Linglong godinu dana kasnije: Najbolji primer najgore prakse
I godinu dana nakon objave teksta o nehumanim uslovima života i rada vijetnamskih radnika na gradilištu kineske fabrike guma Linglong, nema dovoljno zvaničnih podataka o tome šta se zapravo događalo mesecima u industrijskoj zoni „Jugoistok“ na obodu Zrenjanina. Zato događaje koji su obeležili proteklu godinu u krugu fabrike Linglong za ovaj tekst VOICE-a sagledavaju oni koji su u njemu direktno učestvovali
„Vi ste mali portal koji je izneo ogromnu priču i alarmirao čitavu javnost što je super jer, nadam se, može da posluži i drugima i da ih motiviše da u sličnim situacijama rade na sličan način, odnosno da budu brzi, profesionalni i da budu zapravo beskompromisni. Mislim da smo puno lekcija naučili, ali da u finalu još uvek čekamo da vidimo da li će se nešto dogoditi“, kaže za VOICE Danilo Ćurčić, programski direktor Inicijative za ekonomska i socijalna prava A11.
Danila Ćurčića u svom sećanju pominje i Ksenija Pavkov, novinarka N1, čiji je prvi izveštaj o nehumanim uslovima života i rada vijetnamskih radnika prenelo više od 30 evropskih i svetskih televizija.
„Novembra prošle godine Danilo Ćurčić je opisao industrijsku zonu Zrejanina kao ‘pakao na zemlji’. Čini mi se da njegovo iskustvo najbolje sublimira i moj prvi utisak prilikom prvog susreta sa vijetnamskim radnicima angažovanim na gradilištu Linglonga. I pored toga što sam prethodno pročitala tekst o uslovima u kojima ljudi tamo žive, ništa nije moglo da me pripremi na ono što sam zatekla. Četiri stotine ljudi tamo je živelo u uslovima nedostojnim čoveka, praktično u statusu robova, I to sve na manje od 100 kilometara od Beograda. A opet, bili su potpuno nevidljivi dok im mediji nisu dali glas, priča je ubrzo postala priča broj jedan u svim profesionalnim medijima, veliki broj novinarskih ekipa sjatio se u Zrenjanin i u jednom trenutku sam imala utisak, bilo je entuzijazma, da će to da promeni stvari, da će pritisak javnosti da učini svoje. Ispostavilo se da ipak neće – da su institucije do danas ostale potpuno neme, da su sve krivične prijave koje su podnosile nevladine organizacije i dalje “na čekanju”, da je bez efekta ostao i međunarodni pritisak. Danas, posle svega, u stiuaciji smo da su se svi Vijetnamci vratili svojim kućama i porodicama, neki bez obećane zarade koja je bila i motiv da dođu da rade na drugi kraj sveta, a da čitava priča, koja je obišla globus, nema nikakav epilog: za gruba kršenja ljudskih, radnih i drugih prava niko nije odgovarao. I nažalost, ne deluje da će to u skorijoj budućnosti da se promeni – plašim se da bi ovo mogla da ostane tek jedna kap u moru nikad rešenih afera aktuelne vlasti”, ispričala je Ksenija Pavkov za VOICE.
Ksenija Pavkov, Nataša Kovačev, Ivana Gordić Perc – novinarke koje su dale glas nevidljivim ljudima
Mirjana Mitić, konsultantkinja ASTRA tima za podršku žrtvama trgovine ljudima, pošto je pogledala prilog na televiziji, pripremila je terensku posetu kampu. Tog nedeljnog jutra trebalo je da uspostavi komunikaciju sa radnicima i pribavi odgovore na veliki broj pitanja.
„Međutim, kada ugledate četrdesetoro ljudi koji ručaju na podu jer nema stolova ni stolica, odgovorima na pitanja sam samo potvrdila očiglednu stvar – radnici su žrtve radne eksploatacije. Prva poseta je trajala preko tri sata, praćena mirisima gasa iz neobezbeđenih plinskih boca i smrada obližnje bare u koju su se izlivale fekalije. Uspeli smo da pružimo prostor i vreme svakom radniku da iznese probleme sa kojima se suočava“, seća se Mirjana Mitić u izjavi za VOICE
„Razvoj“ države na uštrb građana
Prema rečima svih sagovornika, investitori krše širok spektar prava, od osnovnih ljudskih do zaštite prirode. Danilo Ćurčić objašnjava da u Srbiji sada vidimo model razvoja u kojem investicije dolaze i privlače se bez obzira na standarde koji postoje. To utiče i na standarde koji se tiču radnih prava, položaja radnika, zaštitu radnika, zarade, sve ono što su sindikalno organizovanje i sindikalne borbe koje treba da postoje u tim situacijama. Najugroženija grupa stanovništva prepuštena je sama sebi.
Što se tiče epiloga u Linglongu, kaže da je utisak da se puno pričalo o tome, da je puno bilo u medijima, da je dobro dokumentovano: imamo fotografije, izjave, video snimke, svu moguću dokumentaciju.
„Ali, kada vidimo da je to investicija koja je politički jako važna vladajućoj partiji, predsedniku koji je izašao i rekao kako njemu nije jasno i zašto inspekcije izlaze na teren, to je bio signal svim drugim institucijama u sistemu da ne rade svoj posao, odnosno da okrenu glavu na drugu stranu i da puste da se čitav slučaj zataška, što se zapravo i dogodilo. Srbija čak nije ni pred UN institucijama koje su joj se obratile u vezi sa situacijom u Linglongu odgovorila na pitanje šta se dogodilo. Kina jeste, Vijetnam jeste, Srbija je odlučila da ne odgovori na ta pisma u kojima se postavlja pitanje šta se zaista dogodilo. U suštini, pokušava se da protokom vremena čitav slučaj padne u zaborav. Mislim da svi aktivisti i pravnici koji su vezani za ovaj slučaj rade na tome da slučaj vijetnamskih radnika dobije sudski epilog. Da li će se to i desiti – zavisi od jako puno faktora. Ono što je važno i što je neka vrsta optimizma je da nam je slučaj Linglong pokazao kako u budućnosti stvari mogu da izgledaju i da nas je pripremio za slične situacije koje će se dešavati. Čini mi se da smo sada pripremljeniji i spremniji na slične situacije u nekim drugim kontekstima jer je neminivno da će stvari tako izgledati“, kaže Ćurčić.
Danilo Ćurčić: Nakon predsednikove izjave, institucije su okrenule glavu od radnika
„Jako sam razoračarana sistemskom ćutnjom, ograđivanjem i neadekvatnim reagovanjem institucija“, kaže Mirjana Mitić.
„Sećam se razgovora sa zaposlenim iz jedne od nadležnih institucija koji je pročitao naš prvi izveštaj sa terena, kada je sa nama podelio da se iznenadio istinitošću izveštaja i da je on kao pre svega čovek šokiran i zgrožen. Nakon desetak dana nije nam više odgovarao na pozive, a zatim smo dobili kratko obaveštenje da on više nije angažovan na ovom slučaju. Sa druge strane sam spokojna jer smo, zajedno sa ostalim aktivistima/kinjama i grupom novinarki, uspeli da pošaljemo jasnu poruku radnicima, da smo tu za njih, da ni jedno ljudsko biće ne zaslužuje da bude eksploatisano i mislim da smo im dali snagu da se izbore za povratak u Vijetnam, a da većina bude bar delom isplaćena. Da li je pravda zadovoljena – nije. Da li je ukus u grlu gorak posle svega – jeste, ali sam sigurna da je poslata jasna poruka da ćemo u ovim situacija reagovati svim mogućim resursima i pružati podršku svakoj (potencijalnoj) žrtvi radne eksploatacije. Dodatnu, a možda za sada i jedinu nadu uliva Astrin detaljan izveštaj o slučaju Linglong, koji treba da posluži kao izvor vrednih podataka i informacija za dalje delovanje u svim procesima koji se tiču zaštite i podrške radnicima iz Vijetnama, a koji su u skladu sa nacionalnim zakonodavnim okvirom Republike Srbije, ali i međunarodnim standardima i konvencijama“, navodi Mirjana Mitić.
Značaj pravne borbe
RERI (Regulatorni institut za obnovljivu energiju i životnu sredinu) iza sebe u ovih godinu dana ima mnogo sudskih postupaka koje je pokrenuo, među kojima je i Linglong.Pravo na zdravu životnu sredinu je pravo koje je zajamčeno Ustavom, naglašava Ljubica Vukčević, advokatica RERI-ja i dodaje da je to „pravo koje stvarno imamo i koje treba da štitimo i za koje treba da se borimo“.
„Nažalost, živimo u državi gde smo svaki dan svedoci da nam je to pravo praktično oduzeto. RERI je za ovih godinu dana, ako govorimo o Linglongu, imao veliki broj sad već sudskih postupaka pred Upravnim sudom. To su postupci poništavanja građevinskih dozvola koje su stigle i do Upravnog suda. Imamo jedan privredni prestup. Imamo jednu prijavu koja nam je odbačena i to je vrlo nemušto objašnjeno. Prijavili smo jer se radilo bez procene uticaja na životnu sredinu. Međutim, po našem prigovoru Apelacionom tužilaštvu u Beogradu ukinuto je Rešenje o odbacivanju i naloženo je Tužilaštvu u Zrenjaninu da postupi po našoj prijavi za privredni prestup. Imala sam bojazan da će i Apelaciono tužilaštvo da nastavi i da kolegama iz Zrenjanina pruža određenu podršku i da nam odbace prijavu“, kaže Ljubica Vukčević.
Tužilaštvo u Zrenjaninu sada treba da sprovede dokazni postupak. To, po rečima Ljubice Vukčević, znači da je u pitanju privredni prestup za koji, kad se sprovede postupak, okrivljena osoba biva na kraju postupka osuđeno na određenu kaznu.
“Tužilaštvu u Zrenjaninu je naloženo da postupi po našoj prijavi. Dakle, da sprovede dokazni postupak i da utvrdi da li je okrivljeno lice zaista pristupilo građenju objekata bez procene uticaja na životnu sredinu. Profesionalno mi je jako drago, a ljudski jako tužno jer po ovom osnovu tužimo i podnosimo krivične prijave“, navodi Ljubica Vukčević.
Mirko Popović: Objekat koji se izgradi bez građevinske dozvole se sruši (foto: Medija centar Beograd)
Mirko Popović, takođe advokat RERI-ja, za VOICE kaže da „kada se jedan objekat gradi bez građevinske dozvole, onda se investitoru naloži da obustavi gradnju, a objekat koji se izgradi bez građevinske dozvole se sruši. To se ovde nije desilo.“
Tim advokata ove organizacije se, kada je reč o Linglongu, najviše bavio procenom uticaja na životnu sredinu. Popović kaže da im je još 2019. na početku, bilo sumnjivo kada je izgradnja započeta gradnjom ograde za koju je odlučeno da nije potrebna procena uticaja.
„I sad kazaćemo, pa dobro, kakav uticaj ima ograda na životnu sredinu. Ali postavlja se pitanje čemu ograda? Dakle, ograda je sastavni deo fabrike“, kaže Popović.
On pojedinačno nabraja dug hronološki niz gradnje objekata, čijim je pojedinačnim prikazivanjem u dokumentima nastojano da se zaobiđe zakon, pravila i procedure.
„Pa haj’te molim vas?! To je sve jedna fabrika, fabrika guma za koju je trebalo izgraditi jednu obuhvatnu procenu uticaja i proceniti uticaj celokupne fabrike na okruženje. Dakle, ne separatno za svaku fazu projekta. U praksi to se zove salami slicing ili project splitting, kada investitor projekat secka na manje delove da bi se uticaj smanjio ili da bi se ubrzala izgradnja. Prihvatljivo je i u skladu sa zakonom moguće da se fabrika gradi u više faza. To je normalno. Međutim, ta gradnja u više faza ne može podrazumevati deljenje jedne jedinstvene tehničko-tehnološke celine na nazovi više projekata. Zatim smo se bavili izdavanjem građevinskih dozvola i u više slučajeva utvrdili da se radi o nezakonitim dozvolama i da se radi o gradnji bez građevinske dozvole. Jedan deo ovog projekta je građen bez građevinske dozvole. To je potvrdila i inspekcija, koja je izašla na naš zahtev“, rekao je Popović.
Mirjana Mitić kaže da nakon godinu dana rada na slučaju može da izdvoji dva utiska: razočaranost i ohrabrenost.
„Razočaranje postoji jer sam kao socijalna radnica učena da gradim očekivanja od institucija i da verujem u ispravnost istih, a na ovom slučaju deluje kao da su institucije pale na tom testu. Osećaj nemoći u tim situacijama zna da bude preplavljujući. Sa druge strane, zaista je ohrabrujuće kada pomislim šta je jedna grupa ljudi, sa dobrom namerom, u stanju da uradi. Ta međuljudska saradnja, poverenje koje smo u ovom procesu izgradili jedni u druge je jedino mogla dati neke pozitivne rezultate“, smatra ona.
Svi su žrtve u ovoj situaciji
Oslobađanje radnika iz kampa u Zrenjaninu odvijalo se u prisustvu medija, naočigled zgrožene ili javnosti koja je potpuno negirala događaje u najvećem radnom logoru u Evropi.
Radnici iz Zrenjanina odlaze sa traumom
Prof. dr Nevena Čalovska, specijalista neuropsihijatrije i psihoterapeutkinja, objašnjavajući ovaj ceo proces, za VOICE kaže da sloboda predstavlja jednu od egzistencijalnih potreba, dok je gubitak slobode jedan od najvećih egzistencijalnih strahova.
„Na prvom mestu je strah od smrti, na drugom je doživljaj usamljenosti i zbog toga je solidarnost važna jer negde kontroliše, umanjuje i ukida taj strah od usamljenosti. Na trećem je gubitak smisla, a na četvrtom gubitak slobode. Sve su ove egzistencijalne teme jako povezane. Da bismo imali smisao života važno je da verujemo da naš život ima smisla. I da imamo uticaja na njega, da nismo usamljeni i da nismo izgubili slobodu“, navodi ona.
Profesorka naglašava da je „ovo ekstremna situacija koja je sigurno te ljude dovela u situaciju da se suoče sa svim ovim elementima o kojima smo do sada govorili.
„Ovo će za njih definitivno biti trauma. Niko od njih posle ovog iskustva neće biti isti. Postavlja se pitanje i da li će imati posledice. Ovo je sigurno veoma teško, neželjeno, iskustvo obeleženo neizvesnošću, nerazumevanjem. Obeleženo verovatno i nekim velikim strahovima“, navodi Nevena Čalovska.
„Žrtva zlostavljanja je definitivno žrtva i ona trpi. Međutim, i onaj ko je svedok toga i te kako trpi. Mi nismo ogledala. Mi sve što vidimo, doživljavamo. Mi reflektujemo. Mi o tome mislimo. Mi osećamo. To menja naše stavove, menja naš doživljaj sigurnosti, menja verovanje da je svet dobro mesto i da ljudi nose dobar potencijal. U tom smislu je to za nas i te kako stresno iskustvo“, upozorava ona.
U otkrivanje situacije, alarmiranje javnosti, prikupljanje podataka i pomoći najviše su bile angažovane žene. Zašto je to tako objašnjava profesorka: „Negde se očekuje da je žena ta koja brine o emocionalnoj stabilnosti ako nešto nije u redu od bračnog odnosa, porodičnog odnosa, u roditeljstvu, na radnom mestu, u komšiluku, a ovde vidimo – i šire. Žene uvek bivaju te koje su osetljivije i koje su onda spremnije da o tome govore“.
Evropsko javno tužilaštvo na čijem čelu je Laura Koveši, nakon ranijih upita Nova.rs, saopštilo je za naš portal da zbog velikog interesa javnosti potvrđuju da je u toku istraga o mogućim zloupotrebama EU fondova vezanih za Železničku stanicu u Novom Sadu.
„Kako se ne bi ugrozio ishod ove istrage, nikakvi dalji detalji ne mogu biti objavljeni. EPPO mora odlučiti o izvršavanju svoje nadležnosti kada je počinjena prevara u vezi sa sredstvima EU-a dodeljenim zemljama izvan EU-a ili državama članicama koje ne učestvuju. S obzirom da je šteta za finansijske interese Unije sastavni deo krivičnog dela prevare, kada se ta šteta dogodi u Belgiji ili Luksemburgu (jer se odatle isplaćuju sredstva, gde se nalaze institucije EU-a), postoji nadležnost tih država članica, a time i nadležnost EPPO-a, nezavisno o tome gde se radnja dogodila, tj. na teritoriji treće zemlje)“, piše u dopisu iz Evropskog tužilaštva.
Ovu informaciju naknadno nam je u razgovoru za Nova.rs potvrdila i Tina Holevot, portparolka Evropskog javnog tužilaštva.
Podsećamo, u padu nadstrešnice u Novom Sadu poginulo je 15 ljudi, a među njima i dvoje dece. Više javno tužilaštvo podnelo je optužnicu protiv 13 osoba, među kojima je i bivši ministar Goran Vesić, ali ona do danas nije potvrđena. Zbog ovog slučaja, studenti su prvo izlazili na ulice na 15 minuta odajući počast poginulima, a nakon nasilja, počele su i studentske blokade. Razjašnjavanje ovog slučaja, u šta spada i objava kompletne dokumentacije o rekonstrukciji Železničke stanice, je jedan od studenstkih zahteva, koji još nije ispunjen.
Masovne demonstracije na ulicama Novog Sada u okviru generalnog štrajka: Korak po korak – pobeđujemo mrak
Kolone studenata i učenika spojile su se sa kolonom građana u blizini univerzitetskog kampusa u Novom Sadu i krenule u protestnu šetnju novosadskim bulevarima i ulicama u okviru generalnog štrajka, na koji su pozali studenti u blokadi
Kolona od najmanje 10.000 ljudi kreće se Stražilovskom ulicom, prema Bulevaruz Mihajla Pupina, odakle će doći do Srpskog narodnog pozorišta, gde će održati 15 minuta tišine ta 15 žrtava tragedije na železničkoj stanici u Novom Sadu.
Nakon što su krenuli iz kampusa, studenti su se susreli sa građanima u blizini JKP Informatika, odakle su krenuli dalje u šetnju.
Na generalni štrajk su pozvali novosadski Studenti u blokadi.Jedan muškarac je pokušao svojim automobilom da prođe kroz kolonu demonstranata, ali su ga redari blokirali i on se vratio.
Demonstranti prave buku pištaljkama, trubama i vuvuzelama. Oni nose zastave Srbije.
Nose i brojne transparente, među kojima su “Prosvetni ratnici”, “Sloboda miriše na lale”, “Bliži zatvoru nego narodu” sa karikaturo predsednika Srbije Aleksandra Vučića, premijera u ostavci Miloša Vučevića, predsednice Skupštine Srbije Ane Brnabić i drugih visokih funkcionera režima.
Nose i transparent “Policajci i sudije, ili ste uz narod ili ste izdajnici, ili ste za zakon ili ste za mafiju, pažljivo birajte svoje, ili…”, “Svi u štrajk”, “Vidimo se u Beogradu”, “Kako seješ – tako žanješ”, “Seme za promene”, “Preorimo sistem”, “Gari, ne budi Ćaci”, „Korak po korak – studenti i profesori pobeđuju mrak“.
Ovom štrajku se, kako su naveli, može doprineti kada zaposleni uzmu slobodan dan ili bolovanje, obustave rad, građani ne kupuju u prodavnicama, ne koriste ugostiteljske usluge, javni prevoz, a ne idu ni u pozorišta i bioskope.
Štrajku su se pridružili advokati, brojni preduzetnici, među kojima je i više veterinarskih ambulanti, kao i nezavisni mediji.
Kao i na dan prethodnog štrajka 24. januara, fokus je ovog puta na javnim preduzećima zbog, kako su rekli, toga što je „tim radnicima pravo na štrajk onemogućeno našim zakonima o radu i štrajku“.
Šetnjom će biti obuhvaćena javna i komunalna preduzeća Informatika, Urbanizam, Čistoća, Pošta kod Merkatora, Toplana i Elektrovojvodina, zatim Osnovni sud, Više javno tužilaštvo, Školska uprava, Srpsko narodno pozorište, Pošta u centru, Zavod za urgentnu medicinsku pomoć, Klinički centar Vojvodine, Institut za javno zdravlje Vojvodine, saopštili su studenti.
IT zajednica u Novom Sadu saopštila je da od 10h blokiraju raskrsnicu Bulevara cara Lazara i Stražilovske ulice, kod kampusa, gde čekaju studente kako bi im se pridružili u protestnoj šetnji.
Srednjoškolci Novog Sada najavili su da će se okupiti kod Futoške pijace, gde će u 11.30 časova održati 15-minutni pomen za stradale u padu nadstrešnice. Posle toga će, kako su saopštili, dočekati studente i profesore.
Prosvetari Novog Sada okupljaju se u 11 časova ispred Školske uprave gde najavljuju „buku“ zbog neisplaćenih zarada, a potom će se priključiti studentima.
Takođe, vaspitači su najavili da će i ovog petka nastaviti sa umrežavanjem, odnosno blokiranjem raskrsnica u 11.52h, nakon čega će se i oni pridružiti ruti na kojoj su studenti.
Studentkinja Tehnološkog fakulteta u Novom Sadu Darija Sabadoš navela je u Insajderovoj emisiji “Marker” da je podrška za najavljeni štrajk mnogo veća nego što su očekivali.
“Prethodnom štrajku su se mahom priključili i omasovili ga mikro i mali preduzetnici, a radnici su nekako bili skrajnuti. Razgovora sa sindikatima nije bilo. Međutim, za 7. mart smo kontaktirali različite sindikate. Podršku smo prvo dobili od Sindikata nauke Srbije, oni su direktno podržali studentske zahteve, zato što taj sindikat okuplja studente doktorskih studija. Podržali su nas takođe Granski sindikat kulture, umetnosti i medija Nezavisnost, Granski sindikat zdravstva i socijalne zaštite Nezavisnost, Nezavisni sindikat prosvetnih radnika Srbije, samim tim i Vojvodine, Ujedinjeni sindikati Sloga. Podrška je stigla i od inženjera u okviru Inženjerske komore Srbije, kao i od poljoprivrednika koji nisu sindikalno organizovani, ali su s nama od početka”, rekla je studentkinja.
Student Filozofskog fakulteta Bogdan Ristić rekao je za Insajder da je “lepota u tome što nije u pitanju koordinisana akcija, ali da se opet vidi solidarnost i zajednički cilj studenata, s obzirom na to da će se svuda u Srbiji istovremeno dešavati isto”.
“Mi smo blokadama samih fakulteta naterali nastavno osoblje da uđu u generalni štrajk, a jedino što možemo jeste da pozovemo i ostale građane i radnike na potpunu obustavu rada, prvenstveno u državnim i javnim preduzećima, a potom i one privatnom sektoru – da na isti način podrže kolege iz javnog sektora”, rekao je student za Insajder.
Na pitanje kakav je plan za petak, Sabadoš je rekla da će biti organizovana protestna šetnja, te da će studenti obići 13 javnih preduzeća u Novom Sadu.
“Okupljanje počinje 7. marta u 10 sati u Kampusu Univerziteta u Novom Sadu, ruta će biti blagovremeno objavljena. Plan je da napravimo krug oko grada obilazeći preduzeća. Fokusirali smo se na javna preduzeća zbog toga što je tim radnicima pravo na štrajk onemogućeno našim zakonima o radu i štrajku. Predviđen je minimalan proces rada, što štrajk čini nevidljivim i neefikasnim”, ističe Sabadoš.
Govoreći o protestu zakazanom za 15. mart u Beogradu, navode da je u pitanju “koordinisana akcija između svih univerziteta” i da su dogovori u toku.
Na pitanje kako vidi incidente u Skupštini, studentkinja Sabadoš je rekla da “smatra da njena lična mišljenja nisu od značaja za širi studentski pokret”, kao i da od plenuma, što fakultetskog, što univerzitetskog, nema odobrenje da komentariše ove događaje.
Student niškog Filozofskog fakulteta Bogdan Ristić kaže da su na tom fakultetu pratili dešavanja u Skupštini, napominjući da su se studenti već ranije “ogradili od stranačkih uticaja i političkih partija”.
Podsetimo da su novosadski studenti ranije pozvali na generalni štrajk u petak, 7. marta. Mnoge organizacije, udruženja, sindikati i građani već su potvrdili da će učestvovati u štrajku.
Upravni odbor Advokatske komore Vojvodine doneo je odluku o jednodnevnoj obustavi rada u petak, 7. marta.
“Advokatska komora Vojvodine potvrđuje svoju odlučnost u podršci studentima za ostvarenje njihovih zahteva do konačnog ispunjenja. Imajući u vidu da su studenti izdali saopštenje, objavljeno u medijima i na društvenim mrežama, kojim su pozvali sve građanke i građane Republike Srbije da im se dana 7. marta pridruže u generalnom štrajku, smatramo da Advokatska komora Vojvodine i svi njeni članovi, treba da se priključe ovom apelu studenata i da daju svoj doprinos tako što će se priključiti generalnom štrajku na način kako su to studenti predložili”, naveli su u AKV.
Studenti su ranije pozvali i građane da učestvuju u generalnom štrajku.
Pozvali su Novosađane da 7. marta uzmu slobodan dan ili bolovanje, da obustave rad sa kolegama, da ne kupuju u prodavnicama, ne koriste ugostiteljske usluge, javni prevoz, ne idu tog dana u bioskope i pozorišta.
Prvi generalni štrajk na koji su pozvali studenti održan je 24. januara. Odazvao se veliki broj privatnika i službi javnog sektora širom Srbije, a kako je 021.rs pisao, tog dana je izdato manje računa nego dva petka pre toga.
“Vodovod” je saopštio da je bunar BHD 5 na izvorištu “Ratno ostrvo” isključen sa sistema do završetka radova na regeneraciji.
Radovi će biti gotovi do kraja aprila.
Kako saopštavaju iz “Vodovoda”, ovaj infrastrukturni projekat je od ključnog značaja za poboljšanje kapaciteta vodosnabdevanja u Novom Sadu.
Regeneracija podrazumeva temeljno uklanjanje taloga i nanosa koji se prirodno stvaraju tokom dugogodišnje eksploatacije bunara. Ovim radovima omogućava se bolji protok vode i povećava efikasnost sistema.
Bunar BHD 5 je do sada obezbeđivao 45 litara vode u sekundi, a nakon regeneracije moći će da obezbedi 80-90 litara u sekundi, što će značajno doprineti stabilnosti vodosnabdevanja u gradu.
LSV i DZVM: Balint Pastor da se izvini građanima Vojvodine i povuče se iz politke
Aron Čonka, predsednik Demokratske zajednice vojvođanskih Mađara (DZVM) i Aleksandar Marton, portparol LSV Vojvođani, pozvali su danas predsednika Saveza vojvođanskih Mađara Balinta Pastora da se izvini građanima Vojvodine i povuče iz politike
U zajedničkom saopštenju su istakli da je Pastor “sramno podržao Šešeljevog radikala” za zamenika gradonačelnika Novog Sada, ocenivši da je saradnja SVM i radikala dovela do pada broja Mađara u Vojvodini sa 400, na 186 hiljada.
“Podrška odbornika Saveza vojvođanskih Mađara u novosadskoj Skupštini izboru Đurađa Jakšića, inače visokog funkcionera Šešeljeve Srpske radikalne stranke, za zamenika gradonačelnika Novog Sada, samo je još jedan primer potpune otuđenosti politike Balinta Pastora i njegovih saradnika od vojvođanskih Mađari, ali i svih drugih građana Vojvodine”, poručili su njih dvojica.
Ocenili su da je taj sraman izbor izveden uz napad policije na odbornike i okupljene građane, u stilu diktatorskih nedemokratskih režima.
“Od početka svog političkog delovanja, Vojislav Šešelj je bio otvoreni protivnik manjinskih zajednica, a devedesetih godina je učestvovao u organizaciji i sprovođenju politike progona sremskih Hrvata, ali i Mađara, Rusina, Slovaka, za šta je i osuđen na dugogodišnju zatvorsku kaznu”, podsetili su u saopštenju Marton i Čonka.
Dodali su da je politička i društvena elita vojvođanskih Mađara, zajedno sa drugim vojvođanskim građanskim i demokratskim snagama znala da odgovori na sve te pritiske, a da je Balint Pastor “na sve to pljunuo” pokazujući da su mu interesi uskog kruga u samom vrhu SVM bliži od interesa zajednice.
Nakon pada Vučića, traže oduzimanje Dodikove imovine i državljanstva svima koji su…
Aleksandar Vučić i Milorad Dodik su pred oko 20.000 ljudi, kojima su uredno isplaćene dnevnice, održali zapaljive govore, prijeteći studentima koji već mjesecima masovno demonstriraju širom Srbije tražeći ostavke korumpirane vlasti u toj zemlji i procesuiranje krivaca za pogibiju 15 ljudi u padu nastrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu.
Građani Srbije posebno su izrazili nezadovoljstvo istupom Milorada Dodika, predsjednika bh. entiteta Republika Srpska, a stvari su u toj mjeri eskalirale, da se na društvenim mrežama pokrenulo pitanje odizmanje sumnjivo stečene imovine Miloradu Dodiku u Srbiji, ali i državljanstva Srbije svima onima koji su državljanstvo stekli u posljednjih nekoliko godina
Podsjetimo, Milorad Dodik, Nenad Stevandić, Nenad Nešić i Jelena Trivić, još od proteklih izbora na meti su ogorčenih građana Srbije jer su, baš poput velikog broja građana iz bh. entiteta Republika Srpska, nelegalno glasali na lokalnim izborima u Beogradu iako posjeduju prebivalište u Bosni i Hercegovini. To je umnogome pomoglo Vučićevom SNS-u da pobijedi na proteklim lokalnim izborima.
Inače, ni bosanskohercegovački, ni srbijanski zakoni ne predviđaju mogućnost dvostrukog prebivališta. Prebivalište može biti samo jedno – mjesto gdje se građanin nastanio s namjerom da u njemu stalno živi, odnosno mjesto u kome se nalazi centar njegovih životnih aktivnosti.
„Pravo na prebivalište u Republici Srbiji imaju svi građani Republike Srbije koji stalno žive na teritoriji Republike Srbije. (…) Građanin je dužan da odjavi prebivalište ako se iseljava iz Republike Srbije u inostranstvo“, jasno se navodi u Zakonu o prebivalištu i boravištu građana Republike Srbije.
SVE SE MIJENJA NAKON PADA VUČIĆA
Sve je za „Slobodnu Bosnu“ komentirao član Predsjedništva LSV-Vojvođani i odvjetnik Aleksandar Olenik.
-Mi u Ligi socijaldemokrata Vojvodine već sada pazimo da ne ponovimo greške iz petog oktobra, pošto smo sa njima imali bogato iskustvo u okviru DOS-a.
Jedna od tih grešaka je što nikad nije vraćen novac sa Kipra, koje je Milošević izneo preko Kipra u Moskvu. Imajući to u vidu, mi već sada radimo jednu vrstu mapiranja imovine koja je iz javnih sredstava, odnosno iz budžeta, prešla u privatne džepove vrha SNS-a, odnosno koruptivne hobotnice Aleksandra Vučića. Ideja je da kako se bliži dan rušenja Vučića, odnosno u tom prvom danu posle, odmah znamo gde je imovina svih građana i kako da je vratimo.
U tom smislu nije bitno da li oni koji su delovi korumpirane hobotnice Aleksandra Vučića, da li žive u Srbiji, Hrvatskoj, BiH ili Crnoj Gori, osim naravno ovih agresorskih režima, Rusije, Belorusije, Severne Koreje…, tamo ne možemo ništa. Ali u svim evropskim i zapadnim zemljama je moguće novac vratiti ako se zna gde je i ako se zna osnov za povraćaj. To je nešto na čemu se radi, a uz kombinaciju sa krivičnim postupcima i svim ostalim procesuiranjem političara koji su služili Vučiću, to čini jedan ceo set mera koji je proizašao iz grešaka napravljenih 5., 6., 7. i 8. oktobra 2000. godine, kazao je Olenik za „Slobodnu Bosnu“.
Što se tiče oduzimanja državljanstva, to je pravno dosta komplicirana situacija, to bi izisikivalo promjene Ustava, kaže Olenik.
-Ali, postoje druga elegantinija i efikasnija sredstva, a to je regulisanje ko i kada može da glasa u kojoj državi, u slučaju dvojnog državljanstva. Najjednostavnije je da ako glasate u jednoj državi, ne možete u drugoj. U svakom slučaju ćemo sprečiti, nakon okončanja započetog rušenja Vučića, da bilo ko sa dvojnim državljanstvom glasa i u Srbiji i u drugoj državi. Pogotovo ćemo imati na umu iskustvo sa Srbima iz Bosne i Hercegovine koje Milorad Dodik zloupotrebljava na jedan najniži i najprimitivniji način. Naravno, ne isključujem ni neku vrstu revizije državljanstava koja su data kao vid davanja mita, odnosno političke korupcije, a sve u okviru koruptivne hobotnice Srpske napredne stranke, kazao je Olenik na kraju razgovora za „Slobodnu Bosnu“.