Slučaj Nacionalni stroj: Kad je pravosuđe bilo pravosuđe
Nasilni upad dvadesetak pripadnika neregistrovane neonacističke organzacije Nacionalni stroj na antifašističku tribinu na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, 9. novembra 2005. godine, i potonje suđenje većini njih koje je okončano osuđujućim zatvorskim presudama, iz današnje perspektive predstavljalo je zadovoljenje pravde i doprinelo trajnoj zabrani delovanja te organizacije
Nasilni upad dvadesetak pripadnika neregistrovane neonacističke organzacije Nacionalni stroj na antifašističku tribinu na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, 9. novembra 2005. godine, i potonje suđenje većini njih koje je okončano osuđujućim zatvorskim presudama, iz današnje perspektive predstavljalo je zadovoljenje pravde i doprinelo trajnoj zabrani delovanja te organizacije.
Iako osuđeni na zakonski minimum zbog izazivanja nacionalne mržnje i netrpeljivosti, jednogodišnja zatvorska kazna neformalnom neonacističkom vođi Goranu Davidoviću i polugodišnja kazna tadašnjem mlađem punoletniku Miodragu Stefanoviću izazvala je pozitivnu reakciju javnosti i doprinela da ona razume opasnost fašizma i vrednosti antifašizma, što je po oceni sagovornika VOICE-a danas nemoguće.
Istoričaru Milivoju Bešlinu sudski postupak protiv pripadnika Nacionalnog stroja danas deluje kao sećanje na bolju prošlost zato što je tada bilo moguće da se javnost senzibiliše za jedan fašistički napad na antifašističkoj tribini.
„Javnost je tada reagovala na nasilje, i verbalno i fizičko, što danas više ne prepoznajemo kao problem. Takav senzibilitet javnosti u to vreme nam govori i da smo bili koliko-toliko demokratsko društvo, što danas nismo. Institucije su funkcionisale i bilo je moguće da imamo sudstvo koje odreaguje. Najpre tužilaštvo koje prepozna da je to krivično delo, a onda i sudski epilog“, rekao je Bešlin za VOICE.
Prema njegovim mišljenju, ovde je reč o mikroslučaju koji je za građane Novog Sada izuzetno važan i sećaju ga se jer se na osnovu njega jasno vidi koliko smo kao društvo regresirali i gde smo zapravo danas.
Milivoj Bešlin: Danas vrh države šalje suprotnu poruku, da je fašizam dobrodošla stvar.
Bio je to skup kojim su studenti želeli da podsete na zloglasnu Kristalnu noć, ali i da upozore na opasnost od fašističkih elemenata u našem društvu. Za uvodničara je izabran profesor Milenko Perović koji je upravo o tome i pričao kada su ga nasilno prekinuli u izlaganju mladići iz organizovane grupe jednoobrazno obučenih, pretežno studenata baš tog fakulteta, i vređali ga na nacionalnoj osnovi.
Događaju je prisustvovao mali broj novinara, a o incidentu je javanost odmah obavestio o incidentu novinar agencije Beta Dinko Gruhonjić. Televizijskih ekipa u sali nije bilo, ali je organizator angažovao snimatelja zahvaljujući čijim snimcima su građani Srbije saznali razmere onoga što se te večeri dogodilo.
Ovaj snimak je detaljno gledan i kao dokazni materijal tokom suđenja, što je i predsedavajućoj Sudskog veća Đurđini Bjelobabi pomoglo da prilikom izricanja presude do detalja navede šta se tog 9. novembra zapravo dogodilo. Rekla je da je dokazano da su svi okrivljeni pripadnici Nacionalnog stroja organizovano, po ranijem dogovoru, otišli na antifašističku tribinu na Filozofskom fakultetu, gde su ugrozili sigurnost publike u sali, a Davidović i Stefanović mogli su da izazovu i nacionalnu netrpeljivost.
Davidović je, prema njenim rečima, odmah po ulasku udario šamar organizatoru tribine Zoranu Petakovu i uzviknuo: „Komunjare smrdljive, vi trujete ovu omladinu što nema pojma o životu“. Pošto mu je profesor Milenko Perović rekao da on ne razume o čemu govori, Davidović mu je odgovorio da je „crnogorčina smrdljiva“.
Sudija Bjelobaba je rekla i da je pred izlazak iz sale Stefanović podigao desnu ruku u znak nacističkog pozdrava, ostali su nastavili da vređaju okupljene, a Davidović je u jednom trenutku rekao „dosta, dajte im letak“, nakon čega su po sali pobacani leci organizacije Nacionalni stroj, čiji sadržaj je mogao da izazove elementarnu nesigurnost i ugroženost svih nacionalnih manjina koje žive u Vojvodini i Srbiji.
PEROVIĆ: IDEOLOŠKA OSNOVA NACIZMA
Profesor Milenko Perović izjavio je tokom svedočenja u sudskom postupku da mu je okrivljeni Goran Davidović rekao „crnogorčino odvratna, idi kod (Mila) Đukanovića“, što je shvatio „kao agresiju i da mi u zemlji u kojoj živi od rođenja više nije mesto“.
Perović je rekao da je Davidović to izgovorio nakon što ih je on pozvao da se civilizovano ponašaju i da o svemu otvoreno porazgovaraju.
„Neke od pretnji, koliko sam shvatio, bile su upućene meni, a neke poput ‘džukele, komunistički retardi i ustaše’ svim prisutnima“, rekao je Perović i dodao da se ne seća tačno svih reči i da je moguće da mu je neko rekao i da je „ustaška svinja“.
Prema njegovim rečima, grupa od 15 mladića obučenih u crno ušla u salu zajedno kada je tribina već bila počela, da je pre uvreda čuo kako organizatoru Zoranu Petakovu neko udara šamar i video nasrtaj jednog momka na kamermana koji mu je oštrim tonom govorio da ne snima i udario ga po kameri.
„Pre izlaska te grupe ljudi iz sale, neko od njih je bacio letke Nacionalnog stroja. S obzirom na moj obrazovni profil, video sam da je letak sačinjen na duhovnoj i ideološkoj osnovi nacizma. Tribina je nakon toga nastavljena, a u određenom stepenu vladala je uznemirenost kod prisutnih“, kazao je Perović. On je rekao i da mu se za 30 godina učestvovanja na tribinama nikada ovako nešto nije desilo i da takva vrsta agresije nikada prema njemu nije ispoljena.
‘HORDE FAŠISTA STAVLJENE POD SLUŽBU DRŽAVE’
Presudom tadašnjeg Okružnog suda ostalih 15 pripadnika, danas zabranjene neonacističke organizacije, osuđeno je na zatvorske ili uslovne zatvorske kazne zbog ugrožavanja sigurnosti posetilaca tribine. Jedan od posetilaca tribine koji se pojavio i kao svedok na suđenju bio je Aleksandar Jovanović, kasnije predsednik Skupštine Novog Sada iz redova Lige socijaldemokrata Vojvodine.
Prisećajući se tih dana Jovanović je za VOICE rekao da mu iz današnje perspektive deluje da je ovaj događaj zaslužio da dobije sudski epilog, što se i dogodilo.
Aleksandar Jovanović: Poslata je poruka društvu da se to neće tolerisati.
„Svi koji su bili svedoci tog događaja na sudu su rekli ono što su morali da kažu – istinu. A istina je bila vrlo ružna od momenta kada su ušli u salu do izbijanja incidenta. Nije bilo prijatno svedočiti i bilo je pomalo i straha, ali je to bila naša odgovornost“, rekao je Jovanović.
Prema njegovim rečima, istražni postupak bio je vrlo neprijatan po svedoke, čemu je posebno doprineo advokat okrivljenih. Jovanović se osećao kao da su on i ostali svedoci, inače žrtve tog događaja, tretirani kao počinioci nekog groznog zločina. Na kraju je pravda ipak zadovoljeno, smatra on.
„Iako nisam pravnik mogu da razumem da pravda i izvršiocu hoće nekada da pruži mogućnost za pokajanje. U tom smislu pravda je zadovoljena jer je krajnji cilj bio da se ta organizacija rasturi i to je i učinjeno. U tom konktekstu poslata je poruka društvu da se to neće tolerisati“, naveo je Jovanović.
Novinarki Ani Lalić, koja je izveštavala sa suđenja pripadnicima Nacionalnog stroja,sudski postupak danas deluje pomalo nadrealno, jer je u to vreme bilo društveno neprihvatljivo tolerisati grupu neonacista koja napada građane jednog grada samo zato što se gnušaju fašizma.
„Koliko god nam je tada delovalo neverovatno da nam fašisti bacaju kamenje na građane ili šamaraju aktviste na antifašističkoj tribini, danas smo došli do toga da takvih tribina skoro ni da nema, niti se mogu održavati. Takvi skupovi se po pravilu procenjuju kao skupovi visokog rizika, uprkos tome što je antifašizam po svojoj ideji nenasilni pokret“, rekla je Lalić za VOICE.
Upozorila je da je danas stanje takvo da, umesto da budu u sudnicama kao tada ili u pritvoru, fašisti slobodno šetaju ulicama, ispisuju grafite kojima veličaju ratne zločince, zastrašuju građane, a neretko se i fizički obračunavaju sa njima.
„U današnjoj Srbiji se to izvitopereno naziva patriotizmom i ne da se više nikome od njih ne sudi, već su horde fašista stavljene pod službu države, pa po potrebi organizuju bakljade, po potrebi mlate građane ili po potrebi pale gradsku kuću“, istakla je Ana Lalić.
SUDIJA: NEKA PRESUDA BUDE UČITELJ SVIMA ZA BUDUĆE DANE
„Neka ova presuda bude učitelj svima za buduće dane i da se ovako nešto više nikada ne desi“, rekla je sudija Bjelobaba prilikom izricanja presude i dodala da bi presuda trebala preventivno da deluje i na sve eventualne počinioce ovih krivičnih dela.
Ona je rekla i da je ovaj sudski postupak „eklatantni primer sklonosti medija da presuđuju i pre donošenja presude, što je otežalo rad Sudskom veću, ali nije uiticalo na konačnu odluku, jer je presuda doneta samo na osnovu dokaza“.
Tokom izricanja presude nekoliko kratko ošišanih mladića u crnim jaknama glasno je komentarisalo odluku Sudskog veća, pa ih je sudsko obezbeđenje na zahtev sudije udaljilo iz sudnice. I zaista velika sudnica novosadske palate pravde tokom suđenja neonacistima ni u jednom momentu se nije pretvorila u cirkus.
Tri godine kasnije Vrhovni sud je delimično preinačio presude zatrinaestoricu osuđenih za nasilničko ponašanje. Nekima su kazne preinačene u uslovne, a nekima je smanjen broj meseci koje bi proveli u zatvoru da su u roku od dve godine ponovili krivično delo. Prvostepene kazne Davidoviću i Stefanoviću su potvrđene i oni su ih odležali.
PROCES
Osim Davidovića i Stefanovića, na zatvorske kazne od četiri, odnosno tri meseca, osuđeni su Radomir Dickov iz Odžaka i Goran Đermanović iz Rakovca zbog ugrožavanja sigurnosti više ljudi. Za isto krivično delo na uslovne zatvorske kazne od šest, odnosno osam meseci, osuđeni su Nikola Pjevač iz Bukovca i Mario Milosavljević iz Novog Sada.
Svi ostali osuđeni su na uslovne zatvorske kazne od četiri meseca: Vladimir Đermanović iz Rakovca, Borko Nović iz Sremske Kamenice, Miodrag Milikić, Vanja Radosav i Milan Trbojević – svi iz Novog Sada, te Slavko Bohocki i Vladan Tanasić iz Petrovaradina.
Istu kaznu dobili su i Nikola Karalić iz Sremske Mitrovice i Marko Kulačin iz Čuruga. Žalbu na ove presude podneli su i novosadski okružni tužilac i odbrana okrivljenih. Tužilac je u žalbi naveo da su izrečene kazne preblage i neadekvatne i tražio je da budu strože, odnosno da se uslovne kazne preinače u zatvorske. Kao razlog za to naveo je da su okrivljeni „ugrozili ustavno uređenje i širu bezbednost tadašnje Srbije i Crne Gore“.
Odbrana je u žalbi navela da je incident bio posledica ličnog neslaganja s profesorom Milenkom Perovićem i da nije bilo ugrožavanja bezbednosti. Branioci su naveli i da su njihovi klijenti „bili osuđeni pre suđenja zbog toga što je protiv njih vođena medijska hajka“.
Vrhovni sud je 3. marta 2009. potvrdio prvostepenu presudu Goranu Davidoviću i Miodragu Stefanoviću. Protivpravne radnje ostalih optuženih Vrhovni sud je kvalifikovao kao krivično delo ugrožavanja sigurnosti u saizvršilaštvu i svi su dobili uslovne kazne zatvora.
Pjevač je dobio osam meseci zatvora, Milosavljević i Kulačin po šest, a Dickov, braća Đermanović, Nović, Milikić, Radosav, Karalić, Bohocki, Trbojević i Tanasić po četiri meseca, svi uslovno na dve godine. Vrhovni sud je naveo da će se uslovnim osudama postići svrha kažnjavanja i da će upozorenje uz pretnju kaznama dovoljno uticati na optužene da ne vrše krivična dela.
Međutim, presuda sudije Bjelobabe nije preventivno delovala na Radomira Dickova i vođu Nacionalnog stroja. Davidović i on su sa povećom grupom neonacista 7. oktobra 2002. bili vinovnici još većeg incidenta u Domu vojske u Novom Sadu kada su napali mirnu kolonu građana koji su tog dana učestvovali u organizovanoj antifašističkoj šetnji. Nakon više od deset godina odlaganja i natezanja današnje pravosuđe je odlučilo da oni za taj istup prođu nekažnjeno.
Ko zna koliko se u manjoj ili istoj meri sličnih događaja poslednjih godina desilo u Srbiji. Meta su uvek bili drugi i drugačiji, ali je reakcija nadležnih organa uglavnom izostajala. Neretko vinovnici nisu ni legitimisani od strane policije. Priroda toga je, prema rečima Aleksandra Jovanovića, činjenica da „sam vrh SNS-a te stvari organizuje u šta nema nikakve dileme“.
„Do 2010. ili 2012. grubo rečeno imali smo esktremističke organizacije koje su otvoreno podržavale neonacizam, ali nisu bile organizovane od strane režima. Za razliku od njih, od 2012. godine imamo organizacije koje su malo ublaženije i dele mišljenja ovog režima, učestvuju na izborima i čak streme da budu deo demokratskog poretka“, smatra Jovanović.
Milivoj Bešlin smatra da je Nacionalni stroj u to vreme bio incident „jer smo mogli kao društvo da ih izolujemo i da prema njima napravimo otklon, što danas nije slučaj i govori nam sasvim suprotno o stanju društva“.
Ana Lalić: U današnjoj Srbiji se to izvitopereno naziva patriotizmom. (Foto: Aleksandar Kamasi)
„Danas zapravo imamo fašizaciju društva koja dolazi od samog vrha vlasti, a ultradesničarske organizacije se najdirektnije finansiraju i podstiču iz vrha države. Mediji sa nacionalnom frekvencijom promovišu levijatane, zavetnike i razne druge organizacije koje su par exellence fašističke jer promovišu nasilje, negiraju zločine i pozivaju na nove zločine“, rekao je Bešlin.
Prema njegovim rečima, to je mentalna priprema građana Srbije na sistematičnu fašizaciju. On je upozorio da je politika Vučićevog naprednjačkog režima „u funkciji, ne samo rehabilitacije zločinačke politike 90-ih godina prošlog veka, već i pripreme novih ratova“.
KAD SU SUDIJE BILE SUDIJE
Sagovornici VOICE-a se slažu da je za razliku od današnjeg vremena, nakon incidenta na Filozofskom fakultetu poslata jasna poruka sa vrha države da se ovako nešto neće tolerisati. Pohapšeni su preko noći skoro svi vinovnici događaja, a snimci hapšenja prikazani su kao vest dana u gotovo svim medijima, koji su tada bili neobično slobodni u odnosu na danas.
„Kada je 2005. sa vrha države poslata poruka da je nasilje nedozvoljeno, da se neće tolerisati i da će se fašizam stigmatizovati i procesuirati, ljudi su to umeli da prepoznaju i pruže otpor fašizmu“, smatra Milivoj Bešlin.
Prema njegovim rečima, danas vrh države šalje suprotnu poruku, da je fašizam dobrodošla stvar jer je on podrška vladajućoj ideologiji nacionalizma i autoritarnom režimu u čijoj osnovi je taj nacionalizam.
„Društvo danas više ne može da prepozna opasnost od fašizma i ima krajnje ambivalentan odnos prema njemu i više ga ne prepoznaje kao opasnost“, smatra Bešlin.
Aleksandar Jovanović smatra da bismo danas imali problem sa državom ako bi se tako nešto dogodilo.
„Zaista ne bih voleo da se takav incident danas dogodi, jer bismo imali problem. Poruka duboke države bila bi: Nemojte se zezati svi ćete nadrljati“, poručio je Jovanović.
Za Anu Lalić nema dileme da se suđenje neonacistima u Novom Sadu odigralo u vreme kada su se sudije još uvek poštovale i kada su optuženici zazirali od potencijalne kazne koja ih čeka za njihove anticivilizacijske postupke.
„To je bilo suđenje u kojem se još uvek poštovala funkcija sudije koja je bila autoritet u svojoj sudnici i gde je bila čast za sudskog izveštača prisustvovati takvom procesu. Na tom suđenju se i po optuženima moglo videti da zaziru od Sudskog veća i potencijalnih kazni. Nažalost, danas imamo sve manje takvih procesa i takvih sudija“, rekla je Ana Lalić.
Biber: Srbija nije demokratska država i u EU to znaju, ali postoje veći problemi u svetu
Srbija formalno jeste, ali suštinski nije demokratska država jer se izbori ne održavaju u demokratskim uslovima, izjavio je stručnjak za Balkan Florijan Biber
Biber je direktor Centra za proučavanje Jugoistočne Evrope na Univerzitetu u Gracu.
On je rekao televiziji N1 da su evropski zvaničnici svesni stanja srpske demokratije, ali da za EU postoje veći problemi u svetu od postojećeg stepena autoritarnosti u Srbiji.
“Teško da će se evropski zvaničnici baviti time dok ne dođe do veće nestabilnosti”, kazao je Biber.
Kako kaže, “dok je stabilno, nije problem za evropske zvaničnike”.
On je rekao da je Srbija imala veći stepen demokratije pre 10 i pre 20 godina i dodao da su predstojeći izbori prilika da se pokaže da postoji jasna proevropska opozcija i demokratski akteri koji će biti partneri EU.
“Ako bi pobedili u Beogradu, to bi bila prilika da pokažu da su u stanju da vladuju, da odlučuju i da imaju zajednički program. Pobeda na lokalnom nivou možda bi bila prvi korak”, naveo je.
Dodao je, međutim, da je opozicija u Mađarskoj i Turskoj pobedila u glavnim gradovima, ali ne i na državnom nivou, jer je “u nedemokratskim uslovima teško pobediti”.
Biber je rekao i da ne zna ni za jednu partiju u Evropi koja ima broj članova kao Srpska napredna stranka i dodao da to “nije pokazatelj podrške nego toga koliko je preuzela kontrolu nad državom i društvom”.
Naprednjaci su vični predizbornim trikovima, koji više podsećaju ma Potemkinova sela. Poslednja u nizu manipulacija stiže nam devet dana pred izbore. Preduzeće Pannonian Water doo, koje realizuje projekat prečišćavanja vode za piće u Zrenjaninu, obavestilo je javnost da je počelo sa probnim preuzimanjem sistema za vodosnabdevanje grada, odnosno snabdevanjem grada vodom sa postrojenja za prečišćavanje vode. Preduzeće je već u narednoj rečenici obaveštenja istaklo da je upotreba vode za piće i dalje zabranjena. Naravno, ne radi se o rešavanju problema pijaće vode, nego o jaftinom marketinškom triku zrenjaninskih naprednjaka. Ova predstava je već više puta igrana, a posle svake je rezultat bio isti=Voda i dalje nije ispravna. Jedanaest godina naprednjaci zamjavaju javnost i troše pare građana u neuspešnim projektima izgradnje fabrike vode. Lokalna SNS vlast u Zrenjaninu ne može da reši niti jedan jedini problem, pa ni da građanima obezbedi ispravnu pijaću vodu. Njihova vlast je bahata i nesposobna. Došlo je vreme za promene. Proleće 2024. mora značito odlazak naprednjaka sa vlasti u Zrenjaninu, s prvi korak moraju biti izbori 17. decembra ove godine.
Proruski političar Dragan Stanojević na čelu srpskog ogranka ‘Druge Ukrajine’
U Srbiji je registrovano predstavništvo ruske nevladine organizacije “Druga Ukrajina”, koju je nakon odlaska u Rusiju osnovao Viktor Medvedčuk, bivši ukrajinski političar optužen za izdaju.
Na čelo ove organizacije došao je Dragan Stanojević, kandidat za poslanika Srbije, koji javno podržava rusku agresiju na Ukrajinu.
Organizacija “Druga Ukrajina”, koju je osnovao Medvedčuk u Rusiji, preimenovana je. Nije više “regionalni” već “međunarodno-društveni pokret”.
Ovu informaciju objavili su novinari istraživačke mreže Ukrajinskog servisa Radija Slobodna Evropa “Šeme” (Schemes), pozivajući se na podatke iz zvaničnih registara Srbije i Rusije.
Prema Agenciji za privredne registre (APR), predstavništvo ruske organizacije “Druga Ukrajina” otvoreno je u avgustu 2023. godine.
Prema podacima iz zvaničnog registra, predstavništvo “Druga Ukrajina” (naziv ogranka na srpskom jeziku) za svoju delatnost navodi “uspostavljanje uzajamno korisne saradnje između naroda Srbije, Rusije i Ukrajine”. Ovlašćeni zastupnik predstavništva je Dragan Stanojević.
Dragan Stanojević je proruski političar. Od juna 2021. godine je pod sankcijama ukrajinskog Saveta za nacionalnu bezbednost i odbranu, i od tada mu je na tri godine zabranjen ulazak u Ukrajinu.
Dragan Stanojević sa Aleksandrom Duginom, fotografija sa Stanojevićevog Fejsbuk naloga.
Stanojević je više puta javno iskazivao divljenje politici ruskog predsednika Vladimira Putina, odobravao stav mađarskog premijera Viktora Orbana, a takođe je podržavao rusku vojnu agresiju na Ukrajinu. Radovao se ruskom granatiranju centra Kijeva i bio ogorčen kada je Služba bezbednosti Ukrajine 2022. pritvorila Viktora Medvedčuka.
Stanojević je na čelu organizacije za dijasporu “Sabor srpske dijaspore” i međunarodne proruske nevladine organizacije “Ujedinjena srpska dijaspora Evroazije”.
S Fejsbuk profila Dragana Stanojevića.
Dragan Stanojević trenutno je i kandidat proruske stranke “Mi smo glas naroda” na vanrednim parlamentarnim izborima zakazanim za 17. decembar 2023. godine. Na stranicama njegovih naloga na društvenim mrežama mogu se pronaći zajedničke fotografije sa srpskim državnim zvaničnicima. Na primer, sa bivšim predsednikom Srbije (2012-2017) Tomislavom Nikolićem i bivšim premijerom, a sada predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem.
S Fejsbuk profila Dragana Stanojevića.
Krajem ’90-ih i početkom 2000-ih Dragan Stanojević je živeo u Ukrajini. Bio je na čelu “Srpske zajednice u Ukrajini”, učestvovao u javnim akcijama u Kijevu i na sastancima “Putinove političke partije”.
S Fejsbuk profila Dragana Stanojevića.
Prema platformi Jukontrol (YouControl), u Ukrajini je Dragan Stanojević i dalje na čelu Zajedničke firme “Jug-Ukr-Kontrakt” DOO, sa imovinom u Kijevskoj i Dnjepropetrovskoj oblasti.
Novinari Radija Slobodna Evropa kontaktirali su Stanojevića za komentar. U svom odgovoru je podvukao:
“Moja ideja nije da pomognem Medvedčuku, siguran sam da mu nije potrebna moja pomoć, već da pomognem Ukrajincima koji se prijave. Nećete uspeti da me uvučete u vaš politički rat, jer je vlast privremena, a narod večan, a ja za narod činim sve što mogu. Nikada nisam podržavao nikakvu agresiju i neću. Kao što neću podržati ukrajinsku vlast koja je suštinski uništila Ukrajinu koju sam voleo, koja svojom politikom uništava cvet ukrajinske nacije i vodi rat protiv neistomišljenika. Upozorio sam Ukrajinu kuda će voditi politika Majdana.”
Posle osnivanja predstavništva u Srbiji, “Druga Ukrajina” je u ruskom registru preimenovana. Sada to nije “regionalni društveni pokret” već “međunarodno-društveni pokret”. Takođe, promenjen je i šef organizacije Viktora Medvedčuka. Roman Kovalenko, državljanin Rusije , zamenio je bivšeg voditelja kanala “112 Ukrajina” Denisa Žarkiha.
Pedesettrogodišnji Roman Kovalenko je rodom iz Donjecke oblasti. Kao optuženi u krivičnom postupku za izvršenje krivičnog dela predviđenog u članu 2, stavu 258-5 Krivičnog zakona Ukrajine (finansiranje terorizma) 2021. je pozvan u Artemivski gradski i okružni sud Donjecke oblasti.
Kovalenko na svojim stranicama na društvenim mrežama deli Medvedčukove članke i napominje da je on pravnik, doktor ekonomskih nauka i šef izvršnog komiteta međunarodne organizacije “Druga Ukrajina”. Istovremeno, Viktor Medvedčuk je, kako se navodi na sajtu, predsednik saveta ove organizacije.
Fotografija sa stranica Telegrama i VK Romana Kovalenka
“Šema” je ranije objavila da su se političkom pokretu “Druga Ukrajina”, koji je u Rusiji napravio Viktor Medvedčuk optužen za izdaju, pridružili begunci iz Ukrajine – politički komentatori već zatvorenih proruskih TV kanala, poslanici mesnih odbora i optuženi za izdaju države i separatizam. Uspeli su da izbegnu kaznu i napuste Ukrajinu, a neki od njih su pobegli nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, 24. februara 2022. godine.
Predsednik Rusije Vladimir Putin kum je ćerke Viktora Medvedčuka, Darine.
LSV: Vojvođani kreću na turneju, predstaviće program „Na ravne časti“
NOVI SAD – U narednih osam dana kandidati liste Vojvođani obići će desetine mesta u kojima će predstaviti svoj program „Na ravne časti“ i razgovarati sa građanima o problemima njihovih sredina
Predsednik Vojvođana LSV Bojan Kostreš sa koalicionim partnerima i kandidatima izborne liste Vojvođani za pokrajinsku skupštinu, od sutra kreće na turneju po selima, gradovima i opštinama Vojvodine, u kojima će građanima predstaviti svoj izborni program „Na ravne časti“.
Turneja kojom će obići nekoliko desetina mesta širom Vojvodine trajaće sve do predizborne tišine, a za cilj ima da se kandidati lično predstave i razgovaraju sa svim građanima o problemima koje dele.
” Važno nam je da čujemo svakoga ko živi u Vojvodini, koji su njihovi problemi i kako možemo da ih rešimo. Vojvodina je naša kuća u kojoj zajedno živimo, jedino saradnjom i poverenjem možemo taj život napraviti boljim, očuvati naš vojvođanski način života i ponovo stvoriti bogatu, stabilnu i dostojanstvenu Vojvodinu” – istakao je Bojan Kostreš, predsednik Vojvođana LSV i nosilac liste Vojvođani za pokrajinsku skupštinu.
Tokom turneje Vojvođani će obići nekoliko desetina mesta gde će se susresti sa građanima Vojvodine, a obilasci kreću već od ovog petka, kada će u prvom danu svoj program predstaviti građanima Sombora, Novog Sada i Kikinde.
Program „Na ravne časti“ nudi rešenja iz oblasti ekonomije, poljoprivrede, zdravstva, pitanja mladih, obrazovanja, infrastrukture i mnogih drugih, a kao temeljni preduslov vidi poresku decentralizaciju i ravnopravnu podelu novca od poreza između države, pokrajine i lokalnih samouprava, a koji trenutno sav odlazi u centralnu blagajnu vlasti u Beogradu.
Sa Vojvođanima će u petak, 8. decembra, razgovarati građani Sombora (od 9h do 11h na gradskoj pijaci, Trg Svetog Trojstva), Novog Sada (od 16.30h do 17h kod Katedrale, ugao ulica Zmaj Jovine i Modene) i Kikinde (od 20h, u stranačkim prostorijama Vojvođani LSV na Trgu srpskih dobrovoljaca broj 30).
Bešlin: SPS i naprednjaci rehabilituju Slobodana Miloševića i devedesete
Istoričar Milivoj Bešlin izjavio je da Socijalistička partija Srbije i Srpska napredna stranka pokušavaju da rehabilituju režim i lik Slobodana Miloševića i da nas vrate u devedesete godine
„To je najmračnija decenija u modernoj istoriji Srbije…. Rehabilitaciju politike devedesetih godina ne rade samo Dačić i socijalisti, to rade i naprednjaci i Aleksandar Vučić. Ona je u funkciji obnavljanja politike koja je u osnovi – politika revanšizma“, istakao je Bešlin.
„Reč je o rehabilitaciji ne samo Slobodana Miloševića, nego jedne autoritarne, korumpirane i po svojoj osnovi i suštini – duboko zločinačke politike, koja je okarakterisala Srbiju tokom devedesetih. Tada su Milošević, socijalisti i radikali vladali nama, a to rade i sada. Ono što je karakterisalo te godine su laži, neistine, falsifikati, represija i nasilje“, podsetio je Bešlin u Danu uživo.
Dodaje da je devedesete obeležilo i brutalno nasilje nad studentima, opozicionim aktivistima, pa i mirnim građanima.
„Sve demonstracije devedesetih su bile mirne, a građani su bili redovno prebijani. Dešavala su se i ubistva političkih protivnika, kao i novinara. Pomenimo Slavka Ćuruviju, koga je po naredbi samog vrha ubila država na Uskrs 1999. godine. Desila su se i dva pokušaja atentata na Vuka Draškovića, od kojih je jednom ranjen, a drugi put su poginula četvorica njegovih bliskih sagovornika“, navodi Bešlin.
Ističe da su ratovi obeležili devedesete, a da je ključnu ulogu u njima imao Miloševićev režim.
„Ne smemo zaboraviti ni hiperinflaciju koja je namerno bila sistematski izazivana da bi se građani pljačkali. Imali smo i propast banaka, kao i propast stare devizne štednje. To je najmračnija decenija u modernoj istoriji Srbije“, istakao je Bešlin.
Smatra da se Dačić pominjanjem Slobodana Miloševića u predizbornoj kampanji obraća jednom delu starih birača ove stranke, koji su zadržali sentimente prema toj i takvoj politici.
„To je strašno. Jedan značajan broj građana Srbije koji su u velikoj meri bili žrtve takve politike, zahvaljujući gebelsovskoj propagandi, nije u stanju da prepozna koliko je taj režim devedesetih odgovoran za njihovo loše stanje. I tada i danas. Oni su pod uticajem te strašne propagande, nemogućnosti da se otvori jedna otvorena i slobodoumna debata, i oni se njima na taj način obraćaju“, konstatuje Bešlin.
On je ocenio da televizije sa nacionalnom frekvencijom punu deceniju „ispiraju mozak“ velikom broju građana koji ih prati.
Konstatuje da su se u dnevnopolitičke svrhe vratili i termini koji su iz devedesetih, ka što su „srbomrzac“ i „ustaša“.
„Opozicija tada nije bila viđena kao politički protivnik, već je viđena kao neprijatelj koji mora biti uništen. A ako pogledate danas, videćete istovetni odnos prema opoziciji kao i devedesetih godina. Dakle, to nije politički konkurent sa kojim ulazite u civilizovanu polemiku, već se opozicija doživljava kao apsolutni neprijatelj koji mora biti uništen“, zaključio je Bešlin.
Evropski savet traži da Sporazum o normalizaciji odnosa Kosova i Srbije uđe u Poglavlje 35
Evropski savet tražiće od Evropske Komisije da im “hitno dostavi predlog za izmene i dopune merila iz Poglavlja 35”, kojim bi u to pregovaračko poglavlje sa Srbijom bili uključeni Sporazum o normalizaciji odnosa Kosova i Srbije i Aneks o njegovoj primeni, navodi se u prvom nacrtu zaključaka evropskih lidera prepremljenjih za predstojeći samit u koje je N1 imao uvid
U nacrtu se navodi i rok – kraj januara 2024. godine.
Istim dokumentom evropski lideri pozvaće Srbiju i Kosovo da „u potpunosti poštuju i sprovode“ i briselski Sporazum i njegov ohridski Aneks „bez daljeg odlaganja i preduslova“, naglašavajući da se to odnosi i na osnivanje Asocijacije/Zajednice opština sa srpskom većinom.
„EU Savet pozdravlja spremnost Srbije i Kosova da prihvate nacrt statuta koji je stranama predstavio medijator EU, uz razumevanje da je potrebno dalje raditi na ovoj osnovi“, dodaje se u tom dokumentu, ali i izražava žaljenje „zbog izostanka njegove primene“.
Predsednici Vlada i država članica EU podsećaju da su normalizacija odnosa dve strane i sprovođenje obaveza iz dijaloga „suštinski uslovi na evropskom putu“ i upozoravaju da „obe strane rizikuju da izgube važne prilike u nedostatku napretka“.
Lideri 27 država članica EU očekuju od Srbije da u potpunosti sarađuje i preduzme sve neophodne mere da se počinioci napada na građane, pripadnike KFOR-a, organa za sprovođenje zakona i novinara tokom demonstracija 29. maja, kao i nasilnih napada na Kososvku policiju 24. septembra na severu Kosova, uhapse i brzo privedu pravdi, dodaje se u prvom nacrtu zaključaka Evropskog saveta pripremljenih za decembarski sastanak.
Evropski Savet ponavlja da nema opravdanja za nasilje, oštro osuđuje nasilne akte i žali što Srbija nije preduzela dovoljne mere u tom pogledu.
U istom dokumentu EU Savet izražava zabrinutost zbog jačanja vojnih snaga Srbije u blizini Kosova, ali i konstatuje da je potom došlo do smanjenja trupa i opreme.
„Srbija i Kosovo moraju da nastave sa stalnim naporima za deeskalaciju, da se uzdrže od jednostranih i provokativnih akcija koje bi mogle da dovedu do tenzija i nasilja i da zaustave retoriku koja izaziva podele“, dodaje se u prvom nacrtu zaključaka Evropskog saveta.
Evropski Savet pozdravlja to što je Srbija preduzela „neke korake“ u pravom smeru, uključujući javno podsticanje kosovskih Srba da učestvuju na lokalnim izborima na severu Kosova, ali i dodaje da bi trebalo da „podstakne kosovske Srbe da se vrate u institucije koje su napustili“.
Lideri država članica EU podsećaju na svoj raniji zaključak da će izostanak smirivanja situacije na terenu „imati posledice“ i pozivaju se na raniju izjavu šefa EU diplomatije Žozepa Borelja, „da je spreman da proceni dalje mere i prema Srbiji i prema Kosovu, ako bude potrebno“.
Ovo je deo prve verzije nacrta zaključaka koji bi trebalo da finalizuju i usvoje ministri evropskih poslova država članica EU na Savetu za opšte poslove 12. decembra, a potom potvrde lideri u okviru Evropskog saveta, na poslednjem ovogodišnjem redovnom samitu, koji je zakazan za 14. i 15. decembar u Briselu.
Očekuje se da dokument bude usvojen bez većih izmena.
Dan ranije, 13. decembra, u Briselu će biti održan i samit EU-Zapadni Balkan, na kome se očekuje dolazak lidera svih država regiona.