Connect with us

SLOBODNA VOJVODINA

NENAD ČANAK: Slučaj popa B.

Published

on

Prijatelji su mi na društvenim mrežama skrenuli pažnju da je u listu „Večernje novosti“ (nedelja, 12.12.2021) na naslovnoj strani najavljen, a u istom broju i objavljen opširan tekst koji se kritički bavi mojim nastupom na sarajevskoj TV Face, u Centralnom dnevniku kod Senada Hadžifejzovića. Ne bi to bilo ništa preterano neobično da potpisnik navedenog teksta pod naslovom „Čanak, fenomen krštenog nekrsta“ nije niko drugi do Njegovo Preosveštenstvo Episkop novosadski i bački, somborski i segedinski Gospodin dr Irinej. (Titulu dotičnog sam doslovce prepisao sa službenog sajta Eparhije bačke, a u daljem tekstu oslovljavanog kao pop B.).

Tekst počinje rečima: „Pre neki dan, 2. decembra, pročitah transkript gostovanja građanina Nenada Čanka u emisiji Face to Face, emitovanoj 26. novembra, i to samo onih delova u kojima se dotični građanin bavi Srpskom pravoslavnom crkvom…“.

Pošto me istinski uveseljavaju vizije stvarnosti čitača transkripata presretnutih TV emisija iz susednih zemalja, kao i uopšte onih koji se po službenoj dužnosti bave presretanjima i transkriptima (a naročito kada se istog jutra na TV sa nacionalnom frekvencijom oglasio osuđeni ratni zločinac Šešelj dr Vojislav proglasivši to za „najbolji polemički tekst u proteklih trideset godina“) popustio sam znatiželji i utrošio nešto vremena na čitanje ovog sočinjenija (po stilu sudeći, produktu napornog rada heterogene grupe autora).

ELEM, pop B. mi zamera što pitam „da li je u današnjoj društvenoj atmosferi moguće biti Srbin a ne biti pravoslavac“ i odgovara da mi to niko ne brani postavljajući pitanje: „Da li danas iko od crkvenih ljudi smatra da gore pomenuti subjekt nije Srbin, Srbin po poreklu, jeziku, slobodnoj samoidentifikaciji iako svi znamo da nije pravoslavac. Nije ni bilo kakav vernik nego je, naprotiv, ideološki, ovde i sada, jedan od najljućih neprijatelja pravoslavlja, protivnik religije kao takve? … Potpisnik ovih redova, recimo, ima neke prijatelje koji su po narodnosti Srbi, po veroispovesti katolici, druge, koji su po narodnosti Srbi, po veroispovesti muslimani, poznaje i poštuje jedan broj Srba koji se izjašnjavaju kao ateisti…“

Bilo bi zaista prosvetljujuće kada bi pop B. naveo imena nekih od tih SRBA katolika ili SRBA muslimana sa kojima prijateljuje, koji su imali mogućnost „slobodne samoidentifikacije“. Gajim opravdanu sumnju u njihovo postojanje, osim ako pop B. ne smatra Hrvate i Bošnjake za Srbe. Upravo, najtačniji opis ovog pristupa nacionalnom pitanju je da su svi koji žive od Vardara pa do Karlobaga – Ogulina – Karlovca – Virovitice Srbi, sa nevažnim dijalektološkim razlikama, osim Arbanasa koji se nameću razmnožavanjem, i onih koji ne bi da budu Srbi, pa se proglašavaju za Hrvate (što znači da su, po prirodi stvari, ustaše), ili za Bošnjake (koji su, naravno balije, potomci Handžar divizije). Za Crnogorce je potpuno jasno da ne postoje (jer su ionako samo komunistička izmišljotina koja traje već stotinama godina).

Nadalje me pop B. optužuje za upotrebu tuđica u mom izlaganju i kaljanje imena i dela patrijarha Pavla. „…primera radi, sveštenici za njega nisu sveštenici već popovi, podrugljivo se služi jevrejskim terminom košer i muslimanskim halal dok se ruga pravoslavnim ‘popovima’. Blaženopočivšeg patrijarha Pavla prezrivo naziva ‘rahmetli’ umesto pokojni ili počivši i optužuje ga da je blagosiljao ljude koje on smatra najvećim ratnim zločincima…“.

Samo par rečenica posle dičenja prijateljima katolicima i muslimanima, moja se upotreba „jevrejskih i muslimanskih termina“ košer, halal i rahmetli smatra „podrugljivim i prezrivim“, iako sam gostovao na TV koju velikom većinom gledaju upravo ljudi koji te izraze redovno koriste u svakodnevnom govoru. Na žalost, najčešće, „rahmetli“.

A o patrijarhu Pavlu ne bih ja da govorim, najbolje je setiti se njegovih reči tokom ratova devedesetih i posle toga:

„Jasno je da drugog puta nije bilo. Tako je sada i nama nametnut rat. Zato je taj naš rat pravedan jer je odbrambeni. Ne napadački ni osvajački.“ (Patrijarh Pavle, „Duga“, 10-23. april 1999).

„Srbi ne mogu da žive sa Hrvatima ni u kakvoj državi. Ni u kakvoj Hrvatskoj.“ (Patrijarh Pavle u pismu lordu Karingtonu, avgusta 1991)

„…Kosovo nam je drugo ime za najviša načela, za istinu i pravdu, za poredak i pravo, a Kosovski zavet nam je primenjeni Novi zavet. Zato je pitanje Kosovo i Metohije neodvojivo od pitanja Srbije i sudbine srpskog naroda…“ (Poruka patrijarha Pavla, „Pravoslavlje“, 15. mart 2007)

„Crkva je tokom cele svoje istorije, uključujući i XX vek, morala da ostavi po strani svoje primarne dužnosti, kako bi se aktivno uključila u borbu za ujedinjenje srpstva, u kojoj je sveštenik morao da bude i učitelj, i sudija, i da uzme pušku da brani sebe i svoju porodicu.“ (intervju patrijarha Pavla, „Danas“, 5-7. januar 2001).

„Smatramo da je najbolji odnos između države i crkve onaj koji je već bivao i pre, to je simfonija – saglasnost između države, odnosno društva i crkve.“ (intervju patrijarha Pavla, „Danas“, 5-7. januara 2002).

Januara 1992. objavio je da crkva i srpski narod nikada nisu priznavali „avnojevske granice i da ničije nagodbe ne obavezuju narod kao celinu, bez njegove saglasnosti i bez blagoslova njegove matere pravoslavne srpske crkve“. (Patrijarh Pavle, Monitor, maj 2006).

„Nama je vrhovni komandant patrijarh Pavle.“ (Željko Ražnatović Arkan, oktobar 1991).

Svi se sećamo fotografije patrijarha Pavla koji lomi slavski kolač sa osobama osuđenim na doživotne robije zbog najtežih ratnih zločina.

Dalje, kaže pop B. „…Dolazi sledeća salva neistina i podmetanja. Srbija, po njemu (po meni, N.Č.) nije više sekularna nego teokratska država, ‘pravoslavna džamahirija’, zato što se u njenom školskom sistemu nalazi veronauka, što se u srpskoj vojsci obeležavaju praznici i to ne samo pravoslavni praznici, kako on podmuklo insinuira, već i praznici pripadnika drugih crkava i verskih zajednica…“

Prvo: Republika Srbija je svetovna država. Crkve i verske zajednice su odvojene od države (Član 11. Ustava). Osnovna škola je u Republici Srbiji obavezna. Uvođenjem veronauke u državne škole ona je (veronauka) učinjena jednim od dva obavezna izborna predmeta. Dakle, verska nastava se protivustavno nalazi u državnim školama (koje se finansiraju iz poreza koji SPC ne plaća), iako može da se obavlja u verskim objektima (u kojima SPC ne oskudeva). SPC spominjem jer je najjača crkva u Srbiji, a pop B. njen visoki zvaničnik. Uzgred, zamereno mi je i što sam nepravilno vizantijsku arhitekturu novosagrađenih crkava nazvao raško-prizrenskom. Da ne bismo polemisali o tome, preporučujem nadležnima da pogledaju kako izgleda saborna crkva u Novom Sadu i crkve u drugim mestima u Vojvodini, te da uporedi sa novosagrađenim hramovima, pa da uoči razliku. Pop B. treba samo da pogleda kroz prozor.

Da li je unošenje badnjaka verski čin? Da li je slavljenje krsne slave verski čin? Naravno da jesu i niko ne sme nijednom građaninu to pravo da uskrati, kao ni pravo na imendan, bajram ili hanuku ili bilo koji drugi verski praznik. Ali, pop B. zaboravlja (ili ne zna?) osnovnu razliku pred zakonom između građanina i države. Građaninu je dozvoljeno sve što mu nije zabranjeno, a državi je zabranjeno sve što joj nije dozvoljeno. Drugim rečima, kada, recimo, građanin Nikolić master Tomislav unese badnjak u svoju kuću, to je njegovo neotuđivo ljudsko pravo. Ali, kada (O tempora, o mores!) kao predsednik Republike Srbije isti Nikolić master Tomislav unese badnjak u zgradu Predsedništva Srbije, onda on krši načelo sekularnosti, to jest krši član 11. Ustava Srbije. A Ustav dolazi od reči ustava, brana, dakle u pitanju je vrhovni zakon kojim se sprečava samovlašće, pre svega izvršne vlasti. Jer, kada, recimo, MUP bez dozvole počne da slavi slavu (a o tome sam još pre desetak godina postavljao pitanja u NSRS, koja su ostala bez odgovora), onda bez dozvole može sve. MUP je kao i Vojska Srbije instrument sile zasnovan na subordinaciji i jednokomandovanju, te se verski obredi mogu samo narediti, a ne i samovoljno sprovesti. Dakle, u pitanju je kontinuirano podrazumevanje državnih vrhova u proteklom periodu da Srbija treba da se ustroji kao etnonacionalna i klerikalna a ne građanska i sekularna država, i aktivan rad na tome. (Uzgred, nevoljni pop B. Vojsku Srbije naziva „srpska vojska“, ne razumejući u maglovitosti svojih fantazmagorija da nekakva „srpska vojska“ ne postoji, nego samo Vojska Srbije ili, manje spretno, srbijanska vojska. I nije primetio da je prvi na Košarama položio život za Srbiju mladić iz Pančeva, Rumun).

O oveštalim frazama da bih ja da „poklanjam Kosovo“, ne bih da trošim reči, jer niti sam u stanju da tako nešto uradim, niti je moguće nešto pokloniti što je ratom izgubljeno. I to ratom koji je bio samo poslednji u ratovima u kojima je pop B. štedro sasluživao. Tako da priče tipa „ko prizna lažnu državu Kosovo je izdao srpski nacionalni interes“ u prevodu znače „ko ne laže, ne pomaže u cenjkanju“, jer se sve svodi na to ko će šta na Kosovu istrgovati i ko će pre proglasiti pobedu.

Što se tiče mog krštenja krajem devedesetih, pop B. odlično zna da sam se krstio 21. novembra 1998. godine u manastiru Velika Remeta, i zna da su mi na slavu redovno dolazili njegovi bliski saradnici, kao i onaj koji me je krstio. A razlog za to je bio jednostavan: Prijatelj iz detinjstva mi je došao sa željom da se okumimo tako što ću biti kum na krštenju njegovog sina. A pošto sam učen da se kumstvo ne odbija, a za prijatelje čine razne stvari, obavili smo tu formalnost, i to je to. I mislim da je moj razlog za krštenjem bio mnogo ljudskiji i pošteniji od svih potonjih krštavanja i drečavih religioznih pseudofanatizama raznih javnih ličnosti i likova, praćenih žutom štampom i ljubičastim novčanicama.

I, naravno, pop B. smatra Dražu Mihailovića za prvog gerilca u porobljenoj Evropi (iako je prvi bio poljski major Henryk Dobrzański, koji je sa svojom jedinicom u martu 1940. uništio bataljon pešadije Wermachta, a Mihajlović je kolaborirao sa okupatorom, pa na kraju bio streljan zbog ratnih zločina). Pop B. se diči slavom tri srpska naučnika – Tesle, Pupina i Milanovića (dva od tri  rođena u Austriji, pa emigrirali u SAD, a treći rođen u Austrougarskoj, ni danas mu rodna kuća nije u Srbiji). Kaže pop B. „…U naše dane je Novak Đoković prvi teniser sveta…“, a ne vidi od svojih ljudskih skučenosti da je Novi Sad, grad čiji imam čast da budem građanin, imao prvu teniserku sveta još pre trideset godina… A možda se njen uspeh ne sme ni spominjati jer se zove Monika Seleš?

I završava pop B. svoje pismeno (praveći sporadične stilske izlete čak i u vladarsku pluraliju) žalostivom ocenom: „… Srpski narod, međutim, ima danas, kako ja to vidim, planetarno prvenstvo po broju onih koji se ističu u samoporicanju, autošovinizmu, proizvodnji trojanskih konja u Srbiji. Pod tom prizmom posmatram ulogu građanina Čanka na domaćoj javnoj sceni, gde ipak ima jaku konkurenciju među ostalim ‘slučajnim Srbima’.“

Ne sumnjam da je pop B. par puta prelistao Novi zavet, ali to mora sa razumevanjem da se radi, ne mehanički (što bi rekla moja baka Mara, stroga učiteljica iz Dragutinova).

…Ne sudite da vam se ne sudi;

Jer kakvim sudom sudite, onakvim će vam suditi; i kakvom merom merite, onakvom će vam se meriti.

A zašto vidiš trun u oku brata svog, a brvna u oku svom ne osećaš?

Ili, kako možeš reći bratu svom: Stani da ti izvadim trun iz oka tvog; a eto brvno u oku tvom?

Licemere! Izvadi najpre brvno iz oka svog, pa ćeš onda videti izvaditi trun iz oka brata svog.

(po Mateju)

Očekivao sam ipak malo sadržajniji uradak od popa B. Ljudi koji ga poznaju govore o njegovom obrazovanju, ali ovaj put nisam imao susret sa tim aspektom njegove ličnosti. Mogu samo po delima pomalo da zaključim… Kada neko traži da se izmeste Zmajeve dečije igre kod spomenika Zmaj Jovi jer mu smeta dečija graja, mora da je baš mrzovoljan čovek. Kada neko naloži (i sprovede) uništavanje murala čuvenog francuskog street art umetnika Remeda jer ga ne razume, opravdano je sumnjati u njegove poglede na slobodu i pravo na slobodan izraz. Kada neko daje prostorije na upotrebu organizacijama koje je policija identifikovala kao klerofašističke… no, o tome neki drugi put.

Sve u svemu, kada se neko ko iskreno veruje u Boga tri puta kandiduje za patrijarha i tri puta uđe u tri najbolje plasirana i tri puta ne bude izabran, morao bi da se duboko zamisli šta to Bog hoće da mu poruči.

***

Liga socijaldemokrata Vojvodine prosledila je medijima ovo pismo svoga lidera Nenada Čanka bačkom vladiki Srpske pravoslavne crkve Irineju uz obrazloženje da je tekst, u skladu sa zakonom, kao reakcija dostavljen Večernjim novostima, ali ga one ovog trenutka nisu objavile.

Autonomija

SLOBODNA VOJVODINA

Biber: Srbija nije demokratska država i u EU to znaju, ali postoje veći problemi u svetu

Srbija formalno jeste, ali suštinski nije demokratska država jer se izbori ne održavaju u demokratskim uslovima, izjavio je stručnjak za Balkan Florijan Biber

Published

on

By

Biber je direktor Centra za proučavanje Jugoistočne Evrope na Univerzitetu u Gracu.

On je rekao televiziji N1 da su evropski zvaničnici svesni stanja srpske demokratije, ali da za EU postoje veći problemi u svetu od postojećeg stepena autoritarnosti u Srbiji.

“Teško da će se evropski zvaničnici baviti time dok ne dođe do veće nestabilnosti”, kazao je Biber.

Kako kaže, “dok je stabilno, nije problem za evropske zvaničnike”.

On je rekao da je Srbija imala veći stepen demokratije pre 10 i pre 20 godina i dodao da su predstojeći izbori prilika da se pokaže da postoji jasna proevropska opozcija i demokratski akteri koji će biti partneri EU.

“Ako bi pobedili u Beogradu, to bi bila prilika da pokažu da su u stanju da vladuju, da odlučuju i da imaju zajednički program. Pobeda na lokalnom nivou možda bi bila prvi korak”, naveo je.

Dodao je, međutim, da je opozicija u Mađarskoj i Turskoj pobedila u glavnim gradovima, ali ne i na državnom nivou, jer je “u nedemokratskim uslovima teško pobediti”.

Biber je rekao i da ne zna ni za jednu partiju u Evropi koja ima broj članova kao Srpska napredna stranka i dodao da to “nije pokazatelj podrške nego toga koliko je preuzela kontrolu nad državom i društvom”.

izvor: https://www.021.rs/story/Info/Srbija/360828/Biber-Srbija-nije-demokratska-drzava-i-u-EU-to-znaju-ali-postoje-veci-problemi-u-svetu.html

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Vojvođani: Zrenjaninski naprednjaci nesposobni da reše problem pijaće vode

Građani Zrenjanina navikli su na činjenicu da se predizborna obećanja SNS vlasti nikada ne ostvare, i da su u pitanju samo bajke.

Published

on

By


Naprednjaci su vični predizbornim trikovima, koji više podsećaju ma Potemkinova sela. Poslednja u nizu manipulacija stiže nam devet dana pred izbore.
Preduzeće Pannonian Water doo, koje realizuje projekat prečišćavanja vode za piće u Zrenjaninu, obavestilo je javnost da je počelo sa probnim preuzimanjem sistema za vodosnabdevanje grada, odnosno snabdevanjem grada vodom sa postrojenja za prečišćavanje vode.
Preduzeće je već u narednoj rečenici obaveštenja istaklo da je upotreba vode za piće i dalje zabranjena.
Naravno, ne radi se o rešavanju problema pijaće vode, nego o jaftinom marketinškom triku zrenjaninskih naprednjaka.
Ova predstava je već više puta igrana, a posle svake je rezultat bio isti=Voda i dalje nije ispravna. Jedanaest godina naprednjaci zamjavaju javnost i troše pare građana u neuspešnim projektima izgradnje fabrike vode.
Lokalna SNS vlast u Zrenjaninu ne može da reši niti jedan jedini problem, pa ni da građanima obezbedi ispravnu pijaću vodu.
Njihova vlast je bahata i nesposobna.
Došlo je vreme za promene.
Proleće 2024. mora značito odlazak naprednjaka sa vlasti u Zrenjaninu, s prvi korak moraju biti izbori 17. decembra ove godine.

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Proruski političar Dragan Stanojević na čelu srpskog ogranka ‘Druge Ukrajine’

U Srbiji je registrovano predstavništvo ruske nevladine organizacije “Druga Ukrajina”, koju je nakon odlaska u Rusiju osnovao Viktor Medvedčuk, bivši ukrajinski političar optužen za izdaju.
Na čelo ove organizacije došao je Dragan Stanojević, kandidat za poslanika Srbije, koji javno podržava rusku agresiju na Ukrajinu.

Published

on

By

Organizacija “Druga Ukrajina”, koju je osnovao Medvedčuk u Rusiji, preimenovana je. Nije više “regionalni” već “međunarodno-društveni pokret”.

Ovu informaciju objavili su novinari istraživačke mreže Ukrajinskog servisa Radija Slobodna Evropa “Šeme” (Schemes), pozivajući se na podatke iz zvaničnih registara Srbije i Rusije.

Prema Agenciji za privredne registre (APR), predstavništvo ruske organizacije “Druga Ukrajina” otvoreno je u avgustu 2023. godine.

Prema podacima iz zvaničnog registra, predstavništvo “Druga Ukrajina” (naziv ogranka na srpskom jeziku) za svoju delatnost navodi “uspostavljanje uzajamno korisne saradnje između naroda Srbije, Rusije i Ukrajine”. Ovlašćeni zastupnik predstavništva je Dragan Stanojević.

Dragan Stanojević je proruski političar. Od juna 2021. godine je pod sankcijama ukrajinskog Saveta za nacionalnu bezbednost i odbranu, i od tada mu je na tri godine zabranjen ulazak u Ukrajinu.

Dragan Stanojević sa Aleksandrom Duginom, fotografija sa Stanojevićevog Fejsbuk naloga.

Dragan Stanojević sa Aleksandrom Duginom, fotografija sa Stanojevićevog Fejsbuk naloga.

Stanojević je više puta javno iskazivao divljenje politici ruskog predsednika Vladimira Putina, odobravao stav mađarskog premijera Viktora Orbana, a takođe je podržavao rusku vojnu agresiju na Ukrajinu. Radovao se ruskom granatiranju centra Kijeva i bio ogorčen kada je Služba bezbednosti Ukrajine 2022. pritvorila Viktora Medvedčuka.

Stanojević je na čelu organizacije za dijasporu “Sabor srpske dijaspore” i međunarodne proruske nevladine organizacije “Ujedinjena srpska dijaspora Evroazije”.

S Fejsbuk profila Dragana Stanojevića.

S Fejsbuk profila Dragana Stanojevića.

Dragan Stanojević trenutno je i kandidat proruske stranke “Mi smo glas naroda” na vanrednim parlamentarnim izborima zakazanim za 17. decembar 2023. godine. Na stranicama njegovih naloga na društvenim mrežama mogu se pronaći zajedničke fotografije sa srpskim državnim zvaničnicima. Na primer, sa bivšim predsednikom Srbije (2012-2017) Tomislavom Nikolićem i bivšim premijerom, a sada predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem.

S Fejsbuk profila Dragana Stanojevića.

S Fejsbuk profila Dragana Stanojevića.

Krajem ’90-ih i početkom 2000-ih Dragan Stanojević je živeo u Ukrajini. Bio je na čelu “Srpske zajednice u Ukrajini”, učestvovao u javnim akcijama u Kijevu i na sastancima “Putinove političke partije”.

S Fejsbuk profila Dragana Stanojevića.

S Fejsbuk profila Dragana Stanojevića.

Prema platformi Jukontrol (YouControl), u Ukrajini je Dragan Stanojević i dalje na čelu Zajedničke firme “Jug-Ukr-Kontrakt” DOO, sa imovinom u Kijevskoj i Dnjepropetrovskoj oblasti.

Novinari Radija Slobodna Evropa kontaktirali su Stanojevića za komentar. U svom odgovoru je podvukao:

“Moja ideja nije da pomognem Medvedčuku, siguran sam da mu nije potrebna moja pomoć, već da pomognem Ukrajincima koji se prijave. Nećete uspeti da me uvučete u vaš politički rat, jer je vlast privremena, a narod večan, a ja za narod činim sve što mogu. Nikada nisam podržavao nikakvu agresiju i neću. Kao što neću podržati ukrajinsku vlast koja je suštinski uništila Ukrajinu koju sam voleo, koja svojom politikom uništava cvet ukrajinske nacije i vodi rat protiv neistomišljenika. Upozorio sam Ukrajinu kuda će voditi politika Majdana.”

Posle osnivanja predstavništva u Srbiji, “Druga Ukrajina” je u ruskom registru preimenovana. Sada to nije “regionalni društveni pokret” već “međunarodno-društveni pokret”. Takođe, promenjen je i šef organizacije Viktora Medvedčuka. Roman Kovalenko, državljanin Rusije , zamenio je bivšeg voditelja kanala “112 Ukrajina” Denisa Žarkiha.

Pedesettrogodišnji Roman Kovalenko je rodom iz Donjecke oblasti. Kao optuženi u krivičnom postupku za izvršenje krivičnog dela predviđenog u članu 2, stavu 258-5 Krivičnog zakona Ukrajine (finansiranje terorizma) 2021. je pozvan u Artemivski gradski i okružni sud Donjecke oblasti.

Kovalenko na svojim stranicama na društvenim mrežama deli Medvedčukove članke i napominje da je on pravnik, doktor ekonomskih nauka i šef izvršnog komiteta međunarodne organizacije “Druga Ukrajina”. Istovremeno, Viktor Medvedčuk je, kako se navodi na sajtu, predsednik saveta ove organizacije.

Fotografija sa stranica Telegrama i VK Romana Kovalenka

Fotografija sa stranica Telegrama i VK Romana Kovalenka

“Šema” je ranije objavila da su se političkom pokretu “Druga Ukrajina”, koji je u Rusiji napravio Viktor Medvedčuk optužen za izdaju, pridružili begunci iz Ukrajine – politički komentatori već zatvorenih proruskih TV kanala, poslanici mesnih odbora i optuženi za izdaju države i separatizam. Uspeli su da izbegnu kaznu i napuste Ukrajinu, a neki od njih su pobegli nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, 24. februara 2022. godine.

Predsednik Rusije Vladimir Putin kum je ćerke Viktora Medvedčuka, Darine.

izvor: https://www.google.com/amp/s/www.slobodnaevropa.org/amp/medvedcuk-druga-ukrajina-srbija-stanojevic/32720887.html

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

LSV: Vojvođani kreću na turneju, predstaviće program „Na ravne časti“

NOVI SAD – U narednih osam dana kandidati liste Vojvođani obići će desetine mesta u kojima će predstaviti svoj program „Na ravne časti“ i razgovarati sa građanima o problemima njihovih sredina

Published

on

By

Predsednik Vojvođana LSV Bojan Kostreš sa koalicionim partnerima i kandidatima izborne liste Vojvođani za pokrajinsku skupštinu, od sutra kreće na turneju po selima, gradovima i opštinama Vojvodine, u kojima će građanima predstaviti svoj izborni program „Na ravne časti“.

Turneja kojom će obići nekoliko desetina mesta širom Vojvodine trajaće sve do predizborne tišine, a za cilj ima da se kandidati lično predstave i razgovaraju sa svim građanima o problemima koje dele.

” Važno nam je da čujemo svakoga ko živi u Vojvodini, koji su njihovi problemi i kako možemo da ih rešimo. Vojvodina je naša kuća u kojoj zajedno živimo, jedino saradnjom i poverenjem možemo taj život napraviti boljim, očuvati naš vojvođanski način života i ponovo stvoriti bogatu, stabilnu i dostojanstvenu Vojvodinu” – istakao je Bojan Kostreš, predsednik Vojvođana LSV i nosilac liste Vojvođani za pokrajinsku skupštinu.

Tokom turneje Vojvođani će obići nekoliko desetina mesta gde će se susresti sa građanima Vojvodine, a obilasci kreću već od ovog petka, kada će u prvom danu svoj program predstaviti građanima Sombora, Novog Sada i Kikinde.

Program „Na ravne časti“ nudi rešenja iz oblasti ekonomije, poljoprivrede, zdravstva, pitanja mladih, obrazovanja, infrastrukture i mnogih drugih, a kao temeljni preduslov vidi poresku decentralizaciju i ravnopravnu podelu novca od poreza između države, pokrajine i lokalnih samouprava, a koji trenutno sav odlazi u centralnu blagajnu vlasti u Beogradu.

Sa Vojvođanima će u petak, 8. decembra, razgovarati građani Sombora (od 9h do 11h na gradskoj pijaci, Trg Svetog Trojstva), Novog Sada (od 16.30h do 17h kod Katedrale, ugao ulica Zmaj Jovine i Modene) i Kikinde (od 20h, u stranačkim prostorijama Vojvođani LSV na Trgu srpskih dobrovoljaca broj 30).

izvor: https://www.rtv.rs/sr_lat/izbori-2023/pokrajinski-izbori/lsv-vojvodjani-krecu-na-turneju-predstavice-program-na-ravne-casti%E2%80%9C_1499742.html

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Bešlin: SPS i naprednjaci rehabilituju Slobodana Miloševića i devedesete

Istoričar Milivoj Bešlin izjavio je da Socijalistička partija Srbije i Srpska napredna stranka pokušavaju da rehabilituju režim i lik Slobodana Miloševića i da nas vrate u devedesete godine

Published

on

By

„To je najmračnija decenija u modernoj istoriji Srbije…. Rehabilitaciju politike devedesetih godina ne rade samo Dačić i socijalisti, to rade i naprednjaci i Aleksandar Vučić. Ona je u funkciji obnavljanja politike koja je u osnovi – politika revanšizma“, istakao je Bešlin.

„Reč je o rehabilitaciji ne samo Slobodana Miloševića, nego jedne autoritarne, korumpirane i po svojoj osnovi i suštini – duboko zločinačke politike, koja je okarakterisala Srbiju tokom devedesetih. Tada su Milošević, socijalisti i radikali vladali nama, a to rade i sada. Ono što je karakterisalo te godine su laži, neistine, falsifikati, represija i nasilje“, podsetio je Bešlin u Danu uživo.

Dodaje da je devedesete obeležilo i brutalno nasilje nad studentima, opozicionim aktivistima, pa i mirnim građanima.

„Sve demonstracije devedesetih su bile mirne, a građani su bili redovno prebijani. Dešavala su se i ubistva političkih protivnika, kao i novinara. Pomenimo Slavka Ćuruviju, koga je po naredbi samog vrha ubila država na Uskrs 1999. godine. Desila su se i dva pokušaja atentata na Vuka Draškovića, od kojih je jednom ranjen, a drugi put su poginula četvorica njegovih bliskih sagovornika“, navodi Bešlin.

Ističe da su ratovi obeležili devedesete, a da je ključnu ulogu u njima imao Miloševićev režim.

„Ne smemo zaboraviti ni hiperinflaciju koja je namerno bila sistematski izazivana da bi se građani pljačkali. Imali smo i propast banaka, kao i propast stare devizne štednje. To je najmračnija decenija u modernoj istoriji Srbije“, istakao je Bešlin.

Smatra da se Dačić pominjanjem Slobodana Miloševića u predizbornoj kampanji obraća jednom delu starih birača ove stranke, koji su zadržali sentimente prema toj i takvoj politici.

„To je strašno. Jedan značajan broj građana Srbije koji su u velikoj meri bili žrtve takve politike, zahvaljujući gebelsovskoj propagandi, nije u stanju da prepozna koliko je taj režim devedesetih odgovoran za njihovo loše stanje. I tada i danas. Oni su pod uticajem te strašne propagande, nemogućnosti da se otvori jedna otvorena i slobodoumna debata, i oni se njima na taj način obraćaju“, konstatuje Bešlin.

On je ocenio da televizije sa nacionalnom frekvencijom punu deceniju „ispiraju mozak“ velikom broju građana koji ih prati.

Konstatuje da su se u dnevnopolitičke svrhe vratili i termini koji su iz devedesetih, ka što su „srbomrzac“ i „ustaša“.

„Opozicija tada nije bila viđena kao politički protivnik, već je viđena kao neprijatelj koji mora biti uništen. A ako pogledate danas, videćete istovetni odnos prema opoziciji kao i devedesetih godina. Dakle, to nije politički konkurent sa kojim ulazite u civilizovanu polemiku, već se opozicija doživljava kao apsolutni neprijatelj koji mora biti uništen“, zaključio je Bešlin.

(N1, foto: Gradski portal)

izvor: https://autonomija.info/beslin-sps-i-naprednjaci-rehabilituju-slobodana-milosevica-i-devedesete/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Evropski savet traži da Sporazum o normalizaciji odnosa Kosova i Srbije uđe u Poglavlje 35

Evropski savet tražiće od Evropske Komisije da im “hitno dostavi predlog za izmene i dopune merila iz Poglavlja 35”, kojim bi u to pregovaračko poglavlje sa Srbijom bili uključeni Sporazum o normalizaciji odnosa Kosova i Srbije i Aneks o njegovoj primeni, navodi se u prvom nacrtu zaključaka evropskih lidera prepremljenjih za predstojeći samit u koje je N1 imao uvid

Published

on

By

U nacrtu se navodi i rok – kraj januara 2024. godine.

Istim dokumentom evropski lideri pozvaće Srbiju i Kosovo da „u potpunosti poštuju i sprovode“ i briselski Sporazum i njegov ohridski Aneks „bez daljeg odlaganja i preduslova“, naglašavajući da se to odnosi i na osnivanje Asocijacije/Zajednice opština sa srpskom većinom.

„EU Savet pozdravlja spremnost Srbije i Kosova da prihvate nacrt statuta koji je stranama predstavio medijator EU, uz razumevanje da je potrebno dalje raditi na ovoj osnovi“, dodaje se u tom dokumentu, ali i izražava žaljenje „zbog izostanka njegove primene“.

Predsednici Vlada i država članica EU podsećaju da su normalizacija odnosa dve strane i sprovođenje obaveza iz dijaloga „suštinski uslovi na evropskom putu“ i upozoravaju da „obe strane rizikuju da izgube važne prilike u nedostatku napretka“.

Lideri 27 država članica EU očekuju od Srbije da u potpunosti sarađuje i preduzme sve neophodne mere da se počinioci napada na građane, pripadnike KFOR-a, organa za sprovođenje zakona i novinara tokom demonstracija 29. maja, kao i nasilnih napada na Kososvku policiju 24. septembra na severu Kosova, uhapse i brzo privedu pravdi, dodaje se u prvom nacrtu zaključaka Evropskog saveta pripremljenih za decembarski sastanak.

Evropski Savet ponavlja da nema opravdanja za nasilje, oštro osuđuje nasilne akte i žali što Srbija nije preduzela dovoljne mere u tom pogledu.

U istom dokumentu EU Savet izražava zabrinutost zbog jačanja vojnih snaga Srbije u blizini Kosova, ali i konstatuje da je potom došlo do smanjenja trupa i opreme.

„Srbija i Kosovo moraju da nastave sa stalnim naporima za deeskalaciju, da se uzdrže od jednostranih i provokativnih akcija koje bi mogle da dovedu do tenzija i nasilja i da zaustave retoriku koja izaziva podele“, dodaje se u prvom nacrtu zaključaka Evropskog saveta.

Evropski Savet pozdravlja to što je Srbija preduzela „neke korake“ u pravom smeru, uključujući javno podsticanje kosovskih Srba da učestvuju na lokalnim izborima na severu Kosova, ali i dodaje da bi trebalo da „podstakne kosovske Srbe da se vrate u institucije koje su napustili“.

Lideri država članica EU podsećaju na svoj raniji zaključak da će izostanak smirivanja situacije na terenu „imati posledice“ i pozivaju se na raniju izjavu šefa EU diplomatije Žozepa Borelja, „da je spreman da proceni dalje mere i prema Srbiji i prema Kosovu, ako bude potrebno“.

Ovo je deo prve verzije nacrta zaključaka koji bi trebalo da finalizuju i usvoje ministri evropskih poslova država članica EU na Savetu za opšte poslove 12. decembra, a potom potvrde lideri u okviru Evropskog saveta, na poslednjem ovogodišnjem redovnom samitu, koji je zakazan za 14. i 15. decembar u Briselu.

Očekuje se da dokument bude usvojen bez većih izmena.

Dan ranije, 13. decembra, u Briselu će biti održan i samit EU-Zapadni Balkan, na kome se očekuje dolazak lidera svih država regiona.

izvor: https://n1info.rs/vesti/nacrt-zakljucaka-evropskog-saveta-sporazum-o-normalizaciji-odnosa-kosova-i-srbije-uvrstiti-u-poglavlje-35/

Continue Reading

Trending