Misija u koju su uprte oči sveta – kako izvući oko 20 miliona tona žitarica iz Ukrajine?
Rat u Ukrajini traje gotovo četiri meseca, ali pored žestokih borbi koje se sve vreme odvijaju na frontovima širom zemlje, on ujedno predstavlja i diplomatske i logističke izazove za sve svetske zvaničnike – ne samo ruske i ukrajinske
Rat u Ukrajini traje gotovo četiri meseca, ali pored žestokih borbi koje se sve vreme odvijaju na frontovima širom zemlje, on ujedno predstavlja i diplomatske i logističke izazove za sve svetske zvaničnike – ne samo ruske i ukrajinske. Naime, u visokim, višespratnim skladištima na obali Crnog mora, u ukrajnskoj luci Odesa, nalaze se silosi puni pšenice koji su zarobljeni sve vreme dok rat u ovom delu Evrope besni više od 100 dana. Sve oči sveta uprte su upravo u uspeh misije koja treba da pruži odgovor na pitanje “kako izvući oko 20 miliona tona žitarica iz Ukrajine” koje delovi sveta željno iščekuju uznemireni predviđanjima UN o “gladi i nestašicama”.
Da je problem sa nestašicom hrane u svetu veliki i to upravo zbog rata u Ukrajini piše i Gardijan koji navodi da je ova zemlja zapravo peti po veličini izvoznik žitarica u svetu. Dokaz za to je da samo jedna metalna konstrukcija, koja se nalazi u luci u Odesi, sadrži četvrt miliona tona žitarica.
I dok je neizvesno šta će biti sa lukom u Odesi, u Moskvi kažu da su u ukrajinskim lukama Berđansk i Marijupolj uklonjene mine koje su zapravo i bile glavna prepreka da žitarice izađu iz zemlje, kao i da su spremne da nastave sa isporukom. Izvoz žitarica iz Ukrajine bio i jedna od glavnih tema jučerašnjeg susreta ministara spoljnih poslova Sergeja Lavrova i Mevluta Čavušoglua u Turskoj, koja i inače i dalje održava dobre odnose i sa Kijevom i sa Moskvom, pokušajući da igra i ulogu posrednika.
Samo jedna od tih metalnih konstrukcija u Odesi predstavlja i nešto više od jedan odsto od procenjenih 20 miliona tona žitarica koja je zarobljena u Ukrajini i to od početka ruske invazije. Još stotine ovakvih silosa, piše Gardijan, “raštrkano” je po ratom zahvaćenoj zemlji. Glavni problem je i taj što su svi ovi silosi gotovo do vrha puni prošlogodišnje žetve, dok se nova polako bliži.
Naime, prema pisanju britanskog lista, jedan od glavnih problema koji može da tek da eskalira je taj što za nešto više od mesec dana počinje nova žetva, kada će farmeri polako krenuti da sakupljaju preostalu pšenicu. Ona će nakon toga morati da pronađe svoj put do ukrajinskih silosa koji su već sada poprilično puni. Paradoks je u tome što za sve to vreme svetska inflacija raste, rat je blokirao izvoz, a rafovi po prodavnicama širom sveta sve su prazniji i pospešuju krizu po pitanju hrane.
Neslaganje ruske i ukrajinske strane oko daljih koraka
Činjenica je da su obe strane svesne okolnosti u kojima su se našle. Međutim, i dalje je kočnica u diplomatskim razgovorima, a susret Lavrova i Čavušoglua u Ankari jedan je u nizu pokušaja da se ovo pitanje razreši. Ipak, nakon sastanka, stvari se i dalje nisu pomerile sa mrtve tačke. Lavrov i Čavušoglu su nakon sastanka saopštili da su se uskladili da bi dalji plan u rešavanju ovog pitanja mogao da bude pokretanje ukrajinskog koridora za izvoz žitarica.
Čavušoglu je rekao da je Turska spremna da posreduje u obnavljanju razgovora između Moskve i Kijeva uz posredovanje UN u Istanbulu. Međutum, Lavrov je dao nešto skeptičniju izjavu kada je rekao da veruje da bi ovakav sastanak pre bio simboličan nego što bi stvarno rešio pitanje zarobljenih žitarica. On je rekao da je na Ukrajini da reši problem isporuka žitarica deminiranjem svojih luka i da nije potrebna nikakva akcija sa ruske strane, jer je ona već preuzela neophodne obaveze. Naveo je i da je glavni problem taj što je ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski “kategorički odbio” da reši ovaj problem.
Nakon sastanka se oglasio i portparol Kremlja Dmitrij Peskov koji je, s druge strane, rekao da globalne sankcije Rusiji moraju da budu ukinute da bi i ruske žitarice bile isporučene na međunarodna tržišta.
Posle izjave Lavova, oglasila se i druga strana – regaovalo je ukrajinsko ministarstvo spoljnih poslova. Ovim povodom je portparol ministarstva spoljnih poslova Oleg Nikolenko napisao na Tviteru da je stav njegove zemlje jasan i da ne veruje u navode da ruska strana ne bi iskoristila situaciju.
“Reči Lavrova su prazne. Ukrajina je jasno iznela svoj stav o morskim lukama: Potrebna je vojna oprema da bi se zaštitila obala i misija mornarice koja bi patrolirala izvoznim rutama u Crnom moru. Rusiji se ne može dozvoliti da koristi koridore žitarica za napad na južnu Ukrajinu”, napisao je on.
Lavrov’s words are empty. Ukraine has made its position on the sea ports clear: military equipment is required to protect the coastline and a navy mission to patrol the export routes in the Black Sea. Russia cannot be allowed to use grain corridors to attack southern Ukraine. pic.twitter.com/sWlNNrjTFj
I sam ukrjainski predsednik Volodimir Zelenski nedavno je potvrdio i dalje aktuelan stav svoje zemlje, rekavši da je svestan razmera šta bi moglo da se desi ukoliko se ne krene sa većim izvovozom žitaraica, navodeći da bi u suprutnom do jeseni u ovoj zemlji moglo da bude “zarobljeno” čak 75 miliona tona žitarica. Međutim, Zelenski je naveo i da je njihov stav da bi najveća garancija bezbednog prolaska žitarica preko mora moglo da bude jedino njihovo oružje.
Ukrajinska strana takođe smatra da je kriza u snabevanju sveta hranom, ruska odgovornost. Ovo pokazuje i nedavna izjava zamenika ukrajinskog ministra za privredu Tarasa Kačke koji se ovim povodom oglasio na jednoj od drštvenih mreža.
“Davanjem izjava unapred o postizanju sporazuma, Rusija nastoji da prebaci odgovornost na Ukrajinu za poremećaj u snabdevanju”, napisao je Kačka i dodao da “ostaje činjenica da je prehrambenu krizu veštački stvorila Rusija i isključivo Rusija”.
Slična mišljenja stižu i iz Evrope. Predsednik Evropskog saveta, Šarl Mišel, je iz Strazbura poručio da Rusija koristi hranu kao oružje u ratu i optužio Kremlj da je isključivi krivac za globalnu nestašicu hrane, poskupljenja i glad u svetu, a predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen upozorila je da se svet suočava sa “kombinacijom više kriza” i da milioni ljudi širom sveta neće biti u mogućnosti da priušte osnovne potrebe uključujući i 275 miliona onih koji će biti u riziku od gladi.
Za to vreme, ruski ministar odbrane Sergej Šojgu rekao je da luke u Marijupolju i Berđansku rade normalno kao i da su spremne da transportuju žito.
“Deminiranje luke u Marijupolju je završeno. Funkcioniše kao i obično i primila je prve teretne brodove. I luka u Berđansku počela je sa radom”, rekao je on za TASS.
Međutim portparol Kremlja Dimitrij Peskov kaže da dalje je neizvesno hoće li biti nastavljen izvozv iz luke Odese
Posrednici i skeptične procene
Mnoge svetske sile i organizacije pokušavaju da se uključe u pronalažene rešenja, a među njima su Ujedinjene nacije koje teže da posreduju u dogovoru sa Rusijom po ovom pitanju.
Politiko piše i da su u ovom slučaju zvaničnici i zakonodavci iz administracije američkog predsednika Džoa Bajdena po ovom pitanju veoma skeptični.
Kako navodi portal, njihov primarni razlog za pesimizam su nedavni komentari ruskog predsednika Vladimira Putina i ruskih zvaničnika koji sugerišu da će ublažiti blokadu ukrajinskih luka ako, u zamenu, Zapad ukine svoje ekonomske sankcije Moskvi. Jedan američki zvaničnik opisao je predlog Moskve kao “diplomatiju iznuđivanja” i rekao da SAD neće pristati na sporazum koji bi ukinuo bilo kakav ekonomski pritisak na Kremlj.
Svaki dogovor kojim bi se dozvolilo Ukrajini da izvozi žitarice, uoči žetve letnje pšenice, bio bi veliki napredak, a američki zvaničnici i globalna preduzeća pomno prate pregovore Rusije sa UN. Sve vreme, generalni sekretar UN Antonio Gutereš pokušava da postigne dogovor koji bi obezbedio da ukrajinski i ruski tovari hrane i đubriva bezbedno dospeju na strana tržišta.
Veliki izazovi
Osim velikih diplomatskih napora, u spašavanju ukrajnskog žita poseban faktor je i logistički izazov. S obzirom na velike količine, većina ukrajinske hrane uvek se transportovala morem, a ne putevima i železnicom. Zbog toga je u fokusu diplomatskih pregovora upravo luka u Odesi.
Takođe, to je jedan od razloga zbog čega i Turska, prema pisanju Gardijana, ima posebnu ulogu u ovim pregovorima jer ova zemlja ima veliku vlast nad pomorskim saobraćajem koji ulazi i izlazi iz Crnog mora.
Međutim, potrebno je rešiti nekoliko problema kako bi se osigurao siguran transport ukrajinskih useva, i to mimo međunarodnih sporazuma, i on podrazumeva kapacitete bordova koji bi prevozili hranu kao i dostupnost osiguranja.
Kada je pokrenula invaziju, Rusija je blokirala crnomorske luke u Ukrajni uključujući i Odesu, tako što je sprečavala da bilo koji brod napusti ili uđe u luku. Osim toga, okolne vode takođe su pune mina, pa je zbog toga deminiranje vode neophodno kako bi bilo koji koridor za izvoz žita funkcionisao.
Zatim, potrebno je pronaći flotu plovila za transport žitarica. Poljoprivredna roba se kreće između kontinenata u brodovima za takozvani rasuti teret, koji bi mogao da primi čak 50.000 tona, i koji bi se nalazio u nekoliko velikih odeljaka u prtljažniku broda. Ukoliko bi se transportovalo oko 20 miliona tona žitarica, bilo bi potrebno oko 400 odgovarajućih brodova.
Međutim, stručnjaci za Gardijan kažu da dostupnost brodova ne bi trebala da bude ograničavajući faktor, i pored činjenice da bi oni trebalo da se preusmere ka Crnom moru, što nije lak posao. Maria Didukh, dirktorka Ukrajinskog nacionalnog agrarnog foruma navodi da je pre rata, više od 90 odsto celokupnog ukrajinskog poljoprivredno-prehrambenog izvoza obavljano morem. Ona objašnjava da je drugačiji vid transporta dosta zahtevniji.
“Razvijali smo alternativne rute za izvoz, uključujući železnicu, kamione i neke dunavske luke u Rumuniji. Železnicom ili kamionom je skuplje, duže i imamo jako malo kapaciteta. Za nas je to neostvarivo”, rekla je ona.
Objašnjava da je i sa železnicom problem ispunjen takođe logisitčkim izazovima, jer ukrajinska mreža ima, poput Rusije, nešto širi kolosek, odnosno udaljenost između dve šine dok je njihova konstrukcija u evropskim zemljama pout Poljske i Rusije drugačija. To bi značilo da se žito koje se prevozi železnicom mora istovariti i prebacivati u drugi voz kada stigne do evropskih granica Ukrajine.
Marton (LSV): Ne zaboraviti zločin proterivanja Hrvata iz Hrtkovaca, da nam se zlo ne bi ponovilo
Portparol opozicione stranke Lige socijaldemokrata Vojvodine – Vojvođani (LSV) Aleksandar Marton podsetio je večeras da je na današnji dan 1992. godine počelo proterivanje Hrvata iz mesta Hrtkovci u Sremu i poručio da se taj zločin mora pamtiti, “da nam se zlo ne bi ponovilo”
Marton je u saopštenju za javnost podsetio da je 6. maja 1992. godine u Hrtkovcima održan skup Srpske radikalne stranke na kom je lider te ultarnacionalističke partije Vojislav Šešelj pročitao imena 17 viđenijih seoskih Hrvata, kojima je javno poručeno da se moraju iseliti, jer će u protivnom biti proterani.
Maja meseca 1992. započela je kampanja zastrašivanja, premlaćivanja i ubistava, koja je za posledicu imala progon više od 40.000 sremskih Hrvata ili oko 85 odsto članova te zajednice, naveo je Marton.
Podsetio je da je takva politika imala epilog u pravosnažno izrečenoj kazni Vojislavu Šešelju za podsticanje progona, deportacije i prisilno raseljavanje, te prisilno premeštanje Hrvata u Sremu.
“LSV je od početka ratova devedesetih godina stala u odbranu ugroženih komšija. Zato smo i sami progonjeni. Ovo moramo pamtiti, da nam se zlo ne bi ponovilo”, poručio je Marton.
Nastavlja se sistematsko uništavanje svega što podseća na Vojvodinu.
Boško Palkovljević Pinki poginuo je kao partizan u Drugom svtskom ratu 10. juna 1942. Imao je svega 22 godine
Iako i danas neke škole, ulice, jedna kasarna u Sremskoj Mitrovici i čuvena sportska hala u Zemunu nose naziv Pinki, o ovom narodnom heroju retko se govori
Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara: SVM ne nudi rešenja, već je deo problema
Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara (DZVM) ocenjuje da Balint Pastor, predsednik Saveza vojvođanskih Mađara (SVM), pokušava da predstavi ovu stranku kao samostalnu političku snagu, dok u stvarnosti ostaje verni saveznik Srpske napredne stranke (SNS)
“Pastor tvrdi da SVM ne ulazi u Vučićev Pokret za narod i državu, ali i dalje sledi politiku SNS-a u svim ključnim pitanjima. Očigledno je da je njihova ‘samostalnost’ samo forma, dok je suština u bespogovornom sprovođenju volje Aleksandra Vučića”, smatraju u DZVM-u.
Oni dalje ocenjuju i da Pastorova izjava da SVM ne traži ministarske funkcije, već želi da zadrži uticaj kroz državne sekretare zapravo predstavlja pokušaj da se održi distanca od SNS-a i odgovornosti koje nosi učešće u vlasti, ali “upravo su ti ‘niži nivoi vlasti’ došli u fokus kada se govori o korupciji i lošim odlukama”.
Iz DZVM-a podsećaju da su upravo u nadležnosti državnog sekretara iz SVM-a bili troškovi izgradnje železničke pruge Novi Sad – Kelebija, koji su porasli za 87 miliona dolara, te da se srušila i nadstrešnica na stanici u Novom Sadu.
“Umesto da preuzme odgovornost, SVM i dalje sprovodi politiku SNS-a, a kada se pojave problemi, beži od odgovornosti. Politika ‘mi bismo, ali da ne uđe’ je prepoznata i više vam neće proći”, poručuju.
Oni su se takođe osvrnuli i na, kako kažu, Pastorovu relativizaciju problema manjinskih prava u vezi s nedostatkom višejezičnih natpisa na železničkim stanicama, što “dodatno potvrđuje da je SVM odavno odustao od borbe za interese vojvođanskih Mađara”:
“Umesto da zahteva poštovanje Zakona o službenoj upotrebi jezika i pisma, on se poziva na probleme u drugim državama. Ovo nije zaštita manjinskih prava, već otvorena kapitulacija pred kršenjem zakona”.
Na kraju, nazivanje građanskih protesta „anarhijom“ i „glasnom manjinom“, zaključuju iz Demokratske zajednice vojvođanskih Mađara, pokazuje da je SVM potpuno na strani režima.
“Umesto podrške građanima koji se bore za pravnu državu, oni štite korumpiranu vlast i svoje privilegije. SVM ne nudi rešenja, već je deo problema – vreme je da prestanu da obmanjuju javnost”, poručuju iz DZVM-a.
Državljanka Hrvatske podržala studente, pa proterana iz Srbije: Ima sedam dana da preseli život i porodicu
Državljanki Hrvatske Arien Stojanović Ivković, koja je u Beogradu završila Medicinski fakultet, zaposlila se, udala i zasnovala porodicu, srpske vlasti su odlučile da uskrate gostoprimstvo posle 12 godina života u srpskoj prestonici, proteraju je iz zemlje i zabrane ulazak na godinu dana. Za preseljenje svog celokupnog života dobila je rok od sedam dana
Arien Stojanović Ivković je u Beogradu završila Medicinski fakultet, zaposlila se i udala za srpskog državljanina sa kojim ima malo dete. Duže od deceniju živi u srpskoj prestonici i nikada do sada nije imala problema sa svojim boravkom.
Sve do 8. aprila ujutro kada ju je pozvao inspektor iz Uprave za strance i pozvao da dođe u prostorije policije, uveravajući je da je s njenim boravkom sve u redu.
Arien za N1 kaže da ju je u policiji sačekalo više inspektora, među kojima je bio i onaj s kojim je razgovarala. Na licu mesta joj je uručeno rešenje kojim se ukida ranije odobren privremeni boravak i zabranjuje ulazak u Srbiju na godinu dana, odnosno do 8. aprila sledeće godine.
Ona dodaje da je time prestala da važi i radna viza koju je imala za rad u Srbiji.
U obrazloženju se šturo navodi da je “organ nadležan za zaštitu bezbednosti Republike Srbije dostavio procenu da boravak državljanke Hrvatske Ivković Stojanović Arien predstavlja neprihvatljivi bezbednosni rizik”.
MUP se za donošenje ovakve odluke pozvao na član 66. stav 1 Zakona o strancima, kojim se predviđa da strancu može da se ukine dozvola privremenog boravka i zabrani ulazak u zemlju ako se naknadno sazna da “postoji jedan ili više razloga propisanih za odbijanje zahteva za privremeni boravak”.
Po čemu je tačno bezbednosni rizik mlada lekarka koja radi u osiguravajućoj kući na proceni štete nastale usled telesnih povreda – ni sama ne zna. Kaže da joj se život svodi na posao, vrtić, dete, porodicu i odlazak na poneki veći studentski protest – ako stigne.
A upravo u tom protest, sagovornica N1 vidi mogući razlog za njeno proterivanje. Kaže da je studente, njihove zahteve I proteste podržala ne samo na ulici, već i na svojim društvenim mrežama. Dodaje da je na Instagramu kao lekar osudila ulazak predsednika Aleksandra Vučića u jedinicu intenzivne nege i dodirivanje bez rukavica povređenih u požaru u Kočanima.
Srpska policija Arien je dala rok od sedam dana da napusti zemlju i rok od 15 dana da uloži žalbu, s tim što žalba ne odlaže izvršenje rešenja.
Time je ova žena primorana da napusti grad u kojem živi duže od decenije, a njena mlada porodica će biti rasturena.
“Možda ću ostati bez posla, možda ću morati da odvedem dete sa sobom, što znači da neće viđati oca, ići u vrtić”, navodi Arien u razgovoru za N1.
Zbog zabrane ulaska u zemlju, neće moći da dovodi dete, koje je dvojni džavljanin, u posetu porodici u Srbiji, već će kontakti zavisiti isključivo od njihove mogućnosti da dođu u Hrvatsku.
Naša sagovornica se obratila za pomoćAmbasadi Republike Hrvatske u Beogradu, a najavila je i žalbu na pomenuto rešenje srpskih službi bezbednosti.
Kako nezvanično saznajemo, Arien nije usamljen slučaj i više hrvatskih državljana je umesto dozvole za privremeni boravak dobilo zabranu ulaska u Srbiju.
N1 se ovim povodom obratio MUP-u Srbije, ali do objavljivanja ovog teksta odgovor nismo dobili.
LSV: Stefanović naredio hapšenje Olenika posle gostovanja na N1
Stranka Vojvođani-LSV saopštila je da je glavni javni tužilac Višeg javnog tužilaštva Nenad Stefanović naredio hapšenje Aleksandra Olenika nakon gostovanja na TV N1
„Glavni javni tužilac Nenad Stefanović naredio je hapšenje Aleksandra Olenika, potpredsednika LSV, posle njegovog gostovanja na N1srbija u toku kog je izneo podatke o pucanju zvučnim topom na građane. Srećom, ovo „uputstvo“ nije primenjeno. Za sada“, navodi se u saopštenju stranke.
„Danas je tužilaštvo, prvi put od 15. marta, počelo da saslušava ljude i uzima izjave ljudi koji su imali zdravstvene probleme zbog upotrebe neke vrste soničnog, zvučnog oružja“, istakao je advokat i potpredsednik Lige socijaldemokrata Vojvodine Aleksandar Olenik tada za N1. Dodao je da se „prvi put posle negacija i pretnji da će biti hapšeni oni koji pominju zvučno oružje – tek danas počinje sa izjavama žrtava koje imaju lekarske nalaze“.
Ono što je prethodilo velikom protestu koji se odžao u Beogradu 15.marta je već poznato u celom svetu: sa jedne strane imali smo nasmejanu Srbiju, studentske marševe… dok se toj Srbiji suprostavio režim svakodnevnim pretnjama, širenjem straha i na sam dan protesta dovoženjem tenkova u predgrađa, zaustavljanjem saobraćaja u zemlji i glavnom gradu, skupljanjem naoružanih maskiranih kriminalaca u Pionirskom parku
Protest je pokazao da studente i građane motiviše želja za slobodnom, demokratskom Srbijom u kojoj institucije funkcionišu u skladu sa Ustavom i zakonima! Taj dan je potpuno demaskirao režim Aleksandra Vučića i pokazao je da se oni boje pravde i istine, kao i da na svaki način pokušavaju da spreče saznanje o njihovom činjenju i negiraju svoju odgovornost za pad nadstrešnice u Novom Sadu i smrt 16 ljudi, za upotrebu ‘zvučnog topa’, da lažu javnost o ispunjenju studentskih zahteva ili da proizvode lažne vesti poput one da je u Odžacima vođa studentskog protesta pucao i ranio jednog naprednjaka! Sam Vučić pokazuje u svojim nastupima, koje sada ima i po nekoliko dnevno, da svoj položaj doživljava kao svoju životnu sudbinu, čak pokazuje i crtu nenormalnosti gde na samu državu gleda kao na ličnu svojinu!
Režim je, tog dana, planirao nasilje, čak je želeo da toliko kulminira da dođe i do žrtava! Oni bi to nazvali ‘pokušajem Majdana’! Na delu je bio otvoreni državni terorizam! Sada su se spremili da urade u centru Beograda ono što su već pokušali u Banjskoj na Kosovu! Okidač za nasilje je trebala biti zloupotreba, u Srbiji, zabranjenog ‘zvučnog topa’ (sonic weppon)! U javnosti Srbije više nema dileme da je neka vrsta tog oružja upotrebljena i da je to uradila policija Srbije! Ja sam skeptik prema tom scenariju iz prostog razloga što je srpska policija toliko korumpirana i razjedinjena, klanovski podeljena, da bi se do sada saznalo i ko je pucao, sa kog mesta i iz kog oružja! Još 16.marta dobio sam informaciju da je zloupotreba izvršena sa krova Ruskog doma i da je na građane pucano iz ruske verzije Vortex ili ring-gun topa!
Mesto je savršeno za upotrebu, zbunjuje jer je zvuk morao da se odbijeod zgrade predsedništva u oba pravca ulice kralja Milana – ka Terazijama i Slaviji! Niko se ne bavi, osim mene, s tim scenarijem, a iz dana u dan je sve veća mogućnost da se upravo to dogodilo! Ogromna većina stručnjaka koja je analizirala dostupne snimke govori upravo o Vortex ili sličnom topu, organizacija Earshot to tvrdi, a i sama kompanija Genasys, koja je proizvođač lrad450 topova koje poseduje Srbija, u svom demantiju govori da je zvuk sa snimaka proizveden ring-gun topom, a ne njihovim! Vučić samouvereno zove FSB, FBI i EU da pošalju stručnjake u Srbiju i utvrde istinu! Naravno, on zna da FSB sebe neće optužiti, a da ostali ne mogu da utvrde istinu jer ne mogu da uđu u Ruski dom i izvrše istragu! Istovremeno, Vučić i Vulin se otvoreno zahvaljuju Rusiji što im je pomogla tog dana i što redovno sarađuju u naporima da spreče ‘obojenu revoluciju’! Srećom, neverovatna prisebnost i pamet studenata je sprečila da se ostvari Vučićev naum! Oni su minut posle haosa koji je nastao upotrebom zvučnog topa objavili da je protest završen i da se vraćaju na svoje fakultete! Tada se dogodilo nešto potpuno neverovatno, nekoliko stotina hiljada građana koja je na protest došla da bi videla leđa ovom režimu ih je poslušala i razišla se – Srbija je jasno rekla: srušićemo ga gandijevski – bez nasilja! Ta saradnja je iznenadila Vučića i ‘skinula ga golog’! Sve što mu je sada preostalo je otvorena diktatura ili gubitak vlasti!
Najvažnije poruke protesta 15.03. su:
– Da je zbog masovnosti skupa režim izgubio legitimitet
– Da nasilje na kojem režim insistira više ne prolazi – STRAHA VIŠE NEMA
Evropski mediji sve više pišu o protestu i o srpskim studentima, nazivaju ih čak i evropskom avangardom! Vucic i njegov režim su pod baražnom paljbom, sada ga neki čak otvoreno nazivaju diktatorom! Ti mediji, ali i mnoge evropske vlade, kao i sam EU parlament traže od EU komisije da se uključi u problem i pomogne građanskoj Srbiji da se izbori za evropsku budućnost, koja je sa Vučićem nemoguća! Dok pišem ovaj tekst odvijao se i završen je hitan sastanak u Briselu koji su Vučiću zakazali Ursula von der Leyen I Antonio Costa! Njihovi kratki i jasni postovi na društvenim mrežama bez održane konferencije za medije govore da je Vučić imao neprijatan sastanak! Insistiranje na ubrzanju reformi u pravosuđu, izbornom zakonodavstvu, slobodnim medijima i borbi protiv korupcije u stvari kažu: ispuni studentske zahteve! Na zalost do pro-evropske prelazne vlade još uvek nismo došli samo iz razloga što niko u Srbiji to ne traži od EU! Istovremeno, Evropski sud za ljudska prava je postavio Srbiji pitanja o upotrebi zvučnog topa i zahteva odgovore do 31. ovog meseca! Sve ovo jesu ozbiljni pritisci na Vučića! Od reči, znam da su dela EU mnogo opasnija za režim, ali njih građani Srbije teže vide. Ta dela su: ne otvaranje klastera u pregovorima, ne primanje Srbije u SIPA, kao i ne puštanje novca za rast BDP! Srbija je zbog toga u ozbiljnom problemu, od početka godine je morala da pozajmi čak 3 milijarde evra kako bi ispunila budžetske obaveze!
Da li će Vučić ispuniti zahteve? Neće!!! Ispunjenje bi značilo njegov pad, ali i probleme sa slobodnim i nezavisnim sudovima u Srbiji zbog svega što je činio kao apsolutni vladar! Svako normalan bi se obeshrabrio posle pola miliona okupljenih na protestu! Medjutim, on nastavlja sa lažima, podizanjem tenzija, preti svima – profesorima, univerzitetu, prosvetnim radnicima, policiji, tužilaštvu, studentima, opoziciji, medijima… Pokušava da napravi politički pokret kojim želi da zamaskira SNS, kao da su ljudi ‘veverice’, pokušaće i da formira novu vladu sa što je manje političara u njoj!
Sve to mu je pogrešna taktika! On više i ne može da ima pravu taktiku, samo može da kupi još koji dan na vlasti. Zato će narednih dana, kada bude bio zakazan novi protest, pola miliona okupljenih građana lako prerasti u milion!