Hrvatska: Zagreb već nedeljama smrdi

Zagreb već tjednima neizdrživo smrdi. Kiselkasto-slatkasti miris deponija Jakuševac ove su jeseni po prvi puta mogli osjetiti i Zagrepčani što stanuju kilometrima daleko od Novog Zagreba istok, četvrti gdje se nalazi odlagalište. A oni koji žive u njegovoj neposrednoj blizini već se danima žale kako ih neizdrživi smrad štipa za oči zbog čega ne borave u dvorištima i terasama, a ne usude se ni provjetravati domove

Dodajmo tome i podatak kako mjerna stanica kvalitete zraka Zagreb 3, smještena u neposrednoj blizini Jakuševca, pokazuje loše rezultate. I dok je na desetak drugih mjernih stanica u Zagrebu i okolici kvaliteta zraka u dobrim ili prihvatljivim parametrima, Zagreb 3 je crven ili tamno crven, što ukazuje da je ondje kvaliteta zraka loša odnosno vrlo loša. Izazvalo je to pobunu među stanovnicima Novog Zagreba jer situaciju dovode u svezu sa zbivanjima na deponiji, a loša retorika gradonačelnika Tomislava Tomaševića dodatno je produbila njihove sumnje.

Zagreb je, naime, 1. listopada uveo novi model gospodarenja otpadom koji je potakao Zagrepčane da krenu pojačano odvajati plastiku, papir i biootpad kako bi im računi za odvoz smeća bili manji. U prvih mjesec dana, odvajanje otpada u Zagrebu zbog toga se povećalo za 27 posto. Komunalni otpad koji ide na Jakuševec se smanjio, no porasle su i količine odvojenog papira, plastike i biootpada koji se obrađuje na kompostani u sklopu deponije. Kompostanu i velike količine novopristiglog biootpada mnogi stoga vide kao glavne krivce za situaciju jer kompostana nije kapacitirana primati tolike količine biootpada.

S druge strane, dio pristiglog biootpada se kontaminira još u kantama pa završava na deponiji stoga mnogi misle da neugodni mirisi kontaminiranog biootpada odloženog na deponiji zahvaljujući zračnim strujama uzrokuju smrad u većim djelovima grada pod Sljemenom.

– Moguće je da je tako. Zrak struji, molekule se gibaju. Ne postoje granice, u otvorenom prostoru, koje bi ih spriječile u tome – objašnjava Jadranka Škevin Sović, načelnica Sektora za kvalitetu zraka Državnog hidrometeorološkog zavoda koja ipak situaciju na Jakuševcu ne dovodi i u svezu s pojačanim vrijednostima PM čestica na mjernoj stanici Zagreb 3.

U Hrvatskoj, prema izvješćima, onečišćenje zraka uzrokuje oko 80 smrti na 100.000 stanovnika godišnje, a najveći su krivac lebdeće PM 10 i PM 2.5 čestice koje, kada ih se udahnu, uzrokuju niz problema od peckanja očiju i respiratornih smetnji do oštećenja krvnožilnog iili reproduktivnog sustava. Zagreb je uz Osijek, Slavonski Brod i Kutinu najzagađeniji grad u Hrvatskoj, a razlog tomu je između ostalog, objašnjava Jadranka Škevin Škorić, i njegov geografski položaj.

– U hladnom dijelu godine u Zagrebu česte su magle. Zbog jakog prometa te mnogih kućanstava koja se griju na kruta goriva, najviše drva, imamo povećane emisije lebdećih čestica. Pospješene atmosferskim uvjetima, u stabilnim situacijama poput magle, kada nema provjetravanja, lebdeće čestice snažno se koncentriraju pri tlu. Navedeno nije neobično i za druge velike gradove Europe no zapadna i sjeverna Europa bolje brinu i provode mjere zaštite zraka – navodi.

Kada je riječ o lebdećim česticama PM 2.5 i njihovoj koncentraciji, Zagreb je u 2020. i 2021. po kakvoći zraka bio na dnu ljestvice kvalitete zraka gradova s 50.000 stanovnika Europske agencije za okoliš.

– Od 344 uvrštena grada, Zagreb je 282. Ljubljana stoji malo bolje, na 279. mjestu, ali su primjerice Torino na 315, a Milano na 318. mjestu. Tako da ne možemo reći da smo najlošiji – kaže znanstvenica. Ipak, u posljednjih dvadesetak godina kvaliteta se popravlja, dodaje.

– Koriste se kvalitetnija goriva, više je domaćinstava priključeno na toplane, manje je malih ložišta na kruta goriva i lož-ulja, a više na plin, koriste se kvalitetnija goriva za automobile, a u Zagrebu, nažalost, nema više niti industrije, što također doprinosi boljoj kvaliteti zraka – zaključuje.

Usprkos tome što povećanje PM čestica na mjernoj postaji Zagreb 3 nije dovedeno u svezu sa zbivanjima na kompostani, a gradska vlast nije priznala da je smrad povezan sa pojačanim prilivom biootpada na deponiji, gradonačelnik Tomašević u četvrtak je ipak najavio da će utvrditi uzrok smradu te da će sa algama, drvnom masom i mikroorganizmima stabilizirati biootpad te prekriti zaštitnim slojem.

Crna Gora: Najgore u Podgorici, Nikšiću i Pljevljima

Crna Gora je i dalje bez napretka u kontroli kvaliteta vazduha, a nema naznaka da je primjena zakonodavstva dovela do poboljšanja kvaliteta vazduha u kritičnim gradovima poput Podgorice, Nikšića i Pljevalja, ocjena je koja se u ovakvom ili sličnom obliku iz godine u godinu ponavlja u izvještajima EK za Poglavlje 27 – Zaštita životne sredine i klimatske promjene.

Iz godine u godinu, takođe, ponavlja se situacija da je drastično premašena srednja granica koncentracije, po zdravlje štetnih, PM10 čestica. Dozvoljena granica je 35 dana godišnje, a u Pljevljima ona je konstantno veća od 100 dana, u Nikšiću i Podgorici više od 50. Taj priključak odnedavno je uhvatilo i Bijelo Polje, koje u pojedinim danima ima veću koncentraciju zagađenja i od tradicionalno zagađenih Pljevalja. Taj grad je, naravno, i ranije bio zagađen, ali do prije par godina u njemu nije postojala mjerna stanica i jednostavno nisu postojali zvanični podaci o kvalitetu vazduha.

Najnoviji podaci pokazuju da je, na primjer, u Pljevljima, na osnovu podataka sa mjerne stanice na Gagovića imanju, u posljednjoj sedmici oktobra, najveće prekoračenje PM 10 čestica u vazduhu zabilježeno 25. oktobra u 21 čas i iznosilo je 224,4 mikrograma po metru kubnom, što predstavlja prekoračenje od četiri i po puta u odnosu na zakonom propisanih 50 mikrograma. U isto vrijeme zabilježena su i ogromna satna prekoračenja PM 2,5 čestica, koja su bila u prekoračenju više od četiri puta i iznosila su 219,8 mikrograma po metru kubnom.

I u Podgorici je koncentracija PM 10 čestica u vazduhu u večernjim časovima tokom prva dva dana novembra išla i više od tri do četiri puta iznad dozvoljenih vrijednosti. Na mjernoj stanici u Bloku V u 22 sata 1. novembra vrijednost PM 10 čestica iznosila je čak 215 mikrograma, što je više nego četvorostruko u odnosu na dozvoljenu srednju dnevnu vrijednost.

Ekološki pokret „Ozon“ godinama prati nivo zagađenje vazduha u najugroženijim opštinama, a direktor te NVO Aleksandar Perović navodi da je prema podacima Agencije za zaštitu životne sredine, do 1. oktobra u Pljevljima i Bijelom Polju značajno više dana sa prekoračenjima srednjih dnevnih vrijednosti PM10 suspendovanih čestica.

„Ako znamo da je dozvoljen broj dana sa prekoračenjima 35 na godišnjem nivou, te da je u Pljevljima već bilo 67 a u Bijelom Polju 54 dana, jasno je da u susret sezoni grijanja, kada je aerozagađenje u tim opštinama gotovo svakodnevno izraženo, moramo biti svjesni ozbiljnosti situacije. I građani Nikšića i Podgorice sezonu grijanja dočekuju sa značajnim brojem dana sa prekoračenjima srednjih dnevnih vrijednosti PM10, pa je izvjesno da će i ove godine i u dvije najveće opštine biti premašen broj od 35 dana dozvoljenih na godišnjem nivou. U Nikšiću je do 1. oktobra registrovan 31 dan sa prekoračenjem srednjih dnevnih vrijednosti PM10, a u Podgorici u Bloku V 27, a na Zabjelu 28 dana“, kazao je Perović.

Prema mišljenju regionalne koordinatorke za dekarbonizaciju sektora grijanja na Zapadnom Balkanu organizacije CEE Bankwatch Network Nataše Kovačević, da bi se Crna Gora počela ozbiljno baviti smanjenjem zagađenja vazduha, potrebno je da se oslobodi upotrebe uglja i drugih fosilnih goriva mnogo prije najavljene 2035. godine, te da hitno preusmjeri investiranje u elektrifikaciju sektora grijanja i transporta, kao i proizvodnju električne energije iz održivih obnovljivih izvora.

Kovačević smatra da „Crna Gora treba nacionalni operativni program za integraciju toplotnih pumpi u kolektivno i individualno grijanje i sistem podsticaja koji će ih učiniti konkurentnim i dostupnim i za najugroženije kategorije stanovništva. Ukidanje uvoznih tarifa i poreskim olakšicama na ovu tehnologiju bi značajno pomoglo u poboljšanju konkurentnosti toplotnih pumpi na domaćem tržištu, kao i razvoj domaćih kapaciteta za njihovu proizvodnju i ugradnju“.

U saradnji sa Ministarstvom i Agencijom lokalne planove donijele su opština Pljevlja, Podgorica i Nikšić. Ministarstvo, u saradnji sa EK, priprema novu strategiju upravljanja kvalitetom vazduha. Pripremljen je Plan mjera za smanjenje emisija zagađujućih materija sa finansijskom analizom još novembra 2020. godine, koji je neophodno upodobiti sa aktuelnim rješenjima u energetskom i industrijskom sektoru.

Sve i da se krene u realizaciju, za saniranje tako zapuštenog stanja potrebna su zamašna sredstva, kojih Crna Gora i opštine nemaju. U najnovijem predlogu Lokalnog plana zaštite životne sredine Opštine Pljevlja, na primjer, za unapređenje životne sredine do 2026. godine, potrebno je izdvojiti najmanje 108 miliona eura. Planom je predviđeno i da 2026. godine sve gradske kotlarnice budu van upotrebe,a da Pljevlja imaju 2.000 ložišta na pelet, duplo više nego sad i 2.500 na ugalj i drva, a samo za zamjenu uređaja za grijanje i mjere energetske efikasnosti predviđeno je ulaganje od pet miliona eura.

BiH: Sarajevo je u zagađenom loncu

Glavni grad Bosne i Hercegovine je, osim po Olimpijadi, Indeksima, Mirzi Delibašiću, ćevapima i dobroj piti, u evropskim i svjetskim krugovima nažalost prepoznatljiv i po katastrofalnom zraku. Do sada smo nekoliko puta bili prvaci svijeta i po smogu i magli nadmašili indijski New Delhi i pakistanski Lahore, gradove u kojima je zagađenost skoro pa svakodnevica.

Grad na Miljacki je decenijama među najzagađenijim gradovima u svijetu, kaže Martin Tais, specijalista za kvalitet zraka i klimatske promjene.

– Jedan od glavnih zagađivača zraka je pored starih automobila i neplanska gradnja jer objekti blizu korita Miljacke onemogućavaju strujanje zraka. Magle u Sarajevu će uvijek biti, kao nešto svojstveno ovom gradu. Ne možemo gledati u nebo hoće li vrijeme biti stabilno. Mi smo u loncu. Na 300 metara se poklopac ne može podići. Nema te ljudske energije koja bi pomjerila taj poklopac. Samo prirodna energija, kao što su vjetar, kiša i snijeg, navodi Tais i ističe da bi se trebalo izdvojiti 30 miliona maraka godišnje za rješavanje problema zagađenog zraka u KS-u.

Magle bi moglo manje biti, napominje Tais, ako bi se primijenio recept iz Londona koji je šezdesetih godina prošlog vijeka imao velikih problema sa smogom i riješio ga.

– Kako ga je riješio? Tako što je zabranio loženje uglja. A naši nadležni ništa ne rade po tom pitanju. Nemaju dugoročnu viziju. Ne možemo „utopliti“ nekoliko objekata i misliti da smo riješili problem, kaže Tais.

Sarajevo nije jedini zagađeni grad u BiH. Zrak ne valja ni u Zenici, Tuzli, Banjaluci, Brodu, Visokom i Bijeljini. Ipak, kako je pokazao trogodišnji IMPAQ projekt proveden u saradnji sa Švedskom agencijom za zaštitu okoliša, sagorijevanje biomase u Sarajevu je dostiglo čak 26 posto, dok je doprinos od sagorijevanja uglja 14 posto. Rezultati za Banjaluku pokazuju da je oko 35 posto zagađenja PM2.5 emitovano sagorijevanjem biomase i uglja koji se koristi za grijanje.

A nadležni, barem u glavnom gradu zemlje, godinama obećavaju život bez smoga, ali se generalno malo na tome radi. Postoje projekti, planovi, realizacije nema ili je zanemariva. Znamo da od novembra, barem ove godine, do marta skoro svakodnevno udišemo maglu i smog i stalno smo u epizodama Upozorenje i Pripravnost, jer PM čestice prašine, nafte, benzina, uglja ne da prelaze dozvoljene granice, nego su najmanje dva do tri puta veće od dozvoljenog.

Onda se apeluje da se smanji kretanje motornih vozila, uvodi se par – nepar vožnja zbog zagađenosti, a 2016. se tražilo od građana (?!) da smanje korištenje uglja. Redovito se najavljuju projekti gasifikacije i tako u krug. Građani se truju, nadležni u Kantonu Sarajevo obećavaju, a država šuti i ne brine se uopće što u BiH od posljedica izloženosti ambijentalnom zagađenju zraka svake godine umre oko 3.300 ljudi. A ne češe se ni zbog podatka Svjetske zdravstvene organizacije prema kojem je Bosna i Hercegovina na drugom mjestu sa stopom smrtnosti zbog zagađenosti zraka, što će reći da smo za dlaku umakli Sjevernoj Koreji, koja ima najveću stopu smrtnosti u svijetu.

izvor: https://www.danas.rs/vesti/drustvo/prvaci-sveta-po-smogu-i-magli-u-kojim-gradovima-bih-crne-gore-hrvatske-i-srbije-je-aerozagadjenje-najkriticnije/