Sporadične i delimične informacije o tome da oružje, proizvedeno u Srbiji, koriste ukrajinske snage potvrđene su izveštajem Pentagona u kojem se navodi da se Srbija složila da naoružava Ukrajinu.
“Srbija nije prodavala, niti će, oružje ukrajinskoj niti ruskoj strani”, bila je prva reakcija ministra odbrane Miloša Vučevića.
U Ambasadi Sjedinjenih Država u Beogradu rekli su za Radio Slobodna Evropa (RSE) da nemaju saznanja o tome da Srbija prodaje oružje Ukrajini.
Ipak, on nije isključio mogućnost da se oružje iz Srbije našlo u ratu u Ukrajini.
Šta se zna?
Agencija Rojters (Reuters) objavila je 12. aprila da je Srbija pristala da isporuči oružje Kijevu ili ga je već poslala.
Rojters je informaciju objavio na osnovu uvida u poverljiv dokument Pentagona. On je deo desetina poverljivih dokumenata objavljenih na internetu poslednjih nedelja.
Mediji navode da bi to moglo da bude najozbiljnije odavanje američkih tajni poslednjih godina. Rojters nije mogao nezavisno da potvrdi autentičnost dokumenta.
Zvaničnici Pentagona naveli su da postoji mogućnost da su pojedini dokumenti “izmenjeni”, navodi BBC.
Pod naslovom “Evropa – Odgovor na tekući sukob Rusije i Ukrajine”, dokument u obliku grafikona navodi “procenjene stavove” 38 evropskih vlada kao odgovor na ukrajinske zahteve za vojnu pomoć.
Grafikon je naveo da je Srbija odbila da pruži obuku ukrajinskim snagama, ali se obavezala da će poslati ubojitu pomoć ili ju je već isporučila. Takođe i da Srbija ima političku volju i vojnu sposobnost da u budućnosti obezbedi oružje Ukrajini.
Šta se zna – reakcija iz Srbije?
Ministar odbrane Srbije Miloš Vučević izjavio je da “Srbija nije prodavala, niti će, oružje ukrajinskoj niti ruskoj strani, niti zemljama u okruženju tog konflikta”.
Vučević: Nekome je cilj da destabilizuje našu zemlju
“Nekome je očigledno cilj da destabilizuje našu zemlju i da je uvuče u konflikt u kome nećemo da učestvujemo”, naveo je Vučević u pisanoj izjavi 12. aprila.
Vučević, međutim, nije isključio mogućnost da se neko oružje, kako je naveo, na “nekakav volšeban način”, nađe i na teritoriji konflikta.
Demantij je stigao i iz Ministarstva spoljnih poslova Srbije. Prvi potpredsednik Vlade i šef diplomatije Ivica Dačić je u pisanoj izjavi ponovio da od početka ruske invazije na Ukrajinu iz Srbije nije izvezeno oružje ni jednoj od strana u sukobu.
U Ambasadi SAD su za RSE rekli da ne mogu da komentarišu navodne poverljive informacije, ali su dodali da “prema našim saznanjima, Srbija ne prodaje oružje Ukrajini”.
Ambasada Ukrajine u Srbiji saopštila je za Radio Slobodna Evropa da ne raspolaže informacijama o isporuci oružja iz Srbije Ukrajini. Kažu da se rukovode dosadašnjim javnim izjavama zvaničnika Srbije o toj temi.
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić obavestio je javnost nakon invazije na Ukrajinu u februaru 2022. da Srbija neće izvoziti oružje nijednoj od strana u sukobu.
Vučić je ranije istakao da Srbija neće izvoziti oružje stranama u sukobu
On je takođe često podsećao i da Srbija osuđuje invaziju, ali da neće uvesti sankcije Rusiji.
Vučić je u svojim izjavama ostavljao prostor da do toga ipak dođe zbog pritiska Zapada na Srbiju, koja tradicionalno održava dobre odnose sa Rusijom.
Sa druge strane, Kremlj je već “podigao” obrvu u pravcu zvaničnog Beograda zbog prethodnih navoda o srpskom oružju.
Šta se zna o prethodnim navodima?
Ruski portal Mash objavio je 27. februara snimak, tvrdeći da se na njemu vidi 3.500 srpskih Grad raketa u skladištu oružja u Bratislavi u Slovačkoj.
Portal je naveo da je Slovačka tranzit zemlja za rakete i da su one završile u Ukrajini.
Portal je objavio i dokumenta, čiju autentičnost RSE nije mogao da potvrdi, a koja navodno pokazuju da je kanadska firma “JNJ Export Import” naručila rakete od kompanije oružja “Krušik” iz Srbije.
Proizvođač oružja “Krušik”, Valjevo
Ruski medij je izneo tvrdnju da su sanduci odleteli iz Srbije u Tursku gde se tranzitom, kao posrednik, bavila turska firma “Arca Savunma Sanayi Ticaret”, preko koje je tovar otišao u Slovačku, a potom u Ukrajinu.
Snimci i fotografije su se proširile potom po društvenim mrežama i dospeli u medije u Srbiji.
Ministar odbrane Srbije Miloš Vučević istog dana negirao je da Srbija izvozi oružje u Ukrajinu i Rusiju.
On je, međutim, i tada rekao da to da li privatne kompanije kupuju na trećim tržištima i prodaju kompanijama u nekim drugim državama, nije pitanje za Srbiju. “To je međunarodna trgovina”, dodao je Vučević tada.
On je poručio i da niko ne može da kazni Srbiju da ne izvozi zato što postoji sumnja gde će šta i kako da završi.
Izjave u kojima demantuju izvoz srpskog oružja u Ukrajinu tada su dali i predsednik Srbije Vučić i ministar spoljnih poslova Ivica Dačić, kao i lokalna fabrika oružja “Krušik”.
Portparolka Ministarstva spoljnih poslova Rusije Marija Zaharova je izjavila 2. marta da informacije o srpskom oružju u arsenalu vojske Ukrajine izazivaju “najdublju zabrinutost”.
Zaharova: Informacije izazivaju “najdublju zabrinutost”
Ona je navela da je Moskva zatražila od Beograda zvaničan stav o informacijama da je Ukrajini isporučeno oružje iz Srbije.
Zaharova je poručila i da Kremlj “pomno prati ovu priču”.
Pet meseci ranije, još jedan događaj izazvao je spekulacije o izvozu srpskog oružja Ukrajini. Avion “antonov An-12” poleteo je 16. jula sa aerodroma u Nišu na jugu Srbije i srušio se kod Kavale na severu Grčke.
Tom prilikom poginulo je svih osam članova posade, a uskoro se saznalo da je reč o ukrajinskom avionu, koji je nosio 11,5 tona municije srpske namenske industrije.
Vlasti u Srbiji objasnile su tada da je pošiljka bila u vlasništvu privatne srpske kompanije “Valir” i da je svo oružje proizvedeno i nabavljeno od državne fabrike oružja Krušik. Takođe je navedeno da je broker bila firma iz Bosne i Hercegovine – kompanija “BA-Metalexport”.
U objašnjenju se navodilo da je krajnji korisnik oružja, odnosno vežbovnih mina, trebalo da bude Ministarstvo odbrane Bangladeša, a ne Ukrajina.
Slična situacija se dogodila i u martu 2022. godine, kada su se na društvenim mrežama i u pojedinim ruskim medijima pojavile fotografije koje navodno prikazuju da se oružje proizvedeno u Srbiji koristi u Ukrajini.
Vlasti u Beogradu negirale su i tada za RSE da je Srbija u proteklih osam godina izvozila oružje u tu zemlju.
U Ministarstvu trgovine Srbije, koje je nadležno za izdavanje izvoznih dozvola za naoružanje i vojnu opremu, tada su naveli i da u istom periodu iz Srbije nije izvezeno oružje ni u bilo koju drugu zemlju, gde bi krajnji korisnik bila Ukrajina.
Broj izdatih dozvola za izvoz naoružanja i vojne opreme
U poslednjem izveštaju iz 2020. godine navodi se da je izdato 308 dozvola u vrednosti od oko 836 miliona američkih dolara. Dozvole za izvoz su izdate kupcima u 59 zemalja.
Šta se ne zna?
Izjave ministra odbrane Srbije da postoji mogućnost da srpsko oružje ipak završava u Ukrajini pitanje su poštovanja end user sertifikata.
U tom dokumentu svaki kupac oružja proizvedenog u Srbiji mora da navede ko je krajnji korisnik tog oružja.
Prema međunarodnim pravilima poštovanje end user sertifikata je obavezna.
“To je pitanje za one države koje ne poštuju međunarodne norme, ugovorne klauzule i uzuse poslovanja”, naveo je ministar odbrane Srbije u svojoj reakciji od 12. aprila.
On, međutim, nije precizirao dalje svoj odgovor, a Ministarstvo odbrane nije odgovorilo na upit RSE za dodatno objašnjenje.
Veze sa sankcionisanim dilerom oružja
Istraživački novinari Balkanske istraživačke mreže (BIRN) otkrili su u avgustu 2022. godine da srpski trgovac oružjem, Slobodan Tešić, koji se nalazi na crnoj listi SAD, izvozi oružje u tu zemlju preko dve povezane firme.
BIRN je tada naveo i da je, među kupcima, i američka kompanija koja radi za Pentagon.
Tešić se na crnoj listi SAD našao još 2017. godine, da bi krajem 2019. na nju bili stavljeni i njegovi saradnici i nekoliko povezanih firmi.
SAD su navele da je Tešić sankcionisan zbog podmićivanja i kršenja embarga na oružje.
I Velika Britanija je Tešića stavila na crnu listu odlukom od 9. decembra 2022. godine.
“Slobodan Tešić, značajan trgovac oružjem iz Srbije, optužen za podmićivanje glavnog državnog tužioca druge zemlje”, navodi se u obrazloženju Velike Britanije.
Međutim, novinari BIRN-a otkrili su da su kompanije povezane sa Tešićem izvozile oružje za šest američkih firmi, uključujući i jednu koja sarađuje sa Pentagonom.
Navodi BIRN-a među dve firme koje su povezane sa Tešićem, a izvozile su u SAD, pominju firmu “Valir”. Druga se zove “Zenitprom”.
Tešić se o navodima nikada nije javno izjašnjavao. Pentagon nije odgovorio novinarima BIRN-a.
Predstavnik “Valira”, koji nije želeo da se predstavi novinaru BIRN-a, rekao je da su tvrdnje o vezama sa Tešićem “izmišljotine”.
Izdate dozvole Ministarstva trgovine
Na sajtu Ministarstva trgovine je poslednji izveštaj o izdatim dozvolama za izvoz naoružanja i vojne opreme objavljen 2020. godine.
U njemu se navodi da je te godine izdato 308 dozvola u ukupnoj vrednosti od oko 836 miliona američkih dolara. Prema tom izveštaju, dozvole za izvoz su izdate kupcima u 59 zemalja.
Ministarstvo trgovine nije odgovorilo na upit RSE o tome da li je izdalo dozvole za izvoz oružja u Ukrajinu, kao i da li bi bilo moguće da se oružje, proizvedeno u Srbiji, izveze u Ukrajinu bez dozvole zvaničnog Beograda.
To će, kako i sam NIS očekuje, imati velike posledice na kompaniju, a cenu će na kraju platiti i potrošači.
Kao i uvek do sada, NIS je američkim vlastima poslao novi zahtev za odlaganje primene sankcija, ali ovog puta, kako deluje, sa manje šanse za uspeh, piše Nova ekonomija.
Licenca kojom se NIS-u omogućava obavljanje operativnih poslova, a primena sankcija odlaže, ističe sutra.
Predsednik Srbije Aleksandar Vučič izjavio je danas da će Srbija morati da pronađe način kako da reši taj problem, dodajući da će morati da razgovaraju sa Rusima koji su većinski vlasnici u kompaniji.
“Nadam se da kompanija neće otpuštati veliki broj radnika, ali videćemo. U svakom slučaju, razgovaraćemo sa Rusima o svemu, jer sad više nemamo šta da razgovaramo sa Amerikancima“, rekao je Vučić.
Prema njegovim rečima, SAD su “isterale svoje”, Evropa će da podrži američke sankcije.
“Sasvim sam siguran da će posle kratkog vremena i JANAF da prestane da isporučuje naftu“, kazao je Vučić.
„Ja, kao majka poginulog deteta, neću dati na Bačulova jer znam da nije kriv i stojim uz njega“: Dijana Hrka o sramnoj kampanji koju Vučić vodi
Dijana Hrka, majka Stefana Hrke, jednog od nastradalih prilikom pada nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu, kaže da ona kao majka poginulog deteta čvrsto stoji uz Mišu Bačulova koji proteklih dana trpi strašne pritiske, otkako je predsednik Aleksandar Vučić javno govorio da je kobnog dana prolazio pored nadstrešnice, uprkos tome što je Bačulov to i sam ranije javno govorio
Otkako je predsednik Srbije Aleksandar Vučić javno govorio o lideru Pokreta „Budi heroj“ Miši Bačulovu iz Novog Sada, pominjući perfidno kako je prošao pored nadstrešnice na dan kada je pala, očigledno sa namerom da insinuira njegovu povezanost sa tragedijom, Bačulov se nalazi na meti režimskih medija, dok stranačka mašinerija pokušava da ga provuče kroz blato. Ipak, da Bačulov u ovome nije sam, poručuje u razgovoru za Novu Dijana Hrka, majka Stefana poginulog 1. novembra.
Miša Bačulov Foto:BETAPHOTO/DRAGAN GOJIC
„Vučić pokušava da okrivi Mišu Bačulova za ono za šta je on kriv, prvenstveno on, pa svi ljudi oko njega. On traži krivca u nekom drugom, nikoga nisu uhapsili za nadstrešnicu evo sad će godinu dana, hapse nevine studente, policija juri nas goloruke, bacaju nam suzavce, šta nam sve ne rade, i on sad pokušava jednog Mišu Bačulova, koji je čiste duše i srca izašao da se bori sa nama svima za pravdu i istinu. Mora sada na nekoga, pa je pokušao na Mišu, a verujte da mu to nećemo dozvoliti, neće mu uspeti. Ja kao majka poginulog deteta, neću dati na Mišu jer znam da nije kriv i ja stojim uz njega“, kaže Hrka u razgovoru za Novu.
Da pad nadstrešnice nije izazvan namerom pojedinca ili terorističke grupacije, više puta je do sada i zvanično potvrđeno, čak je i samo tužilaštvo potvrdilo da jedinice koje su bile na licu mesta, nisu pronašle nikakav trag koji bi mogao da dovede u sumnju na tako nešto. Identično potvrđuje i naša sagovornica, pozuvajući se na svoja posredna i neposredna saznanja.
„Pod broj jedan, znam da je antiteroristička jedinica izlazila na lice mesta kada se to desilo i da ništa nije bilo od toga, nije bilo nikakvog signala da je bilo kakav da je izvršen bilo kakav teroristički napad. Vraćali su kamere i pregledali toliko puta, znam čak i ljude koji su radili na tome, ne postoji nikakva indicija da je bio teroristički napad. Njemu je sada cilj da pred godišnjicu okrivi nekoga drugog, a ne one koje treba da okrivi. To je bruka i sramota za jednog predsednika, sada je prešao sve igrice. Smatram da je sada dotakao dno dna“, kaže naša sagovornica.
Dijana Hrka, Komemorativna šetnja, 11 meseci od pada nadstrešnice Foto: Amir Hamzagić/Nova.rs
Na primeru Miše Bačulova, kaže Hrka, možemo da zaključimo da se svi sutra možemo naći pod istim optužbama.
„Možemo to da očekujemo da bilo koga od nas sutra okrivi jer njemu će biti krivi svi, osim njega. On neće priznati krivicu i neće „dati“ Gorana Vesića i ljude oko njega. Mi znamo da su u igri bile pare, ne može niko da mi kaže da su radili po zakonu i propisima, radili su onako kako oni misle da treba. Posle svega što sam videla i čula, meni izgleda kao da su to hteli da smadrljaju, da upotrebim taj izraz. Vidite da sve što su radili, da se ruši. Ništa im nije opstalo. Ne znam, samo još jedan dan da propadnemo kroz ovaj asfalt koji rade, vidite da to puca. Pa nedavno su otvorili tunel, a zašto su ga sada zatvorili? I sad ćemo svi drugi biti krivi, a ne pravi krivci. Pa neće moći, gospodo“, odlučna je naša sagovornica.
Pojašnjava i da će pravdu i zakon potražiti i van granica Srbije, nezavisno od toga kakav će ishod biti ovde.„Tužiću državu Srbiju i Aleksandra Vučića, to će biti dve tužbe. Imam nameru da ga tužim za sve što radi, za sva zlodela. Maltretira pošten narod, okomili su se na Mišu Bačulova. Ja ću njega uvek podržati. I ne daj Bože da je bilo kog drugog čoveka optužio za pad nadstrešnice, ja bih isto stala uz tog čoveka i zaštitila ga. Mi ovo ne smemo više da dozvolimo. Ljudi oko mene se targetiraju, pod prismotrom su policije, svi koji su meni bliski, imaju po jednu službenu „škodu“ ispred vrata. To je bruka i sramota šta rade, ako žele nešto od mene, neka me pozovu na razgovor. Ja sam uvek tu, ali da ne diraju ljude oko mene. Oni nisu ništa krivi, to su ljudi koji su ostali uz mene jer znaju kakva sam, ko sam i šta sam, da tražim pravdu za svoje dete i ništa drugo“ kaže Hrka i podseća na tretman kroz koji prolazi njen advokat Ivan Ninić.Foto: Filip Krainčanić/Nova.rs„Evo vidite šta rade mom advokatu, žao mi je Ivana Ninića i njegove porodice koji trpe pritiske zbog mene. On je jedan častan i pošten čovek, nije odustao od mene u svoj ovoj muci i hvala nam na tome. E nama trebaju takvi ljudi, a oni takve ljudi ne mogu da podnesu jer su sušta suprotnost“, zaključuje u razgovoru za Novu Hrka.
Marton (LSV): Zlo je počelo Miloševićevim udarom na Vojvodinu
Portparol opozicione stranke Liga socijaldemokrata Vojvodine – Vojvođani (LSV) Aleksandar Marton izjavio je večeras da je, pre 37 godina, “počelo zlo, udarom Miloševića” na autonomiju Vojvodine
“Zlo je počelo udarom Miloševića na Vojvodinu i njenu autonomiju, oktobra 1988. godine. Jogurt revolucija uvod je u raspad Jugoslavije i krvave ratove. Vojvodina je bila ogledno dobro za memorandumske ciljeve, koje je Milošević uzjahao i potom uništio sve čega se dohvatio”, naveo je Marton u izjavi za javnost.
Ocenio je da su od Vojvodine “ostali samo tragovi”.
“U Jugoslaviji, drugi iza Slovenije, a danas sve prazniji, siromašniji i jadniji. Ali, nema nazad samo borba”, poručio je Marton
Marton (LSV): Ne zaboraviti zločin proterivanja Hrvata iz Hrtkovaca, da nam se zlo ne bi ponovilo
Portparol opozicione stranke Lige socijaldemokrata Vojvodine – Vojvođani (LSV) Aleksandar Marton podsetio je večeras da je na današnji dan 1992. godine počelo proterivanje Hrvata iz mesta Hrtkovci u Sremu i poručio da se taj zločin mora pamtiti, “da nam se zlo ne bi ponovilo”
Marton je u saopštenju za javnost podsetio da je 6. maja 1992. godine u Hrtkovcima održan skup Srpske radikalne stranke na kom je lider te ultarnacionalističke partije Vojislav Šešelj pročitao imena 17 viđenijih seoskih Hrvata, kojima je javno poručeno da se moraju iseliti, jer će u protivnom biti proterani.
Maja meseca 1992. započela je kampanja zastrašivanja, premlaćivanja i ubistava, koja je za posledicu imala progon više od 40.000 sremskih Hrvata ili oko 85 odsto članova te zajednice, naveo je Marton.
Podsetio je da je takva politika imala epilog u pravosnažno izrečenoj kazni Vojislavu Šešelju za podsticanje progona, deportacije i prisilno raseljavanje, te prisilno premeštanje Hrvata u Sremu.
“LSV je od početka ratova devedesetih godina stala u odbranu ugroženih komšija. Zato smo i sami progonjeni. Ovo moramo pamtiti, da nam se zlo ne bi ponovilo”, poručio je Marton.
Nastavlja se sistematsko uništavanje svega što podseća na Vojvodinu.
Boško Palkovljević Pinki poginuo je kao partizan u Drugom svtskom ratu 10. juna 1942. Imao je svega 22 godine
Iako i danas neke škole, ulice, jedna kasarna u Sremskoj Mitrovici i čuvena sportska hala u Zemunu nose naziv Pinki, o ovom narodnom heroju retko se govori
Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara: SVM ne nudi rešenja, već je deo problema
Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara (DZVM) ocenjuje da Balint Pastor, predsednik Saveza vojvođanskih Mađara (SVM), pokušava da predstavi ovu stranku kao samostalnu političku snagu, dok u stvarnosti ostaje verni saveznik Srpske napredne stranke (SNS)
“Pastor tvrdi da SVM ne ulazi u Vučićev Pokret za narod i državu, ali i dalje sledi politiku SNS-a u svim ključnim pitanjima. Očigledno je da je njihova ‘samostalnost’ samo forma, dok je suština u bespogovornom sprovođenju volje Aleksandra Vučića”, smatraju u DZVM-u.
Oni dalje ocenjuju i da Pastorova izjava da SVM ne traži ministarske funkcije, već želi da zadrži uticaj kroz državne sekretare zapravo predstavlja pokušaj da se održi distanca od SNS-a i odgovornosti koje nosi učešće u vlasti, ali “upravo su ti ‘niži nivoi vlasti’ došli u fokus kada se govori o korupciji i lošim odlukama”.
Iz DZVM-a podsećaju da su upravo u nadležnosti državnog sekretara iz SVM-a bili troškovi izgradnje železničke pruge Novi Sad – Kelebija, koji su porasli za 87 miliona dolara, te da se srušila i nadstrešnica na stanici u Novom Sadu.
“Umesto da preuzme odgovornost, SVM i dalje sprovodi politiku SNS-a, a kada se pojave problemi, beži od odgovornosti. Politika ‘mi bismo, ali da ne uđe’ je prepoznata i više vam neće proći”, poručuju.
Oni su se takođe osvrnuli i na, kako kažu, Pastorovu relativizaciju problema manjinskih prava u vezi s nedostatkom višejezičnih natpisa na železničkim stanicama, što “dodatno potvrđuje da je SVM odavno odustao od borbe za interese vojvođanskih Mađara”:
“Umesto da zahteva poštovanje Zakona o službenoj upotrebi jezika i pisma, on se poziva na probleme u drugim državama. Ovo nije zaštita manjinskih prava, već otvorena kapitulacija pred kršenjem zakona”.
Na kraju, nazivanje građanskih protesta „anarhijom“ i „glasnom manjinom“, zaključuju iz Demokratske zajednice vojvođanskih Mađara, pokazuje da je SVM potpuno na strani režima.
“Umesto podrške građanima koji se bore za pravnu državu, oni štite korumpiranu vlast i svoje privilegije. SVM ne nudi rešenja, već je deo problema – vreme je da prestanu da obmanjuju javnost”, poručuju iz DZVM-a.