Connect with us

SLOBODNA VOJVODINA

Seksualno zlostavljanje u poljskoj Katoličkoj crkvi: Izvinjenje kasni decenijama

Podnošenje prijave crkvi znači povjeriti potragu za pravdom instituciji u kojoj se desilo zlostavljanje i koja ili nije spriječila ili je aktivno zataškala taj događaj.

Published

on

Prošli ponedjeljak poljska Katolička crkva je objavila nove cifre pristiglih prijava o navodnom seksualnom zlostavljanju od strane svećenstva.

Ukupno je podneseno 368 prijava crkvi između 2018. i 2020. povezanih sa navodnim zlostavljanjem od strane više od 290 svećenika i drugih vjerskih ličnosti. Ovi slučajevi sežu čak do 1958. i 173 ih se tiče djece mlađe od 15 godina, što je u Poljskoj dob kada dijete može dati pristanak za seksualni odnos.

Nakon objave ovih brojki, poglavar poljske Katoličke crkve nadbiskup Wojciech Polak, izvinio se preživjelima i zatražio oprost. Iako će neki preživjeli ovo cijeniti, to ne opravdava činjenicu da je poljska crkva zakasnila više decenija kada je u pitanju ovaj slučaj.

Ovo je tek drugi put da je poljska Katolička crkva objavila takve cifre. Učinila je to prvi put 2019, kada je otkrila da su 382 člana svećenstva optužena da su seksualno zlostavljali 625 djece između 1990. i 2018. Iz crkve kažu da su 42 svećenika navedena na obje liste.

Iako je ovaj potez pozitivan znak da poljska crkva konačno priznaje svoj udio u ovom pitanju, prisutno je nekoliko problema sa ovim ciframa, pored činjenice da su bile potrebne decenije da bi ih crkva uopšte objavila.

Crkva nije javno otkrila imena

S jedne strane, činjenica da je poljska crkva javno obznanila ove cifre korisna je jer pruža neke podatke o ovom pitanju, iako je široko prihvaćena činjenica da su slučajevi zlostavljanja koji izađu na vidjelo samo vrh ledenog brijega.

Preživjelom su u prosjeku potrebne 24 godine da prijavi zlostavljanje koje je pretrpio kao dijete, s razlozima koji uključuju žrtvin osjećaj srama, ne prepoznavanje da je to što se desilo zlostavljanje ili strah da joj se neće vjerovati.

Jedino javno praćenje zlostavljanja od strane svećenstva u Poljskoj je mapa koju su kreirali aktivisti i koja je registrovala više od 580 slučajeva o kojima su izvještavali mediji ili koji su završili sa sudskom presudom. Ali čak i oni koji su dospjeli do suda su manjina, često zato što preživjeli ne žele ponovo preživljavati traumu u formalnom sudskom okruženju gdje se ponovo moraju susresti sa svojim zlostavljačem.

Ali izuzev samih crkvenih cifara, najnoviji podaci su ograničeni. Crkva nije javno otkrila imena 292 člana svećenstva koji su optuženi za seksualno zlostavljanje, čak i u slučajevima koje je ocijenila kao „kredibilne“.

Ovo je politika koju podržava i sam Papa kako bi se zaštitio „ugled“ svećenika. Pa ipak, mnoge su biskupije u drugim državama dobrovoljno objavile ove informacije.

U većini poljskih slučajeva, iz crkve kažu da su uveli „privremene mjere“ dok se žalbe istražuju, uključujući i privremeno uklanjanje optuženih iz službe i sprečavanje njihovog kontakta sa djecom. Ali znamo iz drugih država da takve svećenike često ostavljaju bez nadzora.

Podjela u dvije grupe

Crkva nije objasnila ni kako je postupila sa 42 člana svećenstva koji su se pojavili na listama iz 2019. i od ove sedmice, koji su, kako se čini, povratnici u zločin.

Skrivanje identiteta navodnih počinitelja i detalja crkvenih postupaka protiv njih – što je izgleda globalna crkvena politika – pokazuje da poljska crkva i dalje štiti navodne zlostavljače tako što im skriva identitet.

U Poljskoj se manjak transparentnosti također proteže i na način na koji crkva istražuje prijave o zlostavljanju. Tridesetdevet od 368 prijava je proglašeno „nepouzdanim“ i stoga je odbačeno. Ali kako su te odluke donesene?

Od 173 slučajeva koji se tiču djece mlađe od 15 godina, iz crkve su kazali da je 148 njih prijavljeno policiji. Dvadesetpet drugih nije prijavljeno zato što su optuženi ili umrli ili su tvrdnje proglašene neosnovanim ili se još istražuju. Ali u kojoj fazi ckrva prosljeđuje žalbu policiji? Zar ne bi to trebala raditi čim postane svjesna navodnog zlostavljanja?

Osim tog, šta se desilo sa slučajevima zlostavljanja tinejdžera u dobi od 15 do 17 godina? Iz nejasnih razloga, dok je izvještaj crkve iz 2019. dao neku statistiku o ovoj dobnoj grupi, najnoviji podaci dijele preživjele u dvije grupe, mlađi od 15 i stariji od 15 godina.

Od 174 slučaja u ovoj drugoj grupi, 80 posto nije prijavljeno policiji. Jedan faktor bi mogao biti taj da odrasli preživjeli nisu (još) željeli podnijeti policijsku prijavu, kako je često slučaj. Ali tamo gdje se radi o dobnoj grupi 15 do 17 godina, imperativ bi trebao biti da se obavijeste vlasti.

I zašto crkva ne ohrabruje žrtve zlostavljanja da prijavljuju svoje slučajeve civilnim vlastima od početka? Umjesto tog, globalno se sve više uspostavljaju komisije kojima upravlja crkva da prime pritužbe preživjelih, uprkos optužbama da su oni institucionalno pristrasni i da im nedostaje transparentnost.

Porast svijesti zbog filmova

Za one preživjele koji su obznanili šta im se desilo, podnošenje prijave crkvi znači da će povjeriti potragu za pravdom istoj instituciji u kojoj se desilo zlostavljanje i koja ili nije spriječila ili je aktivno zataškala taj događaj.

U slučaju poljske crkve, institucije koja nastavlja otkrivati samo ograničene informacije o zlostavljanjima koja su se dogodila unutar njenih zidova dokazuje da joj se ne može vjerovati. Ovo je, ipak, ista institucija koja trenutno odbija sarađivati sa istragom poljske države o seksualnom zlostavljanju djece, koja je naišla na probleme pri dobijanju informacija od poljske crkve.

Crkva je tek počela objavljivati statistiku 2019. jer je bila pod pritiskom, nakon porasta u svijesti javnosti o ovom pitanju.

Za ovo se uglavnom može zahvaliti filmu Kler iz 2018. o mračnoj strani crkve, uključujući zlostavljanje djece, koji je oborio rekorde u kinima, i postao najgledaniji poljski film u historiji.

Onda je došao dokumentarni film Tell No One (Ne reci nikome) iz 2019, koji je sadržavao priče preživjelih iz prve ruke. U ovom filmu detaljno je opisano kako su zlostavljači prebacivani iz župe u župu i nastavljali su imati pristup djeci, te kako su biskupi sprečavali preživjele i njihove porodice da podnesu prijave. Ovaj dokumentarac je do sada pregledan više od 24 miliona puta.

Nakon objavljivanja ovog dokumentarca, anketa je otkrila da gotovo 90 posto ispitanika smatra da je autoritet crkve narušen, dok 67 posto smatra da je odgovor crkve na ovaj skandal bio neadekvatan.

Ovaj manjak istinske inicijative od strane crkve samo pojačava stav da se poljska crkva prekasno počela baviti ovim pitanjem da bi sačuvala svoj legitimitet. Dvije grupe podataka ne mogu iskupiti instituciju čija je PR strategija odavno da čeka da skandal postane isuviše veliki da bi se ignorisao.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

IZVOR: AL JAZEERA

SLOBODNA VOJVODINA

LSV traži od Vlade sredstva za nabavku udžbenika za sve učenike u Srbiji

Liga socijaldemokrata Vojvodine – Vojvođani zatražila je od Vlade Srbije da u najkraćem mogućem roku donese odluku o dodeli sredstava za kupovinu školskih udžbenika svim učenicima osnovnih i srednjih škola u Srbiji.

Published

on

By

Potpredsednica Lige socijaldemokrata Vojvodine – Vojvođani Bojana Begović podsetila je da je beogradska vlast najavila da će svi učenici u Beogradu, odnosno njihovi roditelji, dobiti po 20.000 dinara, koje će u septembru upotrebiti za kupovinu udžbenika, navodi se u saopštenju.

„Sramotno je da se u Srbiji čak i deca dele na ‘beogradsku’ i ‘onu preostalu’, iako smo navikli da je ova vlast spremna na sve zarad još jednog mandata“, ocenila je ona.

Ona je istakla da su prosečne zarade zaposlenih u Beogradu 30.000 dinara više od državnog proseka, pa je, kako je navela, time još nelogičnije da pomoć dobija bogatiji deo zemlje, a onaj siromašniji ostaje na marginama.

izvor: https://n1info.rs/vesti/lsv-besplatni-udzbenici-ucenici-srbije/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Simo Salapura da jasno kaže ko ga primorava da po pitanju Linglonga krši zakon

Liga socijaldemokrata Vojvodine – VOJVOĐANI zahteva od gradonačelnika Zrenjanina Sime Salapure da, na osnovu člana 62. Poslovnika o radu Skupštine grada Zrenjanina, inicira sednicu gradskog parlamenta na kojoj će izneti sve informacije vezane za izgradnju objekata kineske fabrike guma „Linglong“

Published

on

By

Odbornici imaju zakonsko pravo da o svemu budu obavešteni!

Grad Zrenjanin je početkom aprila dozvolio kompaniji „Linglong“ da u okviru buduće fabrike automobilskih guma kod Zrenjanina gradi objekat skladišta neopasnog otpada kapaciteta 700 kilograma po danu bez izrade ekološke studije, što je protivno zakonu.

Želimo da znamo da li gradonačelnik Salapura i njegova administracija svesno krše zakon ili ih na to neko primorava?

Gradonačelnička funkcija je mnogo više od bacanja lopte i šetnje po praznim atletskim stazama.

Salapura mora da kaže jasno i glasno ko traži da se po pitanju „Linglonga“ krši zakon?

On će kao pravno odgovorno lice u Zrenjaninu, sigurno, snositi posledice. Sigurni smo da neće biti i jedini.

Odbornička grupa
Lige socijaldemokrata Vojvodine – VOJVOĐANI
u Skupštini grada Zrenjanina

izvor: https://vojvodjani.rs/simo-salapura-da-jasno-kaze-ko-ga-primorava-da-po-pitanju-linglonga-krsi-zakon/?fbclid=IwZXh0bgNhZW0CMTEAAR0la6XzcFUkrADJglODFkCi8_OnbedKTyqN5EeJSsODsNQ9Gc-RRWCSUBY_aem_AaDgRoD4q-jV0d2Ex59VnSCpKgHaMPrr0FQPo7gm0HqYM3qIW4FMd1AAMEsPgb6IYWCJGPZ3uoBp-lSbJdilCe6h

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

„Krivim direktno Aleksandra Vučića“: Dinko Gruhonjić nakon verbalnog napada koji je danas doživeo

Univerzitetski profesor i programski direktor Nezavisnog društva novinara Vojvodine (NDNV) Dinko Gruhonjić danas je ponovo verbalno napadnut na ulici. Hajka protiv njega se vrši već mesecima unazad, tokom kojih je on u konstantnoj izloženosti pretnjama

Published

on

By

Dinka Gruhonjića je oko 13.45 časova, dok se vraćao sa fakulteta, na uglu ulice Fruškogorske i Narodnog fronta u novosadskom naselju Liman, nepoznati muškarac od oko 40 godina počeo da viče „Dinko ustašo“, da ga psuje i da mu preti.

– Kazao je da kad me dohvati šta će biti. Stao sam i izvadio telefon i rekao mu „Hajde da vidimo šta će biti“, krenuo prema njemu i on je krenuo da beži, pobegao je kao i svaki siledžija i kukavica. Prijavili smo to policiji, kao što i sve prijavljujemo, kaže Gruhonjić.

On navodi da ovo nije prvi slučaj uznemiravanja na ulici koji je doživeo od kako traje hajka na njega. Ranije nije nikad imao neprijatne situacije na ulici, već isključivo primere ljudi koji su mu prilazili na ulici i čestitali na novinarskoj i akademskoj hrabrosti.

– Od kada je počela ova hajka koju su predvodili visoki funcioneri naprednjačkog režima, praćeni režimskim medijima, sada je očigledno da isključivo njihovom ni ja ni moja porodica ne možemo da budemo mirni ni na ulici. Ponoviću po stoti put ako treba, bilo šta što se desi meni ili mojoj porodici krivim direktno predsednika Srbije Aleksandra Vučića, ističe Gruhonjić.

Osim što su neke od osoba koje su pretile njemu i Ani Lalić uhapšene, od institucija nisu dobili nikakav odgovor do danas, nisu dobili nikakvu policijsku zaštitu niti informaciju o tome ko je ispisivao grafite po zgradi u kojoj on živi sa svojom porodicom.

– Nastavićemo da se ponašamo kao civilizovana bića i koji poštuju institucije, jer ne želimo da generalizujemo i da kažemo da u policiji i tužilaštvu nema čestitih ljudi, itekako ih ima, samo što su na čelu MUP-a Srbije ljudi koji su sve samo ne dobronamerni, u šta smo se više puta uverili, kaže Gruhonjić.

Navodi da će NDNV i on poštovati institucionalni pristup, a da su dalji koraci njima na čast. Siguran je da će doći vremena kada će arhiva svih pretnji koje su prijavljivali, a koje su ostale navodno nerazjašnjene, imati dokumentarnu ulogu i da će svima koji su ćutali i dopustili „raznoraznim bitangama“ da napadaju novinare i akademike koji su govorili da živimo u nenormalnom društvu sve to doći na naplatu.

izvor: https://www.danas.rs/vesti/drustvo/dinko-gruhonjic-nakon-napada-aleksandar-vucic/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

ProGlas i Glas Srbije potpisali Dogovor o zajedničkoj borbi za slobodne i poštene izbore

Otvorena građanska platforma Glas Srbije i inicijativa ProGlas u Topoli su potpisali Dogovor o zajedničkoj borbi za slobodne i poštene izbore u Srbiji

Published

on

By

Dogovor je potpisan posle tribine o decentralizaciji, koju je organizovao Glas Srbije, i panel diskusije ProGlasa na kojoj su učestvovali Svetlana Bojković, Petar Peca Popović i Biljana Stepanović.

Dogovor od pet tačaka je u ime Glasa Srbije, koji okuplja više udruženja, grupa građana i građanskih inicijativa iz Kragujevca, Pirota, Čačka, Vrnjačke Banje, Petrovca na Mlavi, potpisao predsedavajući i predstavnik grupe građana „Znamo se“ iz Kragujevca Miroslav Stojanović.

„Na inicijativu ProGlasa, Otvorena građanska platforma Glas Srbije saglasna je da su izbori održani 17. decembra 2023. godine bili neregularni, i pridružuje se ovom dogovoru za slobodne i poštene izbore“, navodi se u Dogovoru.

Kako je saopšteno, zahteva se dosledno sprovođenje preporuka misije ODIHR-a, ključnih za održavanje fer i slobodnih izbora, među kojima su revizija i kontrola biračkog spiska do izbornog dana, kao i istinito izveštavanje RTS-a, za celokupan javni medijski prostor Srbije za koji medijski javni servis Srbije ima dužnost i obavezu punog pokrivanja i praćenja.

Zahteva se da ponovljeni gradski izbori u Beogradu budu održani u roku koji omogućava da budu sprovedene mere za unapređenje izbornih uslova.

Navodi se da ponavljanje izbora za Grad Beograd u kratkom vremenskom roku i bez temeljne promene izbornih uslova predstavljao bi jasan znak da ni ostali lokalni izbori neće biti ni slobodni ni pošteni.

Zahteva se da svi preostali lokalni izbori u onim opštinama i gradovima u kojima nisu bili održani u decembru 2023. godine budu održani u ostom danu kao i izbori za Grad Beograd.

U Dogovoru se navodi i da OGP „Glas Srbije“ neće stupani ni u kakve oblike vlasti sa režimom Srpske napredne stranke, političkim organizacijama koje su u saradnji sa SNS i političkim organizacijama i subjektima koje su bile umešane u izborne zloupotrebe.

izvor: https://n1info.rs/vesti/proglas-i-glas-srbije-potpisali-dogovor-o-zajednickoj-borbi-za-slobodne-i-postene-izbore/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Zar se Mali most i tako zvao? Retko ko ga je u prošlosti nazivao ovim drugim imenom!

Mali most je najstariji most u Zrenjaninu. Otvoren je za saobraćaj pre 120 godina – 26. marta 1904

Published

on

By

Mali most je podignut 1904. godine na mestu nekadašnjeg pokretnog drvenog mosta i spaja najstroži centar grada sa gradskim naseljem „Mala Amerika“.

Po izgradnji, ovaj most i Veliki gvozdeni most punih šest decenija činili su jednu vezu između delova grada na suprotnim obalama Begeja.

Prvobitan naziv mu je bio Franca Jozefa most (Franc Josefs Brucke ili Ferecz Jozesef hid).

Nakon Prvog svetskog rata dobija administrativni naziv Karadžićev most koji, međutim, nikada nije zaživeo. Među žiteljima grada na Begeju on je jednostavno ostao – Mali most.

Njegovo okruženje čini najinteresantniju arhitektonsku celinu starog gradskog jezgra.

Most je sredinom osamdesetih godina prošlog veka ostao bez reke. Naime, regulacijom Begeja ovde je stvoreno centralno gradsko jezero, ali most nije izgubio na značaju. I dalje je zasigurno jedan od simbola Zrenjanina.

izvor: https://zrenjaninski.com/grad/zar-se-mali-most-i-tako-zvao-retko-ko-ga-je-u-proslosti-nazivao-ovim-drugim-imenom/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Šest meseci bez plate: Zaposleni u Železničkom integralnom transportu najavili protest

Zaposleni u preduzeću Železnički integralni transport u ponedeljak 15. aprila protestovaće u Beogradu ispred Vlade Srbije

Published

on

By

Razlog protesta je, kako kažu, veoma loše situacije u kojoj se nalazi to preduzeće u državnom vlasništvu, inače ćerka-firma Železnica Srbije, prenosi Danas.

Miladin Žujović predsednik Sindikalne organizacije ŽIT Beograd kaže za Danas da zaposleni plate nisu dobili već šest meseci.

“Poslednji put smo primili polovinu ličnog dohotka u oktobru prošle godine i od tada smo u potpunosti bez zarada. Takođe, iako redovno dolazimo na svoja radna mesta posla nema, odnosno bilo ga je ali u veoma malom obimu. Tražili smo objašnjenje od poslovodstva zašto nema plata i zbog čega preduzeće ne radi i rečeno nam je da klijenti ne žele da nas angažuju za naše transportne usluge. Situacija je izuzetno teška, ljudima to postaje nepodnošljivo i od decembra je preduzeće napustilo četrdesetak radnika. Jednostavno, više nisu mogli da izdrže bez primanja”, objašnjava Žujović.

On dodaje da je u ŽIT-u na svojim radnim mestima ostalo 82 radnika i da su oni odlučni da od nadležnih zatraže rešavanje problema sa kojima se suočavaju.

“Država je naš vlasnik. Shodno tome smatramo sa punim pravom da su nadležni u Vladi i resornom Ministarstvu građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture adresa na koju treba da se obratimo”, ističe sagovornik Danasa. 

On objašnjava za Danas da preduzeće faktički ne radi od maja da je terminal ŽIT-a zatvoren a novi koji se gradi nije završen. Zbog toga posao stoji a radnici ne primaju plate već pola godine.

izvor: https://www.021.rs/story/Info/Srbija/372629/Sest-meseci-bez-plate-Zaposleni-u-Zeleznickom-integralnom-transportu-najavili-protest.html

Continue Reading

Trending