Ruska agresija na Ukrajinu, koja traje od četvrtka, šokirala je svet, ali nije trebala biti posebno iznenađenje s obzirom na brutalnu i zločinima ispunjenu 22-godišnju vladavinu ruskog predsednika Vladimira Putina
RUSKA agresija na Ukrajinu, koja traje od četvrtka, šokirala je svijet, ali nije trebala biti posebno iznenađenje s obzirom na brutalnu i zločinima ispunjenu 22-godišnju vladavinu ruskog predsjednika Vladimira Putina. Invazija na Ukrajinu samo je posljednji i dosad najgori u nizu zločina njegovog režima, počinjenih kako u Rusiji tako i u nizu drugih zemalja, u ratu i u miru.
Prije deset godina, u predizbornoj kampanji, tadašnji američki predsjednik Barack Obama otvoreno se narugao Mittu Romneyju koji je Rusiju opisao kao “geopolitičkog neprijatelja broj 1”. “Osamdesete godine traže svoju vanjsku politiku natrag jer hladni rat je završio prije više od 20 godina”, odgovorio mu je Obama.
U međuvremenu je Rusija izvršila ili vršila:
prikrivenu, “hibridnu” invaziju na Ukrajinu uz vojnu i svaku drugu pomoć odmetnutim paradržavama koje je na kraju priznala
okupaciju i ilegalnu aneksiju Krima
preko svojih saveznika na istoku Ukrajine rušenje putničkog aviona s europskim putnicima
vjerojatne ratne zločine brutalnim bombardiranjem civilnih ciljeva pod kontrolom pobunjenika u ratu u Siriji
miješanje u američke izbore u korist Donalda Trumpa hakiranjem i propagandom protiv protukandidata
niz kibernapada na zapadne zemlje i njihove tvrtke
više atentata ili pokušaja atentata na europskom tlu, uključujući tajnim bojnim otrovom novičokom
redovite provokacije bliskim kontaktima svojih vojnih aviona i brodova sa zapadnima
kontinuirano informacijsko i diplomatsko “ratovanje” protiv zapadnih demokracija, uključujući prijetnje nuklearnim oružjem
gomilanje snaga na granici i, na kraju, otvorenu agresiju na susjednu suverenu državu.
Odnosi Zapada i Moskve pogoršavaju se već godinama i gotovo svake godine čini se da nikad nisu bili gori. Hladni rat se na neki način vratio na europski kontinent, a sad je izbio i otvoreni, totalni rat na europskom tlu, uz sve glasnije strahove da bi se mogao preliti u neku vrstu trećeg svjetskog rata.
Istraga o ratnim zločinima u Ukrajini
Agresija je u svakom slučaju ratni zločin prema međunarodnom pravu, a Međunarodni kazneni sud (ICC) u Haagu danas je objavio da će pokrenuti istragu o mogućim ratnim zločinima koje je Rusija počinila u Ukrajini.
Nakon preliminarnog pregleda situacije glavni tužitelj ICC-a Karim Khan je, kako navodi, zaključio da “postoji razumna osnova za pretpostavku da su u Ukrajini počinjeni i navodni ratni zločini, kao i zločini protiv čovječnosti” u događajima koji su prethodili ruskoj invaziji.
“S obzirom na širenje sukoba posljednjih dana, želim da istraga obuhvati i sve nove navodne zločine koji spadaju u nadležnost mog Ureda, koje počini bilo koja strana u sukobu, na bilo kojem dijelu ukrajinskog teritorija”, rekao je također Khan. Međutim, Rusija uopće ne priznaje nadležnost ICC-a.
Od čečenskog do gruzijskog rata
Rusko ratno djelovanje u Ukrajini, naravno, nije prvo otkad je Putin došao na vlast. Sam početak njegove vladavine obilježio je Drugi čečenski rat (1999. – 2000.) u kojem je ruska vojska brutalno skršila oružani otpor čečenskih separatista u ovoj autonomnoj republici u sastavu Ruske Federacije, uz optužbe da je pritom (kao i čečenska strana) počinila čitav niz ratnih zločina, uključujući silovito bombardiranje i razaranje čečenskog glavnog grada Groznog.
Putin je 2008. pokrenuo i ofenzivu na susjednu Gruziju, pod izlikom obrane ruskih separatista u samoproglašenim republikama Južnoj Osetiji i Abhaziji. Rusija je i tada optužila Gruziju da provodi genocid nad ruskom manjinom na odmetnutom teritoriju, baš kao što je pred invaziju na Ukrajinu optužila tu zemlju za genocid u samoproglašenim republikama Donjeck i Lugansk. U kratkotrajnom ratu u kojem je Rusija pobijedila Gruziju stradalo je više od 200 gruzijskih civila,
Rusija je 2014. reagirala na revoluciju u Ukrajini kojom je srušen proruski predsjednik Viktor Janukovič okupacijom i aneksijom Krima, što su UN i međunarodna zajednica proglasili ilegalnim i iz odmazde uveli čitav niz sankcija Rusiji.
Rušenje putničkog aviona iz Nizozemske, poginulo 298 ljudi
No osim toga, Rusija je od početka pomagala ruskim separatistima u Donbasu, na istoku zemlje, koji su proglasili odcjepljenje od Kijeva i započeli osmogodišnji građanski rat.
17. srpnja iste godine, u jeku ovog građanskog rata, ruski su separatisti, koristeći raketni protuzračni sustav Buk koji im je dopremljen iz Rusije, srušili malezijski putnički avion na letu MH17 iz Amsterdama za Kuala Lumpur dok je letio iznad Ukrajine. Svih 298 putnika i članova posade poginulo je. Nizozemsko tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv tri Rusa i jednog Ukrajinca kojima i dalje traje suđenje u odsutnosti.
Brutalno slamanje otpora u Siriji
2015. je uslijedila nova epizoda ruskog “zavođenja mira” po svijetu, kad se uključila u rat u Siriji na strani režima Bašara al-Asada protiv pobunjenika i Islamske države koja je ratovala protiv svih ostalih zaraćenih strana. I u tom su ratu, najkrvavijem u posljednjih dvadesetak godina, sve strane počinile niz ratnih zločina, ali golemu većinu civilnog stradanja izazvali su sirijska vojska i njeni saveznici Iran i Rusija, koja je u ratu uglavnom sudjelovala bombardiranjem iz zraka.
Upravo su ruski avioni imali ključnu ulogu u potpunom razaranju istočnog dijela Alepa, koji je bio pod kontrolom pobunjenika (ne Islamske države, dok je teroristička frakcija Al-Nusra, povezana s Al-Kaidom, imala minimalnu prisutnost u gradu) 2016.
Komisija UN-a utvrdila je da su obje strane počinile ratne zločine u višemjesečnoj bitki za Alep te da su ruske i sirijske zračne snage neselektivnim bombardiranjem usmrtile stotine civila. Istrage i izvještaji poput onog koji je objavilo Atlantsko vijeće ili onog koji je objavio Amnesty International utvrdili su da su i Sirija i Rusija namjerno gađale bolnice na pobunjeničkom teritoriju, kao dio taktike slamanja oružanog otpora i teroriziranja stanovništva.
“Potvrđujemo da su operacije bombardiranja spomenute u izvještaju ciljale nenaoružane civile. Dakle, ruske snage prekršile su pravila međunarodnog humanitarnog prava koje štiti pravo na život. Eksplicitno optužujemo ruske snage za desetke ratnih zločina“, navela je u svom izvještaju 2016. i nevladina organizacija Sirijska mreža za ljudska prava (SNHR)
Amnesty International optužio je Rusiju za ratne zločine i prošle godine, ovog puta zbog zračnih napada na posljednju pobunjeničku pokrajinu, Idlib i “svjesnog napadanja civila i civilnih objekte poput bolnica i škola”. Isto je napravila i komisija UN-a, utvrdivši da su Rusi bombardirali izbjeglički logor i tržnicu, među ostalim.
Još jedna nevladina organizacija sa sjedištem u Velikoj Britaniji, Sirijski opservatorij za ljudska prava (SOHR), procijenio je broj žrtava ruskih zračnih udara u Siriji na više od 18 tisuća ljudi, od čega 8 tisuća civila.
Duga lista Putinovih žrtava
Američki predsjednik Joe Biden u jednom je intervjuu prošle godine, prije trenutne eskalacije, nazvao Putina ubojicom. Putin mu je na to odgovorio da “svoj svoga najbolje poznaje”, ali Biden je očito rekao istinu.
Ovo su, dakle, samo neki od ruskih novinara, oporbenjaka, disidenata i prebjega koji su ili dokazano ubijeni ili su umrli – ili zamalo umrli – u vrlo neobičnim okolnostima nakon što su se zamjerili Putinovom režimu:
Ana Politkovskaja, novinarka koja je pisala kritički o Čečenskom ratu, ustrijeljena u svojoj zgradi 2006.
Aleksandar Litvinenko, odbjegli agent ruske obavještajne službe FSB
Sergej Magnicki, porezni konzultant koji je otkrio korupcijski skandal, umro u zatvoru 2008. nakon navodnog mučenja i premlaćivanja, po njemu je dobio ime američki Magnickijev zakon za sankcije za kršenje ljudskih prava
Boris Berezovski, oligarh koji je pobjegao u Veliku Britaniju nakon što se usprotivio Putinu, pronađen obješen u svom domu u Londonu 2013.
Boris Nemcov, ruski oporbeni političar, ustrijeljen s leđa na mostu ispred Kremlja dok je pripremao izvještaj o tome da se ruska vojska bori na teritoriju Ukrajine
Vladimir Kara-Murza, ruski oporbeni političar i aktivist, otrovan 2015. i 2017., jedva preživio trovanje
Sergej Skripal, bivši dvostruki špijun koji je također pobjegao u Veliku Britaniju, tamo su njega i kćer agenti ruske vojno-obavještajne službe GRU pokušali ubiti nervnim otrovom novičokom 2018. u Salisburyju, preživio je
Aleksej Navalni, oporbeni političar koji je razotkrio više korupcijskih afera, više puta uhićivan, zatvaran, napadan i osuđen pod upitnom optužnicom, otrovan novičokom u Sibiru 2020., jedva preživio, trenutno u ruskom zatvoru.
Navalni je otrovan novičokom (što je potvrđeno njemačkom istragom) u kolovozu 2020., prije nego što se ukrcao na let za Moskvu iz Omska, no pravovremenim liječenjem mu je ipak spašen život. Nakon višemjesečnog opravka u bolnici u Berlinu u siječnju prošle godine je po povratku u Moskvu uhićen, zatvoren i potom osuđen na više od dvije godine u jednoj od zloglasnih ruskih zatvorskih kolonija, nasljednica gulaga, u očitom montiranom procesu. Tamo je i štrajkao glađu dvadesetak dana zbog izostanka liječničke njege.
No dok je on bio u pritvoru, njegova Zaklada protiv korupcije objavila je veliku reportažu o navodnoj Putinovoj tajnoj palači na Crnom moru, vrijednoj 1.4 milijarde dolara, za koju je ustvrdio da je financirana kroz Putinovu korupcijsku hobotnicu.
Trovanje novičokom usred Velike Britanije
Isti tip bojnog otrova upotrijebljen je i dvije godine ranije, u ožujku 2018., ali u Velikoj Britaniji, tada članici EU. Zločinačka akcija ruskih agenata tada je zgrozila svijet, ali nije bila bez presedana. Meta trovanja novičokom bio je Sergej Skripal, bivši agent ruske vojno-obavještajne službe GRU (koji je s vremenom postao britanski dvostruki špijun, prije nego što se umirovio) u engleskom Salisburyju.
Međutim, mnoge je podsjetio na ubojstvo bivšeg agenta ruske obavještajne službe FSB-a (nasljednice notornog KGB-a) Aleksandra Litvinenka polonijem, visoko radioaktivnom supstancom koju mu je prema istrazi ruski agent ubacio u čaj, što je prema britanskoj istrazi “vjerojatno” osobno naredio Putin.
I Litvinenko je pobjegao u Veliku Britaniju i tamo dobio politički azil nakon što je optužio svoje nadređene da su raznijeli stambenu zgradu u Moskvi kako bi to predstavili kao teroristički napad Čečena 1999. te tako dobili povod za Drugi čečenski rat.
Litvinenko je optužio nadređene i da su naredili atentat na Borisa Berezovskog, gruzijskog oligarha koji je aktivno pomogao Putinu da dođe na vlast 2000., a onda ga preko svojih medija počeo prozivati. I Berezovski je s vremenom pobjegao u London i tamo dobio politički azil, odakle je otvoreno govorio da želi svrgnuti Putinov režim “revolucijom bez krvi”.
Litvinenko je otrovan polonijem i umro 2006. Berezovski je, ponovimo, pronađen obješen u svom domu u Londonu sedam godina kasnije.
Što se Skripala tiče, atentat ne samo da nije uspio već su ruski agenti koji su poslani da izvrše likvidaciju ubrzo uspješno identificirani. Obojica osumnjičenih atentatora, koji su se proslavili svojim urnebesno neuvjerljivim intervjuom u kojem su tvrdili da su u gradić Salisbury došli kao obični turisti, identificirani su kao agenti ruske vojno-obavještajne agencije GRU – Anatolij Čepiga i Aleksander Miškin.
BREAKING: Russian channel RT has aired an interview with two men they say are suspects in the #SalisburyPoisoning.
Alexander Petrov and Ruslan Boshirov said they were only in Salisbury as tourists to visit Stonehenge.
Skripal i njegova kći su uz ekspresno liječenje preživjeli trovanje novičokom, čija je doza očito bila premala da ih ubije dovoljno brzo, kao i policajac koji je otrovan kad je došao na mjesto zločina, ali Britanka Dawn Sturgess preminula je kao kolateralna žrtva ovog napada kemijskim oružjem na britanskom tlu.
Neki su imali sreće i preživjeli, mnogi nisu
“Ponekad se (u ruskim političkim ubojstvima) dogode promašaji, a jedan od njih sjedi upravo pred vama”, kazao je spomenuti oporbeni aktivist Vladimir Kara-Murza američkim senatorima na svojem svjedočenju, nakon što su mu dva puta u dvije godine naglo otkazali organi.
Putinovog dolaska na vlast ubijena su najmanje 34 novinara u Rusiji prema podacima američkog Odbora za zaštitu novinara i ruske Zaklade za zaštitu Glasnosti. U samo 3 od ta 34 ubojstva uhvaćeni su i osuđeni počinitelji – ne i eventualni nalogodavci.
Posljednji u nizu novinara koji je stradao na način koji upućuje na organizirano ubojstvo bio je Maksim Borodin, koji je u travnju 2018. “pao” kroz prozor svog stana na petom katu stambene zgrade u Jekaterinburgu. Borodin je neposredno prije smrti pisao o ruskim vojnim akcijama i pogibiji ruskih plaćenika u Siriji.
Rusija je, podsjetimo, izazvala još jedan međunarodni incident prošle godine kad je napala i zaplijenila ukrajinske brodove koji su putovali iz Azovskog u Crno more, zatočivši pritom i ukrajinske mornare, iako Azovsko more ima status zajedničkih teritorijalnih voda dviju zemalja i ukrajinski brodovi imaju puno pravo plovidbe tom rutom. Mornari su na kraju pušteni u razmjeni zarobljenika.
No sve to sada blijedi prema razmjerima užasa, krvoprolića i razaranja koje je Putin sručio na Ukrajinu. A svi znakovi upućuju na to da, nažalost, najgore tek slijedi.
Vasić: Otuđenje imovine Telekoma Srbija – ugovor se potpisuje do 31. decembra
Potpredsednica Dveri i kandidatkinja na parlamentarnim izborima Radmila Vasić upozorila je da “neprimećeno prolazi otuđenje imovine” preduzeća za telekomunikacije Telekom Srbija, kao što se sa komunalnim preduzećem Vodovod i kanalizacija prenosi imovina na “ćerku firmu Ski infrastructure doo Beograd”, saopštile su danas Dveri
Imovina se prenosi bez naknade, na period od 10 godina, koji će se automatski obnavljati i posle 10 godina ukoliko ne bude prigovora, tvrdi Vasić.
„Da li je tačno da se ovim ugovorom, preduzeće Telekom Srbija odriče kompletne svoje imovine i na novoosnovano zavisno preduzeće prenosi kompletno zemljište koje služi za potrebe postavljanja antena, antenskih stubova, nosača, sistema prenosa, instalacija radio-baznih stanica, kao i druge telekomunikacione i pripadajuće opreme i uređaja, sa kompletnom navedenom i pripadajućom opremom“, upitala je ona.
Vasić je ocenila da se predizborni period koristi da se ugovor potpiše do 31. decembra, navodeći da je imala uvid u ugovor kojim firma Ski infrastructure doo, bez saglasnosti Telekoma, može da podnese Ugovor nadležnim organima radi pribavljanja propisanih dozvola ili saglasnosti i upisa prava zakupa u katastarske ili druge javne knjige.
„Da li ste i kada obavestili zaposlene u Telekomu Srbija i sindikate ovog preduzeća da je ovo način da otpustite više hiljada zaposlenih u ovom preduzeću, jer će posle realizacije ovog ugovora o potpunom otuđenju imovine ostati bez posla“, upitala je Vasić.
Kostreš (LSV) u Marker razgovoru: Bez promene u Vojvodini nema ni promena u Srbiji, saradnja sa SNS je zatvoreno poglavlje (VIDEO)
Bez Vojvodine i bez promene u Vojvodini nema ni promena u Srbiji, rekao je predsednik Lige Socijaldemokrata Vojvodine – Vojvođani Bojan Kostreš u emisiji Marker Razgovor. Kostreš je rekao i da je u biti njihove političke ponude to da treba promeniti sistem odlučivanja, da nikakve saradnje sa Srpskom naprednom strankom (SNS) neće biti, ali da je LSV spremna da sarađuje sa onim političkim organizacijama koje Srbiju vide kao građansku, sekularnu, decentralizovanu i evropsku državu
“Bez vojvođanske skupštine i bez pobede evropskih snaga u Vojvodini nema ni mogućnosti da se Srbija transformiše u normalnu evropsku zemlju”, kaže Kostreš i dodaje da Vojvodina trenutno nije u fokusu.
“Mislim da je to smišljena akcija vladajuće partije. Zato su izbori u Vojvodini zakazani u poslednjem momentu i zato će vojvođanska kampanja biti toliko kratka i zato je naš cilj da je vratimo u fokus, jer bez nas nema ni borbe za očuvanje vojvođanskog načina života”, rekao je on.
Kostreš smatra da je neraspisivanje izbora u opštinama Vojvodine i to što se održavaju vanredni pokrajinski izbori, stvar taktike.
“Kada ste razdvojili lokalne i pokrajinske izbore, vi ste praktično u Vojvodini smanjili interesovanje birača, jer je izvesno da bi vladajuća koalicija izgubila deo lokalnih samouprava. Vladajuća koalicija nije pružila nijedan rezultat. Zato mi insistiramo da se u Vojvodini razgovara, jer imamo samo obećanja. Dosta nam je toga da se Vojvodine sete samo kada su raspisani izbori”, kaže Kostreš.
Vojvođanski način života – to je ono što LSV najčešće potencira u svom programu. Kostreš obrazlaže da je reč o očuvanju multikulturalnosti.
“Vojvodina je Evropa u malom, to je multietnička i multikulturalna zajednica. Svako ko je u Vojvodinu došao, on je sa sobom doneo ono najbolje što ima. Baš zbog toga je ona toliko lepa i dobra. Mi to želimo da sačuvamo. Želimo da Vojvodina bude evropski most između Srbije i Evrope i da ono što ima, da to prenesemo i na ostale krajeve Srbije”, kaže Kostreš.
Na komentar da su šest godina bili u koaliciji sa SNS u Novom Sadu, Kostreš odgovara da je došlo do smene generacija i da nema više sedenja na dve stolice.
“Mi smo građanska, proevropska, regionalistička stranka, koja se po mnogo čemu ne slaže da vrednostima koje zastupa SNS. To poglavlje naše istorije smo zatvorili. Spremni smo da sarađujemo sa svim onim političkim organizacijama koje prihvataju Vojvodinu kao politički faktor, koje žele da Srbija postane deo Evrope”, kaže Kostreš.
Objašnjava da je u biti njihove političke ponude to da treba promeniti sistem odlučivanja.
“Mi smo došli u situaciju da jedan čovek odlučuje o svemu. Treba spustiti nivo odlučivanja na građane, znači decentralizacija. Regionalne uprave treba da donose regionalne programe, a zna se o čemu država vodi računa. Kroz jaku i bogatu Vojvodinu, može da bude samo jaka i bogata Srbija”, ocenio je on.
Optužbe o tome da LSV zagovara otcepljenje Vojvodine vidi kao zlonamernost ili nerazumevanje.
“Sve što želimo je da Vojvodina upravlja svojim resursima i Vojvođani odlučuju o svojim sudbinama. Sve to želimo i za Beograd. Želimo i za sve ostale delove Srbije”, kaže Kostreš.
“Možda mi nismo dobro komunicirali sa ljudima, stalno se misli da mi želimo da otcepimo Vojvodinu. Ona jeste neodvojivi deo Srbije”, dodaje sagovornik Marker razgovora.
Kostreš dodaje da je bilo propusta dok su bili deo vlasti, ali da će greške biti promenjene.
“Ono gde smo mi grešili i što nismo pobedili ni na jednim izborima jeste što smo sebi dozvoljavali luksuz da budemo mlađi partner i što nismo mogli da diktiramo uslove”, kaže on.
Govoreći o komunikaciji sa ostatkom opozicije, naročito po pitanju kontrole izbornog procesa, dodaje da je ona negde bolja, negde slabija, ali da su spremni da sarađuju sa svima.
“Mi ne smemo sebi da dozvolimo luksuz još jednih sumnjivih izbora. Treba jasno razgovarati i o funkcionerskoj kampanji”, smatra on.
Osvrnuvši se na probleme i blokade poljoprivrednika, ali i obustava rada radnika Pošte, Kostreš kaže da ne postoje pravni mehnizmi kojima bi se njihovi problemi rešili jer je Vojvodina obesmišljena, ali postoje ljudski mehanizmi.
“Da sam premijer Vojvodine, ja bih stao na čelo tih ljudi. Seo bih sa njima i rekao im da živimo njihove probleme. Kad je poljoprivreda Vojvodine u problemu, to se linearno prenosi. Prva stvar, moramo vratiti Vojvodini ingerencije, drugo, dok to ne uradimo zajedno ćemo se boriti sa ljudima tamo gde se odluke donose”, dodaje Kostreš.
Na pitanje kako će rešiti probleme nasilja, ali i govora mržnje u Vojvodini, Kostreš odgovara da je neophodno razgovarati sa ljudima.
“Ako budemo čuvali naši međuljudske i komšijske odnose, ako budemo rekli da je vrednost što neko priča drugim jezikom ili ide u drugu crkvu, drugog je zavičaja, to je danas Vojvodina i to moramo da očuvamo”, zaključio je Kostreš.
Kostreš: Za suštinsku decentralizaciju Srbije, od 5 dinara koje uplati u državni budžet, Vojvodini se vrati samo dinar
Predsednik stranke Vojvođani – LSV Bojan Kostreš je kazao da Vojvođani na izbore izlaze s programom čiji je cilj da ostvari suštinsku decentralizaciju Srbije
On je kazao da će to Vojvodini omogućiti da se novac koji uplaćuje u republički budžet ravnomerno vraća pokrajini i lokalnim samoupravama, ostavljajući trećinu u državnom budžetu, saopštila je ta stranka.
Ocenio je, prilikom predaje potpisa Pokrajinskoj izbornoj komisiji za listu „Vojvođani – Liga socijaldemokrata Vojvodine-Vojvođani, Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara, Zajedno za Vojvodinu – Bojan Kostreš“, da je Vojvodina evropski motor Srbije.
„Od pet dinara koje uplati u državni budžet, Vojvodini se vrati samo jedan dinar! Zato zaostajemo, poljoprivreda stagnira, plate su male, a naši mladi odlaze“, naveo je Kostreš.
On je, po pitanju izbora za poslanike u Narodnoj skupštini, kazao da će podržati listu koja za cilj ima promenu režima i zalaže se za proevropsku, pristojnu i normalnu Srbiju, ali bez zanemarivanja Vojvodine.
Odluka o podršci republičke liste biće objavljena u naredim danima, dodao je Kostreš.
Iznajmljuju Fondu PIO vilu za 50.000 evra mesečno, a ugovorom garantuju otplatu kredita
Preduzeće “Marneks” vlasnik je predratne vile na Dorćolu u kojoj je Fond PIO zakupio poslovne prostorije za šta od proletos plaća mesečno skoro 50.000 evra. Ugovor o zakupu sa Fondom PIO, koji je sklopljen u oktobru 2022, “Marneks” je ove godine iskoristio kao garanciju za otplatu kredita vrednog oko dva miliona evra
Zbog renoviranja svoje zgrade na Novom Beogradu, Fond PIO privremeno je beogradsku filijalu proletos preselio na Dorćol, u predratnu vilu prvog gradonačelnika Beograda Vlade Ilića. S obzirom da je predviđeno da na ovoj lokaciji ostane do sledećeg leta, Fond PIO će samo za najam dati bar 600.000 evra – ako se renoviranje završi na vreme.
A pomenuta vila je od prošlog veka do danas promenila više vlasnika – od prvog gradonačelnika, preko Geneksa, visokog funkcionera Jugoslovenske levice, stranke, pa sadašnjeg vlasnika, preduzeća Marneks, koji je upravo ugovor o najmu sa Fondom PIO založio kao – garanciju za kredit banke od dva miliona evra.
„Zbog potrebe adaptacije i rekonstrukcije zgrade Fonda na adresi Bulevar umetnosti br. 10, Fond je zakupio poslovni prostor u Venizelosovoj ulici br. 31. Cena zakupa iznosi 19 evra, bez PDV, po kvadratnom metru, u dinarskoj protivvrednosti na dan fakturisanja po srednjem kursu NBS, što mesečno ukupno iznosi 48.477,36 evra“, navodi se u odgovoru Fonda PIO fonda koji je, u junu ove godine, potpisao predsednik Fonda Relja Ognjenović, u zvaničnom odgovoru na poslaničko pitanje, o čemu je N1 već pisao.
Direktno.rs
Podsetimo, u aprilu ove godine Fond PIO je saopštio da se, zbog neophodne rekonstrukcije objekta, od srede, 26. aprila 2023. godine, „služba Filijale za grad Beograd 1, privremeno izmešta iz Bulevara umetnosti 10 na Novom Beogradu, na novu adresu – Venizelosova 31 na Dorćolu“.
„Rekonstrukcija se obavlja kako bi se obezbedili bolji uslovi za korišćenje usluga i ostvarivanje prava osiguranika i korisnika, kao i bolji tehnički uslovi za rad zaposlenih“, naveo je tada Fond PIO.
A u Venizelosovoj 31 u Beogradu (što je nekadašnja Ulica Đure Đakovića) nalazi se vila koja je bila dom industrijalca i prvog gradonačelnika Beograda Vlade Ilića
Ovo zdanje sa svečanim ulaznim tremom, jonskim kapitelima, ornamentikom nad prozorima predstavlja, kako je pisao Danas – jedno od najistaknutijih ostvarenja beogradske međuratne arhitekture.
Po završetku Drugog svetskog rata Iliću je, kao „narodnom neprijatelju i ratnom profiteru“ zbog navodne saradnje sa okupatorom, rešenjem tadašnjih vlasti oduzeta sva imovina. Tako je, u prvim posleratnim godinama, ova porodična vila Vlade Ilića pripala preduzeću Generaleksport, da bi posle skoro 50 godina Geneks prodao ovu kuću putem oglasa Nenadu Đorđeviću, visokom funkcioneru Jugoslovenske levice (JUL).
Đorđević je zatim ovo zdanje poklonio svojoj partiji, pa je ono postalo sedište političara ove ideologije. Međutim, kasnije je ova vila, poseća Danas, postala predmet sudskih sporova između partijskih kolega. Sporovima oko imovine priključili su se i naslednici prvobitnog vlasnika, a na kraju spor je rešen u Đorđevićevu korist.
Čija je vila
Danas, prema podacima dostupnim pretragom u eKatastru (detalje možete pogledati ovde), ova vila korisne površine 611 kvadrata, u vlasništvu je beogradskog preduzeća „Marneks“, čiji je vlasnik i direktor Mikonja Rašković.
Preduzeće nema zaposlenih, a prošle godine je ostvario poslovni prihod od 15 miliona dinara, ali i neto gubitak od četiri miliona dinara.
Godinu pre, „Marneks“ je poslovao sa profitom od 128 miliona dinara – tada su poslovni prihodi bili svega tri miliona dinara, ali su „ostali prihodi“ knjiženi u iznosu od 140,6 miliona dinara.
„Marneks“ je registrovan za nespecijalizovanu trgovinu na veliko, a u katastru je upisan i kao nosilac prava korišćenja na zemljištu u Venizelosovoj 31.
Međutim, u katastru se navode i brojne zabeležbe, nastale u periodu od 2015. do 2022. godine, među kojima su i zabeležbe pokretanja spora za utvrđivanje prava na nepokretnosti.
Marneks d.o.o. Beograd je učestvovao u više sudskih sporova, i kao tuženi, i kao tužilac.
Nekoliko sporova Marneks je vodio sa preduzećem za hotelijerstvo i ugostiteljstvo Licej doo, čiji je vlasnik Nikola Đorđević, a direktori Nikola i Nenad Đorđević.
Dva spora – za sticanje bez osnova, odnosno neosnovano bogaćenje iz 2015. i 2019 – vredna su 1,7 milijardi dinara i 1,65 milijardi dinara.
Preduzeće Licej doo i danas se vodi na adresi – Đure Đakovića 31 Beograd (sadašnja Venizelosova 31), dakle na adresi na kojoj se nalazi predratna vila prvog beogradskog gradonačelnika.
A preduzeće Marneks d.o.o, koje je upisano kao vlasnik zgrade i parcela na adresi Venizelosova 31 u Beogradu – registrovano je na potpuno drugoj, novobeogradskoj adresi.
Ugovor sa Fondom PIO kao zaloga za kredit
Preduzeća koja se zadužuju kod banke za otplatu kredita često garantuju uspostavljanjem zaloge na nekom predmetu ili pravu.
Nije neuobičajeno da firme za kredit garantuju upravo nekim potraživanjima koja će tek naplatiti u narednom periodu.
Upravo to je slučaj i sa firmom Marneks d.o.o, koja je pod zalogu kod AIK banke stavila „sadašnja i buduća potraživanja koje ima prema Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje na osnovu Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 24. oktobra 2022. godine … i budućim eventualno zaključenim aneksima ugovora o zakupu“.
Osnovni iznos obezbeđenog potraživanja je, kako se navodi, 1,65 miliona evra, dok je maksimalni iznos potraživanja 2,145 miliona evra.
Zaloga je u registar upisana 30. marta 2023, a potraživanje banke, prema podacima iz registra, dospeva 1. decembra 2026. godine.
Ovi podaci ne moraju nužno da znače da je Marneks sa Fondom PIO sklopio ugovor o zakupu na upravo toliki iznos – od 1,65 ili 2,145 miliona evra.
Propisi, naime, predviđaju da se osnovni iznos obezbeđenog potraživanja ustanovljava na osnovu saglasnosti volje dve ugovorene strane, u ovom slučaju – banke i preduzeća koje se zadužuje.
Konkurs za gradnju u Venizelosovoj
Portal Gradnja.rs u julu prošle godine objavio je da je održan „pozivni jednostepeni, projektni konkurs za lokaciju u Venizelosovoj ulici u Beogradu održan u periodu od 6. maja do 13. juna 2022. godine. Naručilac konkursa je kompanija Marneks doo., a organizator i sprovodilac beogradski Urbanistički centar.
Na učestvovanje u konkursu pozvana su tri arhitektonska tima, a žiri je izabrao projekat Studija OBE.
„Rešenje je koncipirano na način da poštuje širi kontekst i novi pravac razvoja lokacija uz Venizelosovu ulicu, kao i industrijsko nasleđe ovog kraja u pogledu upotrebe materijala, dok stvara okvir za očuvanje objekta hotela Admiral, bez pokušaja da se isti podražava u samom rešenju novih objekata. Autorski stav je, navodi žiri, jasan, likovno i funkcionalno prikazan – predlog komercijalnih sadržaja prepoznao je potrebe okruženja, dok je predlog stambenog rešenja dao mogućnost da se kroz razradu fleksibilnog predloga isprate zahtevi tržišta“, navodi se na portalu Gradnja.rs.
Detaljna prezentacija sva tri projekta nalazi se na sajtu Urbanističkog centra.
YIHR tablom u Hrtkovcima podseća na Šešeljeve zločine
Povodom nove optužnice za nepoštovanje suda protiv Vojislava Šešelja i još četvoro članova SRS-a, aktivisti Inicijative mladih za ljudska prava postavili su table u Hrtkovcima sa ciljem da podsete javnost na zločine protiv čovečnosti za koje je osuđen lider Srpske radikalne stranke i ovogodišnji kandidat za mesto narodnog poslanika. Znakovi pored puta postavljeni su u blizini kuće ovog osuđenog ratnog zločinca koja je podignuta u ovom vojvođanskom mestu a koja je ništa drugo do omaž zločinu
Kako se navodi u saopštenju te organizacije, odnosi između Srbije i Hrvatske nisu na zadovoljavajućem nivou što potvrđuje i poslednji primer proterivanja diplomata iz jedne odnosno druge zemlje. Neprijateljstva iz prošlosti koriste se kao oružje protiv svih koji se usude da grade nove oblike saradnje kao i odnose koji nisu zasnovani na šovinizmu.
„Na taj način je počela i ovogodišnja izborna kampanja kada su gradovi u Srbiji oblepljeni plakatima na kojima se opozicioni političari prikazuju u ustaškoj uniformi samo zbog činjenice da žele da grade dobrosusetske odnose za zemljama regiona“, poručuju iz ove organizacije.
Podsećaju ida je poslednji godišnji izveštaj Evropske komisije o napretku Srbije ka EU ukazao je na izostanak istinske posvećenosti istrazi i donešenju presuda u predmetima za ratne zločine uz naznaku da je tempo u procesuiranju značajno usporen poslednjih godina. Izveštaj naglašava i da veliki broj medija i političkih stranaka nastavlja da daje podršku ratnim zločincima kao i njihovo prisustvo u javnom prostoru u kom neometano šire govor mržnje. Sa druge strane, politički progon i pritisci usmereni ka onima koji se bune protiv veličanja ratnih zločinaca i poricanja zločina ne jenjavaju.
Juče objavljeni izveštaj Dunje Mijatović, komesarke za ljudska prava Saveta Evrope potvrđuje glavni nalaz YIHR Srbija tokom izborne kampanje 2022. godine u Srbiji, da je negiranje ratnih zločina postala strategija političara za opstanak na vlasti.
Predizbornom koalicijom sa Srpskom radikalnom strankom za decembarske lokalne izbore, vladajuća Srpska napredna stranka (SNS) na do sada neviđen način normalizuje kampanju zastrašivanja i zločine protiv čovečnosti nad hrvatskim stanovništvom u Hrtkovcima, poručuju iz Inicijative. Podsećaju i da prethodni nalozi Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove za hapšenje i izručenje Vjerice Radete i Petra Jojića, takođe članova Srpske radikalne stranke, još uvek nisu izvršeni.
YIHR ističe da ne čudi koalicija SNS i SRS, imajući u vidu ranije izjave predstavnika SNS-a poput Aleksandra Martinovića, ministra za državnu upravu i lokalnu samoupravu, od 4. jula ove godine kada je u Narodnoj skupštini Srbije negirao da je Šešelj osuđen za ratne zločine i tom prilikom izjavio da “nijedan Hrvat nije proteran iz Hrtkovaca”.
„U utorak 21. novembra navršilo se 32 godine od ratnog zločina na poljoprivrednom dobru Ovčara, kod Vukovara. U noći između 20. i 21. novembra 1991. godine, više od 200 hrvatskih vojnika, civila, ranjenika, bolesnika i ratnih zarobljenika izvedeno je iz Vukovarske bolnice, a zatim mučeno i na kraju streljano od strane pripadnika JNA i paravojnih jedinica, među kojima su bili i šešeljevci. Za ratni zločin na Ovčari pred MKSJ osuđeni su oficiri JNA Mile Mrkšić i Veselin Šljivančanin, danas član Glavnog odbora SNS-a“, podsećaju iz YIHR.
Dodaju da svi politički akteri u izbornoj kampanji imaju obavezu da postupaju dostojanstveno i da se uzdrže od zapaljivih ratnohuškačkih izjava kojima se vređaju žrtve bilo koje nacionalnosti. Dužnost svih učesnika u izbornoj trci je da o dobrosusedskim odnosima i normalizaciji od kojih nam zavisi budućnost razmišljaju i tokom svoje politčke kampanje, što je u ostalom i sastavni deo evropskog puta na kom se Srbija nalazi.
„Zloupotreba patnje žrtava kako bi se potpirivao nacionalizam kod birača, poricanje zločina i normalizacija političkog angažmana osuđenih ratnih zločinaca predstavlja ideološku pripremu novog cikulsa ratnog nasilja. Godišnjica zločina na Ovčari pravi je povod za izraz poštovanja prema žrtvama ratnih zločina od strane izbornih lista u Srbiji“, zaključuje se u saopštenju YIHR.
Vojvođani LSV: Vlast se ponaša kao da ljudi ne žive u Vojvodini
Stranka Vojvođani LSV ocenila je danas da je najnoviji primer centralizacije Srbije podela novogodišnjih poklon vaučera deci do 19 godina i zaposlenima u obrazovnom sektoru u Beogradu u vrednosti od po 6.000 dinara
Članica Predsedništva Vojvođani LSV Aleksandra Marković Maleš ocenila je u saopšteju za javnost da je to još jedan primer “sramne politike centralizacije” i zanemarivanja interesa građana koji ne žive u glavnom gradu Srbije.
“Vlast se ponaša kao da ljudi ne žive u Vojvodini, Šumadiji ili Nišu. To ćemo promeniti. Ova vlast ne omogućava građanima jednake šanse. Posebno je loše što to radi i sa decom i mladima. Da Vojvođanima centralna vlast u Beogradu već godinama ne vraća samo mrvice od onog što uplate u budžet Srbije, stanje finansija u pokrajini bi bilo mnogo bolje”, ocenila je ona.
Dodala je da Vojvođani traže da se ono što se zaradi u Vojvodini “podeli na ravne časti – trećina državi, trećina Vojvodini, trećina gradovima i opštinama”.