Connect with us

SLOBODNA VOJVODINA

Može li TV serijal ‘NDH’ u Hrvatskoj postići ono što je ‘Holokaust’ u Njemačkoj?

Published

on

Učinak će tek trebati procijeniti, ali vijest je već i to da je Hrvatska televizija u ponedjeljak navečer napokon ipak počela prikazivati seriju “NDH” zagrebačkog povjesničara Hrvoja Klasića, nakon što je tri godine, bez jasnog razloga, odgađala početak prikazivanja tog, potencijalno, povijesno važnog televizijskog programa.

U udarnom terminu, u 20:10 ponedjeljkom navečer, sljedećih jedanaest tjedana Hrvatska će televizija prikazati serijal za koji su mediji već mjesecima tvrdili da ga je vlastiti producent, HTV, cenzurirao, usprkos tome što je plaćen više od milijun kuna, oko 130 tisuća eura.

Riječ je o iscrpnoj televizijskoj obradi povijesne teme koja je u današnjoj Hrvatskoj, nažalost, i dalje predmet golemih kontroverzi, pa i veličanja i opravdavanja: nastanku, propasti i ostavštini ustaške Nezavisne države Hrvatske.

Rekonstrukcija najsramotnijih događaja

Povjesničar s Filozofskog fakulteta u Zagrebu Hrvoje Klasić, kojega u revizionističkoj atmosferi hrvatskoga javnog života znaju nazivati “lijevim”, s redateljsko-snimateljsko-montažerskom ekipom HTV-a, predvođenom redateljem i suatuorom Miljenkom Bukovčanom, okupio je tridesetak hrvatskih i inozemnih povjesničara koji su, uz obilje dosad neobjavljenog arhivskog materijala, rekonstruirali i analizirali povijest najtragičnijih i često najsramotnijih događaja u povijesti balkanskih prostora.

Već je prva epizoda pokazala kako će to izgledati: pod naslovom “Između dva atentata”, prva epizoda serijala NDH, prikazana u ponedjeljak navečer, obrađuje razdoblje u kojemu su ustaše nastali i prerasli u “jedan od najopasnijih terorističkih pokreta u Europi” – od kraja Prvoga svjetskog rata do atentata na kralja Aleksandra Karađorđevića u Marseilleu 1934, koji su suorganizirali, i u njemu sudjelovali.

Jasno je da Klasić i Bukovčan događajima pristupaju objektivno, striktno historiografski, i bez ideoloških nagnuća današnjice: ne oklijevaju priznati da je stvaranje Kraljevine SHS 1918. bilo “najmanje loša” opcija za Hrvate, štoviše jedina razumna, jer je Kraljevina zajamčila opstanak Hrvata kao nacije, u uvjetima kada se moglo dogoditi i drugačije.

S druge strane, autori ne kriju ni to da se ta država brzo pokazala paravanom za ciljeve velike Srbije, kao ni to da je atentat na Stjepana Radića i hrvatske zastupnike 1928. u beogradskoj skupštini označio početak radikalizacije balkanske politike, iz koje su, na desnoj strani, iznikle ustaše, a na lijevoj, komunisti. I jedni i drugi, međutim, znali su skladno surađivati – primjerice u zatvorima za šestojanuarske diktature, kada su se, provodeći često zajedno zatvorske dane, oslovljavali s “drugovi” i “braćo”.

Mržnja prema Srbima

No već se iz prve epizode, neizrečeno ali razgovijetno, razabire i ključna odrednica ustaštva, od njegova prvog do posljednjeg dana: da je to bio pokret stvoren i stasao iz nepatvorene mržnje; ako njegov početni impuls i jest bio tek politički animozitet prema režimu u Beogradu, on se vrlo brzo, ako ne već od prvog dana, pretopio u šovinističku mržnju prema svim Srbima.

Pripovjedni niz te prve epizode ilustriran je iznimno bogatim, dosad nepoznatim arhivskim snimcima – najveći dio epizode i jest načinjen od arhivskog materijala – pa se ne čini tek marketinškim trikom najava autora da će serija prvi put prikazati mnoge dosad neviđene arhivske snimke iz povijesti ustaškog pokreta, ali i ondašnjega života na područjue Hrvatske i bivše Jugoslavije.

U ostalih jedanaest epizoda, kako su najavili s HTV-a, serija će objasniti razloge nastanka ustaškog pokreta, vojno-političke okolnosti koje su dovele do stvaranja Nezavisne države Hrvatske, najvažnije događaje i osobe koje su obilježile njezino postojanje, kao i vojno-političke okolnosti njezina poraza i nestanka. Prikazan je predratni razvoj ustaštva, osnivanje NDH i život u toj ratnoj tvorevini, naravno i teror prema Srbima, Židovima i Romima.

U seriji govori tridesetak povjesničara iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Njemačke, Velike Britanije i Italije, a s iskustvima života u NDH upoznaju nas svjedoci vremena; snimana je brojnim lokacijama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, Italiji i Vatikanu, Mađarskoj, Austriji i Njemačkoj, a korišten arhivski filmski materijal iz vremena NDH, koji hrvatska javnost u najvećoj mjeri do sad nije vidjela.

Zašto prikazivanje serije kasni?

Nikad nije jasno objašnjeno zašto prikazivanje serije kasni tri godine: završena je još 2018., nakon tri godine snimanja. Zna se tek da je nekoliko puta odgađano, i da su mediji unisono zaključivali kako je riječ o dobrom starom običaju, dobro znanom u diktaturama, za koji postoji i ilustrativan izraz: “bunkeriranje”. Primjerice, splitski dnevnik Slobodna Dalmacija u travnju ove godine pitala je HTV zašto oklijevaju prikazati seriju, a oni su odgovorili, ne navodeći razloge, da bi trebala biti prikazana “u zadnjem tromjesečju 2021.” “Naravno, ukoliko se u međuvremenu opet nešto ne dogodi, pa se planirani termini prikazivanja  opet nenadano ne otkažu.  Jer, isti je ‘refren’ o emitiranju sporne serije ‘najesen’ s Prisavlja medijima uredno odašiljan i prošloga proljeća, 2020. godine”, poentirao je novinar Davor Krile.

Na HTV-u, pak, tvrde kako nema govora ni o kakvom “bunkeriranju” ili “cenzuri”.

Nakon što je početkom mjeseca emitiranje serije ipak napokon najavljeno, v.d. glavnog ravnatelja HRT-a Renato Kunić izjavio je za hrvatsku agenciju Hinu kako “nikad niti jedna emisija tijekom mog mandata ravnatelja programa i mandata mojih kolega urednika nije završila u ‘bunkeru’. Općenito, ideja bunkeriranja sadržaja pripada nekim drugim vremenima”.

Objasnio je svoje viđenje razloga zbog kojih je emitiranje kasnilo: za 12 epizoda, tvrdi, morao se naći adekvatan termin, jer to je tri mjeseca prikazivanja, a “programski budžet ima svoje zakonitosti i pravila”. Kunić također kaže kako serijal košta otprilike 1,5 milijuna kuna te da je, po gruboj procjeni, razlika između prvotno predloženih šest i ostvarenih 12 epizoda oko pola milijuna kuna. “Dakle, nema zabrana i bunkeriranja, nego samo programska procjena kada neki sadržaj kreće u emitiranje. Dodajmo i da je serijal završen u lipnju 2020.”, zaključio je Kunić.

Klasić odgovara pomirljivo, ali ne i snishodljivo: “Svakom režiseru je valjda najveća čast kada mu film i serija završe u bunkeru, i to je ujedno najbolja reklama. Neću sada ulaziti što se točno dogodilo, samo znam da je ova serija morala biti puno prije završena, i puno prije prikazana. Ali nije. I to ne zbog nas kao ekipe, nego zbog HRT-a”, kazao je Klasić za Hinu.

Kako bilo, zanimljiv je trenutak u kojemu je prikazivanje ipak napokon počelo, a postoje argumenti i za pretpostavku kako ne mora biti baš slučajno da se to dogodilo baš sada. Jasno je, naime, da je, s jedne strane, pučka rehabilitacija ustaštva u Hrvatskoj poprimila razmjere koji se više ne daju zauzdati, dok, u isto vrijeme, vladajuća koalicija desnog centra premijera Plenkovića, pod utjecajem srpskih predstavnika u njoj, traži način da to nekako ipak učini – ali sve to ide jako, jako sporo.

U siječnju ove godine, predsjednik Židovske općine Zagreb (ŽOZ) Ognjen Kraus inicirao je parlamentarni i društveni dijalog o zabrani ustaškog pozdrava, u kojemu sudjeluju predstavnici naroda žrtava NDH, antifašisti i većina stranačkih klubova u hrvatskom Saboru. Na prvom sastanku te inicijative, održanom 22. siječnja u Židovskoj općini Zagreb, “jednoglasno je zaključeno da se pristupi usuglašavanju zakonskog okvira za stavljanje u saborsku proceduru zakona o zabrani i kaznenom kažnjavanju upotrebe ustaških obilježja i znakovlja, nijekanja koncentracijskih logora smrti i veličanja ustaških zločina”.

Tuđman otvorio Pandorinu kutiju

Ta je inicijativa plod spoznaje hrvatskih Židova da se hrvatsko društvo ne uspijeva oduprijeti zlogukoj rehabilitaciji ustaštva, koja je započela još 1990, da posljednjih godina, paradoksalno, poprimi sve šire i šire razmjere. Pandorinu kutiju otvorio je nitko drugi doli Franjo Tuđman, koji je na Prvom općem saboru HDZ-a 24. i 25. veljače 1990. u Zagrebu izjavio ovo: “NDH nije bila samo puka kvislinška tvorba i fašistički zločin, već i izraz kako povijesnih težnji hrvatskoga naroda za svojom samostalnom državom, tako i spoznaja međunarodnih čimbenika – u onom slučaju vlade Hitlerove Njemačke, koja je na ruševinama Versajskoga krojila novi europski poredak – tih težnji Hrvatske i njenih geografskih granica. Prema tome, NDH nije predstavljala samo puki hir osovinskih sila, već je bila posljedak sasvim određenih povijesnih čimbenika.”

Ta Tuđmanova izjava otvorila je prostor negatorima i revizionistima svih vrsta koji su, u kombinaciji sa sustavnim uništavanjem, krivotvorenjem i blaćenjem oslobodilačkog nasljeđa partizanske borbe na čelu s Josipom Brozom Titom, uzrokovali da, tri desetljeća kasnije, polovina mladih u Hrvatskoj ne zna ništa o zločinima i genocidu NDH, a istodobno misli da su zločinci i ubojice bili – partizani. Istodobno, ustaški je pozdrav legaliziran kao natpis u grbu ratne jedinice proustaškog HOS-a (“Hrvatske obrambene snage”), koji je u prosincu 2016, u obliku spomen ploče poginulima u ratu 1991, čak postavljen na kuću u Jasenovcu, nedaleko mjesta ustaškog logora smrti, u kojoj je za NDH bilo zapovjedno logorsko mjesto. Ploča je, uz mnogo otpora, uklonjena tek desetak mjeseci kasnije, u ljeto 2017, i to – samo nekoliko kilometara dalje, uz cestu prema Novskoj.

Postoji stanovita nada da bi Klasićeva serija sve to mogla promijeniti. Ona će, bez sumnje, objektivnom metodom iscrpne historiografske kronologije prikazati kakvo je zlo uistinu bila NDH, te da današnja Hrvatska nema baš nijednog razloga da o tom razdoblju hrvatske povijesti misli išta dobro – uz iznimku, naravno, antifašističkog partizanskog otpora koji su ustašama, hrvatskim nacistima, pružili Titovi partizani. Zato se može pretpostavljati da je HTV – na nečiju sugestiju ili ne, manje je važno – termin prikazivanja “NDH” odabrao baš u vrijeme kada bi u Saboru mogla početi ozbiljnija zakonodavna rasprava o izmjeni Kaznenog zakona, s nakanom konačne kriminalizacije svih ustaških – čitaj, nacističkih – znamenja i simbola.

Ne bi bilo prvi put kada bi se tako nešto dogodilo: u siječnju 1979, na televiziji tadašnje Zapadne Njemačke prikazana je četverodijelna igrana serija Holokaust, redatelja Marvin J. Chomskog i scenarista Geralda Greena, snimljena godinu ranije u Americi. Procijenjeno je da je seriju, u ta četiri uzastopna dana prikazivanja, gledala polovina odraslih Nijemaca: dvadesetak milijuna gledatelja u petnaestak milijuna obitelji. “Izniman interes”, ocijenili su tada promatrači. Njemačka je javnost bila šokirana serijom, inače fikcionalnom pričom koju su vjerodostojni povjesničari i preživjeli Holokausta, poput Eliea Wiesela, ocijenili komercijaliziranom i plitkom, čak uvredljivom za preživjele žrtve. Usprkos tome, polučila je golem utjecaj: nakon svake prikazane epizode, povjesničari su u studiju odgovarali na pitanja gledatelja, kojih je bilo toliko da se sugovornici “nisu mogli nositi” s tolikom količinom pitanja “ljutitih ljudi koji su pitali kako se tako nešto moglo dogoditi”; Društvo za njemački jezik, pak, te je 1979. godine riječ “Holokaust” proglasilo riječju godine u Zapadnoj Njemačkoj.

Klasićev “NDH” nije holivudska komercijalna fikcija, nego iscrpno argumentirani dokumentarac, kojemu zasigurno nitko neće moći predbaciti da je plitak, i da banalizira ustaške zločine. Tim bi više ta serija mogla prerasti u važan poticaj koji bi hrvatsko društvo, iz pogubne letargije revizionizma i negacionizma, napokon trgnuo prema povijesnome osvještenju i prihvaćanju jednostavne povijesne istine: da su ustaše provodili zločin i zlo, a da su Hrvatsku, unutar Jugoslavije, od tog zla oslobodili Titovi partizani, otvarajući time put slobodi, nacionalnom samoopredjeljenju, pa i demokraciji. Učini li serija zagrebačkog povjesničara bar malen korak u tom smjeru, bit će to veliko postignuće. Jer, kao što smo se dosad već bezbroj puta uvjerili – Hrvatska, kada je o dobru riječ, nije Njemačka.

ajb.me

Continue Reading
Click to comment

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

SLOBODNA VOJVODINA

Kostreš: Naprednjački režim od Vojvodine napravio servis za kupovinu glasova

Predsednik Ligesocijaldemokrata Vojvodine (LSV) Bojan Kostreš ocenio je da naprednjački režim pravi od Vojvodine servis za kupovinu glasova.

Published

on

By

„Vest da je Pokrajinska vlada obezbedila pomoć u prehrambenim proizvodima za socijalno ugroženo stanovništvo u 37 opština na teritoriji Vojvodine samo je još jedna slika njihove nakaradne vlasti. SNS je od bogate i prosperitetne pokrajine napravio servis za kupovinu glasova“, naveo je Kostreš u saopštenju.

Napomenuo je da Vojvodina danas ima opštine koje spadaju u red devastiranih i najsiromašnijih u Srbiji, a 11 odsto stanovništva živi ispod linije siromaštva i da je među njima ima i gotovo 30.000 dece.

„Treba biti posebno nesposoban da se to učini od nekada bogatih sreda. Liga socijaldemokrata Vojvodine – Vojvođani će svojim programom „Na ravne časti“ ispraviti nepravdu prema Vojvodini, a decentralizacija će pomoći njen razvoj, ali i razvoj cele Srbije“, zaključio je Kostreš.

izvor: https://nova.rs/vesti/politika/kostres-naprednjacki-rezim-od-vojvodine-napravio-servis-za-kupovinu-glasova/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Nakon najave obnove, srušena kuća Mileve Marić u Rumi: Gradiće se nova

U Rumi je srušena kuća u kojoj je nekada stanovala naučnica Mileva Marić Anštajn, a na njenom mestu gradiće se nova spomen-kuća

Published

on

By

Ovo se desilo nakon što je, kako piše Danas, krajem februara najavljena obnova ove kuće koju je Opština Ruma dobila na poklon od privatnog vlasnika.

Međutim, teška mehanizacija je ovih dana objekat poravnala sa zemljom što je odmah pokrenulo raspravu, barem na društvenim mrežama, da li je baš moralo da se ruši do temelja.

Nova sekretarka za kulturu, javno informisanje i odnose sa verskim zajednicama Vlade Vojvodine i doskorašnja predsedica opštine Ruma, Aleksandra Ćirić Bošković, na društvenim mrežama je objasnila da drugog rešenja nije bilo, prenosi Danas.

Objekat se nije nalazio pod zaštitom Zavoda za zaštitu spomenika kulture i sa te strane nije postojala sporna situacija oko odluke o sveobuhvatnoj rekonstrukciji. Kuća je potpuno uklonjena i biće podignut nova, u fazama i u skladu sa vremenom i evociranjem perioda života i boravka porodice Marić. Plan je da naredne godine, kada obeležavamo 150 godina od rođenja Mileve Marić Ajnštajn, njena spomen-kuća otvori vrata i dočeka prve posetioce“, napisala je ona.

Struka je utvrdila, kako ističe, da je objekat u izuzetno trošnom stanju i da se ne može obnoviti.

Spomen-kuća koja se gradi treba da sadrži galerijski prostor, spomen sobu, prostor za promocije, projekcije, predavanja i depo.

izvor: https://www.021.rs/story/Info/Vojvodina/375508/Nakon-najave-obnove-srusena-kuca-Mileve-Maric-u-Rumi-Gradice-se-nova.html

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Članovi SNS učestvuju u kampanji fantomskih listi na izborima u Novom Sadu: Novi dokaz naprednjačke izborne prevare

Trend formiranja fantomskih lista pred izbore u Novom Sadu je ušao u završnicu, ali se i dalje, u minut do izbora, pojavljuju nove “političke nade”. Znatan deo njih, poput izvesnog “Garija”, vlaške stranke bez Vlaha, Slovačke lige osnovane pre mesec dana… su čak uspeli da dobiju izborni legitimitet zahvaljući tome što su predali svoje liste među prvima. Ipak, dobar deo njih zahvalnost duguju prvenstveno Srpskoj naprednoj stranci, koja je voljna da rentira čak i sopstvene članove

Published

on

By

Tako su u Novom Sadu pojedini naprednjaci za potrebe ovih izbora prešli na tuđe liste, gde se kotiraju kao “građanisti”, ali i vojvođanski republikanci.

Pokret „Sasvim druga priča“ prepoznatljiv je po tome što nema lidera, nema zvanično članstvo, nema političku platformu, niti stranački kontinuitet, već se aktiviraju isključivo pred izbore.

Ovo udruženje, registrovano na adresi poslastičarnice u centru Novog Sada ipak je među prvima predalo listu, na kojoj su se kao kandidati za odbornika našla i tri člana SNS: Slobodan M., Milan M. i Saša M.

Prema saznanjima Nova.rs, tri buduća odbornika Druge priče, čiji je moto “Grad građanima” zaposlena su u javno komunalnom preduzeću “Čistoća”.

U istom preduzeću rade i njihove stranačke i buduće skupštinske kolege Nenad D, Stanislava M, Dragan M, Snežana R. i Dejan K. čija su se imena takođe, sa stranačkog spiska SNS, nekako našla na izbornoj listi “Novi Sad glavni grad Vojvodine – pokret autonomija – Aleksandar Odžić”. Za razliku od “Sasvim druge priče”, Odžić je proklamovani vojvođanski “republikanac” i autonomaš tvrdih stavova, koji nipošto nisu “po sluhu” SNS.

Otud je još veće čudo što su na njegovoj listi našlo čak petoro naprednjaka koji su, uz to, prethodno svi bili članovi Pokreta obnove kraljevine Srbije. Iz ovog pokreta nisu želeli zvanično da komentarišu ovu svojevrsnu političku labilnost i međustranačku mobilnost svojih nekadašnjih članova, ali su potvrdili da su svi sa spiska svojevremeno bili članovi POKS, kao i da su ga napustili istog momenta kada je SNS preuzeo rukovođenje JKP “Čistoća”.

Kako je Nova.rs tada pisala, u Čistoći se pod pretnjom otkaza dogodio masovni “prebeg” iz POKS u SNS.

Na pitanje kako mu je pošlo za rukom da od nekadašnjih Dražinih četnika, a potom naprednjaka, sada napravi vojvođanske republikance, Odžić je pojasnio da “nije ni znao za njih”.

„Od novinara sam saznao da su oni članovi SNS, a da su prethodno bili članovi POKS. Pa bio sam i ja nekad član LSV, ne mora to ništa da znači … Iskreno, ja sam vodio računa o onima koji su mi među prvih 10 na listi, ostali su došli po preporuci dece, prijatelja …”, kaže Odžić za Nova.rs.

Kako je pojasnio, sporni SNS kandidati se nalaze na nižim mestima na njegovoj listi odbornika, tako da “ni ne postoji neka realna opasnost da se oni nešto pitaju i odlučuju”.

Na pitanje da li je, ipak, moguće da su nekadašnji fanovi kraljevine ipak iskreno postali vojvođanski autonomaši, sam Odžić odgovara skeptično, dodajući:

„Ali, ako su se zaista promenili, meni je to super“.

izvor: https://nova.rs/vesti/politika/clanovi-sns-ucestvuju-u-kampanji-fantomskih-listi-na-izborima-u-novom-sadu-novi-dokaz-naprednjacke-izborne-prevare/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

LSV: Ukinuti monopole i otimačinu jeftinih poljoprivrenih proizvoda

Nekada se u zrenjaninskoj prerađivačkoj industriji proizvodilo više hrane nego u Makedoniji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini zajedno

Published

on

By

Zrenjaninski odbor Lige socijaldemokrata Vojvodine – Vojvođani zatražio je danas uvođenje više mera kojima bi se poljoprivrednici i poljoprivreda stimulisali i razvijali, umesto da budu socijalna kategorija“.

Kako se navodi u saopštenju tog odbora, neophodno je nastaviti sa formiranjem relevantne berze poljoprivrednih proizvoda po svetskim standardima; razvijati prehrambreno konditorsku industriju; neophodno je po svaku cenu očuvati zdravu životnu sredinu po najvišim ekološkim standardima, subcencionisati poljoprivrednu proizvodnju, kao i ravnopravno i transparentno raspodeliti poljoprivredno zemljište.

„Naprednjaci su zarad svoje pohlepe otimačinom do ivice ambisa doveli zrenjaninsku poljoprivredu. 100 ha najplodnije zemlje prve klase su bez relevantne studije o uticaju i zagađenju životne sredine i zdravlje ljudi poklonili investitoru i izgradili potencijalno najvećeg zagađivača poljoprivrednog zemljišta, kinesku fabriku guma Linglong“, precizira se.

Podseća se i da su poljoprivrednicima smanjili subvencije „na nivo statističke greške“, kao i da su izgradnju auto-puta isplanirali na 4.000 hektara zemljišta prve i druge klase, umesto četvrte i pete klase.

Nekada se u zrenjaninskoj prerađivačkoj industriji proizvodilo više hrane nego u Makedoniji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini zajedno, navode iz LSV-Vojvođani, i upozoravaju da su danas poljoprivrednici socijalna kategorija.

„Uzrok takvog stanja je monopolsko tržište i otimačina poljoprivrednih proizvoda po jeftinim cenama, dok su u isto vreme repromaterijal i nafta preskupi. Namerno odugovlačenje pravljenja relevantne berze poljoprivrednih proizvoda i sređivanja tržišta odgovara naprednoj bahatoj vlasti koja aktivno učestvuje u osiromašenju poljoprivrednika“, poručuju iz ove stranke.

(Autonomija)

izvor: https://autonomija.info/lsv-ukinuti-monopole-i-otimacinu-jeftinih-poljoprivrenih-proizvoda/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Za pet godina stradalo 240 radnika u Srbiji, polovina na građevini – ko brine o teško povređenima

U proteklih pet godina u Srbiji je na radu, prema podacima Inspektorata za rad Republike Srbije, stradalo 240 radnika. U istom periodu – od 2019. zaključno sa 2023. godinom, na radu je teško povređeno njih 4.304. “U proseku oko 50 odsto poginulih radnika je u građevinarstvu”, kaže za N1 predsednik Sindikata radnika građevinarstva i industrije građevinskog materijala Srbije Saša Torlaković

Published

on

By

Samo u 2023. godini, Inspektorat za rad izvršio je 1.039 inspekcijskih nadzora povodom prijavljenih povreda na radu –  22 povodom smrtnih, a 18 povodom teških povreda sa smrtnim ishodom. Prema izveštaju Inspektorata, u 2023. godini na radu je teško povređeno 886 radnika, a 88 lakše.

Prema Izveštaju o radu Uprave za bezbednost i zdravlje na radu za 2023. godinu, na osnovu 13.406 izveštaja o povredama na radu koje su poslodavci dostavili Upravi, bilo je:

– 14 povreda sa smrtnim ishodom,
– 1.308 teških povreda,
– 612 teških povreda pri dolasku i odlasku sa posla i
– 11.472 lakih povreda.

„Svaka nesreća na gradilištu je predvidiva, ako izuzmemu višu silu, većina njih. I propisane su mere zaštite kojima bi se ti ljudi obezbedili“, rekao je Torlaković.

Radnik ima pravo da kaže – neću, opasno je

Do nesreća, kako kaže sagovornik portala N1, dolazi uglavnom zato što ljudi nisu obučeni da rade na gradilištu i ističe da radnik ima pravo da, ako vidi da je nešto opasno, da kaže ja neću da radim, ali on to ne kaže.

Razlozi za to su, navodi, strah od gubitka dnevnice, a često je reč o ljudima koji rade na „crno“.

Najčešće pogibije su na radu u dubini – kod iskopa temeljnih jama, zatim na radu na visini prilikom pada sa skale, takođe prilikom prolaska ispod tereta na gradilištu, ali i od strujnih udara.

Često na gradilištima postoji šesti nivo podizvođača i tu, kako kaže Torlaković imamo rad na crno.

„Često se dešavalo da su ginuli radnici prvog dana na poslu. Dovoljno je bilo da radnik potpiše jedan papir gde je upoznat sa opasnostima, a da nije prošao nikakvu obuku. Strane kompanije strašno vode računa o zaštiti na radu i tu je broj smrtnih slučajeva sveden na minimum. Kada na gradilištu imate podizvođeče i podizvođače podizvođača, tu dolazi do katarstrofalnih posledica“, kaže Torlaković.

Teško povređen radnik se zaboravlja

Teško povređeni radnik postaje briga i za porodicu i ne može da privređuje.

Poginulog čoveka ne možete da vratite u život, a ovi se ljudi (teško povređeni) zaboravljaju u smislu njihovog daljeg opstanka, ističe Torlaković.

Zašto se izbegava Zakon o osiguranju od povreda

„Zakon koji fali, a godinama se izbegava u Srbiji je Zakon o osiguranju od povreda i poslovnih bolesti“, kazao je Torlaković.

Prema njegovim rečima, on bi u potpunosti definisao ko kome plaća odštetu, kada i na koji način. Najbolji zakon, kako kaže imaju Austrijanci gde se radnici upućuju na lečenje sredstvima iz fonda koji finansiraju poslodavci, kaže Saša Torlaković.

„Kod nas se godinama izbegava taj zakon i to je neprimereno, ako hoćemo u EU i da vodimo računa o svakom čoveku… Od kada je trebalo da ugleda svetlost dana“, naglašava sagovornik portala N1.

Ko sve „može“, a ko radi na građevini

Torlaković podseća da je ranije na medicini rada postojao karton svakog radnika koji se pratio godinama i iz toga je moglo da se vidi nazadovanje u zdravlju.

„Danas poslodavci vode radnike na preglede privatno, ne sporim to pravo, ali medicina rada i praćenje zdravstvenog stanja radnika je najbitnija stvar“, smatra Torlaković.

„Vidim starce na gradilištu, dede, koji se jedva kreću… Zbog nedostatka radne snage“, zaključio je sagovornik N1.

A njih na gradilište teraju male penzije i borba za iole pristojan život.

izvor: https://n1info.rs/vesti/radnici-na-gradjevini/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Katalonci danas glasaju na regionalnim izborima: Jedan od kandidata i proterani separatista

Katalonci danas izlaze na regionalne izbore na kojima će birati između proteranog separatististe Karlosa Pučdemona i vlade koju predvodi Socijalistička partija

Published

on

By

Prema rezultatima predizbornih anketa, socijalistički kandidat Salvador Ila ima prednost nad tvrdokornim separatistima iz stranke Hunts i umerenijim rivalima iz stranke Eskera Republikana de Katalunja (ERC), koja trenutno upravlja bogatim severoistočnim španskim regionom, prenosi Rojters.

Kandidat Hunts je Pučdemon, koji je bio predsednik Katalonije tokom neuspelog pokušaja otcepljenja tog regiona od Španije 2017. godine, pre bekstva u Belgiju, kada se zakleo da će obnoviti pokušaj nezavisnosti.

“Danas smo jači, otporniji i odlučniji. Došlo je vreme za povratak“, rekao je u petak Pučdemon na završnom skupu kampanje u južnoj Francuskoj, blizu granice Katalonije.  Pučdemon se suočava sa sudskim procesom u Španiji zbog neuspelog pokušaja otcepljenja koji je izazvao ozbiljnu političku krizu.

izvor: https://www.021.rs/story/Info/Region-i-svet/375247/Katalonci-danas-glasaju-na-regionalnim-izborima-Jedan-od-kandidata-i-proterani-separatista.html

Continue Reading

Trending