Sankcije, protesti, nezadovoljni oligarsi: Da li Putin gubi podršku na domaćem terenu?
Oligarsi kojima se jahte plene širom Evrope, društvene mreže koje zabranjuju ruske kanale, na ulicama Moskve protestanti, a na serverima neki od najmoćnijih hakera današnjice – da biste nekom Rusu pre deset dana predstavili ovakvu sliku, mislio bi da se radi o novoj epizodi neke distopijske serije.
Oligarsi kojima se jahte plene širom Evrope, društvene mreže koje zabranjuju ruske kanale, na ulicama Moskve protestanti, a na serverima neki od najmoćnijih hakera današnjice – da biste nekom Rusu pre deset dana predstavili ovakvu sliku, mislio bi da se radi o novoj epizodi neke distopijske serije.
Od kako je počela invazija Rusije na Ukrajinu, lideri iz Evrope i SAD najglasniji su u osudi akcija Kremlja, a Rusiji su uveli čitav niz sankcija, od ekonomskih do kulturnih i sportskih. Takođe, Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila je rezoluciju kojom se “osuđuje ruska invazija i zahteva momentalni prekid vatre”.
U pokušaju da, kako je navedeno, spreči širenje dezinformacija, Evropska unija zabranila je ruske medije RT i Sputnjik. Osim ovoga, ruski mediji nisu dostupni više ni na najpopularnijim društvenim mrežama – Meta, Gugl, Jutjub i TikTok već blokiraju pristup RT i Sputnjiku, a iz Tvitera su rekli da će se usaglasiti sa merama Evropske unije.
Sa druge strane, imidžu ruskih vlasti u svetu svakako nije doprinelo ni to što su tamošnje vlasti medijima u zemlji zabranile korišćenje reči “rat”, “napad” ili “invazija” za situaciju u Ukrajini, i zahtevaju da koriste termin “specijalna operacija”. Kažnjena su za sada dva medija – radio Eho Moskve je potpuno prestao sa radom, kao i TV Dožd, čiji Jutjub kanal i dalje radi. Ruske vlasti su ove medije optužili za “pozive na ekstremističke aktivnosti i nasilje”, kao i na “namerno širenje laži o ruskim vojnicima”.
Uporedo sa vojnim sukobom, ratovi se odvijaju i na serverima – najpoznatija hakerska grupa na svetu, Anonimusi, objavila je na svom Tviter nalogu rat vlastima u Moskvi. Od tada su sajtovi ruske vlade često nedostupni, presretnuta je vojna komunikacija ruskih vojnika, a na internetu su završile i baze podataka nekoliko ruskih ministarstava.
The Anonymous collective is officially in cyber war against the Russian government. #Anonymous#Ukraine
Međutim, kakva je situacija na Putinovom domaćem terenu – koliko sve ovo zaista dopire do građana, i kakva su njihova razmišljanja?
Prema istraživanju ruske nevladine organizacije Levada centar, u februaru 2022. godine je 71 odsto građana Rusije podržavalo aktuelnog predsednika Vladimira Putina. Trećina stanovnika je smatralo da bi Donjecka i Luganska narodna republika trebalo da budu nezavisne zemlje, a 25 odsto ljudi da bi trebalo da ubuduće budu deo Rusije. Sva ova istraživanja rađena su u periodu od 17. do 21. februara – dakle, pre nego što je Putin potpisao dekret kojim Rusija priznaje nezavisnost DNR i LNR, i pre rata u Ukrajini.
Da li su sankcije dovoljno “snažne”?
Da je istraživanje rađeno samo nedelju dana kasnije, veliko je pitanje kako bi rezultati izgledali. Od početka invazije na Ukrajinu, zapadne države uvele su čitav niz sankcija Rusiji. Skoro čitava Evropa i SAD zatvorili su nebo za ruske avione, sportisti i studenti iz Rusije izbacuju se iz takmičenja i sa univerziteta, a ekonomske sankcije već uzimaju maha – vrednost rublje je na istorijskom minimumu, dok je sedam ruskih banaka isključeno iz međunarodnog SWIFT sistema.
Redovi pred ruskim bankomatima posle sankcija
“Verovatno je jedan od razloga zašto Zapad uvodi sankcije, da proba da podstakne stanovništvo da se okrene protiv Putina. Ipak, mislim da svi ovi potezi više mogu da proizvedu suprotni efekat. Značajne bi mogle da budu ekonomske sankcije ako bi stvarno naštetile ruskoj ekonomiji, ali je pitanje koliko ćemo čekati na njihov efekat. Međutim, što su sankcije žešće, jače pogađaju i one koji ih uvode, pa moraju da paze da ne preteraju sa sankcijama zbog sebe samih. Čini mi se da trenutne mere ne mogu da postignu okretanje stanovništva protiv vlasti u Rusiji”, kaže za Euronews Srbija Vladimir Trapara sa Instituta za međunarodnu politiku i privredu.
Predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen saopštila je, objavljujući novi paket sankcija protiv ruskih banaka, da “odluka o isključenju ključnih ruskih banaka iz SWIFT sistema šalje veoma jasan signal Putinu i Kremlju”. Takođe, britanski premijer Boris Džonson je izjavio da su dodatne sankcije Rusiji potrebne kako bi se “postigao maksimalni pritisak na Putina”.
At the speed of light, the EU has adopted heavy sanctions against Russia’s financial system, its high-tech industries and corrupt elite.
Today’s decision to disconnect key Russian banks from the SWIFT network will send yet another very clear signal to Putin and the Kremlin.
Sve ove izjave jasno pokazuju da zapadni lideri žele sankcijama da nateraju ruskog predsednika na “kapitulaciju” – kako na povlačenje vojske iz Ukrajine, tako i na potencijalni silazak sa vlasti. Novinar britanskog BBC koji se nalazi u Londonu, Dejan Radojević, za Euronews Srbija kaže da je ipak malo verovatno da će sankcije u većoj meri uticati na građane Rusije.
“Putin potpuno kontroliše sve medije, koji građanima predstavljaju njegovu verziju priče. Radio Eho Moskve je zatvoren, kao i internet TV Kiša (TV Dožd). Vlasti čak ograničavaju šta i koliko ljudi mogu da vide na internetu. Povrh toga, represija nad onima koji su spremni da izađu na ulice i protestuju protiv Putina se pojačava – svi se momentalno hapse. Jako su male šanse da građani mogu realno da ga ugroze”, kaže Radojević.
Protesti u Moskvi
Stanovnici na ulicama Moskve
Na ulicama Moskve, mišljenja su podeljenja. U anketi koju je sprovela agencija AP, neki građani zabrinuti su zbog sankcija, a neki smatraju da ih one neće dotaći.
“Čak ni ne znam šta da očekujem jer posledice mogu biti nepredvidive. Mekdonalds u kojem jedem svaki dan mogao bi da bude zatvoren. I takođe, kurs rublje – ne znam da li Centralna banka može da se nosi sa tim”, rekao je stanovnik Moskve Denis Varnikov
Njegova sugrađanka Nadežda, međutim, kaže da je nije briga za sankcije jer bi za njih trebalo da brinu “ljudi sa velikim depozitima u bankama ili nekim nekretninama u inostranstvu”.
Neki, poput stanovnika Moskve Ivana Kozlova, smatraju da nisu sankcije te koje bi trebalo da ih muče.
“Znate, najmanje me muče sankcije. Zabrinut sam zbog toga što Rusija ubija ljude u Ukrajini. Voleo bih da je zaustavila rat koji nijedan zdravorazumski čovek u Rusiji sa savešću i sposoban da iskusi milosrđe i saosećanje, ne želi”, istakao je Kozlov.
Da ekonomske mere već polako uzimaju maha, svedoči i menadžer usluga dostave Ilja Oktavin.
“Svi glavni sastojci od kojih pripremamo naše proizvode su poskupeli za 30 do 40 odsto. Juče smo ceo dan dobijali pisma od naših dobavljača”, naglasio je Oktavin u anketi.
Putin oligarsima “diše za vrat”
Kada je Fon der Lajen tvitom saopštila “munjevite nove mere”, posebno je naglasila da se one odnose na “ruski finansijski sistem, visokotehnološku industriju i korumpiranu elitu”. Upravo ovaj deo u vezi sa ruskom elitom mogao bi da bude značajan – nekoliko ruskih milijardera se već oglasilo rekavši kako bi rat trebalo da se prekine, a mere protiv oligarha već uzimaju maha.
Švajcarska je, tako, zabranila ulazak petorici ruskih oligarha, a u Francuskoj i Nemačkoj su zaplenjene jahte Ališera Usmanova i Igora Sečina, dvojice milijardera za koje se smatra da su bliski Putinu.
“Sankcije su usmerene protiv oligarha zato što se smatra da su svi oni na ovaj ili onaj način pod Putinovom kontrolom. Na primer, veruje se da on može da im naredi da taj svoj novac stečen u vreme kriminalnog kapitalizma 1990-ih ulože da mu pomognu u ovoj situaciji. Ovako ne mogu, i povećava se verovatnoća da će Putin na kraju potrošiti sve pare i ostati bez sredstava da finansira rat”, kaže Radojević.
Mihail Fridman, ruski oligarh koji se usprotivio ratu u Ukrajini
Dodaje i kako zapadni lideri smatraju da neki od oligarha zapravo “pod svojim imenima čuvaju Putinov nelegalno zarađeni novac”, kao i da će “neki od njih prestati da ga podržavaju sada kad zbog njega više ne mogu da uživaju u svom bogatstvu”.
Za Vladimira Traparu, međutim, nema sumnje da će Putin uspeti da “zadrži pod svojom kontrolom” većinu ruskih bogataša koji su pogođeni ovim sankcijama.
“Putin prilično dobro kontroliše rusku ekonomsku elitu. Oni koje nije mogao da kontroliše su na ovaj ili onaj način isključeni iz ruskog političkog života – ili nisu više među živima, ili su u inostranstvu, ili po zatvorima. Naravno, njemu neće prijati da mu se dalje osipa podrška, ali mislim da će većina oligarha ipak ostati uz njega jer i dalje zavise od Putinove političke vlasti. Nije to situacija kao u Ukrajini, gde su regionalni oligarsi mnogo moćniji i mnogo više uticajni na vlast u Kijevu”, kaže Trapara.
Jedan od najpoznatijih ruskih milijardera za koje se smatra da su bliski Putinu je i Roman Abramovič, koji je aktuelni vlasnik engleskog kluba Čelzi – međutim, verovatno ne još zadugo.
Abramovič je u nekoliko navrata negirao da je blizak ruskom predsedniku, a juče je svet obišla vest kako planira da proda Čelzi i novac donira Ukrajincima pogođenim ratom. Ovo je samo još jedan od primera kako sankcije koje pogađaju ruske oligarhe utiču na događaje širom Evrope.
“Potez Abramoviča nije preveliko iznenađenje, jer postoji ozbiljna mogućnost, čak i velika verovatnoća, da će se on u narednim danima i nedeljama naći na spisku osoba protiv kojih je britanska vlada uvela sanckije zbog veza sa Putinom. Ministarka inostranih poslova je ovih dana izjavila da je pripremila dugu listu oligarha protiv kojih će biti preduzete mere. Moguće je da želi da se povuče iz Britanije jer prodaje svoju kuću u Londonu, a moguće i da se nada da će donacijom Ukrajincima izbeći sankcije koje mu prete”, kaže Radojević
“Gubitak rata bi Putinu zaljujao fotelju”
Sankcije zapadnih zemalja, pored oligarha, direktno pogađaju i samog Vladimira Putina, kao i ljude iz njegovog najbližeg okruženja poput ruskog ministra spoljnih poslova Sergeja Lavrova ili svih članova ruskog Nacionalnog saveta bezbednosti.
Gnev naroda i bogataša je jedno, ali kada su nezadovoljne strukture tik do predsednika neke države, u pitanju je sasvim druga stvar.
“To moglo da bude ozbiljan problem, ali samo u scenariju u kom Rusija gubi rat. Onda bi se Putinu jako klimala fotelja, i to upravo od vojnih i bezbednosnih krugova. Biće nezadovoljnih koji će Putina videti kao slabića, i naći će načina da ga smene. On to verovatno zna, i zato ne sme da izgubi u Ukrajini”, kaže Trapara.
Dodaje, međutim, da je važno zapamtiti da uvek postoje i kompromisna rešenja, ali i da je kod njih potreban oprez zbog toga što ih neko može protumačiti kao poraz.
Pogođeni TV toranj u Kijevu
Rat traje već osmi dan, a za danas je zakazana druga runda pregovora između ruske i ukrajinske delegacije. Odgovor Zapada je bio žestok i jedinstven, a pitanje od milion dolara glasi kakav ishod pregovora bi zadovoljio Putina sad kada je vojna invazija tako daleko odmakla.
Trapara smatra da bi Putin pobedom u ratu smatrao “cepanje Ukrajine na dva dela”.
“Uz to, i promenu režima u delu Ukrajine koji Rusija bude okupirala, ne računajući zapadni deo zemlje gde je skoncentrisano pretežno antirusko stanovništvo. Taj deo Putinu i ne treba, a ni iz geopolitičkih razloga mu nije bitan. Rusiji je važno ono što je istočno od Dnjepra”, zaključuje Trapara
To će, kako i sam NIS očekuje, imati velike posledice na kompaniju, a cenu će na kraju platiti i potrošači.
Kao i uvek do sada, NIS je američkim vlastima poslao novi zahtev za odlaganje primene sankcija, ali ovog puta, kako deluje, sa manje šanse za uspeh, piše Nova ekonomija.
Licenca kojom se NIS-u omogućava obavljanje operativnih poslova, a primena sankcija odlaže, ističe sutra.
Predsednik Srbije Aleksandar Vučič izjavio je danas da će Srbija morati da pronađe način kako da reši taj problem, dodajući da će morati da razgovaraju sa Rusima koji su većinski vlasnici u kompaniji.
“Nadam se da kompanija neće otpuštati veliki broj radnika, ali videćemo. U svakom slučaju, razgovaraćemo sa Rusima o svemu, jer sad više nemamo šta da razgovaramo sa Amerikancima“, rekao je Vučić.
Prema njegovim rečima, SAD su “isterale svoje”, Evropa će da podrži američke sankcije.
“Sasvim sam siguran da će posle kratkog vremena i JANAF da prestane da isporučuje naftu“, kazao je Vučić.
„Ja, kao majka poginulog deteta, neću dati na Bačulova jer znam da nije kriv i stojim uz njega“: Dijana Hrka o sramnoj kampanji koju Vučić vodi
Dijana Hrka, majka Stefana Hrke, jednog od nastradalih prilikom pada nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu, kaže da ona kao majka poginulog deteta čvrsto stoji uz Mišu Bačulova koji proteklih dana trpi strašne pritiske, otkako je predsednik Aleksandar Vučić javno govorio da je kobnog dana prolazio pored nadstrešnice, uprkos tome što je Bačulov to i sam ranije javno govorio
Otkako je predsednik Srbije Aleksandar Vučić javno govorio o lideru Pokreta „Budi heroj“ Miši Bačulovu iz Novog Sada, pominjući perfidno kako je prošao pored nadstrešnice na dan kada je pala, očigledno sa namerom da insinuira njegovu povezanost sa tragedijom, Bačulov se nalazi na meti režimskih medija, dok stranačka mašinerija pokušava da ga provuče kroz blato. Ipak, da Bačulov u ovome nije sam, poručuje u razgovoru za Novu Dijana Hrka, majka Stefana poginulog 1. novembra.
Miša Bačulov Foto:BETAPHOTO/DRAGAN GOJIC
„Vučić pokušava da okrivi Mišu Bačulova za ono za šta je on kriv, prvenstveno on, pa svi ljudi oko njega. On traži krivca u nekom drugom, nikoga nisu uhapsili za nadstrešnicu evo sad će godinu dana, hapse nevine studente, policija juri nas goloruke, bacaju nam suzavce, šta nam sve ne rade, i on sad pokušava jednog Mišu Bačulova, koji je čiste duše i srca izašao da se bori sa nama svima za pravdu i istinu. Mora sada na nekoga, pa je pokušao na Mišu, a verujte da mu to nećemo dozvoliti, neće mu uspeti. Ja kao majka poginulog deteta, neću dati na Mišu jer znam da nije kriv i ja stojim uz njega“, kaže Hrka u razgovoru za Novu.
Da pad nadstrešnice nije izazvan namerom pojedinca ili terorističke grupacije, više puta je do sada i zvanično potvrđeno, čak je i samo tužilaštvo potvrdilo da jedinice koje su bile na licu mesta, nisu pronašle nikakav trag koji bi mogao da dovede u sumnju na tako nešto. Identično potvrđuje i naša sagovornica, pozuvajući se na svoja posredna i neposredna saznanja.
„Pod broj jedan, znam da je antiteroristička jedinica izlazila na lice mesta kada se to desilo i da ništa nije bilo od toga, nije bilo nikakvog signala da je bilo kakav da je izvršen bilo kakav teroristički napad. Vraćali su kamere i pregledali toliko puta, znam čak i ljude koji su radili na tome, ne postoji nikakva indicija da je bio teroristički napad. Njemu je sada cilj da pred godišnjicu okrivi nekoga drugog, a ne one koje treba da okrivi. To je bruka i sramota za jednog predsednika, sada je prešao sve igrice. Smatram da je sada dotakao dno dna“, kaže naša sagovornica.
Dijana Hrka, Komemorativna šetnja, 11 meseci od pada nadstrešnice Foto: Amir Hamzagić/Nova.rs
Na primeru Miše Bačulova, kaže Hrka, možemo da zaključimo da se svi sutra možemo naći pod istim optužbama.
„Možemo to da očekujemo da bilo koga od nas sutra okrivi jer njemu će biti krivi svi, osim njega. On neće priznati krivicu i neće „dati“ Gorana Vesića i ljude oko njega. Mi znamo da su u igri bile pare, ne može niko da mi kaže da su radili po zakonu i propisima, radili su onako kako oni misle da treba. Posle svega što sam videla i čula, meni izgleda kao da su to hteli da smadrljaju, da upotrebim taj izraz. Vidite da sve što su radili, da se ruši. Ništa im nije opstalo. Ne znam, samo još jedan dan da propadnemo kroz ovaj asfalt koji rade, vidite da to puca. Pa nedavno su otvorili tunel, a zašto su ga sada zatvorili? I sad ćemo svi drugi biti krivi, a ne pravi krivci. Pa neće moći, gospodo“, odlučna je naša sagovornica.
Pojašnjava i da će pravdu i zakon potražiti i van granica Srbije, nezavisno od toga kakav će ishod biti ovde.„Tužiću državu Srbiju i Aleksandra Vučića, to će biti dve tužbe. Imam nameru da ga tužim za sve što radi, za sva zlodela. Maltretira pošten narod, okomili su se na Mišu Bačulova. Ja ću njega uvek podržati. I ne daj Bože da je bilo kog drugog čoveka optužio za pad nadstrešnice, ja bih isto stala uz tog čoveka i zaštitila ga. Mi ovo ne smemo više da dozvolimo. Ljudi oko mene se targetiraju, pod prismotrom su policije, svi koji su meni bliski, imaju po jednu službenu „škodu“ ispred vrata. To je bruka i sramota šta rade, ako žele nešto od mene, neka me pozovu na razgovor. Ja sam uvek tu, ali da ne diraju ljude oko mene. Oni nisu ništa krivi, to su ljudi koji su ostali uz mene jer znaju kakva sam, ko sam i šta sam, da tražim pravdu za svoje dete i ništa drugo“ kaže Hrka i podseća na tretman kroz koji prolazi njen advokat Ivan Ninić.Foto: Filip Krainčanić/Nova.rs„Evo vidite šta rade mom advokatu, žao mi je Ivana Ninića i njegove porodice koji trpe pritiske zbog mene. On je jedan častan i pošten čovek, nije odustao od mene u svoj ovoj muci i hvala nam na tome. E nama trebaju takvi ljudi, a oni takve ljudi ne mogu da podnesu jer su sušta suprotnost“, zaključuje u razgovoru za Novu Hrka.
Marton (LSV): Zlo je počelo Miloševićevim udarom na Vojvodinu
Portparol opozicione stranke Liga socijaldemokrata Vojvodine – Vojvođani (LSV) Aleksandar Marton izjavio je večeras da je, pre 37 godina, “počelo zlo, udarom Miloševića” na autonomiju Vojvodine
“Zlo je počelo udarom Miloševića na Vojvodinu i njenu autonomiju, oktobra 1988. godine. Jogurt revolucija uvod je u raspad Jugoslavije i krvave ratove. Vojvodina je bila ogledno dobro za memorandumske ciljeve, koje je Milošević uzjahao i potom uništio sve čega se dohvatio”, naveo je Marton u izjavi za javnost.
Ocenio je da su od Vojvodine “ostali samo tragovi”.
“U Jugoslaviji, drugi iza Slovenije, a danas sve prazniji, siromašniji i jadniji. Ali, nema nazad samo borba”, poručio je Marton
Marton (LSV): Ne zaboraviti zločin proterivanja Hrvata iz Hrtkovaca, da nam se zlo ne bi ponovilo
Portparol opozicione stranke Lige socijaldemokrata Vojvodine – Vojvođani (LSV) Aleksandar Marton podsetio je večeras da je na današnji dan 1992. godine počelo proterivanje Hrvata iz mesta Hrtkovci u Sremu i poručio da se taj zločin mora pamtiti, “da nam se zlo ne bi ponovilo”
Marton je u saopštenju za javnost podsetio da je 6. maja 1992. godine u Hrtkovcima održan skup Srpske radikalne stranke na kom je lider te ultarnacionalističke partije Vojislav Šešelj pročitao imena 17 viđenijih seoskih Hrvata, kojima je javno poručeno da se moraju iseliti, jer će u protivnom biti proterani.
Maja meseca 1992. započela je kampanja zastrašivanja, premlaćivanja i ubistava, koja je za posledicu imala progon više od 40.000 sremskih Hrvata ili oko 85 odsto članova te zajednice, naveo je Marton.
Podsetio je da je takva politika imala epilog u pravosnažno izrečenoj kazni Vojislavu Šešelju za podsticanje progona, deportacije i prisilno raseljavanje, te prisilno premeštanje Hrvata u Sremu.
“LSV je od početka ratova devedesetih godina stala u odbranu ugroženih komšija. Zato smo i sami progonjeni. Ovo moramo pamtiti, da nam se zlo ne bi ponovilo”, poručio je Marton.
Nastavlja se sistematsko uništavanje svega što podseća na Vojvodinu.
Boško Palkovljević Pinki poginuo je kao partizan u Drugom svtskom ratu 10. juna 1942. Imao je svega 22 godine
Iako i danas neke škole, ulice, jedna kasarna u Sremskoj Mitrovici i čuvena sportska hala u Zemunu nose naziv Pinki, o ovom narodnom heroju retko se govori
Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara: SVM ne nudi rešenja, već je deo problema
Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara (DZVM) ocenjuje da Balint Pastor, predsednik Saveza vojvođanskih Mađara (SVM), pokušava da predstavi ovu stranku kao samostalnu političku snagu, dok u stvarnosti ostaje verni saveznik Srpske napredne stranke (SNS)
“Pastor tvrdi da SVM ne ulazi u Vučićev Pokret za narod i državu, ali i dalje sledi politiku SNS-a u svim ključnim pitanjima. Očigledno je da je njihova ‘samostalnost’ samo forma, dok je suština u bespogovornom sprovođenju volje Aleksandra Vučića”, smatraju u DZVM-u.
Oni dalje ocenjuju i da Pastorova izjava da SVM ne traži ministarske funkcije, već želi da zadrži uticaj kroz državne sekretare zapravo predstavlja pokušaj da se održi distanca od SNS-a i odgovornosti koje nosi učešće u vlasti, ali “upravo su ti ‘niži nivoi vlasti’ došli u fokus kada se govori o korupciji i lošim odlukama”.
Iz DZVM-a podsećaju da su upravo u nadležnosti državnog sekretara iz SVM-a bili troškovi izgradnje železničke pruge Novi Sad – Kelebija, koji su porasli za 87 miliona dolara, te da se srušila i nadstrešnica na stanici u Novom Sadu.
“Umesto da preuzme odgovornost, SVM i dalje sprovodi politiku SNS-a, a kada se pojave problemi, beži od odgovornosti. Politika ‘mi bismo, ali da ne uđe’ je prepoznata i više vam neće proći”, poručuju.
Oni su se takođe osvrnuli i na, kako kažu, Pastorovu relativizaciju problema manjinskih prava u vezi s nedostatkom višejezičnih natpisa na železničkim stanicama, što “dodatno potvrđuje da je SVM odavno odustao od borbe za interese vojvođanskih Mađara”:
“Umesto da zahteva poštovanje Zakona o službenoj upotrebi jezika i pisma, on se poziva na probleme u drugim državama. Ovo nije zaštita manjinskih prava, već otvorena kapitulacija pred kršenjem zakona”.
Na kraju, nazivanje građanskih protesta „anarhijom“ i „glasnom manjinom“, zaključuju iz Demokratske zajednice vojvođanskih Mađara, pokazuje da je SVM potpuno na strani režima.
“Umesto podrške građanima koji se bore za pravnu državu, oni štite korumpiranu vlast i svoje privilegije. SVM ne nudi rešenja, već je deo problema – vreme je da prestanu da obmanjuju javnost”, poručuju iz DZVM-a.