Connect with us

SLOBODNA VOJVODINA

Pre 60 godina na smrt je osuđen jedan od najgorih zločinaca ikad

zloglasni nacista Adolf Eichmann, nadaleko poznat kao “arhitekta holokausta”, optužen je za nezamislive zločine protiv čovečnosti – ubistvo miliona ljudi, piše CNN.

Published

on

PRIJE 60 godina svijet je vidio lice zla. Prije 60 godina, milijuni ljudi diljem svijeta gledali su kako čovjek – istinsko čudovište, unatoč svom ljudskom obliku i blagoj pojavi – sjedi u sudnici u novonastaloj izraelskoj naciji. Optuženik: zloglasni nacist Adolf Eichmann, nadaleko poznat kao “arhitekt holokausta”, optužen je za nezamislive zločine protiv čovječnosti – ubojstvo milijuna ljudi, piše CNN.

Titula koja ne otkriva užas koji stoji iza nje

Eichmannov suhoparna, tehnička titula, otprilike prevedena kao glavni nacistički “logistički koordinator”, odaje njegov mehanički pristup poslu, ali ne otkriva užas koji se skriva iza toga. “Logistika” kojom je Eichmann “koordinirao” bilo je sustavno okupljanje i deportacija milijuna Židova i drugih u smrt u nacističkim koncentracijskim logorima.

Američke su snage uhvatile Eichmanna krajem Drugoga svjetskog rata, ali 1946. godine pobjegao je iz zarobljeničkog logora. Ostao se skrivati za vrijeme međunarodne potrage. Nekoliko godina nakon Eichmannova bijega, izraelski obavještajci pronašli su ga i oteli u dramatičnoj operaciji u Argentini 1960. Ova akcija opisana je u nekoliko knjiga i filmova, uključujući filmove Kuća u ulici Garibaldi 1975. i Operacija Finale 2018. Izraelski obavještajci su Eichmanna prokrijumčarili iz Argentine i prebacili ga u Jeruzalem na suđenje.

Suđenje je počelo u travnju 1961. Nekoliko mjeseci svijet je na televiziji gledao kako izraelski tužitelji i istražitelji metodično izlažu dokaze Eichmannovih zločina. Tijekom suđenja, Eichmann je sjedio u neprobojnoj staklenoj kutiji, kao moćni organizator genocida koji je prisiljen suočiti se s vlastitim zlim postupcima.

Na kraju suđenja, tročlano sudsko vijeće proglasilo je Eichmanna krivim za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i druga djela te ga osudilo na smrt. Žalio se Vrhovnom sudu Izraela koji je potvrdio presudu i kaznu. Eichmann je pogubljen vješanjem 1. lipnja 1962. godine.

Lekcije koje i danas snažno odjekuju

Iako je suđenje Eichmannu neosporni dio svjetske povijesti, lekcije i danas odjekuju. Mržnja na temelju rase, religije, spola, seksualne orijentacije i etničke pripadnosti, nažalost, ostaje snažna i rastuća prijetnja u mnogim dijelovima svijeta. Moramo pamtiti suđenje Eichmannu po onome što nas može naučiti o našoj kolektivnoj prošlosti i budućnosti, ističe CNN.

Dvojica muškaraca koji su izveli Eichmanna pred sud, živi su i danas: tužitelj Gabriel Bach i istražitelj Michael Goldmann-Gilead. Obojica žive u Izraelu, duboko su zagazili u svoje 90. godine, okruženi toplinom obitelji. Šezdeset godina nakon suđenja Eichmannu, govore za CNN o svojoj ulozi u jednom od monumentalnih kaznenih predmeta u svjetskoj povijesti.

Bach, koji danas ima 94 godine, prisjeća se djetinjstva provedenog u neprestanom bijegu pred nacistima. Prisustvovao je Olimpijskim igrama 1936. u Berlinu i sjedio dovoljno blizu Adolfa Hitlera da ga vidi kako se s gnušanjem okreće nakon što je američki sprinter Jesse Owens osvojio zlatnu medalju. Bachova obitelj napustila je Njemačku 1938. i preselila se u Nizozemsku, samo nekoliko tjedana prije Kristallnachta – zloglasne noći u kojoj su nacisti ubili desetke njemačkih Židova, uhitili oko 30.000 muškaraca, uništili tisuće židovskih trgovina i radnji i spalili ili na drugi način oštetili više od 1000 sinagoga.

Pobjegao kao tinejdžer pred invazijom nacista, kasnije je bio tužitelj na suđenju Eichmannu

Njegova je obitelj pobjegla iz Nizozemske mjesec dana prije nego što su nacisti izvršili invaziju 1940. godine. Tinejdžer Bach i njegova obitelj nastanili su se na teritoriju koji će kasnije postati Izrael. Tijekom tog putovanja imao je svoj bar mitzvah (obred zrelosti kod Židova), dok se nalazio na brodu Patria, koji je na njegovom sljedećem putovanju potopila bomba i odnijela živote više od 250 ljudi. Kako je Bach rekao, on i njegova obitelj “uvijek su bili samo jedan korak ispred”.

Bach je na kraju postao odvjetnik u Izraelu te je izabran za jednog od trojice tužitelja odgovornih za suđenje Eichmannu na međunarodnoj sceni. Bach će kasnije postati sudac izraelskog Vrhovnog suda. Unatoč desetljećima koja su prošla od tada, Bachova sjećanja na suđenje i dalje su živa. On se jasno sjeća svjedočenja jednog od preživjelih Židova, Martina Foldija, koji je sa ženom, sinom i kćeri 1944. godine prevezen stočnim vagonom iz Mađarske u Auschwitz. Po dolasku, nacistički je čuvar signalizirao Foldiju da ide desno, te naložio njegovoj ženi, sinu i kćeri da idu lijevo.

Kad je Foldi podigao pogled neposredno nakon što se odvojio od obitelji, više nije mogao vidjeti svoju ženu ili sina koji su se u daljini kretali naprijed u koloni. No, prisjeća se Bach, Foldi je posvjedočio da je nedugo prije deportacije svojoj kćeri, koja je tada imala dvije i pol godine, kupio jarkocrveni kaput.

“Gledao sam kako ta mala crvena točka postaje sve manja. Tako je moja obitelj nestala iz mog života”, rekao je Foldi tijekom svjedočenja.

Svjedočenje o crvenom kaputu

Iako je svjedočanstava o nezamislivim strahotama bilo mnogo, Bach je rekao kako je svjedočenje o crvenom kaputu bila “jedina minuta suđenja tijekom koje je zanijemio”. Svjestan da suci čekaju da nastavi, pretvarao se da pretražuje papire na svom stolu kako bi sebi priuštio trenutak da se pribere.

Bach odbacuje nastojanja da se ublaži stvarnost oko stravičnih zločina koje je počinio Eichmann. Eichmann i njegov odvjetnik, kojeg mu je dodijelio sud, tvrdili su tijekom suđenja da je samo slijedio naredbe svojih nadređenih. Hannah Arendt, koja je pratila suđenje za The New Yorker, u svojoj je knjizi “Eichmann u Jeruzalemu” napisala da je Eichmann utjelovio “banalnost zla”. Arendt je tvrdila: “Eichmann nije bio Jago, a ni Macbeth. Osim iznimne marljivosti u potrazi za svojim osobnim probitkom, nije imao nikakvih motiva… On, jednostavno, kolokvijalno rečeno, nikada nije shvatio što radi”.

Rekao da žali što nije učinio više na ubijanju Židova

Bach je zaključak Hannah Arendt odbacio kao besmislicu. U metodičnoj maniri vještog tužitelja, Bach objašnjava da je nakon holokausta (ali prije suđenja) Eichmann rekao da žali što nije učinio više na ubijanju Židova. On navodi brojne primjere u kojima je Eichmann poduzeo afirmativne korake kako bi spriječio da bilo koji Židov bude pošteđen ili pomilovan.

Bach s ponosom primjećuje da je, unatoč intenzivnim emocijama i publicitetu koji je okruživao slučaj, Eichmannu suđeno u skladu s vladavinom prava i načelima pravičnosti. Sa svojim velikim iskustvom tužitelja, branitelja i suca, s ponosom se prisjeća da je “ovaj slučaj vođen kao što se vodio svaki drugi slučaj”. Bach je shvatio da je “zbog povijesti bilo važno da se slijedi svaka točka pravnih načela”.

Potresna svjedočanstva o nacističkim logorima

Za razliku od Bacha, Goldmann-Gilead nije uspio pobjeći od nacista koji su 30-ih i 40-ih godina širili svoju kontrolu nad Europom. Kad je Goldmann-Gilead bio tinejdžer 1942. godine, njegovu su majku i sestru nacisti ukrcali u vagon i poslali u logor za istrebljenje u Belzecu. Nikad ih više nije vidio.

Goldmann-Gilead proživio je ultimativne strahote. Kao tinejdžer je uhvaćen u pokušaju skrivanja knjiga o izgradnji željeznica. Jedan oficir SS-a pozvao je Goldmanna-Gileada na javni trg i potom ga pred očima njegovih prijatelja i susjeda udario više od 80 puta. Goldmann-Gilead se onesvijestio tijekom brutalnog premlaćivanja i tek je kasnije saznao broj udaraca od svojih prijatelja koji su stajali i užasnuti brojali.

Nakon toga, Goldmann-Gilead je preživio više koncentracijskih logora, uključujući i najzloglasniji od svih – Auschwitz. Nacisti su Goldmann-Gileadovu podlakticu označili njegovim zatvoreničkim brojem: 161135. On i danas nosi svoju tetovažu, s nekom vrstom prkosa. Na poznatoj slici Goldmann-Gilead se godinama kasnije vidi kako sjedi za tužiteljskim stolom tijekom suđenja Eichmannu, s podignutim rukavima košulje kako bi otkrio mišićavu podlakticu s tetovažom koju su mu nacisti ostavili prije mnogo godina.

Šezdeset godina nakon suđenja, Goldmann-Gilead kaže da se dobro sjeća svog ispitivanja licem u lice pred nacističkim glavnim arhitektom smrti i uništenja. “Kad je otvorio svoja usta, ne mogu to zaboraviti, kad je otvorio usta, vidio sam kako se otvaraju vrata krematorija”, kaže Goldmann-Gilead za CNN.

U jednom trenutku tijekom suđenja, tužiteljski tim pokušavao je autentificirati dokument za koji se činilo da predstavlja transport židovskih zatvorenika u nacističke logore za istrebljenje. Goldmann-Gilead shvatio je da je među navedenim brojevima i njegov vlastiti broj zatvorenika, koji mu je trajno žigosan na ruci.

Eichmannov pepeo rasut po moru

Nakon što je izraelski sud proglasio Eichmanna krivim i osudio ga na smrt, Goldmann-Gilead bio je jedna od rijetkih izabranih osoba koje su svjedočile Eichmannovom pogubljenju. Eichmannovo tijelo je kremirano, a pepeo je predan Goldmannu-Gileadu, koji je dobio upute da ga raspe po moru. Goldmann-Gilead se sjeća kako je primijetio koliko je mala količina pepela od jedne osobe u usporedbi s planinom ljudskog pepela koju je, prije mnogo godina, morao lopatom razgrtati izvan krematorija u koncentracijskom logoru Birkenau.

Goldmann-Gilead i nekoliko drugih osoba ukrcali su se na brod u Sredozemnom moru. Zatim je uzeo posudu s Eichmannovim pepelom i ispraznio je u more. Goldmann-Gilead se prisjetio da je poslije “mirno stajao na rubu čamca i tiho razmišljao o svojim roditeljima, svojoj obitelji i onima koji nisu imali privilegiju vidjeti jednog od najvećih ubojica izvedenog pred lice pravde”.

Marš smrti

U nastavku CNN-ova teksta autor Elie Honig prisjeća se svoga djeda, Lazara Nuchema Honiga, poljskog Židova rođenog 1911. Lazar je preživio holokaust, dijelom i zato što je bio u najboljim godinama, dovoljno star da može raditi, ali dovoljno mlad da izdrži, te zato što je bio koristan. Po struci je bio krznar i mogao je izraditi tople kape koje su nacisti cijenili. Savezničke snage oslobodile su ga iz koncentracijskog logora Sachsenhausen 1945. godine. Autorova obitelj još uvijek ima neku vrstu improvizirane izbjegličke putovnice koju je njegov djed dobio nakon rata. S druge strane, odmah iznad njegove fotografije, nalazi se pečat na kojem piše “oslobodili ga saveznici”.

Kao i mnogi Židovi koji su preživjeli holokaust, autorov se djed nije imao čemu vratiti. Većina njegove obitelji bila je ubijena, nije imao nikakvog doma, niti formalnog obrazovanja, pa postao izbjeglica u Europi. Na kraju je emigrirao u Švedsku, gdje je upoznao svoju suprugu Gustu Zagorski. I ona je preživjela koncentracijske logore te također izgubila gotovo cijelu svoju obitelj u nacističkom genocidu. Pred kraj rata preživjela je zloglasni “Marš smrti” u unutrašnjost Njemačke, a oslobođena je iz Bergen-Belsena, drugog zloglasnog nacističkog koncentracijskog logora.

“Jednom sam to proživjela, zašto bih to ponovila?”

Lazar Honig umro je od raka 1960. Autor teksta nikada ga nije sreo, a čak i njegova oca, koji je tada imao 10 godina, vežu uglavnom prolazna sjećanja. No, njegova je baka živjela do 2008. godine i nju je dobro poznavao. U lipnju prošle godine navršila bi 100 godina. Bila je vatrena, briljantna, tvrdoglava, otvorena, zabavna, teška i duboko traumatizirana.

Mnogi koji su preživjeli holokaust dirljivo su govorili ili pisali o svojim iskustvima. Ne i Gusta Zagorski. Nikad o tome nije govorila. Nekoliko puta kad su je članovi obitelji pokušali nagovoriti da priča o tome, odgovorila bi im odmahnuvši rukom u stilu: “Jednom sam to proživjela, zašto bih to ponovila?”.

Imala je svoju veliku grupnu fotografiju sa širom obitelji, snimljenu kad je imala oko 12 ili 13 godina u Poljskoj. Jednom je autor teksta zamolio svoju baku da mu kaže što se dogodilo s ljudima na fotografiji. Za početak je rekla: “Većina njih je ubijena”. Zatim je pokazala na određene ljude na slici: “Ovaj je mrtav. Ovaj je mrtav. Ne znam što se dogodilo s ovim. Ovaj je ubijen”.

Jednom je CNN-ov novinar proveo cijeli ljetni dan vozeći je od njenog doma u South Jerseyju do djedovog groba, za što je u oba smjera trebalo oko četiri sata. Opet je pokušao zaviriti u njezina sjećanja na holokaust. Rekla je samo da se sve doima kao noćna mora, nije htjela to ponovno proživjeti, ali sjetila se da su je na kraju oslobodili ljudi koji su nosili crvene križeve na jaknama.

Isporučivanje pravde jednom od najvećih masovnih ubojica ikad

Njegovi djed i baka imali su dva sina, devetero unučadi (uključujući njegova dva brata i njega) i (zasad) sedam praunuka. Njegova je baka dobro poznavala svoje unuke, a jednog od praunuka, autorova sina, srela je nekoliko puta. On se prisjeća kako je gladila njegovu bucmastu ruku i jako pazila na njega kako bi ga zaštitila. Nekoliko dana prije nego što Gusta Zagorski preminula, kad je svima već bilo jasno što slijedi, upoznala je još jedno praunuče, autorovu kćer, koja je u to vrijeme bila još beba. U baki više nije bilo snage, jedva je otvorila oči, ali uspjela se probuditi da primi svoju prvu praunuku. Autor teksta piše kako vjeruje da je njegova baka u tih posljednjih nekoliko trenutaka prenijela djelić svog vatrenog duha na njegovu kćer.

Bach i Goldmann-Gilead shvatili su 1961. godine da snose ogromnu, možda i nemoguću odgovornost – isporučiti pravdu jednom od najvećih masovnih ubojica u povijesti. U šest desetljeća nakon toga nasljeđe suđenja Eichmannu, te rad Bacha i Goldmann-Gileada i mnogih drugih koji su od tada preminulih, samo je postajalo sve veće. Slike sa suđenja su neizbrisive: Eichmann u staklenoj kutiji, Goldmann-Gilead tiho, ali prkosno prikazuje tetovažu sa zatvoreničkim brojem iz Auschwitza na podlaktici, Bachovo ispitivanje čovjeka koji je svoju kćer posljednji put vidio kao crvenu točku na horizontu.

Bach i Goldmann-Gilead su u određenom smislu samo radili svoj posao, u najplemenitijoj tradiciji bilo kojeg tužitelja ili pravosudnog dužnosnika. Njihov svakodnevni rad u sudnici autora teksta podsjeća u mnogim aspektima na posao kojeg je i sam obavljao kao tužitelj, mnogo desetljeća kasnije: ispitivanje svjedoka, priprema dokumenata, raspravljanje dokaznih točaka na sudu, iznošenje uvodnih i završnih riječi.

Poruke iz suđenja odjekuju i danas

No, Bach i Goldmann-Gilead također su prije šest desetljeća znali da se bore za pravdu za milijune ljudi. Neki od tih ljudi, samo mali dio, bili su članovi autorove obitelji – njegovi djedovi i bake koji su čudom preživjeli, ali i mnogi drugi članovi obitelji koji nisu uspjeli preživjeti.

Pouke iz suđenja Eichmannu odjekuju i danas. Rasistički napadač ubio je 2017. godine devet vjernika u crkvi u Charlestonu u Južnoj Karolini. Bijeli supremacisti uzvikivali su “Židovi nas neće zamijeniti” i pokazivali rasističke simbole i slogane u Charlottesvilleu 2017. godine. Naoružani napadač ubio je 11 židovskih vjernika 2018. u sinagogi Tree of Life u Pittsburghu. Tijekom pobune na Kapitolu 6. siječnja izgrednici su nosili neonacističke simbole, poput majice s natpisom “Camp Auschwitz”. U posljednjih nekoliko mjeseci, jedan član Kongresa nesmotreno je iznio besmislene i neupućene javne primjedbe koje banaliziraju i pogrešno karakteriziraju istinski užas holokausta. Prošlog su tjedna zgrade u Auschwitzu nagrđene antisemitskim grafitima i sloganima koji negiraju holokaust.

“Ubilačka ideologija nacionalsocijalizma nije nestala s Eichmannovom smrću”

“S Eichmannovom smrću, ubilačka ideologija nacionalsocijalizma nije bila nestala. Ona još uvijek postoji u obliku mržnje, opasne mržnje. I moramo biti na oprezu kako bismo spriječili da se katastrofe ne ponove”, rekao je Goldmann-Gilead za CNN.

“Moramo naučiti novu generaciju da ne mrzi i da izbjegne takvu mržnju. U protivnom, naša će borba protiv takvog zla biti uzaludna”, zaključio je.

Index vijesti

izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/prije-60-godina-na-smrt-je-osudjen-jedan-od-najgorih-zlocinaca-ikad/2311118.aspx

Continue Reading
Click to comment

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

SLOBODNA VOJVODINA

Kostreš: Naprednjački režim od Vojvodine napravio servis za kupovinu glasova

Predsednik Ligesocijaldemokrata Vojvodine (LSV) Bojan Kostreš ocenio je da naprednjački režim pravi od Vojvodine servis za kupovinu glasova.

Published

on

By

„Vest da je Pokrajinska vlada obezbedila pomoć u prehrambenim proizvodima za socijalno ugroženo stanovništvo u 37 opština na teritoriji Vojvodine samo je još jedna slika njihove nakaradne vlasti. SNS je od bogate i prosperitetne pokrajine napravio servis za kupovinu glasova“, naveo je Kostreš u saopštenju.

Napomenuo je da Vojvodina danas ima opštine koje spadaju u red devastiranih i najsiromašnijih u Srbiji, a 11 odsto stanovništva živi ispod linije siromaštva i da je među njima ima i gotovo 30.000 dece.

„Treba biti posebno nesposoban da se to učini od nekada bogatih sreda. Liga socijaldemokrata Vojvodine – Vojvođani će svojim programom „Na ravne časti“ ispraviti nepravdu prema Vojvodini, a decentralizacija će pomoći njen razvoj, ali i razvoj cele Srbije“, zaključio je Kostreš.

izvor: https://nova.rs/vesti/politika/kostres-naprednjacki-rezim-od-vojvodine-napravio-servis-za-kupovinu-glasova/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Nakon najave obnove, srušena kuća Mileve Marić u Rumi: Gradiće se nova

U Rumi je srušena kuća u kojoj je nekada stanovala naučnica Mileva Marić Anštajn, a na njenom mestu gradiće se nova spomen-kuća

Published

on

By

Ovo se desilo nakon što je, kako piše Danas, krajem februara najavljena obnova ove kuće koju je Opština Ruma dobila na poklon od privatnog vlasnika.

Međutim, teška mehanizacija je ovih dana objekat poravnala sa zemljom što je odmah pokrenulo raspravu, barem na društvenim mrežama, da li je baš moralo da se ruši do temelja.

Nova sekretarka za kulturu, javno informisanje i odnose sa verskim zajednicama Vlade Vojvodine i doskorašnja predsedica opštine Ruma, Aleksandra Ćirić Bošković, na društvenim mrežama je objasnila da drugog rešenja nije bilo, prenosi Danas.

Objekat se nije nalazio pod zaštitom Zavoda za zaštitu spomenika kulture i sa te strane nije postojala sporna situacija oko odluke o sveobuhvatnoj rekonstrukciji. Kuća je potpuno uklonjena i biće podignut nova, u fazama i u skladu sa vremenom i evociranjem perioda života i boravka porodice Marić. Plan je da naredne godine, kada obeležavamo 150 godina od rođenja Mileve Marić Ajnštajn, njena spomen-kuća otvori vrata i dočeka prve posetioce“, napisala je ona.

Struka je utvrdila, kako ističe, da je objekat u izuzetno trošnom stanju i da se ne može obnoviti.

Spomen-kuća koja se gradi treba da sadrži galerijski prostor, spomen sobu, prostor za promocije, projekcije, predavanja i depo.

izvor: https://www.021.rs/story/Info/Vojvodina/375508/Nakon-najave-obnove-srusena-kuca-Mileve-Maric-u-Rumi-Gradice-se-nova.html

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Članovi SNS učestvuju u kampanji fantomskih listi na izborima u Novom Sadu: Novi dokaz naprednjačke izborne prevare

Trend formiranja fantomskih lista pred izbore u Novom Sadu je ušao u završnicu, ali se i dalje, u minut do izbora, pojavljuju nove “političke nade”. Znatan deo njih, poput izvesnog “Garija”, vlaške stranke bez Vlaha, Slovačke lige osnovane pre mesec dana… su čak uspeli da dobiju izborni legitimitet zahvaljući tome što su predali svoje liste među prvima. Ipak, dobar deo njih zahvalnost duguju prvenstveno Srpskoj naprednoj stranci, koja je voljna da rentira čak i sopstvene članove

Published

on

By

Tako su u Novom Sadu pojedini naprednjaci za potrebe ovih izbora prešli na tuđe liste, gde se kotiraju kao “građanisti”, ali i vojvođanski republikanci.

Pokret „Sasvim druga priča“ prepoznatljiv je po tome što nema lidera, nema zvanično članstvo, nema političku platformu, niti stranački kontinuitet, već se aktiviraju isključivo pred izbore.

Ovo udruženje, registrovano na adresi poslastičarnice u centru Novog Sada ipak je među prvima predalo listu, na kojoj su se kao kandidati za odbornika našla i tri člana SNS: Slobodan M., Milan M. i Saša M.

Prema saznanjima Nova.rs, tri buduća odbornika Druge priče, čiji je moto “Grad građanima” zaposlena su u javno komunalnom preduzeću “Čistoća”.

U istom preduzeću rade i njihove stranačke i buduće skupštinske kolege Nenad D, Stanislava M, Dragan M, Snežana R. i Dejan K. čija su se imena takođe, sa stranačkog spiska SNS, nekako našla na izbornoj listi “Novi Sad glavni grad Vojvodine – pokret autonomija – Aleksandar Odžić”. Za razliku od “Sasvim druge priče”, Odžić je proklamovani vojvođanski “republikanac” i autonomaš tvrdih stavova, koji nipošto nisu “po sluhu” SNS.

Otud je još veće čudo što su na njegovoj listi našlo čak petoro naprednjaka koji su, uz to, prethodno svi bili članovi Pokreta obnove kraljevine Srbije. Iz ovog pokreta nisu želeli zvanično da komentarišu ovu svojevrsnu političku labilnost i međustranačku mobilnost svojih nekadašnjih članova, ali su potvrdili da su svi sa spiska svojevremeno bili članovi POKS, kao i da su ga napustili istog momenta kada je SNS preuzeo rukovođenje JKP “Čistoća”.

Kako je Nova.rs tada pisala, u Čistoći se pod pretnjom otkaza dogodio masovni “prebeg” iz POKS u SNS.

Na pitanje kako mu je pošlo za rukom da od nekadašnjih Dražinih četnika, a potom naprednjaka, sada napravi vojvođanske republikance, Odžić je pojasnio da “nije ni znao za njih”.

„Od novinara sam saznao da su oni članovi SNS, a da su prethodno bili članovi POKS. Pa bio sam i ja nekad član LSV, ne mora to ništa da znači … Iskreno, ja sam vodio računa o onima koji su mi među prvih 10 na listi, ostali su došli po preporuci dece, prijatelja …”, kaže Odžić za Nova.rs.

Kako je pojasnio, sporni SNS kandidati se nalaze na nižim mestima na njegovoj listi odbornika, tako da “ni ne postoji neka realna opasnost da se oni nešto pitaju i odlučuju”.

Na pitanje da li je, ipak, moguće da su nekadašnji fanovi kraljevine ipak iskreno postali vojvođanski autonomaši, sam Odžić odgovara skeptično, dodajući:

„Ali, ako su se zaista promenili, meni je to super“.

izvor: https://nova.rs/vesti/politika/clanovi-sns-ucestvuju-u-kampanji-fantomskih-listi-na-izborima-u-novom-sadu-novi-dokaz-naprednjacke-izborne-prevare/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

LSV: Ukinuti monopole i otimačinu jeftinih poljoprivrenih proizvoda

Nekada se u zrenjaninskoj prerađivačkoj industriji proizvodilo više hrane nego u Makedoniji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini zajedno

Published

on

By

Zrenjaninski odbor Lige socijaldemokrata Vojvodine – Vojvođani zatražio je danas uvođenje više mera kojima bi se poljoprivrednici i poljoprivreda stimulisali i razvijali, umesto da budu socijalna kategorija“.

Kako se navodi u saopštenju tog odbora, neophodno je nastaviti sa formiranjem relevantne berze poljoprivrednih proizvoda po svetskim standardima; razvijati prehrambreno konditorsku industriju; neophodno je po svaku cenu očuvati zdravu životnu sredinu po najvišim ekološkim standardima, subcencionisati poljoprivrednu proizvodnju, kao i ravnopravno i transparentno raspodeliti poljoprivredno zemljište.

„Naprednjaci su zarad svoje pohlepe otimačinom do ivice ambisa doveli zrenjaninsku poljoprivredu. 100 ha najplodnije zemlje prve klase su bez relevantne studije o uticaju i zagađenju životne sredine i zdravlje ljudi poklonili investitoru i izgradili potencijalno najvećeg zagađivača poljoprivrednog zemljišta, kinesku fabriku guma Linglong“, precizira se.

Podseća se i da su poljoprivrednicima smanjili subvencije „na nivo statističke greške“, kao i da su izgradnju auto-puta isplanirali na 4.000 hektara zemljišta prve i druge klase, umesto četvrte i pete klase.

Nekada se u zrenjaninskoj prerađivačkoj industriji proizvodilo više hrane nego u Makedoniji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini zajedno, navode iz LSV-Vojvođani, i upozoravaju da su danas poljoprivrednici socijalna kategorija.

„Uzrok takvog stanja je monopolsko tržište i otimačina poljoprivrednih proizvoda po jeftinim cenama, dok su u isto vreme repromaterijal i nafta preskupi. Namerno odugovlačenje pravljenja relevantne berze poljoprivrednih proizvoda i sređivanja tržišta odgovara naprednoj bahatoj vlasti koja aktivno učestvuje u osiromašenju poljoprivrednika“, poručuju iz ove stranke.

(Autonomija)

izvor: https://autonomija.info/lsv-ukinuti-monopole-i-otimacinu-jeftinih-poljoprivrenih-proizvoda/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Za pet godina stradalo 240 radnika u Srbiji, polovina na građevini – ko brine o teško povređenima

U proteklih pet godina u Srbiji je na radu, prema podacima Inspektorata za rad Republike Srbije, stradalo 240 radnika. U istom periodu – od 2019. zaključno sa 2023. godinom, na radu je teško povređeno njih 4.304. “U proseku oko 50 odsto poginulih radnika je u građevinarstvu”, kaže za N1 predsednik Sindikata radnika građevinarstva i industrije građevinskog materijala Srbije Saša Torlaković

Published

on

By

Samo u 2023. godini, Inspektorat za rad izvršio je 1.039 inspekcijskih nadzora povodom prijavljenih povreda na radu –  22 povodom smrtnih, a 18 povodom teških povreda sa smrtnim ishodom. Prema izveštaju Inspektorata, u 2023. godini na radu je teško povređeno 886 radnika, a 88 lakše.

Prema Izveštaju o radu Uprave za bezbednost i zdravlje na radu za 2023. godinu, na osnovu 13.406 izveštaja o povredama na radu koje su poslodavci dostavili Upravi, bilo je:

– 14 povreda sa smrtnim ishodom,
– 1.308 teških povreda,
– 612 teških povreda pri dolasku i odlasku sa posla i
– 11.472 lakih povreda.

„Svaka nesreća na gradilištu je predvidiva, ako izuzmemu višu silu, većina njih. I propisane su mere zaštite kojima bi se ti ljudi obezbedili“, rekao je Torlaković.

Radnik ima pravo da kaže – neću, opasno je

Do nesreća, kako kaže sagovornik portala N1, dolazi uglavnom zato što ljudi nisu obučeni da rade na gradilištu i ističe da radnik ima pravo da, ako vidi da je nešto opasno, da kaže ja neću da radim, ali on to ne kaže.

Razlozi za to su, navodi, strah od gubitka dnevnice, a često je reč o ljudima koji rade na „crno“.

Najčešće pogibije su na radu u dubini – kod iskopa temeljnih jama, zatim na radu na visini prilikom pada sa skale, takođe prilikom prolaska ispod tereta na gradilištu, ali i od strujnih udara.

Često na gradilištima postoji šesti nivo podizvođača i tu, kako kaže Torlaković imamo rad na crno.

„Često se dešavalo da su ginuli radnici prvog dana na poslu. Dovoljno je bilo da radnik potpiše jedan papir gde je upoznat sa opasnostima, a da nije prošao nikakvu obuku. Strane kompanije strašno vode računa o zaštiti na radu i tu je broj smrtnih slučajeva sveden na minimum. Kada na gradilištu imate podizvođeče i podizvođače podizvođača, tu dolazi do katarstrofalnih posledica“, kaže Torlaković.

Teško povređen radnik se zaboravlja

Teško povređeni radnik postaje briga i za porodicu i ne može da privređuje.

Poginulog čoveka ne možete da vratite u život, a ovi se ljudi (teško povređeni) zaboravljaju u smislu njihovog daljeg opstanka, ističe Torlaković.

Zašto se izbegava Zakon o osiguranju od povreda

„Zakon koji fali, a godinama se izbegava u Srbiji je Zakon o osiguranju od povreda i poslovnih bolesti“, kazao je Torlaković.

Prema njegovim rečima, on bi u potpunosti definisao ko kome plaća odštetu, kada i na koji način. Najbolji zakon, kako kaže imaju Austrijanci gde se radnici upućuju na lečenje sredstvima iz fonda koji finansiraju poslodavci, kaže Saša Torlaković.

„Kod nas se godinama izbegava taj zakon i to je neprimereno, ako hoćemo u EU i da vodimo računa o svakom čoveku… Od kada je trebalo da ugleda svetlost dana“, naglašava sagovornik portala N1.

Ko sve „može“, a ko radi na građevini

Torlaković podseća da je ranije na medicini rada postojao karton svakog radnika koji se pratio godinama i iz toga je moglo da se vidi nazadovanje u zdravlju.

„Danas poslodavci vode radnike na preglede privatno, ne sporim to pravo, ali medicina rada i praćenje zdravstvenog stanja radnika je najbitnija stvar“, smatra Torlaković.

„Vidim starce na gradilištu, dede, koji se jedva kreću… Zbog nedostatka radne snage“, zaključio je sagovornik N1.

A njih na gradilište teraju male penzije i borba za iole pristojan život.

izvor: https://n1info.rs/vesti/radnici-na-gradjevini/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Katalonci danas glasaju na regionalnim izborima: Jedan od kandidata i proterani separatista

Katalonci danas izlaze na regionalne izbore na kojima će birati između proteranog separatististe Karlosa Pučdemona i vlade koju predvodi Socijalistička partija

Published

on

By

Prema rezultatima predizbornih anketa, socijalistički kandidat Salvador Ila ima prednost nad tvrdokornim separatistima iz stranke Hunts i umerenijim rivalima iz stranke Eskera Republikana de Katalunja (ERC), koja trenutno upravlja bogatim severoistočnim španskim regionom, prenosi Rojters.

Kandidat Hunts je Pučdemon, koji je bio predsednik Katalonije tokom neuspelog pokušaja otcepljenja tog regiona od Španije 2017. godine, pre bekstva u Belgiju, kada se zakleo da će obnoviti pokušaj nezavisnosti.

“Danas smo jači, otporniji i odlučniji. Došlo je vreme za povratak“, rekao je u petak Pučdemon na završnom skupu kampanje u južnoj Francuskoj, blizu granice Katalonije.  Pučdemon se suočava sa sudskim procesom u Španiji zbog neuspelog pokušaja otcepljenja koji je izazvao ozbiljnu političku krizu.

izvor: https://www.021.rs/story/Info/Region-i-svet/375247/Katalonci-danas-glasaju-na-regionalnim-izborima-Jedan-od-kandidata-i-proterani-separatista.html

Continue Reading

Trending