Connect with us

SLOBODNA VOJVODINA

SERGEJ FLERE: Udba i antibirokratska revolucija – ponavljanje neistina i u nauci

Osamdesetih godina prošlog stoleća, prethodeći raspadu Jugoslavije, etničko preduzetništvo dominiralo je javnom scenom.

Published

on

Osamdesetih godina prošlog stoleća, prethodeći raspadu Jugoslavije, etničko preduzetništvo dominiralo je javnom scenom.

Pojedinci i grupe iskazivali su na najčudnije načine da je zajednički život nemoguć, da je upravo njihov narod u neodrživoj situaciju, iskorišćavan, gušen.

Neki su tvrdili da je bilo jasno da je Jugoslavija bila oduvek takva, dok su drugi tvrdili da se to nedavno iskazalo.

Među njima bilo je i sveštenika različitih konfesija, a na drugom kraju originalnosti bili su nepoznati pojedinci koji su zametnuli „epidemije“ ograničene na jednu narodnost.

Takvih bizarnih primera je bilo još i još, među manje bizarnim ali jednako simboličkim je bila je izjava jednog književnog teoretičara, da su „Slovenci najtragičniji narod Evrope“ i tržišni poduhvat nepoznatog hrvatskog etničkog preduzetnika da u promet da limenke „sa čistim hrvatskim zrakom“.

Dakle, vrenje nije mimoišlo skoro ni jednu od „domovina“ u Jugoslaviji, ali jedan oblik toga vrenja istupao je svojom masovnošću, mobilnošću i agresivnošću.

Dok su ostala htenja bila usmerena prvenstveno na izdvajanje iz Jugoslavije i krvavog raspleta koji se približavao, ovaj je nastojao da ovlada celom Jugoslavijom.

To je bila „antibirokratska revolucija“, pokret mitinga koji je počeo među Srbima na Kosovu i Metohiji, i širio se užom Srbijom, Vojvodinom i Crnom Gorom.

Poznat je pokušaj da se organizuje takav „antibirokratski miting“ u Ljubljani, kojeg su tadašnje, još komunističke vlasti sprečile.

Nebojša Vladisavljević u velikom potezu dokazuje da je taj pokret bio autentičan, da je proizilazio iz „baze“, iz nezadovoljstva širokih narodnih slojeva srpskog naroda, da se sastojao od „običnih ljudi“, da je primer negacije stanovišta političke nauke o ključnoj ulozi elita u političkim procesima.

Tome je posvetio svoj doktorat na Londonskoj školi za ekonomiju (2004) i monografiju koja je izašla najpre na engleskom jeziku (2008), a nedavno i na srpskom jeziku (2020).

Vladisavljević je pored te knjige objavio i mnoštvo drugih naučnih radova, od kojih se brojni bave istom osnovnom temom, kojima dopunjuje svoje stavove.

On takođe tvrdi da u Vojvodini, koja je bila možda najvažnija meta tog pokreta, antibirokratska revolucija bila jednako prihvaćena kod srpskog naroda, kao i kod narodnosti (da se koristim tadašnjom terminologijom).

Šta je tu sporno?

Tačno je da se u Jugoslaviji pojavilo mnoštvo političkih pokreta ili barem nagoveštaja pokreta, i uticajnih izjava, kojima su se ponovno ocenjivali i život u Jugoslaviji i njena istorija, a naročito „sudbina“ pojedinih naroda.

Tačno je da su te izjave, ti programi bili u velikoj suprotnosti s onim što možemo smatrati Titovom zaostavštinom.

Savezno rukovodstvo najmanje, ali ni republička nisu bila sposobna da se tome naletu suprotstave.

Dakle, gde greši Vladisavljević? Dok u Srbiji, pokreti intelektualaca, nenacionalistički i nacionalistički, početkom 80-ih godina (npr. pokret Biljane Jovanović, pokret Dobrice Ćosića, „slobodni univerzitet“ nisu bili sponzorisani od strane države, mada je moguće da je u njima Udba imala svoje agente), to jednostavno ne važi za „antibirokratsku revoluciju“, za pokret „mitinga istine“, koji je trajao približno od 1986-1989.

Ona je bila sponzorisana od strane srpskog političkog vođstva.

Vladisavljević pogrešno navodi da je republičko rukovodstvo tek kasnije stupilo u vezu sa pokretom kosovskih Srba i da nije manipulisalo od početka pokretom.

Miodrag Šolević, jedan od vođa tog pokreta, navodi u intervjuu 1999. g. za Vreme da su već februara 1986. g. mitinzi režirani od strane republičkih vlasti (taj miting je dogovoren sa Bogdanom Trifunovićem, jednim od Miloševićevih doglavnika).

Vladisavljević navodi da je vodio razgovore sa Boškom Krunićem i drugim vojvođanskim čelnicima iz vremena autonomaške vlade.

Oni su tvrdili da su kosovski srpski demonstranti izmanipulisani i vođeni logistikom u rukama beogradskih vlasti.

Vladisavljević im ne poklanja poverenje, ali ne objašnjava zašto. Veruje da uprkos tome što o takvom pojavu uopšte politička nauka misli (da elite vode mase), uprkos tome što su mu kvalifikovani svedoci tvrdili, ovde se radi o izuzetku.

I mogli bismo se složiti da u ranim 80-im godinama, nakon demonstracija Albanaca 1981. su Srbi sa Kosova bili samoorganizovani.

Ali od 1986. nije bilo tako. Mitinzi su bili odlično režirani i režija sprovedena.

Logistika je radila. Autobusi demonstranata su uvek tačno stizali na zakazano mesto mitinga. Parole više nisu bile vezane na položaj Srba na Kosovu, već uperene „protiv birokrata“.

Mirjana Marković, da ne podsećamo ko je ona bila u srpskoj istoriji, 9. februara 1989. na sednici u Gradskom komitetu u Beogradu mogla je da se pohvali: „Mitinzi su u ovom času uticajniji od Saveza komunista. Njihova mobilizatorska sposobnost proističe iz činjenice da se njima mnogu rešiti mnogi aktuelni i krupni problemi.“ (Čolak, 33-3).

Nećemo reči da je to baš apoteoza mitinga, ali otkriva suštinu: da su oni bili glavni instrument u politici Slobodana Miloševića.

To je bilo karakteristično naročito tokom 1988. kad je smenjeno vođstvo u Vojvodini.

Nije bio cilj tog pokreta nikakvo „informisanje“, kako se govorilo, već rušenje vojvođanskog rukovodstva.

Sabrina Ramet, koja je možda najviše istorijskih radova o raspadu Jugoslavije napisala, veli: „Milošević je pokupio nekoliko stotina Srba na Kosovu i doveo ih u Novi Sad, gde su (u julu) organizovali dvodnevne protiv vladine demonstracije“ (Balkan Babel, 29).

A Vidoje Žarković, crnogorski funkcioner, u to vreme je „stil srpskog vođe upoređivao sa kineskom kulturnom revolucijom“. (Dimić, Srbi i Jugoslavija, 37).

I to je svim posmatračima bilo tih godina jasno kao dan. Istina, nije Milošević slao na Kosovo limuzine CK SK Srbije, on se posluživao Udbe koja je to logistički organizovala i često ishodila autobuse privrednih preduzeća.

Za analizu navodne spontanosti, postoji pitanje logistike: ko je celo vreme pružao besplatne usluge autobuskog prevoza „spontanom pokretu“?

Poznato je da su mitingaši putovali na raznim relacijama, prvenstveno autobusima tadašnjih socijalističkih preduzeća.

Jedino lokalno partijski moćnici i republička Udba mogli su tako nešto da obezbede i usklade, da su stizali u isto vreme, da je delovala cela logistika.

Uostalom, zbog odsustva reforme Udbe taj „patent“ deluje do današnjeg dana.

Autobuski prevoz, džeparac, sendvič i pivo – za sve učesnike.

Vladisavljević bi mogao da ispita tadašnje vozače autobusa o tome ko im je davao naređenja i koordinisao njihov rad.

U tome se prelama kako organizacija, tako i spontanost mitinga.

Vojvodina je bila ključna za antibirokratsku revoluciju, jer su u njoj većinu činili Srbi, a pokrajinsko rukovodstvo se odupiralo Miloševićevom naletu.

Vladisavljević tvrdi da su pripadnici narodnosti prosečno podupirali antibirokratsku revoluciju.

Ništa ne bi moglo da bude pogrešnije.

Vladisavljević bi mogao da istraži Rusine, najmanju narodnost u Vojvodini, koji su, sa ostalim narodnostima, bili veoma zabrinuti krajem 80-ih godina.

I s pravom: prve vojne mobilizacije u Vojvodini su bile fokusirane na pripadnike narodnosti, mada i Srbi nisu bili zaobiđeni za vukovarsko ratište (https://www.refworld.org/docid/3ae6ab8224.html, Yugoslavia: Information on the Ruthenian minority in Serbia and on an organization called Ruthenian Culture and Tradition, Refworld, 1. februar 1994).

Naime, ništa nije bilo dalje od ciljeva kreatora antibirokratske revolucije od nacionalne sloge i ravnopravnosti.

Jedna od ključnih tačaka delovanja naročito prema Vojvodini 1988. g. je bilo suprotstavljanje Srba i ostalih narodnosti, a i Srba starosedelaca i Srba poreklom iz drugih krajeva, a to su bile ravnoteže na kojima je ona počivala.

Moja istraživanja govore da su između julskog neuspešnog pokušaja svrgavanja vojvođanskog rukovodstva i oktobarskog uspešnog, posećena i politički mobilizovana sela sa kolonističkim stanovništvom od strane pripadnika Udbe Srbije i od strane Vojne službe bezbednosti.

Vojvođansko rukovodstvo nije bilo kadro da se svojom Udbom suprotstavi tima dvema, što je govorilo i njegovoj strateškoj slabosti, koja je omogućila „veličanstvenu“ mobilizaciju u vidu „jogurt revolucije“ oktobra 1988, u okviru koje se političko rukovodstvo Vojvodine pokazalo i taktički nesposobnim.

U tom ključnom trenutku Predsedništvo SFRJ stalo je na Miloševićevu stranu i zahtevalo od vojvođanskog rukovodstva da popusti u stvari promene republičkog ustava u korist zahteva Miloševićeve strane (u tom trenutku ne tako radikalne kakve će biti usvojene 28. marta 1989. g.), što je svakako otežalo poziciju i samosvest vojvođanskog rukovodstva.

Jugoslovensko rukovodstvo je to činilo u veri da bi se Milošević „smirio“, što se neće desiti, jer će mitingaška revolucija putovati dalje dok ne bude zaustavljena u Ljubljani (Zagreb nisu ni pokušali da osvoje). Ne tako skrivena funkcija antibirokratske revolucije je bila da se smene lokalna rukovodstva, pa i pokrajinska, pa i republičko u Crnoj Gori, a ne „upoznavanje sa zahtevima kosovskih Srba“.

Tako da je cela priča o spontanom pokretu običnog naroda naivna za one koji se toga sećaju i koji su političku situaciju, a i mehanizam delovanja političkih subjekata u Srbiji, poznavali.

U tom mehanizmu, politička policija nije bila samostalan činilac, ali je trajno odlučujuća poluga vlasti. Preko nje je išla sva logistika „spontanih mitinga“ „istine“, najvažniji instrument „antibirokratske revolucije“. Taj patent deluje i dalje. I danas se održavaju mitinzi po sistemu: „autobus“, „sendvič“, „džeparac“ i možda koje obećanje.

Dakle, domet Nebojše Vladisavljevića je velik. Knjige i na engleskom i na srpskom. Tu je jedna neistina koja nije samo naučne prirode, ona baca na istoriju i drugo svetlo na nosioce odgovornosti.

(Autor je profesor Univerziteta u Mariboru i u Novom Sadu)

Izvor: Autonomija.info

Continue Reading
Click to comment

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

SLOBODNA VOJVODINA

Marton (LSV): Ne zaboraviti zločin proterivanja Hrvata iz Hrtkovaca, da nam se zlo ne bi ponovilo

Portparol opozicione stranke Lige socijaldemokrata Vojvodine – Vojvođani (LSV) Aleksandar Marton podsetio je večeras da je na današnji dan 1992. godine počelo proterivanje Hrvata iz mesta Hrtkovci u Sremu i poručio da se taj zločin mora pamtiti, “da nam se zlo ne bi ponovilo”

Published

on

By

Marton je u saopštenju za javnost podsetio da je 6. maja 1992. godine u Hrtkovcima održan skup Srpske radikalne stranke na kom je lider te ultarnacionalističke partije Vojislav Šešelj pročitao imena 17 viđenijih seoskih Hrvata, kojima je javno poručeno da se moraju iseliti, jer će u protivnom biti proterani.

Maja meseca 1992. započela je kampanja zastrašivanja, premlaćivanja i ubistava, koja je za posledicu imala progon više od 40.000 sremskih Hrvata ili oko 85 odsto članova te zajednice, naveo je Marton.

Podsetio je da je takva politika imala epilog u pravosnažno izrečenoj kazni Vojislavu Šešelju za podsticanje progona, deportacije i prisilno raseljavanje, te prisilno premeštanje Hrvata u Sremu.

“LSV je od početka ratova devedesetih godina stala u odbranu ugroženih komšija. Zato smo i sami progonjeni. Ovo moramo pamtiti, da nam se zlo ne bi ponovilo”, poručio je Marton.

(Autonomija, foto: RSE)

izvor: https://autonomija.info/marton-lsv-ne-zaboraviti-zlocin-proterivanja-hrvata-iz-hrtkovaca-da-nam-se-zlo-ne-bi-ponovilo/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Ukradena bista Boška Palkovljevića Pinkija

U Manđelosu rodnom mestu Boška Palkovljevića Pinkija ukradena je bista narodnog heroja

Published

on

By

Nastavlja se sistematsko uništavanje svega što podseća na Vojvodinu.

Boško Palkovljević Pinki poginuo je kao partizan u Drugom svtskom ratu 10. juna 1942. Imao je svega 22 godine

Iako i danas neke škole, ulice, jedna kasarna u Sremskoj Mitrovici i čuvena sportska hala u Zemunu nose naziv Pinki, o ovom narodnom heroju retko se govori

izvor: https://www.021.rs/story/BBC/276357/Drugi-svetski-rat-narodni-heroji-i-antifasizam-Ko-se-danas-seca-Pinkija.html?fbclid=IwQ0xDSwKC8_FjbGNrAoLzQWV4dG4DYWVtAjExAAEe4sy_sJMKM98bL5H_aNJZLAhiLGt87FwWAVprfO95gAWmVMyqQlPPbikFF_s_aem_EqOZtoYn-8x4JTwQggEtxA

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara: SVM ne nudi rešenja, već je deo problema

Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara (DZVM) ocenjuje da Balint Pastor, predsednik Saveza vojvođanskih Mađara (SVM), pokušava da predstavi ovu stranku kao samostalnu političku snagu, dok u stvarnosti ostaje verni saveznik Srpske napredne stranke (SNS)

Published

on

By

“Pastor tvrdi da SVM ne ulazi u Vučićev Pokret za narod i državu, ali i dalje sledi politiku SNS-a u svim ključnim pitanjima. Očigledno je da je njihova ‘samostalnost’ samo forma, dok je suština u bespogovornom sprovođenju volje Aleksandra Vučića”, smatraju u DZVM-u.

Oni dalje ocenjuju i da Pastorova izjava da SVM ne traži ministarske funkcije, već želi da zadrži uticaj kroz državne sekretare zapravo predstavlja pokušaj da se održi distanca od SNS-a i odgovornosti koje nosi učešće u vlasti,  ali “upravo su ti ‘niži nivoi vlasti’ došli u fokus kada se govori o korupciji i lošim odlukama”.

Iz DZVM-a podsećaju da su upravo u nadležnosti državnog sekretara iz SVM-a bili troškovi izgradnje železničke pruge Novi Sad – Kelebija, koji su porasli za 87 miliona dolara, te da se srušila i nadstrešnica na stanici u Novom Sadu.

“Umesto da preuzme odgovornost, SVM i dalje sprovodi politiku SNS-a, a kada se pojave problemi, beži od odgovornosti. Politika ‘mi bismo, ali da ne uđe’ je prepoznata i više vam neće proći”, poručuju.

Oni su se takođe osvrnuli i na, kako kažu, Pastorovu relativizaciju problema manjinskih prava u vezi s nedostatkom višejezičnih natpisa na železničkim stanicama, što “dodatno potvrđuje da je SVM odavno odustao od borbe za interese vojvođanskih Mađara”:

“Umesto da zahteva poštovanje Zakona o službenoj upotrebi jezika i pisma, on se poziva na probleme u drugim državama. Ovo nije zaštita manjinskih prava, već otvorena kapitulacija pred kršenjem zakona”.

Na kraju, nazivanje građanskih protesta „anarhijom“ i „glasnom manjinom“, zaključuju iz Demokratske zajednice vojvođanskih Mađara, pokazuje da je SVM potpuno na strani režima.

“Umesto podrške građanima koji se bore za pravnu državu, oni štite korumpiranu vlast i svoje privilegije. SVM ne nudi rešenja, već je deo problema – vreme je da prestanu da obmanjuju javnost”, poručuju iz DZVM-a.

izvor: https://www.maglocistac.rs/politika/demokratska-zajednica-vojvodanskih-madara-svm-ne-nudi-resenja-vec-je-deo-problema

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Državljanka Hrvatske podržala studente, pa proterana iz Srbije: Ima sedam dana da preseli život i porodicu

Državljanki Hrvatske Arien Stojanović Ivković, koja je u Beogradu završila Medicinski fakultet, zaposlila se, udala i zasnovala porodicu, srpske vlasti su odlučile da uskrate gostoprimstvo posle 12 godina života u srpskoj prestonici, proteraju je iz zemlje i zabrane ulazak na godinu dana. Za preseljenje svog celokupnog života dobila je rok od sedam dana

Published

on

By

Arien Stojanović Ivković je u Beogradu završila Medicinski fakultet, zaposlila se i udala za srpskog državljanina sa kojim ima malo dete. Duže od deceniju živi u srpskoj prestonici i nikada do sada nije imala problema sa svojim boravkom.

Sve do 8. aprila ujutro kada ju je pozvao inspektor iz Uprave za strance i pozvao da dođe u prostorije policije, uveravajući je da je s njenim boravkom sve u redu.

Arien za N1 kaže da ju je u policiji sačekalo više inspektora, među kojima je bio i onaj s kojim je razgovarala. Na licu mesta joj je uručeno rešenje kojim se ukida ranije odobren privremeni boravak i zabranjuje ulazak u Srbiju na godinu dana, odnosno do 8. aprila sledeće godine.

Ona dodaje da je time prestala da važi i radna viza koju je imala za rad u Srbiji.

U obrazloženju se šturo navodi da je “organ nadležan za zaštitu bezbednosti Republike Srbije dostavio procenu da boravak državljanke Hrvatske Ivković Stojanović Arien predstavlja neprihvatljivi bezbednosni rizik”.

MUP se za donošenje ovakve odluke pozvao na član 66. stav 1 Zakona o strancima, kojim se predviđa da strancu može da se ukine dozvola privremenog boravka i zabrani ulazak u zemlju ako se naknadno sazna da “postoji jedan ili više razloga propisanih za odbijanje zahteva za privremeni boravak”.

Po čemu je tačno bezbednosni rizik mlada lekarka koja radi u osiguravajućoj kući na proceni štete nastale usled telesnih povreda – ni sama ne zna. Kaže da joj se život svodi na posao, vrtić, dete, porodicu i odlazak na poneki veći studentski protest – ako stigne.

A upravo u tom protest, sagovornica N1 vidi mogući razlog za njeno proterivanje. Kaže da je studente, njihove zahteve I proteste podržala ne samo na ulici, već i na svojim društvenim mrežama. Dodaje da je na Instagramu kao lekar osudila ulazak predsednika Aleksandra Vučića u jedinicu intenzivne nege i dodirivanje bez rukavica povređenih u požaru u Kočanima.

Srpska policija Arien je dala rok od sedam dana da napusti zemlju i rok od 15 dana da uloži žalbu, s tim što žalba ne odlaže izvršenje rešenja.

Time je ova žena primorana da napusti grad u kojem živi duže od decenije, a njena mlada porodica će biti rasturena.

“Možda ću ostati bez posla, možda ću morati da odvedem dete sa sobom, što znači da neće viđati oca, ići u vrtić”, navodi Arien u razgovoru za N1.

Zbog zabrane ulaska u zemlju, neće moći da dovodi dete, koje je dvojni džavljanin, u posetu porodici u Srbiji, već će kontakti zavisiti isključivo od njihove mogućnosti da dođu u Hrvatsku.

Naša sagovornica se obratila za pomoćAmbasadi Republike Hrvatske u Beogradu, a najavila je i žalbu na pomenuto rešenje srpskih službi bezbednosti.

Kako nezvanično saznajemo, Arien nije usamljen slučaj i više hrvatskih državljana je umesto dozvole za privremeni boravak dobilo zabranu ulaska u Srbiju.

N1 se ovim povodom obratio MUP-u Srbije, ali do objavljivanja ovog teksta odgovor nismo dobili.

izvor: https://n1info.rs/vesti/drzavljanka-hrvatske-podrzala-studente-pa-proterana-iz-srbije-ima-sedam-dana-da-preseli-zivot-i-porodicu/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

LSV: Stefanović naredio hapšenje Olenika posle gostovanja na N1

Stranka Vojvođani-LSV saopštila je da je glavni javni tužilac Višeg javnog tužilaštva Nenad Stefanović naredio hapšenje Aleksandra Olenika nakon gostovanja na TV N1

Published

on

By

„Glavni javni tužilac Nenad Stefanović naredio je hapšenje Aleksandra Olenika, potpredsednika LSV, posle njegovog gostovanja na N1srbija u toku kog je izneo podatke o pucanju zvučnim topom na građane. Srećom, ovo „uputstvo“ nije primenjeno. Za sada“, navodi se u saopštenju stranke.

„Danas je tužilaštvo, prvi put od 15. marta, počelo da saslušava ljude i uzima izjave ljudi koji su imali zdravstvene probleme zbog upotrebe neke vrste soničnog, zvučnog oružja“, istakao je advokat i potpredsednik Lige socijaldemokrata Vojvodine Aleksandar Olenik tada za N1. Dodao je da se „prvi put posle negacija i pretnji da će biti hapšeni oni koji pominju zvučno oružje – tek danas počinje sa izjavama žrtava koje imaju lekarske nalaze“.

izvor: https://n1info.rs/vesti/lsv-stefanovic-naredio-hapsenje-olenika-posle-gostovanja-na-n1/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Zvučni top između Rusije i Srbije

Ono što je prethodilo velikom protestu koji se odžao u Beogradu 15.marta je već poznato u celom svetu: sa jedne strane imali smo nasmejanu Srbiju, studentske marševe… dok se toj Srbiji suprostavio režim svakodnevnim pretnjama, širenjem straha i na sam dan protesta dovoženjem tenkova u predgrađa, zaustavljanjem saobraćaja u zemlji i glavnom gradu, skupljanjem naoružanih maskiranih kriminalaca u Pionirskom parku

Published

on

By

Protest je pokazao da studente i građane motiviše želja za slobodnom, demokratskom Srbijom u kojoj institucije funkcionišu u skladu sa Ustavom i zakonima! Taj dan je potpuno demaskirao režim Aleksandra Vučića i pokazao je da se oni boje pravde i istine, kao i da na svaki način pokušavaju da spreče saznanje o njihovom činjenju i negiraju svoju odgovornost za pad nadstrešnice u Novom Sadu i smrt 16 ljudi, za upotrebu ‘zvučnog topa’, da lažu javnost o ispunjenju studentskih zahteva ili da proizvode lažne vesti poput one da je u Odžacima vođa studentskog protesta pucao i ranio jednog naprednjaka! Sam Vučić pokazuje u svojim nastupima, koje sada ima i po nekoliko dnevno, da svoj položaj doživljava kao svoju životnu sudbinu, čak pokazuje i crtu nenormalnosti gde na samu državu gleda kao na ličnu svojinu!

Režim je, tog dana, planirao nasilje, čak je želeo da toliko kulminira da dođe i do žrtava! Oni bi to nazvali ‘pokušajem Majdana’! Na delu je bio otvoreni državni terorizam! Sada su se spremili da urade u centru Beograda ono što su već pokušali u Banjskoj na Kosovu! Okidač za nasilje je trebala biti zloupotreba, u Srbiji, zabranjenog ‘zvučnog topa’ (sonic weppon)! U javnosti Srbije više nema dileme da je neka vrsta tog oružja upotrebljena i da je to uradila policija Srbije! Ja sam skeptik prema tom scenariju iz prostog razloga što je srpska policija toliko korumpirana i razjedinjena, klanovski podeljena, da bi se do sada saznalo i ko je pucao, sa kog mesta i iz kog oružja! Još 16.marta dobio sam informaciju da je zloupotreba izvršena sa krova Ruskog doma i da je na građane pucano iz ruske verzije Vortex ili ring-gun topa!

Mesto je savršeno za upotrebu, zbunjuje jer je zvuk morao da se odbijeod zgrade predsedništva u oba pravca ulice kralja Milana – ka Terazijama i Slaviji! Niko se ne bavi, osim mene, s tim scenarijem, a iz dana u dan je sve veća mogućnost da se upravo to dogodilo! Ogromna većina stručnjaka koja je analizirala dostupne snimke govori upravo o Vortex ili sličnom topu, organizacija Earshot to tvrdi, a i sama kompanija Genasys, koja je proizvođač lrad450 topova koje poseduje Srbija, u svom demantiju govori da je zvuk sa snimaka proizveden ring-gun topom, a ne njihovim! Vučić samouvereno zove FSB, FBI i EU da pošalju stručnjake u Srbiju i utvrde istinu! Naravno, on zna da FSB sebe neće optužiti, a da ostali ne mogu da utvrde istinu jer ne mogu da uđu u Ruski dom i izvrše istragu! Istovremeno, Vučić i Vulin se otvoreno zahvaljuju Rusiji što im je pomogla tog dana i što redovno sarađuju u naporima da spreče ‘obojenu revoluciju’!
Srećom, neverovatna prisebnost i pamet studenata je sprečila da se ostvari Vučićev naum! Oni su minut posle haosa koji je nastao upotrebom zvučnog topa objavili da je protest završen i da se vraćaju na svoje fakultete! Tada se dogodilo nešto potpuno neverovatno, nekoliko stotina hiljada građana koja je na protest došla da bi videla leđa ovom režimu ih je poslušala i razišla se – Srbija je jasno rekla: srušićemo ga gandijevski – bez nasilja! Ta saradnja je iznenadila Vučića i ‘skinula ga golog’! Sve što mu je sada preostalo je otvorena diktatura ili gubitak vlasti!

Najvažnije poruke protesta 15.03. su:

– Da je zbog masovnosti skupa režim izgubio legitimitet

– Da nasilje na kojem režim insistira više ne prolazi – STRAHA VIŠE NEMA

Evropski mediji sve više pišu o protestu i o srpskim studentima, nazivaju ih čak i evropskom avangardom! Vucic i njegov režim su pod baražnom paljbom, sada ga neki čak otvoreno nazivaju diktatorom! Ti mediji, ali i mnoge evropske vlade, kao i sam EU parlament traže od EU komisije da se uključi u problem i pomogne građanskoj Srbiji da se izbori za evropsku budućnost, koja je sa Vučićem nemoguća! Dok pišem ovaj tekst odvijao se i završen je hitan sastanak u Briselu koji su Vučiću zakazali Ursula von der Leyen I Antonio Costa! Njihovi kratki i jasni postovi na društvenim mrežama bez održane konferencije za medije govore da je Vučić imao neprijatan sastanak! Insistiranje na ubrzanju reformi u pravosuđu, izbornom zakonodavstvu, slobodnim medijima i borbi protiv korupcije u stvari kažu: ispuni studentske zahteve! Na zalost do pro-evropske prelazne vlade još uvek nismo došli samo iz razloga što niko u Srbiji to ne traži od EU! Istovremeno, Evropski sud za ljudska prava je postavio Srbiji pitanja o upotrebi zvučnog topa i zahteva odgovore do 31. ovog meseca! Sve ovo jesu ozbiljni pritisci na Vučića! Od reči, znam da su dela EU mnogo opasnija za režim, ali njih građani Srbije teže vide. Ta dela su: ne otvaranje klastera u pregovorima, ne primanje Srbije u SIPA, kao i ne puštanje novca za rast BDP! Srbija je zbog toga u ozbiljnom problemu, od početka godine je morala da pozajmi čak 3 milijarde evra kako bi ispunila budžetske obaveze!

Da li će Vučić ispuniti zahteve? Neće!!! Ispunjenje bi značilo njegov pad, ali i probleme sa slobodnim i nezavisnim sudovima u Srbiji zbog svega što je činio kao apsolutni vladar! Svako normalan bi se obeshrabrio posle pola miliona okupljenih na protestu! Medjutim, on nastavlja sa lažima, podizanjem tenzija, preti svima – profesorima, univerzitetu, prosvetnim radnicima, policiji, tužilaštvu, studentima, opoziciji, medijima… Pokušava da napravi politički pokret kojim želi da zamaskira SNS, kao da su ljudi ‘veverice’, pokušaće i da formira novu vladu sa što je manje političara u njoj!

Sve to mu je pogrešna taktika! On više i ne može da ima pravu taktiku, samo može da kupi još koji dan na vlasti. Zato će narednih dana, kada bude bio zakazan novi protest, pola miliona okupljenih građana lako prerasti u milion!

izvor: https://thegeopost.com/sr/vesti/zvucni-top-izmedu-rusije-i-srbije/

Continue Reading

Trending