Duga vladavina ruskog predsednika Vladimira Putina bila je podstaknuta nostalgijom za Sovjetskim Savezom – od velikih stvari poput ponovnog uspostavljanja strogog političkog sistema od vrha ka dole i državne dominacije medijima do simboličnih mera poput obnove državne himne iz sovjetskog doba, doduše sa izmenjenim tekstom
Duga vladavina ruskog predsjednika Vladimira Putina bila je podstaknuta nostalgijom za Sovjetskim Savezom – od velikih stvari poput ponovnog uspostavljanja strogog političkog sistema od vrha ka dolje i državne dominacije medijima do simboličnih mjera poput obnove državne himne iz sovjetskog doba, doduše sa izmijenjenim tekstom, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Sada, kada se rat Moskve protiv Ukrajine bliži trećem mjesecu i Rusija sve više osjeća pritisak zapadnih sankcija, brojni pojmovi iz doba Hladnog rata se vraćaju u svakodnevni život na način da se mnogi Rusi pitaju za čime su bili toliko nostalgični.
Jedan od posljednjih velikih izdisaja sovjetske kulture bio je masovno popularan film Mala Vera iz 1988., film u kojem su se alkoholizam, nasilje, pokušaj silovanja i očaj kombinovali kako bi uhvatili pesimizam, dosadu i cinizam koji je zavladao pred kraj Sovjetskog Saveza. Radnja filma odvijala se u luci Mariupolj na Azovskom moru, koja je u to vrijeme dobila ime Ždanov po ideologu iz staljinovog doba Andreju Ždanovu, koji je skovao izreku: “Jedini sukob koji je moguć u sovjetskoj kulturi je sukob između dobrog i najboljeg”.
Mariupolj se preobrazio u nezavisnoj Ukrajini nakon raspada Sovjetskog Saveza i napredovao je prije invazije. Ali danas je to ponovo simbol – ovog puta patnje, smrti i razaranja koje je Rusija u ratu zadala Ukrajini.
RSE je prikupio djelomični popis riječi, fraza i pojmova za koje su mnogi mislili da su ostavljeni u svijetu 1984. godine, ali koji su se upečatljivo vratili u zemlju u kojoj je biznismen iz Ivanova nedavno kažnjen za “diskreditaciju ruskih oružanih snaga” zato što je samo stajao na ulici i dijelio besplatne primjerke distopijskog klasika Džordža Orvela (George Orwell).
Žitelь Ivanova Dmitriй Silin besplatno razdaval prohožim knigi s romanom-antiutopieй «1984» Džordža Oruэlla. Policeйskie uvideli v эtom diskreditaciю rossiйskih voennыh i sostavili protokol — delo uže postupilo v sud
U svom romanu Zona iz 1982. godine, disidentski sovjetski pisac Sergej Dovlatov napisao je da iako su ljudi s pravom osudili sovjetskog diktatora Josifa Staljina za masovne represije i ubistva, postoji još jedno pitanje koje se mora postaviti: “Ko je napisao četiri miliona javnih osuda?”
“Napisali su ih obični sovjetski ljudi”, primijetio je.
Danas se obični Rusi sve više okreću jedni protiv drugih zbog bilo kakve izjave ili akcije neslaganja protiv rata u Ukrajini. Nastavnici koji razgovaraju o ratu u učionici posebno su podložni denuncijaciji (ruski: donosji) i gube posao zapanjujućom brzinom.
“Epizode još nisu masovni fenomen, ali ilustruju izgradnju paranoje i polarizacije u ruskom društvu”, napisao je Njujork tajms (The New York Times) 9. aprila. “Građani osuđuju jedni druge u jezivom odjeku Staljinovog terora, podstaknutog službenom retorikom države.”
Iseljavanje
Sovjetsko razdoblje obilježila su tri velika talasa emigracije – jedan nakon boljševičke revolucije 1917. i Ruskog građanskog rata, drugi podstaknut dislokacijama tokom i nakon Drugog svjetskog rata, i treći talas tokom 1960-ih, 1970-ih, i 1980-ih. Budući istoričari će vjerovatno označiti period ukrajinskog rata kao četvrti talas emigracije.
Iako je prerano za precizne podatke o broju Rusa koji su pobjegli iz svoje zemlje otkako je Moskva pokrenula invaziju velikih razmjera na Ukrajinu 24. februara, časopis Ekonomist (The Economist) naveo je cifru od više od 200.000 do sredine marta, nazivajući trend “stampedom odlazaka”.
Kao i prethodni talasi emigracije, i ovaj uključuje značajan procenat visokoobrazovanih, samostalnih intelektualaca i profesionalaca. Za razliku od prethodnih talasa, ovog puta glavne destinacije uključuju bivše sovjetske republike poput Armenije, Gruzije, Kazahstana i Uzbekistana, jer su zapadne sankcije zatvorile mnoge druge opcije.
Prebjegli
Hladni rat je bio isprekidan povremenim prebjegom istaknutih ličnosti, često iz područja kulture i sporta, na Zapad. Godine 1961. Rudolf Nurejev – generalno smatran najvećim baletnim plesačem svoje generacije – prebjegao je iz Sovjetskog Saveza na aerodrom u Parizu, nastavljajući svoju legendarnu karijeru na Zapadu do svoje smrti 1993. godine. Njegov kolega baletan Mihail Barišnjikov prebjegao je u Toronto 1974.
Mnogi agenti KGB-a, pa čak i Staljinova kćerka, Svetlana Alilujeva, također su bili među najistaknutijim sovjetskim prebjezima (nevozvraščentsji, na ruskom).
Dana 17. marta, glavna balerina Boljšoj teatra Olga Smirnova napustila je Rusiju i otišla u Holandiju zbog njenog protivljenja ratu protiv Ukrajine. U objavi od 1. marta na Telegramu napisala je da se “stidi Rusije”.
Ruska balerina Olga Smirnova nastupa tokom dobrotvorne predstave za Ukrajinu u Napulju 4. aprila 2022.
Britanske novine Ekspres (The Express) predstavile su svoju priču rečenicom: “Ruska primabalerina Olga Smirnova prebjegla je u Holandiju
Odluku Smirnove Njujork tajms je nazvao “udarcem na ponos nacije”. List je citirao njenog novog šefa u Holandskom nacionalnom baletu Teda Brandsena koji je rekao da ga ruski plesači kontaktiraju “svakodnevno”.
“Vraćamo se u hladni rat”, rekao je.
Dana 23. marta, Putinov savjetnik i istaknuti postsovjetski ekonomski reformator Anatolij Čubajs napustio je Rusiju i otišao u Tursku. Gornji dom ruskog parlamenta, Vijeće Federacije, 18. aprila razmatralo je ono što je nazvano Čubajsov zakon, prema kojem bi se svaki službenik koji zbog rata napusti dužnost i napusti zemlju upisao u poseban “javni registar” čime mu je zabranjeno da više ikada obavlja zvaničnu funkciju.
Ruska pravoslavna crkva u inostranstvu
Nakon boljševičke konsolidacije vlasti ranih 1920-ih, Rusku pravoslavnu crkvu u inostranstvu stvorili su emigranti koji su raskinuli s Moskovskom patrijaršijom. Godine 2007. Ruska pravoslavna crkva u inostranstvu ponovo se ujedinila sa moskovskom crkvom, u potezu koji je Putin sa oduševljenjem pozdravio.
Iako se tako dubok prekid nije dogodio, sukob Moskve sa Ukrajinom koštao je Rusku pravoslavnu crkvu još od 2014. godine, kada je Rusija zauzela ukrajinski region Krim i rasplamsala separatistički sukob u dijelovima istočne Ukrajine. O tim potezima je glasno govorio ruski pravoslavni patrijarh Kiril, koji je bio veliki pristalica Putina.
U januaru 2019., vaseljenski patrijarh Vartolomej iz Konstantinopolja dao je autokefalnost, odnosno nezavisnost, Pravoslavnoj crkvi Ukrajine, čime je okončana više od tri vijeka moskovske patrijaršijske dominacije pravoslavlja u Ukrajini.
Otprilike polovina ukrajinskih pravoslavnih parohija pridružila se novoj crkvi, dok je polovina ostala lojalna Kirilu. Otkako je rat pokrenut u februaru, skoro polovina eparhija lojalnih Moskvi u Ukrajini prestala je da spominje Kirila u molitvama.
Ruski predsjednik Vladimir Putin i patrijarh Kiril
Druge pravoslavne crkve širom svijeta također su izrazile nezadovoljstvo Ruskom pravoslavnom crkvom.
U nedavnom intervjuu, Vartolomej – duhovni poglavar pravoslavlja na globalnom nivou – kritikovao je Kirila, rekavši: “Nije trebalo da se toliko poistovjećuje s predsjednikom Putinom, čak je rat Rusije protiv Ukrajine nazvao ‘svetim'”.
Njujork tajms je 18. aprila pisao da su se ruske pravoslavne zajednice u Italiji, Sjedinjenim Državama i Francuskoj zalagale za raskid sa Moskovskom patrijaršijom.
“U Holandiji je policija morala da interveniše u crkvi u Roterdamu nakon što su se parohijani sukobili zbog rata”, napisao je njujorški list.
“Doktrinarni sporovi i intrige unutar Istočne pravoslavne crkve često traju decenijama, ako ne i vijekovima”, piše list. “Ali izuzetnom brzinom, rat je proširio raskole koji su se dugo držali ispod površine.”
Nestašice
Otkako je počeo rat, zapadne zemlje i drugi dijelovi međunarodne zajednice uveli su sankcije bez presedana protiv Rusije, a rezultat je, vrlo brzo, bio nestašica ili deficiti – na ruskom.
Redovno su se pojavljivale alarmantne priče o nestašici kritičnih uvoznih lijekova, kao i izvještaji o nestašici osnovnih namirnica. Sredinom marta, najveći trgovački lanac na Dalekom istoku uveo je sljedovanja za šećer, so i druge osnovne stvari usred panične kupovine.
Kupci stoje u redu pored pulta s hranom na pijaci u Omsku u februaru.
Osim toga, prijavljena je nestašica papira za štampače jer se zemlja očigledno oslanjala na sredstva za izbjeljivanje uvezena iz Finske. Korisnici na Twitteru 17. aprila dijelili su slike prljavog smeđeg papira za prodaju pod eufemističkim nazivom sugestivnog, zelenog imena “Eko”.
Iz-za otsutstviя "otbelivatelя", kotorый postavlяlsя iz Finlяndii, na polkah poяvilosь vot takaя žёltaя produkciя. Čtobы hotь kak-to pridatь proishodящemu šarma, eё prozvali "Эko". pic.twitter.com/s3VEUPRjv2
Životna sredina nije izgledala toliko bitna dva dana kasnije kada je objavljeno da će vlada, zbog nestašice uvezenih dijelova, dozvoliti proizvodnju svih ekoloških klasa automobila, uključujući Euro-0, što je povratak na evropski standard od prije 1992. “Analitičari primjećuju da potrošači nisu toliko zabrinuti za ekologiju”, napisao je Kommersant.
Trgovci na crnom tržištu
Gdje postoji deficit, tu su ‘fartsovshchiki’, etiketa iz sovjetskog doba za trgovce na crnom tržištu tvrdom valutom, plavim farmerkama, zapadnjačkom muzikom i drugim proizvodima koje je bilo teško nabaviti u Sovjetskom Savezu.
Ruska rublja je naglo pala u prvim sedmicama rata zbog zapadnih sankcija, a 15. marta dnevni list Kommersant objavio je pojavu transakcija valute na crnom tržištu na internetu. Stručnjaci su upozoravali, navodi list, na administrativne i krivične kazne za učešće na tržištu u sjeni. List je citirao jedan onlajn oglas koji govori budućim kupcima da “pronađu trgovca pored Mekdonaldsa u Kijevskoj ulici u Moskvi da kupe dolare za 150 rubalja”.
Iako je intervencija ruske vlade oživjela rublju, izgledi za još “fartsovščikija” nisu daleko.
Cenzura
Gotovo prije nego što je eho utihnuo od prvih ruskih snimaka rata, agencija za praćenje medija Roskomnadzor izdala je edikt kojim se zabranjuje da se događaji u Ukrajini opisuju kao “rat” ili “invazija”, uz naredbu medijima i pojedincima samo da navode informacije iz zvaničnih vladinih izvora. Iako rusku riječ “cenzura” država nije koristila, ljudi su znali za cenzuru kada su je vidjeli.
Zemlja je 5. marta usvojila zakone kojima se stvaraju administrativni i krivični članci protiv “diskreditacije oružanih snaga Ruske Federacije”, koji su već doveli do stotine osuđujućih presuda.
Od početka rata, Rusi su privođeni i novčano kažnjavani zbog kršenja zakona kao što je stajanje u javnosti sa natpisom “Ne ubijaj” ili čitanje poezije ruskog simbolističkog pjesnika Aleksandra Bloka da stoji u centru Irkutska držeći jednu bijelu ružu, što je referenca na antihitlerovsku omladinsku grupu u Minhenu tokom Drugog svjetskog rata.
S cenzurom, neizbježno, dolazi i autocenzura – “samotsenzura”. Ruski YouTube kanal 1420, koji redovno objavljuje vox-pop video snimke Rusa koji odgovaraju na aktuelna pitanja, nedavno je objavio cifre o stopama odbijanja na koje nailazi prilikom sprovođenja njihovih nenaučnih anketa. Na pitanje da daju svoje mišljenje o NATO-u, odgovorila su 23 Rusa, a 134 su odbila. Zamoljeni da daju svoje mišljenje o ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom, 28 je pristalo da odgovori, a 124 je odgovorilo “ne”.
A na pitanje o cenzuri u Rusiji, 26 ljudi je pristalo da govori, a 95 je odbilo.
Marton (LSV): Ne zaboraviti zločin proterivanja Hrvata iz Hrtkovaca, da nam se zlo ne bi ponovilo
Portparol opozicione stranke Lige socijaldemokrata Vojvodine – Vojvođani (LSV) Aleksandar Marton podsetio je večeras da je na današnji dan 1992. godine počelo proterivanje Hrvata iz mesta Hrtkovci u Sremu i poručio da se taj zločin mora pamtiti, “da nam se zlo ne bi ponovilo”
Marton je u saopštenju za javnost podsetio da je 6. maja 1992. godine u Hrtkovcima održan skup Srpske radikalne stranke na kom je lider te ultarnacionalističke partije Vojislav Šešelj pročitao imena 17 viđenijih seoskih Hrvata, kojima je javno poručeno da se moraju iseliti, jer će u protivnom biti proterani.
Maja meseca 1992. započela je kampanja zastrašivanja, premlaćivanja i ubistava, koja je za posledicu imala progon više od 40.000 sremskih Hrvata ili oko 85 odsto članova te zajednice, naveo je Marton.
Podsetio je da je takva politika imala epilog u pravosnažno izrečenoj kazni Vojislavu Šešelju za podsticanje progona, deportacije i prisilno raseljavanje, te prisilno premeštanje Hrvata u Sremu.
“LSV je od početka ratova devedesetih godina stala u odbranu ugroženih komšija. Zato smo i sami progonjeni. Ovo moramo pamtiti, da nam se zlo ne bi ponovilo”, poručio je Marton.
Nastavlja se sistematsko uništavanje svega što podseća na Vojvodinu.
Boško Palkovljević Pinki poginuo je kao partizan u Drugom svtskom ratu 10. juna 1942. Imao je svega 22 godine
Iako i danas neke škole, ulice, jedna kasarna u Sremskoj Mitrovici i čuvena sportska hala u Zemunu nose naziv Pinki, o ovom narodnom heroju retko se govori
Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara: SVM ne nudi rešenja, već je deo problema
Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara (DZVM) ocenjuje da Balint Pastor, predsednik Saveza vojvođanskih Mađara (SVM), pokušava da predstavi ovu stranku kao samostalnu političku snagu, dok u stvarnosti ostaje verni saveznik Srpske napredne stranke (SNS)
“Pastor tvrdi da SVM ne ulazi u Vučićev Pokret za narod i državu, ali i dalje sledi politiku SNS-a u svim ključnim pitanjima. Očigledno je da je njihova ‘samostalnost’ samo forma, dok je suština u bespogovornom sprovođenju volje Aleksandra Vučića”, smatraju u DZVM-u.
Oni dalje ocenjuju i da Pastorova izjava da SVM ne traži ministarske funkcije, već želi da zadrži uticaj kroz državne sekretare zapravo predstavlja pokušaj da se održi distanca od SNS-a i odgovornosti koje nosi učešće u vlasti, ali “upravo su ti ‘niži nivoi vlasti’ došli u fokus kada se govori o korupciji i lošim odlukama”.
Iz DZVM-a podsećaju da su upravo u nadležnosti državnog sekretara iz SVM-a bili troškovi izgradnje železničke pruge Novi Sad – Kelebija, koji su porasli za 87 miliona dolara, te da se srušila i nadstrešnica na stanici u Novom Sadu.
“Umesto da preuzme odgovornost, SVM i dalje sprovodi politiku SNS-a, a kada se pojave problemi, beži od odgovornosti. Politika ‘mi bismo, ali da ne uđe’ je prepoznata i više vam neće proći”, poručuju.
Oni su se takođe osvrnuli i na, kako kažu, Pastorovu relativizaciju problema manjinskih prava u vezi s nedostatkom višejezičnih natpisa na železničkim stanicama, što “dodatno potvrđuje da je SVM odavno odustao od borbe za interese vojvođanskih Mađara”:
“Umesto da zahteva poštovanje Zakona o službenoj upotrebi jezika i pisma, on se poziva na probleme u drugim državama. Ovo nije zaštita manjinskih prava, već otvorena kapitulacija pred kršenjem zakona”.
Na kraju, nazivanje građanskih protesta „anarhijom“ i „glasnom manjinom“, zaključuju iz Demokratske zajednice vojvođanskih Mađara, pokazuje da je SVM potpuno na strani režima.
“Umesto podrške građanima koji se bore za pravnu državu, oni štite korumpiranu vlast i svoje privilegije. SVM ne nudi rešenja, već je deo problema – vreme je da prestanu da obmanjuju javnost”, poručuju iz DZVM-a.
Državljanka Hrvatske podržala studente, pa proterana iz Srbije: Ima sedam dana da preseli život i porodicu
Državljanki Hrvatske Arien Stojanović Ivković, koja je u Beogradu završila Medicinski fakultet, zaposlila se, udala i zasnovala porodicu, srpske vlasti su odlučile da uskrate gostoprimstvo posle 12 godina života u srpskoj prestonici, proteraju je iz zemlje i zabrane ulazak na godinu dana. Za preseljenje svog celokupnog života dobila je rok od sedam dana
Arien Stojanović Ivković je u Beogradu završila Medicinski fakultet, zaposlila se i udala za srpskog državljanina sa kojim ima malo dete. Duže od deceniju živi u srpskoj prestonici i nikada do sada nije imala problema sa svojim boravkom.
Sve do 8. aprila ujutro kada ju je pozvao inspektor iz Uprave za strance i pozvao da dođe u prostorije policije, uveravajući je da je s njenim boravkom sve u redu.
Arien za N1 kaže da ju je u policiji sačekalo više inspektora, među kojima je bio i onaj s kojim je razgovarala. Na licu mesta joj je uručeno rešenje kojim se ukida ranije odobren privremeni boravak i zabranjuje ulazak u Srbiju na godinu dana, odnosno do 8. aprila sledeće godine.
Ona dodaje da je time prestala da važi i radna viza koju je imala za rad u Srbiji.
U obrazloženju se šturo navodi da je “organ nadležan za zaštitu bezbednosti Republike Srbije dostavio procenu da boravak državljanke Hrvatske Ivković Stojanović Arien predstavlja neprihvatljivi bezbednosni rizik”.
MUP se za donošenje ovakve odluke pozvao na član 66. stav 1 Zakona o strancima, kojim se predviđa da strancu može da se ukine dozvola privremenog boravka i zabrani ulazak u zemlju ako se naknadno sazna da “postoji jedan ili više razloga propisanih za odbijanje zahteva za privremeni boravak”.
Po čemu je tačno bezbednosni rizik mlada lekarka koja radi u osiguravajućoj kući na proceni štete nastale usled telesnih povreda – ni sama ne zna. Kaže da joj se život svodi na posao, vrtić, dete, porodicu i odlazak na poneki veći studentski protest – ako stigne.
A upravo u tom protest, sagovornica N1 vidi mogući razlog za njeno proterivanje. Kaže da je studente, njihove zahteve I proteste podržala ne samo na ulici, već i na svojim društvenim mrežama. Dodaje da je na Instagramu kao lekar osudila ulazak predsednika Aleksandra Vučića u jedinicu intenzivne nege i dodirivanje bez rukavica povređenih u požaru u Kočanima.
Srpska policija Arien je dala rok od sedam dana da napusti zemlju i rok od 15 dana da uloži žalbu, s tim što žalba ne odlaže izvršenje rešenja.
Time je ova žena primorana da napusti grad u kojem živi duže od decenije, a njena mlada porodica će biti rasturena.
“Možda ću ostati bez posla, možda ću morati da odvedem dete sa sobom, što znači da neće viđati oca, ići u vrtić”, navodi Arien u razgovoru za N1.
Zbog zabrane ulaska u zemlju, neće moći da dovodi dete, koje je dvojni džavljanin, u posetu porodici u Srbiji, već će kontakti zavisiti isključivo od njihove mogućnosti da dođu u Hrvatsku.
Naša sagovornica se obratila za pomoćAmbasadi Republike Hrvatske u Beogradu, a najavila je i žalbu na pomenuto rešenje srpskih službi bezbednosti.
Kako nezvanično saznajemo, Arien nije usamljen slučaj i više hrvatskih državljana je umesto dozvole za privremeni boravak dobilo zabranu ulaska u Srbiju.
N1 se ovim povodom obratio MUP-u Srbije, ali do objavljivanja ovog teksta odgovor nismo dobili.
LSV: Stefanović naredio hapšenje Olenika posle gostovanja na N1
Stranka Vojvođani-LSV saopštila je da je glavni javni tužilac Višeg javnog tužilaštva Nenad Stefanović naredio hapšenje Aleksandra Olenika nakon gostovanja na TV N1
„Glavni javni tužilac Nenad Stefanović naredio je hapšenje Aleksandra Olenika, potpredsednika LSV, posle njegovog gostovanja na N1srbija u toku kog je izneo podatke o pucanju zvučnim topom na građane. Srećom, ovo „uputstvo“ nije primenjeno. Za sada“, navodi se u saopštenju stranke.
„Danas je tužilaštvo, prvi put od 15. marta, počelo da saslušava ljude i uzima izjave ljudi koji su imali zdravstvene probleme zbog upotrebe neke vrste soničnog, zvučnog oružja“, istakao je advokat i potpredsednik Lige socijaldemokrata Vojvodine Aleksandar Olenik tada za N1. Dodao je da se „prvi put posle negacija i pretnji da će biti hapšeni oni koji pominju zvučno oružje – tek danas počinje sa izjavama žrtava koje imaju lekarske nalaze“.
Ono što je prethodilo velikom protestu koji se odžao u Beogradu 15.marta je već poznato u celom svetu: sa jedne strane imali smo nasmejanu Srbiju, studentske marševe… dok se toj Srbiji suprostavio režim svakodnevnim pretnjama, širenjem straha i na sam dan protesta dovoženjem tenkova u predgrađa, zaustavljanjem saobraćaja u zemlji i glavnom gradu, skupljanjem naoružanih maskiranih kriminalaca u Pionirskom parku
Protest je pokazao da studente i građane motiviše želja za slobodnom, demokratskom Srbijom u kojoj institucije funkcionišu u skladu sa Ustavom i zakonima! Taj dan je potpuno demaskirao režim Aleksandra Vučića i pokazao je da se oni boje pravde i istine, kao i da na svaki način pokušavaju da spreče saznanje o njihovom činjenju i negiraju svoju odgovornost za pad nadstrešnice u Novom Sadu i smrt 16 ljudi, za upotrebu ‘zvučnog topa’, da lažu javnost o ispunjenju studentskih zahteva ili da proizvode lažne vesti poput one da je u Odžacima vođa studentskog protesta pucao i ranio jednog naprednjaka! Sam Vučić pokazuje u svojim nastupima, koje sada ima i po nekoliko dnevno, da svoj položaj doživljava kao svoju životnu sudbinu, čak pokazuje i crtu nenormalnosti gde na samu državu gleda kao na ličnu svojinu!
Režim je, tog dana, planirao nasilje, čak je želeo da toliko kulminira da dođe i do žrtava! Oni bi to nazvali ‘pokušajem Majdana’! Na delu je bio otvoreni državni terorizam! Sada su se spremili da urade u centru Beograda ono što su već pokušali u Banjskoj na Kosovu! Okidač za nasilje je trebala biti zloupotreba, u Srbiji, zabranjenog ‘zvučnog topa’ (sonic weppon)! U javnosti Srbije više nema dileme da je neka vrsta tog oružja upotrebljena i da je to uradila policija Srbije! Ja sam skeptik prema tom scenariju iz prostog razloga što je srpska policija toliko korumpirana i razjedinjena, klanovski podeljena, da bi se do sada saznalo i ko je pucao, sa kog mesta i iz kog oružja! Još 16.marta dobio sam informaciju da je zloupotreba izvršena sa krova Ruskog doma i da je na građane pucano iz ruske verzije Vortex ili ring-gun topa!
Mesto je savršeno za upotrebu, zbunjuje jer je zvuk morao da se odbijeod zgrade predsedništva u oba pravca ulice kralja Milana – ka Terazijama i Slaviji! Niko se ne bavi, osim mene, s tim scenarijem, a iz dana u dan je sve veća mogućnost da se upravo to dogodilo! Ogromna većina stručnjaka koja je analizirala dostupne snimke govori upravo o Vortex ili sličnom topu, organizacija Earshot to tvrdi, a i sama kompanija Genasys, koja je proizvođač lrad450 topova koje poseduje Srbija, u svom demantiju govori da je zvuk sa snimaka proizveden ring-gun topom, a ne njihovim! Vučić samouvereno zove FSB, FBI i EU da pošalju stručnjake u Srbiju i utvrde istinu! Naravno, on zna da FSB sebe neće optužiti, a da ostali ne mogu da utvrde istinu jer ne mogu da uđu u Ruski dom i izvrše istragu! Istovremeno, Vučić i Vulin se otvoreno zahvaljuju Rusiji što im je pomogla tog dana i što redovno sarađuju u naporima da spreče ‘obojenu revoluciju’! Srećom, neverovatna prisebnost i pamet studenata je sprečila da se ostvari Vučićev naum! Oni su minut posle haosa koji je nastao upotrebom zvučnog topa objavili da je protest završen i da se vraćaju na svoje fakultete! Tada se dogodilo nešto potpuno neverovatno, nekoliko stotina hiljada građana koja je na protest došla da bi videla leđa ovom režimu ih je poslušala i razišla se – Srbija je jasno rekla: srušićemo ga gandijevski – bez nasilja! Ta saradnja je iznenadila Vučića i ‘skinula ga golog’! Sve što mu je sada preostalo je otvorena diktatura ili gubitak vlasti!
Najvažnije poruke protesta 15.03. su:
– Da je zbog masovnosti skupa režim izgubio legitimitet
– Da nasilje na kojem režim insistira više ne prolazi – STRAHA VIŠE NEMA
Evropski mediji sve više pišu o protestu i o srpskim studentima, nazivaju ih čak i evropskom avangardom! Vucic i njegov režim su pod baražnom paljbom, sada ga neki čak otvoreno nazivaju diktatorom! Ti mediji, ali i mnoge evropske vlade, kao i sam EU parlament traže od EU komisije da se uključi u problem i pomogne građanskoj Srbiji da se izbori za evropsku budućnost, koja je sa Vučićem nemoguća! Dok pišem ovaj tekst odvijao se i završen je hitan sastanak u Briselu koji su Vučiću zakazali Ursula von der Leyen I Antonio Costa! Njihovi kratki i jasni postovi na društvenim mrežama bez održane konferencije za medije govore da je Vučić imao neprijatan sastanak! Insistiranje na ubrzanju reformi u pravosuđu, izbornom zakonodavstvu, slobodnim medijima i borbi protiv korupcije u stvari kažu: ispuni studentske zahteve! Na zalost do pro-evropske prelazne vlade još uvek nismo došli samo iz razloga što niko u Srbiji to ne traži od EU! Istovremeno, Evropski sud za ljudska prava je postavio Srbiji pitanja o upotrebi zvučnog topa i zahteva odgovore do 31. ovog meseca! Sve ovo jesu ozbiljni pritisci na Vučića! Od reči, znam da su dela EU mnogo opasnija za režim, ali njih građani Srbije teže vide. Ta dela su: ne otvaranje klastera u pregovorima, ne primanje Srbije u SIPA, kao i ne puštanje novca za rast BDP! Srbija je zbog toga u ozbiljnom problemu, od početka godine je morala da pozajmi čak 3 milijarde evra kako bi ispunila budžetske obaveze!
Da li će Vučić ispuniti zahteve? Neće!!! Ispunjenje bi značilo njegov pad, ali i probleme sa slobodnim i nezavisnim sudovima u Srbiji zbog svega što je činio kao apsolutni vladar! Svako normalan bi se obeshrabrio posle pola miliona okupljenih na protestu! Medjutim, on nastavlja sa lažima, podizanjem tenzija, preti svima – profesorima, univerzitetu, prosvetnim radnicima, policiji, tužilaštvu, studentima, opoziciji, medijima… Pokušava da napravi politički pokret kojim želi da zamaskira SNS, kao da su ljudi ‘veverice’, pokušaće i da formira novu vladu sa što je manje političara u njoj!
Sve to mu je pogrešna taktika! On više i ne može da ima pravu taktiku, samo može da kupi još koji dan na vlasti. Zato će narednih dana, kada bude bio zakazan novi protest, pola miliona okupljenih građana lako prerasti u milion!