Foto: EPA, YouTube/Guardian

RUSKA agresija na Ukrajinu, koja traje od četvrtka, šokirala je svijet, ali nije trebala biti posebno iznenađenje s obzirom na brutalnu i zločinima ispunjenu 22-godišnju vladavinu ruskog predsjednika Vladimira Putina. Invazija na Ukrajinu samo je posljednji i dosad najgori u nizu zločina njegovog režima, počinjenih kako u Rusiji tako i u nizu drugih zemalja, u ratu i u miru. 

Prije deset godina, u predizbornoj kampanji, tadašnji američki predsjednik Barack Obama otvoreno se narugao Mittu Romneyju koji je Rusiju opisao kao “geopolitičkog neprijatelja broj 1”. “Osamdesete godine traže svoju vanjsku politiku natrag jer hladni rat je završio prije više od 20 godina”, odgovorio mu je Obama.

U međuvremenu je Rusija izvršila ili vršila:

• prikrivenu, “hibridnu” invaziju na Ukrajinu uz vojnu i svaku drugu pomoć odmetnutim paradržavama koje je na kraju priznala
• okupaciju i ilegalnu aneksiju Krima
• preko svojih saveznika na istoku Ukrajine rušenje putničkog aviona s europskim putnicima
• vjerojatne ratne zločine brutalnim bombardiranjem civilnih ciljeva pod kontrolom pobunjenika u ratu u Siriji
• miješanje u američke izbore u korist Donalda Trumpa hakiranjem i propagandom protiv protukandidata
• niz kibernapada na zapadne zemlje i njihove tvrtke
• više atentata ili pokušaja atentata na europskom tlu, uključujući tajnim bojnim otrovom novičokom
• redovite provokacije bliskim kontaktima svojih vojnih aviona i brodova sa zapadnima 
• kontinuirano informacijsko i diplomatsko “ratovanje” protiv zapadnih demokracija, uključujući prijetnje nuklearnim oružjem
• gomilanje snaga na granici i, na kraju, otvorenu agresiju na susjednu suverenu državu.

Odnosi Zapada i Moskve pogoršavaju se već godinama i gotovo svake godine čini se da nikad nisu bili gori. Hladni rat se na neki način vratio na europski kontinent, a sad je izbio i otvoreni, totalni rat na europskom tlu, uz sve glasnije strahove da bi se mogao preliti u neku vrstu trećeg svjetskog rata. 

Istraga o ratnim zločinima u Ukrajini

Agresija je u svakom slučaju ratni zločin prema međunarodnom pravu, a Međunarodni kazneni sud (ICC) u Haagu danas je objavio da će pokrenuti istragu o mogućim ratnim zločinima koje je Rusija počinila u Ukrajini. 

Nakon preliminarnog pregleda situacije glavni tužitelj ICC-a Karim Khan je, kako navodi, zaključio da “postoji razumna osnova za pretpostavku da su u Ukrajini počinjeni i navodni ratni zločini, kao i zločini protiv čovječnosti” u događajima koji su prethodili ruskoj invaziji. 

“S obzirom na širenje sukoba posljednjih dana, želim da istraga obuhvati i sve nove navodne zločine koji spadaju u nadležnost mog Ureda, koje počini bilo koja strana u sukobu, na bilo kojem dijelu ukrajinskog teritorija”, rekao je također Khan. Međutim, Rusija uopće ne priznaje nadležnost ICC-a.

Od čečenskog do gruzijskog rata

Rusko ratno djelovanje u Ukrajini, naravno, nije prvo otkad je Putin došao na vlast. Sam početak njegove vladavine obilježio je Drugi čečenski rat (1999. – 2000.) u kojem je ruska vojska brutalno skršila oružani otpor čečenskih separatista u ovoj autonomnoj republici u sastavu Ruske Federacije, uz optužbe da je pritom (kao i čečenska strana) počinila čitav niz ratnih zločina, uključujući silovito bombardiranje i razaranje čečenskog glavnog grada Groznog. 

Putin je 2008. pokrenuo i ofenzivu na susjednu Gruziju, pod izlikom obrane ruskih separatista u samoproglašenim republikama Južnoj Osetiji i Abhaziji. Rusija je i tada optužila Gruziju da provodi genocid nad ruskom manjinom na odmetnutom teritoriju, baš kao što je pred invaziju na Ukrajinu optužila tu zemlju za genocid u samoproglašenim republikama Donjeck i Lugansk. U kratkotrajnom ratu u kojem je Rusija pobijedila Gruziju stradalo je više od 200 gruzijskih civila, 

Rusija je 2014. reagirala na revoluciju u Ukrajini kojom je srušen proruski predsjednik Viktor Janukovič okupacijom i aneksijom Krima, što su UN i međunarodna zajednica proglasili ilegalnim i iz odmazde uveli čitav niz sankcija Rusiji. 

Rušenje putničkog aviona iz Nizozemske, poginulo 298 ljudi

No osim toga, Rusija je od početka pomagala ruskim separatistima u Donbasu, na istoku zemlje, koji su proglasili odcjepljenje od Kijeva i započeli osmogodišnji građanski rat. 

17. srpnja iste godine, u jeku ovog građanskog rata, ruski su separatisti, koristeći raketni protuzračni sustav Buk koji im je dopremljen iz Rusije, srušili malezijski putnički avion na letu MH17 iz Amsterdama za Kuala Lumpur dok je letio iznad Ukrajine. Svih 298 putnika i članova posade poginulo je. Nizozemsko tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv tri Rusa i jednog Ukrajinca kojima i dalje traje suđenje u odsutnosti. 

Brutalno slamanje otpora u Siriji

2015. je uslijedila nova epizoda ruskog “zavođenja mira” po svijetu, kad se uključila u rat u Siriji na strani režima Bašara al-Asada protiv pobunjenika i Islamske države koja je ratovala protiv svih ostalih zaraćenih strana. I u tom su ratu, najkrvavijem u posljednjih dvadesetak godina, sve strane počinile niz ratnih zločina, ali golemu većinu civilnog stradanja izazvali su sirijska vojska i njeni saveznici Iran i Rusija, koja je u ratu uglavnom sudjelovala bombardiranjem iz zraka. 

Upravo su ruski avioni imali ključnu ulogu u potpunom razaranju istočnog dijela Alepa, koji je bio pod kontrolom pobunjenika (ne Islamske države, dok je teroristička frakcija Al-Nusra, povezana s Al-Kaidom, imala minimalnu prisutnost u gradu) 2016. 

Komisija UN-a utvrdila je da su obje strane počinile ratne zločine u višemjesečnoj bitki za Alep te da su ruske i sirijske zračne snage neselektivnim bombardiranjem usmrtile stotine civila. Istrage i izvještaji poput onog koji je objavilo Atlantsko vijeće ili onog koji je objavio Amnesty International utvrdili su da su i Sirija i Rusija namjerno gađale bolnice na pobunjeničkom teritoriju, kao dio taktike slamanja oružanog otpora i teroriziranja stanovništva.

“Potvrđujemo da su operacije bombardiranja spomenute u izvještaju ciljale nenaoružane civile. Dakle, ruske snage prekršile su pravila međunarodnog humanitarnog prava koje štiti pravo na život. Eksplicitno optužujemo ruske snage za desetke ratnih zločina“, navela je u svom izvještaju 2016. i nevladina organizacija Sirijska mreža za ljudska prava (SNHR) 

Amnesty International optužio je Rusiju za ratne zločine i prošle godine, ovog puta zbog zračnih napada na posljednju pobunjeničku pokrajinu, Idlib i “svjesnog napadanja civila i civilnih objekte poput bolnica i škola”. Isto je napravila i komisija UN-a, utvrdivši da su Rusi bombardirali izbjeglički logor i tržnicu, među ostalim. 

Još jedna nevladina organizacija sa sjedištem u Velikoj Britaniji, Sirijski opservatorij za ljudska prava (SOHR), procijenio je broj žrtava ruskih zračnih udara u Siriji na više od 18 tisuća ljudi, od čega 8 tisuća civila. 

Duga lista Putinovih žrtava

Američki predsjednik Joe Biden u jednom je intervjuu prošle godine, prije trenutne eskalacije, nazvao Putina ubojicom. Putin mu je na to odgovorio da “svoj svoga najbolje poznaje”, ali Biden je očito rekao istinu. 

Ovo su, dakle, samo neki od ruskih novinara, oporbenjaka, disidenata i prebjega koji su ili dokazano ubijeni ili su umrli – ili zamalo umrli – u vrlo neobičnim okolnostima nakon što su se zamjerili Putinovom režimu:

• Ana Politkovskaja, novinarka koja je pisala kritički o Čečenskom ratu, ustrijeljena u svojoj zgradi 2006.
• Aleksandar Litvinenko, odbjegli agent ruske obavještajne službe FSB
• Sergej Magnicki, porezni konzultant koji je otkrio korupcijski skandal, umro u zatvoru 2008. nakon navodnog mučenja i premlaćivanja, po njemu je dobio ime američki Magnickijev zakon za sankcije za kršenje ljudskih prava
• Boris Berezovski, oligarh koji je pobjegao u Veliku Britaniju nakon što se usprotivio Putinu, pronađen obješen u svom domu u Londonu 2013.
• Boris Nemcov, ruski oporbeni političar, ustrijeljen s leđa na mostu ispred Kremlja dok je pripremao izvještaj o tome da se ruska vojska bori na teritoriju Ukrajine
• Vladimir Kara-Murza, ruski oporbeni političar i aktivist, otrovan 2015. i 2017., jedva preživio trovanje
• Sergej Skripal, bivši dvostruki špijun koji je također pobjegao u Veliku Britaniju, tamo su njega i kćer agenti ruske vojno-obavještajne službe GRU pokušali ubiti nervnim otrovom novičokom 2018. u Salisburyju, preživio je
• Aleksej Navalni, oporbeni političar koji je razotkrio više korupcijskih afera, više puta uhićivan, zatvaran, napadan i osuđen pod upitnom optužnicom, otrovan novičokom u Sibiru 2020., jedva preživio, trenutno u ruskom zatvoru.

Navalni je otrovan novičokom (što je potvrđeno njemačkom istragom) u kolovozu 2020., prije nego što se ukrcao na let za Moskvu iz Omska, no pravovremenim liječenjem mu je ipak spašen život. Nakon višemjesečnog opravka u bolnici u Berlinu u siječnju prošle godine je po povratku u Moskvu uhićen, zatvoren i potom osuđen na više od dvije godine u jednoj od zloglasnih ruskih zatvorskih kolonija, nasljednica gulaga, u očitom montiranom procesu. Tamo je i štrajkao glađu dvadesetak dana zbog izostanka liječničke njege. 

No dok je on bio u pritvoru, njegova Zaklada protiv korupcije objavila je veliku reportažu o navodnoj Putinovoj tajnoj palači na Crnom moru, vrijednoj 1.4 milijarde dolara, za koju je ustvrdio da je financirana kroz Putinovu korupcijsku hobotnicu.

Trovanje novičokom usred Velike Britanije

Isti tip bojnog otrova upotrijebljen je i dvije godine ranije, u ožujku 2018., ali u Velikoj Britaniji, tada članici EU. Zločinačka akcija ruskih agenata tada je zgrozila svijet, ali nije bila bez presedana. Meta trovanja novičokom bio je Sergej Skripal, bivši agent ruske vojno-obavještajne službe GRU (koji je s vremenom postao britanski dvostruki špijun, prije nego što se umirovio) u engleskom Salisburyju.

Međutim, mnoge je podsjetio na ubojstvo bivšeg agenta ruske obavještajne službe FSB-a (nasljednice notornog KGB-a) Aleksandra Litvinenka polonijem, visoko radioaktivnom supstancom koju mu je prema istrazi ruski agent ubacio u čaj, što je prema britanskoj istrazi  “vjerojatno” osobno naredio Putin.

I Litvinenko je pobjegao u Veliku Britaniju i tamo dobio politički azil nakon što je optužio svoje nadređene da su raznijeli stambenu zgradu u Moskvi kako bi to predstavili kao teroristički napad Čečena 1999. te tako dobili povod za Drugi čečenski rat.

Litvinenko je optužio nadređene i da su naredili atentat na Borisa Berezovskog, gruzijskog oligarha koji je aktivno pomogao Putinu da dođe na vlast 2000., a onda ga preko svojih medija počeo prozivati. I Berezovski je s vremenom pobjegao u London i tamo dobio politički azil, odakle je otvoreno govorio da želi svrgnuti Putinov režim “revolucijom bez krvi”.

Litvinenko je otrovan polonijem i umro 2006. Berezovski je, ponovimo, pronađen obješen u svom domu u Londonu sedam godina kasnije. 

Što se Skripala tiče, atentat ne samo da nije uspio već su ruski agenti koji su poslani da izvrše likvidaciju ubrzo uspješno identificirani. Obojica osumnjičenih atentatora, koji su se proslavili svojim urnebesno neuvjerljivim intervjuom u kojem su tvrdili da su u gradić Salisbury došli kao obični turisti, identificirani su kao agenti ruske vojno-obavještajne agencije GRU – Anatolij Čepiga i Aleksander Miškin.

Skripal i njegova kći su uz ekspresno liječenje preživjeli trovanje novičokom, čija je doza očito bila premala da ih ubije dovoljno brzo, kao i policajac koji je otrovan kad je došao na mjesto zločina, ali Britanka Dawn Sturgess preminula je kao kolateralna žrtva ovog napada kemijskim oružjem na britanskom tlu.

Neki su imali sreće i preživjeli, mnogi nisu

“Ponekad se (u ruskim političkim ubojstvima) dogode promašaji, a jedan od njih sjedi upravo pred vama”, kazao je spomenuti oporbeni aktivist Vladimir Kara-Murza američkim senatorima na svojem svjedočenju, nakon što su mu dva puta u dvije godine naglo otkazali organi. 

Putinovog dolaska na vlast ubijena su najmanje 34 novinara u Rusiji prema podacima američkog Odbora za zaštitu novinara i ruske Zaklade za zaštitu Glasnosti. U samo 3 od ta 34 ubojstva uhvaćeni su i osuđeni počinitelji – ne i eventualni nalogodavci.

Posljednji u nizu novinara koji je stradao na način koji upućuje na organizirano ubojstvo bio je Maksim Borodin, koji je u travnju 2018. “pao” kroz prozor svog stana na petom katu stambene zgrade u Jekaterinburgu. Borodin je neposredno prije smrti pisao o ruskim vojnim akcijama i pogibiji ruskih plaćenika u Siriji.

Rusija je, podsjetimo, izazvala još jedan međunarodni incident prošle godine kad je napala i zaplijenila ukrajinske brodove koji su putovali iz Azovskog u Crno more, zatočivši pritom i ukrajinske mornare, iako Azovsko more ima status zajedničkih teritorijalnih voda dviju zemalja i ukrajinski brodovi imaju puno pravo plovidbe tom rutom. Mornari su na kraju pušteni u razmjeni zarobljenika.

No sve to sada blijedi prema razmjerima užasa, krvoprolića i razaranja koje je Putin sručio na Ukrajinu. A svi znakovi upućuju na to da, nažalost, najgore tek slijedi. 

Petar Stošić

izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/ovo-su-svi-zlocini-vladimira-putina/2343263.aspx