avgusta da je načelno doneta odluka da će novi iznos minimalne zarade biti veći od 35.000 dinara, ali da ne deluje realno da u ovom trenutku može da dosegne 39.000 dinara koliko zahtevaju sindikati.
U izjavi za javni servis, Radio televiziju Srbije, ministar finansija Siniša Mali rekao je 30. avgusta da će 3. septembra biti održan sledeći sastanak, te da će prvi put minimalna zarada biti oko 300 evra. On je ocenio da je to “znak kontinuiteta koji imamo kao Vlada Republike Srbije”.
‘Krpimo kraj sa krajem’
Među zaposlenima sa najnižim mesečnim primanjima je i radnik strane kompanije Zoran Miljković iz Kragujevca u centralnoj Srbiji.Nezvanična ponuda da minimalac od januara 2022. godine bude 35.000 dinara je sramotna, jer se sa njom ne može normalno preživeti. Mi baš primamo platu koja je u visini te minimalne potrošačke korpe i mogu da kažem da je to jadno i bedno. To je katastrofa i obično krpljenje kraja s krajem. To nije život, to je životarenjeZoran Miljković iz Kragujevca u centralnoj Srbiji, radnik strane kompanije
Miljković smatra da nijedna minimalna mesečna zarada koja ne može da napuni minimalnu potrošačku korpu, kao što je sada slučaj, nije plata nego milostinja.
„Nezvanična ponuda da minimalac od januara 2022. godine bude 35.000 dinara je sramotna, jer se sa njom ne može normalno preživeti. Mi baš primamo platu koja je u visini te minimalne potrošačke korpe i mogu da kažem da je to jadno i bedno. To je katastrofa i obično krpljenje kraja s krajem. To nije život, to je životarenje”, kaže Miljković.
Poslodavcima ponuda ‘prevelik zalogaj’
Predsednik Unije poslodavaca Srbije Nebojša Atanacković predlog vlasti od 35.000 dinara za mnoge poslodavce „prevelik zalogaj”.
„Veliki deo poslodavaca još uvek nije uspeo da se izbori sa zaostalim obavezama iz prošle godine”, rekao je Atanacković za RSE.
Po njegovom mišljenju situacija u privredi nije bila „tako zdrava” da bi se moglo razmišljati o ozbiljnom povećanju koje traže sindikati.
„Do minimalca od 35.000 dinara, ili bilo kog drugog iznosa, možemo stići samo pod uslovom da nam se prihvati povećanje troška i ako se država obaveže da će kroz smanjenje poreza, povećanje neoporezivog dela zarada i razne druge načine to da kompenzuje”, naveo je Atanacković.
Sindikati traže izjednačavanje sa potrošačkom korpom
Sa druge strane, član pregovaračkog tima Ujedinjenog granskog sindikata Nezavisnost Zoran Ristić najavljuje da će taj sindikat insistirati da se minimalna zarada izjednači sa vrednošću minimalne potrošačke korpe koja će, prema procenama, krajem godine koštati oko 39.000 dinara (oko 332 evra).
„Nakon talasa poskupljenja i rasta troškova života, minimalna zarada trebalo bi da bude oko 40.000 dinara (340 evra)”, objasnio je za RSE Ristić.
On je ocenio i da to realan zahtev sindikata, tim pre što se, kako je naveo, predstavnici vlasti “hvale izvanrednim ekonomskim rezultatima”.
Povoljni indikatori za povećanje minimalca
Ministarka za rad Darija Kisić Tepavčević navela je u saopštenju 20. avgusta da će se u narednom periodu definisati održiva minimalna cena rada i da je izvesno da će ona biti veća nego što je bila prethodnih godina.
Ona je podsetila da minimalnu cenu rada definiše čitav niz indikatora koji ukazuju na socijalno-ekonomsko stanje u zemlji, od minimalne cene potrošačke korpe, trenda zarada, kretanja stope zaposlenosti, produktivnosti, do kretanja BDP.
„Dosadašnji povoljni indikatori ekonomskog napretka ukazuju da je moguće da se ta cena poveća, ali je suština da treba da bude održiva i stabilna i to nam je svima cilj”, navela je Kisić Tepavčević.
Kampanja ‘Diži minimalac’
U Srbiji je u toku kampanju pod sloganom „Diži minimalac”, koju realizuje nevladina organizacija Centar za politike emancipacije (CPE) u saradnji sa sindikatima radnika.
U njoj se pozivaju svi građani, društveni pokreti i nevladine organizacije da podrže zahteve sindikata za podizanjem minimalne zarade do nivoa minimalne potrošačke korpe.
Ta kampanja je deo šireg projekta o najnižoj plati potrebnoj za život u zemljama Centralne, Istočne i Jugoistočne Evrope, koji je u aprilu pokrenula globalna mreža Clean Clothes Campaign (CCC), koja okuplja stotine sindikata i nevladinih organizacija širom sveta.
Umesto plate za život, minimalac za preživljavanje
Aktivista Centra za politike emancipacije (CPE), Vladimir Simović objasnio je za RSE da bi na osnovu njihovih istraživanja i izvedenih računica „plata za život u Srbiji” trebalo da bude trostruko veća od sadašnje minimalne zarade.
„Plata za život u Srbiji bi trebalo da iznosi 98.000 dinara (835 evra). Plata za život predstavlja zaradu od koje radnik ili radnica i njihove porodice mogu zadovoljiti osnovne potrebe”, rekao je Simović.
Plata bi, kako je objasnio, trebalo da pokrije troškove hrane, odevanja, stanovanja, javnog prevoza, komunalnih i telekomunikacionih usluga, obrazovanja, zdravstvene zaštite, slobodnog vremena i učešća u kulturnom životu.
Takođe, dodao je, plata za život uključuje i malu štednju od 10 odsto koja služi za pokrivanje nepredviđenih troškova.Ilustracije radi, minimalna potrošačka korpa podrazumeva da tročlana porodica raspolaže sa tek 1.500 dinara za obrazovanje na godišnjem i 580 dinara za hranu na dnevnom nivou. Skupa gledano, minimalna potrošačka korpa indikator je devastacije i osiromašenja našeg društvaVladimir Simović, aktivista Centra za politike emancipacije (CPE)
Sagovornik RSE je rekao i da umesto „plate za život”, Srbija ima minimalnu potrošačku korpu, čija je metodologija, kako je ocenio, višestruko problematična, jer ne odražava civilizacijski minimum zadovoljenja ekonomskih i socijalnih potreba radnika i njihovih porodica.
“Ilustracije radi, minimalna potrošačka korpa podrazumeva da tročlana porodica raspolaže sa tek 1.500 dinara za obrazovanje na godišnjem i 580 dinara za hranu na dnevnom nivou. Skupa gledano, minimalna potrošačka korpa indikator je devastacije i osiromašenja našeg društva”, istakao je Simović.
Ovakvo stanje je, po njegovom mišljenju, posledica politike direktnog privlačenja stranih investicija, koje se subvencionišu iz javnog budžeta, a privlače se, između ostalog, i niskim zaradama.
„To je politika ne samo Srbije već cele jugoistočne Evrope, odnosno postsocijalističkih zemalja, koje se u privlačenju direktnih stranih investicija međusobno takmiče u snižavanju cene zarada i urušavanju radnih prava”, rekao je Simović.
On je ocenio i da je to “trka ka dnu”.
“Iz toga nema izlaza i prosperiteta već je to konstantno takmičenje u srozavanju zarada i radnih prava, u kome se radnici ʼna izvolteʼ nude stranim kompanijama za dramatičnu eksploataciju”.
Fenomen minimalne potrošačke korpe
Potpredsednik Nacionalne organizacije potrošača Srbije (NOPS) Zoran Nikolić objasnio je za RSE da glavni izdatak – hrana i piće – iznosi 40 odsto minimalne potrošačke korpe.
“Pored nje, na komunalne usluge odlazi još 20 odsto prihoda, što znači da se samo na te dve kategorije potroši 60 odsto prihoda prosečnog domaćinstva”, rekao je Nikolić.
On je objasnio i da u preostalih 40 odsto treba uklopiti izdatke za odeću i obuću, zdravstvo, obrazovanje, prevoz, komunikacije, kulturu, rekreaciju, putovanja i ostalo.
„Minimalna potrošačka korpa formirana je na granici egzistencije i u njoj nema ničeg drugog osim hrane, pića i komunalnih usluga, što znači da minimalna zarada apsolutno već dugo vremena nije u skladu sa minimalnom potrošačkom korpom” ocenio je Nikolić.
On je dodao i da nije siguran ni da li je 39.000 dinara (332 evra) dovoljno “da se svi generalno malo podignemo”.
Poređenja radi, minimalac u Hrvatskoj iznosi 435 evra. U bh. entitetu Republici Srpskoj iznosi 520 maraka (260 eura), a u Federaciji BiH 407 maraka (203.5 eura). Na Kosovu iznosi 170 evra, dok u Crnoj Gori trenutno minimalna zarada iznosi 222 eura, a od 1. oktobra ove godine biće 250 eura.
Marton (LSV): Ne zaboraviti zločin proterivanja Hrvata iz Hrtkovaca, da nam se zlo ne bi ponovilo
Portparol opozicione stranke Lige socijaldemokrata Vojvodine – Vojvođani (LSV) Aleksandar Marton podsetio je večeras da je na današnji dan 1992. godine počelo proterivanje Hrvata iz mesta Hrtkovci u Sremu i poručio da se taj zločin mora pamtiti, “da nam se zlo ne bi ponovilo”
Marton je u saopštenju za javnost podsetio da je 6. maja 1992. godine u Hrtkovcima održan skup Srpske radikalne stranke na kom je lider te ultarnacionalističke partije Vojislav Šešelj pročitao imena 17 viđenijih seoskih Hrvata, kojima je javno poručeno da se moraju iseliti, jer će u protivnom biti proterani.
Maja meseca 1992. započela je kampanja zastrašivanja, premlaćivanja i ubistava, koja je za posledicu imala progon više od 40.000 sremskih Hrvata ili oko 85 odsto članova te zajednice, naveo je Marton.
Podsetio je da je takva politika imala epilog u pravosnažno izrečenoj kazni Vojislavu Šešelju za podsticanje progona, deportacije i prisilno raseljavanje, te prisilno premeštanje Hrvata u Sremu.
“LSV je od početka ratova devedesetih godina stala u odbranu ugroženih komšija. Zato smo i sami progonjeni. Ovo moramo pamtiti, da nam se zlo ne bi ponovilo”, poručio je Marton.
Nastavlja se sistematsko uništavanje svega što podseća na Vojvodinu.
Boško Palkovljević Pinki poginuo je kao partizan u Drugom svtskom ratu 10. juna 1942. Imao je svega 22 godine
Iako i danas neke škole, ulice, jedna kasarna u Sremskoj Mitrovici i čuvena sportska hala u Zemunu nose naziv Pinki, o ovom narodnom heroju retko se govori
Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara: SVM ne nudi rešenja, već je deo problema
Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara (DZVM) ocenjuje da Balint Pastor, predsednik Saveza vojvođanskih Mađara (SVM), pokušava da predstavi ovu stranku kao samostalnu političku snagu, dok u stvarnosti ostaje verni saveznik Srpske napredne stranke (SNS)
“Pastor tvrdi da SVM ne ulazi u Vučićev Pokret za narod i državu, ali i dalje sledi politiku SNS-a u svim ključnim pitanjima. Očigledno je da je njihova ‘samostalnost’ samo forma, dok je suština u bespogovornom sprovođenju volje Aleksandra Vučića”, smatraju u DZVM-u.
Oni dalje ocenjuju i da Pastorova izjava da SVM ne traži ministarske funkcije, već želi da zadrži uticaj kroz državne sekretare zapravo predstavlja pokušaj da se održi distanca od SNS-a i odgovornosti koje nosi učešće u vlasti, ali “upravo su ti ‘niži nivoi vlasti’ došli u fokus kada se govori o korupciji i lošim odlukama”.
Iz DZVM-a podsećaju da su upravo u nadležnosti državnog sekretara iz SVM-a bili troškovi izgradnje železničke pruge Novi Sad – Kelebija, koji su porasli za 87 miliona dolara, te da se srušila i nadstrešnica na stanici u Novom Sadu.
“Umesto da preuzme odgovornost, SVM i dalje sprovodi politiku SNS-a, a kada se pojave problemi, beži od odgovornosti. Politika ‘mi bismo, ali da ne uđe’ je prepoznata i više vam neće proći”, poručuju.
Oni su se takođe osvrnuli i na, kako kažu, Pastorovu relativizaciju problema manjinskih prava u vezi s nedostatkom višejezičnih natpisa na železničkim stanicama, što “dodatno potvrđuje da je SVM odavno odustao od borbe za interese vojvođanskih Mađara”:
“Umesto da zahteva poštovanje Zakona o službenoj upotrebi jezika i pisma, on se poziva na probleme u drugim državama. Ovo nije zaštita manjinskih prava, već otvorena kapitulacija pred kršenjem zakona”.
Na kraju, nazivanje građanskih protesta „anarhijom“ i „glasnom manjinom“, zaključuju iz Demokratske zajednice vojvođanskih Mađara, pokazuje da je SVM potpuno na strani režima.
“Umesto podrške građanima koji se bore za pravnu državu, oni štite korumpiranu vlast i svoje privilegije. SVM ne nudi rešenja, već je deo problema – vreme je da prestanu da obmanjuju javnost”, poručuju iz DZVM-a.
Državljanka Hrvatske podržala studente, pa proterana iz Srbije: Ima sedam dana da preseli život i porodicu
Državljanki Hrvatske Arien Stojanović Ivković, koja je u Beogradu završila Medicinski fakultet, zaposlila se, udala i zasnovala porodicu, srpske vlasti su odlučile da uskrate gostoprimstvo posle 12 godina života u srpskoj prestonici, proteraju je iz zemlje i zabrane ulazak na godinu dana. Za preseljenje svog celokupnog života dobila je rok od sedam dana
Arien Stojanović Ivković je u Beogradu završila Medicinski fakultet, zaposlila se i udala za srpskog državljanina sa kojim ima malo dete. Duže od deceniju živi u srpskoj prestonici i nikada do sada nije imala problema sa svojim boravkom.
Sve do 8. aprila ujutro kada ju je pozvao inspektor iz Uprave za strance i pozvao da dođe u prostorije policije, uveravajući je da je s njenim boravkom sve u redu.
Arien za N1 kaže da ju je u policiji sačekalo više inspektora, među kojima je bio i onaj s kojim je razgovarala. Na licu mesta joj je uručeno rešenje kojim se ukida ranije odobren privremeni boravak i zabranjuje ulazak u Srbiju na godinu dana, odnosno do 8. aprila sledeće godine.
Ona dodaje da je time prestala da važi i radna viza koju je imala za rad u Srbiji.
U obrazloženju se šturo navodi da je “organ nadležan za zaštitu bezbednosti Republike Srbije dostavio procenu da boravak državljanke Hrvatske Ivković Stojanović Arien predstavlja neprihvatljivi bezbednosni rizik”.
MUP se za donošenje ovakve odluke pozvao na član 66. stav 1 Zakona o strancima, kojim se predviđa da strancu može da se ukine dozvola privremenog boravka i zabrani ulazak u zemlju ako se naknadno sazna da “postoji jedan ili više razloga propisanih za odbijanje zahteva za privremeni boravak”.
Po čemu je tačno bezbednosni rizik mlada lekarka koja radi u osiguravajućoj kući na proceni štete nastale usled telesnih povreda – ni sama ne zna. Kaže da joj se život svodi na posao, vrtić, dete, porodicu i odlazak na poneki veći studentski protest – ako stigne.
A upravo u tom protest, sagovornica N1 vidi mogući razlog za njeno proterivanje. Kaže da je studente, njihove zahteve I proteste podržala ne samo na ulici, već i na svojim društvenim mrežama. Dodaje da je na Instagramu kao lekar osudila ulazak predsednika Aleksandra Vučića u jedinicu intenzivne nege i dodirivanje bez rukavica povređenih u požaru u Kočanima.
Srpska policija Arien je dala rok od sedam dana da napusti zemlju i rok od 15 dana da uloži žalbu, s tim što žalba ne odlaže izvršenje rešenja.
Time je ova žena primorana da napusti grad u kojem živi duže od decenije, a njena mlada porodica će biti rasturena.
“Možda ću ostati bez posla, možda ću morati da odvedem dete sa sobom, što znači da neće viđati oca, ići u vrtić”, navodi Arien u razgovoru za N1.
Zbog zabrane ulaska u zemlju, neće moći da dovodi dete, koje je dvojni džavljanin, u posetu porodici u Srbiji, već će kontakti zavisiti isključivo od njihove mogućnosti da dođu u Hrvatsku.
Naša sagovornica se obratila za pomoćAmbasadi Republike Hrvatske u Beogradu, a najavila je i žalbu na pomenuto rešenje srpskih službi bezbednosti.
Kako nezvanično saznajemo, Arien nije usamljen slučaj i više hrvatskih državljana je umesto dozvole za privremeni boravak dobilo zabranu ulaska u Srbiju.
N1 se ovim povodom obratio MUP-u Srbije, ali do objavljivanja ovog teksta odgovor nismo dobili.
LSV: Stefanović naredio hapšenje Olenika posle gostovanja na N1
Stranka Vojvođani-LSV saopštila je da je glavni javni tužilac Višeg javnog tužilaštva Nenad Stefanović naredio hapšenje Aleksandra Olenika nakon gostovanja na TV N1
„Glavni javni tužilac Nenad Stefanović naredio je hapšenje Aleksandra Olenika, potpredsednika LSV, posle njegovog gostovanja na N1srbija u toku kog je izneo podatke o pucanju zvučnim topom na građane. Srećom, ovo „uputstvo“ nije primenjeno. Za sada“, navodi se u saopštenju stranke.
„Danas je tužilaštvo, prvi put od 15. marta, počelo da saslušava ljude i uzima izjave ljudi koji su imali zdravstvene probleme zbog upotrebe neke vrste soničnog, zvučnog oružja“, istakao je advokat i potpredsednik Lige socijaldemokrata Vojvodine Aleksandar Olenik tada za N1. Dodao je da se „prvi put posle negacija i pretnji da će biti hapšeni oni koji pominju zvučno oružje – tek danas počinje sa izjavama žrtava koje imaju lekarske nalaze“.
Ono što je prethodilo velikom protestu koji se odžao u Beogradu 15.marta je već poznato u celom svetu: sa jedne strane imali smo nasmejanu Srbiju, studentske marševe… dok se toj Srbiji suprostavio režim svakodnevnim pretnjama, širenjem straha i na sam dan protesta dovoženjem tenkova u predgrađa, zaustavljanjem saobraćaja u zemlji i glavnom gradu, skupljanjem naoružanih maskiranih kriminalaca u Pionirskom parku
Protest je pokazao da studente i građane motiviše želja za slobodnom, demokratskom Srbijom u kojoj institucije funkcionišu u skladu sa Ustavom i zakonima! Taj dan je potpuno demaskirao režim Aleksandra Vučića i pokazao je da se oni boje pravde i istine, kao i da na svaki način pokušavaju da spreče saznanje o njihovom činjenju i negiraju svoju odgovornost za pad nadstrešnice u Novom Sadu i smrt 16 ljudi, za upotrebu ‘zvučnog topa’, da lažu javnost o ispunjenju studentskih zahteva ili da proizvode lažne vesti poput one da je u Odžacima vođa studentskog protesta pucao i ranio jednog naprednjaka! Sam Vučić pokazuje u svojim nastupima, koje sada ima i po nekoliko dnevno, da svoj položaj doživljava kao svoju životnu sudbinu, čak pokazuje i crtu nenormalnosti gde na samu državu gleda kao na ličnu svojinu!
Režim je, tog dana, planirao nasilje, čak je želeo da toliko kulminira da dođe i do žrtava! Oni bi to nazvali ‘pokušajem Majdana’! Na delu je bio otvoreni državni terorizam! Sada su se spremili da urade u centru Beograda ono što su već pokušali u Banjskoj na Kosovu! Okidač za nasilje je trebala biti zloupotreba, u Srbiji, zabranjenog ‘zvučnog topa’ (sonic weppon)! U javnosti Srbije više nema dileme da je neka vrsta tog oružja upotrebljena i da je to uradila policija Srbije! Ja sam skeptik prema tom scenariju iz prostog razloga što je srpska policija toliko korumpirana i razjedinjena, klanovski podeljena, da bi se do sada saznalo i ko je pucao, sa kog mesta i iz kog oružja! Još 16.marta dobio sam informaciju da je zloupotreba izvršena sa krova Ruskog doma i da je na građane pucano iz ruske verzije Vortex ili ring-gun topa!
Mesto je savršeno za upotrebu, zbunjuje jer je zvuk morao da se odbijeod zgrade predsedništva u oba pravca ulice kralja Milana – ka Terazijama i Slaviji! Niko se ne bavi, osim mene, s tim scenarijem, a iz dana u dan je sve veća mogućnost da se upravo to dogodilo! Ogromna većina stručnjaka koja je analizirala dostupne snimke govori upravo o Vortex ili sličnom topu, organizacija Earshot to tvrdi, a i sama kompanija Genasys, koja je proizvođač lrad450 topova koje poseduje Srbija, u svom demantiju govori da je zvuk sa snimaka proizveden ring-gun topom, a ne njihovim! Vučić samouvereno zove FSB, FBI i EU da pošalju stručnjake u Srbiju i utvrde istinu! Naravno, on zna da FSB sebe neće optužiti, a da ostali ne mogu da utvrde istinu jer ne mogu da uđu u Ruski dom i izvrše istragu! Istovremeno, Vučić i Vulin se otvoreno zahvaljuju Rusiji što im je pomogla tog dana i što redovno sarađuju u naporima da spreče ‘obojenu revoluciju’! Srećom, neverovatna prisebnost i pamet studenata je sprečila da se ostvari Vučićev naum! Oni su minut posle haosa koji je nastao upotrebom zvučnog topa objavili da je protest završen i da se vraćaju na svoje fakultete! Tada se dogodilo nešto potpuno neverovatno, nekoliko stotina hiljada građana koja je na protest došla da bi videla leđa ovom režimu ih je poslušala i razišla se – Srbija je jasno rekla: srušićemo ga gandijevski – bez nasilja! Ta saradnja je iznenadila Vučića i ‘skinula ga golog’! Sve što mu je sada preostalo je otvorena diktatura ili gubitak vlasti!
Najvažnije poruke protesta 15.03. su:
– Da je zbog masovnosti skupa režim izgubio legitimitet
– Da nasilje na kojem režim insistira više ne prolazi – STRAHA VIŠE NEMA
Evropski mediji sve više pišu o protestu i o srpskim studentima, nazivaju ih čak i evropskom avangardom! Vucic i njegov režim su pod baražnom paljbom, sada ga neki čak otvoreno nazivaju diktatorom! Ti mediji, ali i mnoge evropske vlade, kao i sam EU parlament traže od EU komisije da se uključi u problem i pomogne građanskoj Srbiji da se izbori za evropsku budućnost, koja je sa Vučićem nemoguća! Dok pišem ovaj tekst odvijao se i završen je hitan sastanak u Briselu koji su Vučiću zakazali Ursula von der Leyen I Antonio Costa! Njihovi kratki i jasni postovi na društvenim mrežama bez održane konferencije za medije govore da je Vučić imao neprijatan sastanak! Insistiranje na ubrzanju reformi u pravosuđu, izbornom zakonodavstvu, slobodnim medijima i borbi protiv korupcije u stvari kažu: ispuni studentske zahteve! Na zalost do pro-evropske prelazne vlade još uvek nismo došli samo iz razloga što niko u Srbiji to ne traži od EU! Istovremeno, Evropski sud za ljudska prava je postavio Srbiji pitanja o upotrebi zvučnog topa i zahteva odgovore do 31. ovog meseca! Sve ovo jesu ozbiljni pritisci na Vučića! Od reči, znam da su dela EU mnogo opasnija za režim, ali njih građani Srbije teže vide. Ta dela su: ne otvaranje klastera u pregovorima, ne primanje Srbije u SIPA, kao i ne puštanje novca za rast BDP! Srbija je zbog toga u ozbiljnom problemu, od početka godine je morala da pozajmi čak 3 milijarde evra kako bi ispunila budžetske obaveze!
Da li će Vučić ispuniti zahteve? Neće!!! Ispunjenje bi značilo njegov pad, ali i probleme sa slobodnim i nezavisnim sudovima u Srbiji zbog svega što je činio kao apsolutni vladar! Svako normalan bi se obeshrabrio posle pola miliona okupljenih na protestu! Medjutim, on nastavlja sa lažima, podizanjem tenzija, preti svima – profesorima, univerzitetu, prosvetnim radnicima, policiji, tužilaštvu, studentima, opoziciji, medijima… Pokušava da napravi politički pokret kojim želi da zamaskira SNS, kao da su ljudi ‘veverice’, pokušaće i da formira novu vladu sa što je manje političara u njoj!
Sve to mu je pogrešna taktika! On više i ne može da ima pravu taktiku, samo može da kupi još koji dan na vlasti. Zato će narednih dana, kada bude bio zakazan novi protest, pola miliona okupljenih građana lako prerasti u milion!