NATO pozdravlja Sporazum o deeskalaciji na severu Kosova, koji su postigli Beograd i Priština i podržava dijalog uz posredovanje EU kao napor u pravcu normalizacije odnosa, poručila je u sredu u video obraćanju učesnicima Beogradskog bezbednosnog foruma zamenica pomoćnika generalnog sekretara NATO za javnu diplomatiju Karmen Romero, prenosi FoNet.
Romero je naglasila da je normalizacija odnosa između Beograda i Prištine jedini put ka trajnom sporazumu i ključ stabilnosti regiona.
Podsećajući na 15. godišnjicu učešća Srbije u programu Partnerstvo za mir, poručila je da je NATO posvećen miru i stabilnosti na Zapadnom Balkanu decenijama i da je misija KFOR „najopipljiviji dokaz“ te posvećenosti.
„Partnerstvo sa NATO donosi stvarne koristi Srbiji i njenim građanima, a korist ima i NATO kroz veću stabilnost i saradnju u regionu“, istakla je Romero i podsetila da Srbija i NATO sarađuju na reformi bezbednosnih snaga, kao i da sarađuju na različitim projektima, od uništavanja nepotrebnog oružja do organizovanja zajedničkih vežbi ili, tokom pandemije, kada su NATO članice podržale Srbiju, a posebno Turska i Češka.
„Zato treba da nastavimo saradnju oko stvari koje su od značaja i za NATO i za Srbiju, bezbedan Zapadni Balkan, poboljšanje planiranja u vezi sa vanrednim situacijama, i da sa borimo protiv pretnje radikalizacije“, rekla je Romero i ocenila da Srbija pokušava da izgradi modernu evropsku demokratiju i igra važnu ulogu u očuvanju bezbednosti u Evropi i širom sveta, kroz učešće u mirovnim misijama i vežbama.
Ukazala je i na izazove sa kojima se NATO i vrednosti za koje se zalaže danas suočava, uključujući „rast i asertivnost“ Rusije koja „pokušava da se meša u naše demokratije“, i „Kinu koja koristi svoju moć da ubeđuje druge zemlje i kontroliše sopstvene građane“, zatim sve sofisticiranije terorističke napade i pretnje ali i klimatske promene.
„NATO se prilagođavao promenama 70 godina, i nastaviće to da radi uz pomoć svoje Agende 2030, u kojoj stavljamo fokus na povećanje nacionalne otpornosti, pojačane sajber odbrambene mehanizme i uključenje klimatskih promena u centar bezbednosnih politika“, rekla je Romero i zaključila da „mnogo toga možemo da uradimo zajedno, kako bi saradnja bila na korist Srbije i NATO“.
Na 11. Beogradskom bezbednosnom forumu, koji je otvoren u utorak u hotelu Metropol, diskutuje se i o efektima pandemije, ekonomskoj neizvesnosti, krizi demokratije i rastu autoritarizma, ksenofobije i nepoverenja, što sve, kako su ukazali organizatori, „stavlja čovečanstvo na jedan od najvećih ispita u istoriji“.
Forum zajednički organizuju Fondacija BFPE za odgovorno društvo, Beogradski centar za bezbednosnu politiku i Evropski pokret u Srbiji.
Imidž NATO u Srbiji zavisi od medija i lidera
Imidž NATO u Srbiji zavisi od medija i političkih i društvenih lidera, ali prva asocijacija građana na Alijansu i dalje je bombardovanje 1999. godine, rečeno je na panelu „15 godina učešća Srbije u programu Partnerstvo za mir“.
Pomoćnica ministra spoljnih poslova Dijana Ivančić navela je da je Srbija od 2006. sprovela 40 zajedničkih projekata sa NATO, a da je deset projekata trenutno, kao i da su ključne oblasti saradnje politički dijalog, koji je „veoma dinamičan i intenzivan“, kao i prisustvo misije Kfor na Kosovu.
Dodala je da se ne radi samo o vojnoj saradnji, već i o projektima poput borbe protiv korupcije u sektoru odbrane i bezbednosti.
Na pitanje moderatora može li takva vrsta saradnje dovesti do promene imidža NATO u Srbiji, bivši ministar odbrane Dragan Šutanovac odgovorio je da sve zavisi od medija i političkih i društvenih lidera, i od toga da li će oni odlučiti da vode zemlju i naciju, ili da „prate“.
„Ako odluče da prate, građani će pratiti svoje emocije, a u takvoj situaciji ljudi ne prepoznaju šta im je interes već donose odluke na osnovu emocija i prave greške“, rekao je Šutanovac, uz opasku da „većina građana ne razume da je Grčka u NATO, ali zna za Amerikance ili Nemce, i ne zna kakve koristi Srbija ima od partnerstva sa NATO“.
„Mislim da onog trenutka kada donosioci političkih odluka to stave više na listu prioriteta i kada budu objašnjavali građanima šta Srbija i NATO zaista rade, onda će građani shvatiti kakav je interes“, rekao je Šutanovac.
Dijana Ivančić je, međutim, istakla da „odnosi sa Alijansom još nose teret devedesetih, a prva asocijacija na NATO je 1999. godina i bombardovanje“.
„Nije lako promeniti takav imidž preko noći, već korak po korak, a u tom smislu važne su njihove akcije na Kosovu i Metohiji, i to može uticati na njihovu percepciju u Srbiji“, poručila je Ivančić.
„Unilateralni i neodgovorni potezi Prištine su veoma opasni po stabilnost regiona“, upozorila je Ivančićeva.
Ukazala je, takođe, da je pozicija Srbije – vojna neutralnost, i naglasila da je zato učešće u Partnerstvu za mir najbolji okvir za saradnju, preneo je FoNet.
DZVM: Pastor (SVM) da „prestane da se ponaša kao Vučićev trbuhozborac na mađarskom jeziku“
Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara (DZVM) reagovala je danas povodom izjave predsednika Saveza vojvođanskih Mađara (SVM) Balinta Pastora da su svi zahtevi studenata ispunjeni, da im preti gubitak godine i da je investicija kompanije BYD u Vojvodini realna mogućnost, navodeći da „ove tvrdnje nisu samo obmanjujuće, već predstavljaju i svesno iskrivljavanje činjenica“
U saopštenju ove stranke podsećaju da studenti na protestima jasno i glasno zahtevaju da odgovorni za novosadsku tragediju budu izvedeni pred sud, da se kazne oni koji napadaju demonstrante, da se objave svi dokumenti u vezi sa izgradnjom Železničke stanice i kineskim investicijama, kao i da se poveća finansiranje obrazovanja i zaštiti univerzitetska autonomija.
„Pastor i njegova stranka u vlasti nisu učinili ništa da bi ovi zahtevi bili ispunjeni. Odgovorni za tragediju i dalje su na slobodi, vlast krije ključne dokumente, a nezavisnost univerziteta je i dalje ugrožena“, ocenjuju u DZVM-u.
Tvrdnja da studentima preti gubitak godine je „čista politička ucena“, smatraju u ovoj stranci i dodaju da bi u odgovornoj državi vlast već obezbedila način da se akademska godina nadoknadi, kao što se radi u drugim zemljama u sličnim situacijama.
„Ovde, međutim, nije cilj očuvanje obrazovanja, već slamanje otpora mladih koji se usuđuju da dignu glas protiv nepravde“, ističu u DZVM-u.
Navode da Pastorova tvrdnja da bi firma BYD mogla da investira u Vojvodini „nema ekonomsko utemeljenje“.
„Ova kineska kompanija gradi fabriku u Segedinu jer želi da proizvodi unutar EU i koristi pogodnosti bescarinskog režima. Vojvodina, kao deo Srbije, ne može da ponudi takve uslove, a uz to u regionu ne postoji mreža dobavljača sposobna da proizvodi delove visoke tehnologije koji su neophodni za proizvodnju električnih automobila. Ozbiljan globalni investitor ne bi rizikovao kontinuitet i kvalitet proizvodnje u sredini koja nema odgovarajuću industrijsku infrastrukturu“, ocenjuju u DZVM-u.
Tvrdnja da studentima preti gubitak godine je „čista politička ucena“, smatraju u ovoj stranci i dodaju da bi u odgovornoj državi vlast već obezbedila način da se akademska godina nadoknadi, kao što se radi u drugim zemljama u sličnim situacijama.
„Ovde, međutim, nije cilj očuvanje obrazovanja, već slamanje otpora mladih koji se usuđuju da dignu glas protiv nepravde“, ističu u DZVM-u.
Navode da Pastorova tvrdnja da bi firma BYD mogla da investira u Vojvodini „nema ekonomsko utemeljenje“.
„Ova kineska kompanija gradi fabriku u Segedinu jer želi da proizvodi unutar EU i koristi pogodnosti bescarinskog režima. Vojvodina, kao deo Srbije, ne može da ponudi takve uslove, a uz to u regionu ne postoji mreža dobavljača sposobna da proizvodi delove visoke tehnologije koji su neophodni za proizvodnju električnih automobila. Ozbiljan globalni investitor ne bi rizikovao kontinuitet i kvalitet proizvodnje u sredini koja nema odgovarajuću industrijsku infrastrukturu“, ocenjuju u DZVM-u.
Oni su pozvali Pastora da „prestane da se ponaša kao Vučićev trbuhozborac na mađarskom jeziku i portparol SNS-a među vojvođanskim Mađarima“.
„Vojvođanski Mađari zaslužuju autentično političko zastupanje, a ne poslušnike režima koji ih obmanjuju i zanemaruju njihove stvarne probleme“, poručuju u DZVM-u.
Dodaju i da ova stranka ostaje dosledna u borbi za transparentnost, vladavinu prava i istinsku zaštitu interesa vojvođanskih Mađara.
„Nećemo dozvoliti da političke manipulacije vlasti ugroze budućnost naše zajednice“, navode u DZVM-u.
Posustala vlast recikliranjem vojvođanskog pitanja, na kome se uspinjao i Milošević, i navodne opasnosti od odvajanja Vojvodine, koje nije ni realno ni moguće, skreće pažnju sa pobune za koju nema rešenje
Tri meseca nakon novosadske tragedije, kada je korupcijom ubijeno 15 ljudi i osakaćeno dvoje nakon pada nadstrešnice železničke stanice, u javnom govoru se povampirila lažna pretnja otcepljenja Vojvodine od Srbije, koju plasiraju predstavnici vlasti, a nemilice prenose mediji bliski Srpskoj naprednoj stranci. Takođe, tokom jednog od novosadskih protesta, na Varadinskom mostu je razvijen transparent „Vojvodina Republika“, a po rečima reportera agencije Beta, učinili su to aktivisti Srpske napredne stranke, pod budnim okom komunalne policije, njihovih čuvara.
Milivoj Bešlin Foto: FoNet/Milica Vučković
„Nepostojeće pitanje vojvođanskog separatizma poteže isključivo režim predsednika Aleksandra Vučića, jer time dobija nekoliko stvari: skreće pažnju sa pitanja korupcije koja ubija i za koju predstavnici režima nemaju odgovor; seje podele među studentima i građanima i izazivaju sumnju u ‘stvarne’ namere protesta; izaziva omraze i podele u Srbiji na relaciji novosadski i beogradski studenti i, najzad, time sebe pokušavaju da još jednom predstave kao čuvara državne celovitosti, iako znamo da svuda tamo gde su Šešelj-Vučić radikali branili srpstvo, Srba više nema. Uostalom, što Vučić više ne priča o Kosovu? Zbog toga što je Vučić do kraja razmontirao sve institucije i delove institucija Srbije na severu Kosova, nakon čega su njegovi kriminalci otuda, uglavnom, prešli u Vojvodinu, koju će on sad da `brani`. Od koga to? Njenih građana koji se bore protiv korupcije koja ih ubija?!”, kaže za Radar istoričar Milivoj Bešlin reagujući na ponovnu režimsku podmetačinu u vezi sa vojvođanskom secesijom, u situaciji kada se studentski i građanski protesti šire Srbijom kao požar.
Podmetanje secesije
Ovo nije prvi put da se nezadovoljnim studentima i građanima, koji masovno protestuju širom Srbije zahtevajući da se pronađu i kazne odgovorni za pad nadstrešnice, podmeće nepostojeća pretnja gubitka Vojvodine, a predsednik Nezavisnog udruženja novinara Srbije Željko Bodrožić, u izjavi za Radar, podvlači reči profesora Bešlina govoreći o uzrocima novog podizanja tenzija.
„Pitanje navodne vojvođanske secesije poteže raspadajući Vučićev režim, i očigledno je da ne uspeva, već otrcanom propagandom želi da skrene pažnju javnosti i okrene većinsko raspoloženje građana, kao što su proteklih dana i nedelja i druge propagandne podmetačine propadale već u začetku. Posrnuli režim vadi iz fundusa sve raspoloživo i poput poludelog mitraljesca puca mahnito i u prazno. Jedno od oprobanih strašila je i vojvođansko pitanje, ali i ono je postalo neupotrebljivo, jer o tome niko ne priča i to zaista nije tema. Navijam da pitanje autonomije i decentralizacije budu teme, ali sada je na dnevnom redu goli opstanak društva i borba za spas od kriminalizovane i bahate vlasti. Možda će u narednim danima Vučićevi propagandisti pojačati kampanju po tom pitanju i organizovati debate sa svojim uslužnim autonomašima, ali uveren sam da se spin neće primiti, jer ne priča se ni o autonomiji Vojvodine, a kamoli o secesiji.“
Secesija nije realna mogućnost, niti tema, ali režim stalnim nacišovinističkim kampanjama protiv navodnog otcepljenja jača stepen nacionalizma u Vojvodini, drži društvo u stalnom strahu kako se ne bi bunilo protiv naprednjačkog kriminala
Milivoj Bešlin
Bešlin upozorava da je takav narativ još jedna himera koju su izmislili da bi sejali mržnju, podele, omraze, širili kolektivnu paranoju i strah. On kaže da je nekada ta mržnja usmerena na, kako to Vučić zove „kolektivni Zapad“, sintagmu koju nije sam smislio nego je preuzeo iz bogate propagandne aparature režima u Kremlju, a nekada je prema susedima, pa se u tu svrhu svaki kritički glas proglašava za nekakav „ustašluk“. Istoričar je uveren da pokušavaju da mržnjom natope Vojvodinu ne bi li unutar nje došlo do sukoba i nepoverenja među ljudima, ali im to neće uspeti, jer je društvo i u Vojvodini i u ostatku Srbije jasno razlučilo da je trenutno jedina tema mafijaška vlast, njihova korupcija i krađa koje ubijaju ljude.
Posebno je zanimljiva opaska Željka Bodrožića da je famozna autonomija Vojvodine uveliko obesmišljena zajedničkim poduhvatom srpskih i mađarskih „nacoša“ s jedne strane, i autonomaša s druge.
„Preciznije rečeno, političkog krila autonomaškog pokreta, koje je prodalo ideju za nešto privilegija i postalo saučesnik nacionalističkog kartela u zatiranju normalnog društva. Zarad zadržavanja privilegija su u dobroj meri kompromitovali ideju autonomije, odnosno samouprave, i biće potrebno neko vreme da se ponovo politički artikulišu glasovi vojvođanskih autonomaša, koji su veoma ukorenjeni u vojvođanskom društvu. Ima ih i levih i desnih, i nisu nikakvi separatisti, ali vole da ’kickaju’ po tom pitanju, jer nisu ćutali u prošlosti Beču i Pešti, pa što bi danas svom Beogradu“, kaže predsednik NUNS-a.
Željko Bodrožić Foto: Vesna Lalić/Nova.rs
Što se realnosti vojvođanske secesije tiče, naši sagovornici ukazuju da ona ne postoji u medijima, javnom prostoru i u smislu političke reprezentativnosti. Bešlin zapaža da, ako i postoji u glavama nekih ljudi, tome je najviše doprineo režim koji je upravo u Novom Sadu i Vojvodini koncentrisao najviše svojih kriminalaca, u kojima su korupcija, teror, zloupotrebe i kriminal imali teži oblik nego u Beogradu, jer su se beogradske reakcije donekle i plašili, dok su u Vojvodini verovali da sve može da prođe.
„I moglo je, ali po onoj narodnoj – možeš šta hoćeš, ali ne možeš dokle hoćeš. Naravno da secesija nije nikakva realna mogućnost, niti politička tema, ali režim stalnim nacišovinističkim kampanjama protiv navodnog secesionizma, jača stepen nacionalizma u Vojvodini, drži vojvođansko društvo u stalnom strahu kako se ne bi bunilo protiv naprednjačkog kriminala i vrši pripreme za totalno ukidanje autonomnog statusa kao nekakvog predvorja separatizma. Uostalom, pogledajte sa koliko ljubavi, topline i empatije su bezmalo svi građani Vojvodine dočekali ovih dana studente i građane iz Beograda i drugih gradova. Zar to nije najbolji primer da se u našem društvu rodila jedna nova solidarnost i novo društveno povezivanje, naravno i empatija, i to je ono što veoma plaši kriminalni režim“, kazuje Bešlin.
„Nekima će zvučati paradoksalno, ali autonomaši su i svojevrsni garant ostanka Vojvodine u Srbiji, za razliku od ovih modernih nedićevaca i hortijevaca koji se veoma dobro razumeju i već su na neki način podelili pokrajinu na ’okupacione zone’, i koji će, verujem, uskoro biti zaustavljeni u svom zločinačkom poduhvatu“, ističe Bodrožić.
Držanje u pokornosti
Čitaoci koji se dobro sećaju devedesetih godina prošlog veka, znaju da su Novi Sad i Vojvodina zaista bili poligon za nacionalnu markaciju i uterivanja straha, više nego u ostatku Srbije. Novinari odlično pamte da su list Dnevnik i Radio-televizija Novi Sad, današnja Radio-televizija Vojvodine, tokom vladavine Slobodana Miloševića bili temeljno devastirani i da se o tom periodu i danas govori kao o „seči knezova vojvođanskog i novosadskog novinarstva“. Međutim, ono što „prečanskim“ očevicima budi posebno gorak ukus u ustima je činjenica da beogradski vodeći mediji tog vremena, RTB i listovi Politika, Politika ekspres i Večernje novosti, nisu ni blizu satirani i upodobljavani kao vojvođanski mediji, a čistke nepodobnih su bile manjeg obima.
Posrnuli režim vadi iz fundusa sve raspoloživo i poput poludelog mitraljesca puca mahnito u prazno. Jedno od oprobanih strašila je i vojvođansko pitanje, ali i ono je postalo neupotrebljivo, jer o tome niko ne priča
Željko Bodrožić
„Sumnje u Vojvodinu i njenu ’lojalnost’ državi Srbiji uvek su igrale ulogu držanja u pokornosti. Stalno je trebalo vršiti nasilni grajhšaltung u Vojvodini, stalno je postojala potreba nacional-šovinista da je izjednače sa ostatkom Srbije, jer je vladajuća nacionalistička ideologija po svojoj suštini organska, totalitarna i antidemokratska i ne trpi bilo kakve različitosti i ubija svaku društvenu ili kulturnu pluralnost. Kroz sejanje sumnji, paranoje i lažne optužbe za separatizam, trebalo je ukinuti svaku istorijsku, kulturnu i društvenu specifičnost najevropskijeg dela Srbije“, osvežava nam sećanje Milivoj Bešlin, sa kojim dalje razgovaramo o tome kako je uopšte moguće da iko poveruje da u Vojvodini postoji jak separatistički pokret, kada su ljudi tog mišljenja odavno na statističkoj margini?
Voditelji satirične emisije „Mentalno razgibavanje“ izveli su program za učesnike protesta u nedeljno jutro, drugog dana protesta i 24-časovne blokade Mosta slobode u Novom Sadu Foto:FoNet/Milica Vučković
„Slabije informisani ili ljudi skloni teorijama zavere skloni su da misle da postoji neki plan o razbijanju Srbije, jer je to nešto što je režim SPS i radikala širio i 1990-ih i to rade i danas. Takođe, multinacionalna struktura je izazivala nepoverenje kod nacional-šovinista. Danas to nije slučaj, jer se nacionalna pluralnost Vojvodine značajno umanjila, zbog iseljavanja, a uz to, posle Srba najveća nacionalna zajednica u Vojvodini (mađarska, prim. aut) većinski, zbog političke konstelacije i regionalne koruptivne dinamike, stoji lojalno uz Vučića i njegov režim. Zbog toga režim sada prebacuje ’sumnje’ i nepostojeće separatističke tendencije na opoziciono orijentisane građane i političke strukture.“
Paralele sa Kosovom
Istovremeno, slabije obrazovani građani skloni su da prave lažnu paralelu između Vojvodine i Kosova i lako zapadaju u paniku kada ih tabloidni mediji neprestano zasipaju lažnim pretnjama. Naši sagovornici podsećaju da su se politički ciljevi, istorijska geneza, nacionalna i demografska struktura, kulturno-istorijski razvoj i mnoge druge stvari na Kosovu i u Vojvodini drastično razlikovali tokom istorije. Zbog toga se nikada nisu mogle povlačiti utemeljene paralele između Kosova i Vojvodine po svim ključnim pitanjima, međutim, šta bi se dogodilo kada bi se građani Vojvodine zaista u velikoj većini opredelili za otcepljenje, da li za tako nešto uopšte postoji pravni mehanizam?
„Ne postoji pravni mehanizam za bilo kakvu secesiju bilo kog dela Republike Srbije. Ni u vreme Jugoslavije, kada je Vojvodina 1945. konstituisana kao autonomna pokrajina, nije bilo mogućnosti za osamostaljenje. Naime, pravo na samoopredeljenje imali su narodi, zbog toga su jugoslovenske republike, kao nacionalne države svojih naroda, mogle da proglase samostalnost, ali pokrajine nisu bile definisane kao federalne države i nisu bile definisane kao nacionalne države. Vojvodina nema ’svoju’ naciju, većinsko stanovništvo i tada i danas je srpsko i logika jugoslovenskih ustava je bila da ona iscrpljuje svoja prava i interese kao autonomija u okviru Srbije, uz garancije federacije“, objašnjava Bešlin.
Novi Sad akcija Tri meseca – tri mosta Foto: Filip Krainčanić/Nova.rs
Umesto zaključka, pomenimo da u Novom Sadu i Vojvodini živi znatan broj građana koji zahtevaju da Pokrajina povrati autonomiju, koja bi makar zaličila na onu iz Ustava 1974. U ogromnom broju slučajeva razlozi su ekonomske i kulturne prirode, međutim oni dublje upućeni u problematiku svesni su da istinska autonomija Vojvodine mora počivati na političkom temelju. Uprošćeno govoreći, Vojvođani koji samo žele da imaju svoj budžet i kulturno-demografsku politiku, a nisu spremni da glasaju za to da Vojvodina dobije zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, ostaće večito kratkih rukava budući da je to osnovna pretpostavka njihovih krajnjih ambicija. Problem je, naravno, to što će kleronacionalno osvešćeni političari u tom slučaju minirati celu ideju, smatrajući da su tri grane vlasti obeležja suverenih država, a ne pokrajina, iako postoje evropski primeri koji potvrđuju suprotno. No, Bodrožić je umereni optimista po tom pitanju i veruje da se do ozbiljne decentralizacije Srbije, ne samo Vojvodine, ipak može doći:
„Promene koje zahtevaju stotine hiljada ljudi na ulicama podrazumevaju bolje i funkcionalnije društvo, humanije i poštenije, a s tim podruku ide decentralizacija i široke nadležnosti pokrajina i gradova. I to će se neminovno desiti ako ovo društvo krene boljim putem.
Pogledajte kako izgleda voda u zrenjaninskoj bolnici: „Ovo ‘čudo’ izlazi iz slavine čak i u porodilištu gde se kupaju bebe“
U Opštoj bolnici u Zrenjaninu pacijenti i zaposleni su tokom poslednja dva dana prinuđeni da peru ruke, medicinske instrumente, ali i elemente u porodilištu, vodom koja je crna kao blato. Kako za Nova.rs kažu, boja i kvalitet vode u ovom gradu, nažalost, odavno nije vest, ali se nikada do sada nije desilo da sa bolničkih slavina curi crna voda.
Građani Zrenjanina su dodatno zabrinuti jer je poznato da je u ovom gradu značajno povećan broj obolelih od raka kože, pa vodi sa česme ne smeju da priđu.
„Koža je najveći organ, a mi se tuširamo ovom vodom i oštećujemo organizam iz dana u dan, jer ne možemo stvarno da kupujemo vodu u prodavnici za tuširanje svakoga dana. Svakako je kupujemo za piće i kuvanje hrane. Dakle svakoga dana pijemo kupovnu vodu iz plastičnih ambalaža, što je takođe loše po zdravlje, zbog hemijskih elemenata koje plastika ispušta“, kaže za Nova.rs Miloš Savić, koji radi kao transfuzista u Zrenjaninskoj bolnici.
Naime, prema poslednjim medicinskim izveštajima, u ovom gradu sve je više dece obolele od spinalne mišićne atrofije, a među odraslim građanima, osim raka kože, povećan je i broj obolelih od kancera bešike.
“Kako je na drugim mestima, kad je u bolnici voda kao iz horor filma. Sinoć sam bio dežuran, pustio sam vodu sa česme kada sam hteo da operem ruke, odvrnuo slavinu i potkelo je ovo čudo. Bukvalno je izgledalo kao da šiklja blato. Čim se negde desi kvar, voda postaje skoro crna. I dalje je takva, još nema popravki“, kaže Miloš, koji je slikao „monstruma“ iz slavine i podelio ga sa pratiocima na svom Fejsbuk profilu.
Ovu „močvarnu“ vodu koriste zaposleni u bolnici, ali i pacijenti.
„Takva je voda i u porodilištu, gde kupaju bebe. Ljudi ne mogu da se umiju, istuširaju, jezivo je kako to izgleda. Za osnovnu higijenu moramo da kupujemo vodu, kao da živimo u srednjem veku”, naglašava naš sagovornik.
U ovom gradu, prema poslednjim statistikama, građani dnevno potroše čak 20.000 evra na vodu u plastičnoj ambalaži, što je za poslednjih 12 godina oko 80 miliona evra, dok jedna fabrika vode košta oko 35 miliona.
Podsetimo, Zrenjaninci već 20 godina žive bez pijaće vode, koju pritom uredno plaćaju. Zbog prekomerne količine arsena u vodi iz gradskog vodovoda inspekcija je svojevremeno zabranila njenu upotrebu, a skoro dve decenije kasnije, i šest promena gradskh vlasti, ovaj problem još niko nije uspeo da reši.
Jedan od neuspelih pokušaja rešavanja problema bila je i izgradnja sporne Fabrike vode koja nikada nije uspela da proizvede ni polovinu potrebne količine vode za ovaj grad, a od 2020. godine je i van funkcije nakon eksplozije u kojoj su dva radnika i povređena. U međuvremenu i nakon više pokušaja, Fabrika vode je pre četiri godine prodata firmi “Pannonian water” u vlasništvu arapske firme „Emserb Water FZE“ iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.
APV: Kad će spomenik Vasi Stajiću biti vraćen na mesto i zašto to već nije učinjeno?
Opoziciona Akcija progresivne Vojvodine (APV) zatražio je informaciju od Zavoda za zaštitu spomenika kulture Grada Novog Sada kad će spomenik Vasi Stajiću biti vraćen na mesto i zašto to već nije učinjeno
Spomenik se nalazio između Skupštine Autonomne Pokrajine Vojvodine i Skupštine Grada Novog Sada.
Sklonjen je zbog radova na podzemnoj garaži kod Banovine.
APV ističe da je pomenuta garaža „nezakonito izgrađena bez neophodne dokumentacije“, te da je prilikom radova oštećena i zgrada Skupštine AP Vojvodine, koja je spomenik kulture, i da Zavod nije sprečio radove iako je to njegova zakonska obaveza.
„Garaža je otvorena pre nekoliko meseci, parter je uređen, ali spomenik nije vraćen. Ovo je još jedan dokaz da ne postoji granica nestručnosti, bahatosti i gluposti vladajućeg režima“, zaključuje se u saopštenju.
Poljoprivrednici Srbije: Kasne subvencije, povraćaj akcize na gorivo i uredba o korišćenju zemljišta
Poljoprivrednici u Srbiji nezadovoljni su realizacijom sporazuma sa Ministarstvom poljoprivrede, potpisanim u oktobru 2024. godine, o isplati subvencija za seme i kažu da sve kasni
Po obećanju Ministarstva poljoprivrede, trebalo je da subvencije budu isplaćene do kraja prošle godine, a kasni i povraćaj akcize na gorivo, nije stupio na snagu pravilnik o semenu i mena kredita sa subvencionisanom kamatom.
Poljoprivrednica Biljana Dulić iz Đurđina kod Subotice rekla je za Betu da još nije dobila subvencije za 2024. godinu za obrađenih 30 hektara zemlje.
“Država mi duguje za osnovnu subvenciju od 18.000 dinara po hektaru i podsticaj za seme u iznosu od 10.000 dinara, ukupno oko 900.000 dinara za 2024. godinu. Četiri meseca u e-agraru piše da se ‘predmet obrađuje’ “, rekla je Dulić.
Dodala je da je “refakciju” – povraćaj poreza na gorivo dobila mesec dana posle kupovine iako je dogovor bio da se 50 dinara za litar kupljenog dizela vrati u roku od dve nedelje.
Poljoprivrednik Milan Milošević iz sela Ćirikovac kod Požarevca je rekao da su stigla rešenja o isplati podsticaja za seme od 10.000 dinara po hektaru, ali da oko 15 odsto poljoprivrednika tog uduženja još nije dobilo novac.
Još veći problem je što Ministarstvo poljoprivrede nije na vreme pripremilo pravilnik o faktičkom korišćenju zemljišta, kazao je on.
Milošević smatra da nije opravdanje to što u Skupštini čeka Predlog zakona o dopuni Zakona o poljoprivredi i ruralnom razvoju da bi se napravio taj pravilnik, već sve to nije pripremljeno na vreme da bi se na početku ove godine zemljište uvelo u e-agrar i dobile zbog subvencije.
Dodao je da na području Stiga poljoprivrednici koji obrađuju zemlju uzetu u zakup, imaju ogroman problem jer ne mogu da je registruju u e-agraru, a takve zemlje je oko 60-70 odsto od ukupno obrađene.
Predsednik Skupštine Udruženja poljoprivrednika Subotice Miroslav Matković je rekao da Ministarstvo obećava da će “u narednom periodu” poljoprivrednici moći da podnose zahteve za kredite sa subvencionisanim kamatama od oko dva odsto godišnje.
Prema rečima predsednika Inicijative za opstanak poljoprivrednka Srbije Gorana Filipovića, još nije objavljen ni pravilnik o podsticaju za seme u ovoj godini.
“Po sporazumu je država obećala da isplati do 17.000 dinara za seme po hektaru, ali ne znamo koliko će kilograma priznati i da li ćemo morati da sami finansiramo ostatak semena jer gustina useva zavisi od sorte. Za soju je, na primer potrebno od 80 do 110 kilograma po hektaru, semena ima malo u ponudi i najavljuje se da će koštati 250 dinara, što znači da za subvenciju nećemo moći da kupimo potrebnu količinu“, rekao je Filipović.
On je naveo da poljoprivredni proizvođači još nisu dobili ni subvenciju od 40 odsto na osnovu osiguranja. iako se to isplaćivalo najkasnije do 25. decembra tekuće godine.
Poljoprivrednici snose posedice i tuđih grešaka u savetodavnim službama, pa Ivan Milutinović za prošlu godinu nije dobio subvencije za 23 hektara obrađene zemlje zbog propusta službenice, a kada je to utvrđeno i zahtev ponovo prosleđen, rečeno mu je da je – zakasnio.
Međum, Milutinović je dobio povraćaj akcize i na tu zemlju kao da je ostvario subvencije.