Connect with us

SLOBODNA VOJVODINA

Latinka Perović, političarka koja je željela da Jugoslavija pripada svima

Dugi pljesak kojim je brojna publika u dvorani Kulturno informativnog centra (KIC) u središtu Zagreba u petak navečer pozdravila sudionike tribine “Latinka između politike i povijesti” potvrdio je kako uvjerenja Latinke Perović jesu možda pobijeđena, ali nisu mrtva: uvjerenja da je moguća suradnja i partnerstvo, pa i prijateljstvo Srbije i Hrvatske, Srba i Hrvata, kao i svih ljudi i naroda na prostoru bivše Jugoslavije – ali uz uvjet odgovornog razumijevanja povijesti te moralnog preuzimanja odgovornosti i za prošlost, i za budućnost

Published

on

Tribinu je organizirao ravnatelj KIC-a, redatelj, scenarist i pisac Hrvoje Hribar, koji je skup otvorio dojmljivim sjećanjem na Latinku Perović, taj “glas koji je metež devedesetih nadglasao intonacijom mira i razbora”.

“Imena Latinke i Marka Nikezića, zajedno s imenima Savke i Tripala”, kazao je Hribar, “simbolizirala su mit bolje prošlosti i mit izgubljene budućnosti”.

Latinka Perović osobno, pak, sobom je nosila “zov na čistoću, na mir i red”, kazao je Hribar.

Napisala više od 300 radova

Političarka i povjesničarka Latinka Perović umrla je 22. prosinca prošle godine, u 89. godini života. Rođena je 1933. u Beloševcu kod Kragujevca. Iznimno obrazovana i cijeloga života društveno angažirana, s 35 godina, 1968., postala je sekretarka Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije (CK SKS) i najbliža suradnica predsjednika CK SKS Marka Nikezića.

S Nikezićem je stvorila liberalizacijsku jezgru unutar srpske Partije koja će postati poznata kao “srpski liberali”, i koja će iskazati spremnost da, u suradnji s drugim republikama, reorganizira, modernizira, demokratizira i decentralizira Jugoslaviju. Četiri godine kasnije, nakon sloma Hrvatskog proljeća 1971. te nakon duge konzervativne kampanje protiv liberala u Srbiji, Nikezić i Perović su u listopadu 1972. podnijeli neopozive ostavke. Dvije godine kasnije, Perović je isključena iz SKJ, jer je odbila popustiti pritiscima i denuncirati vlastiti politički rad.

Nakon naprasnog prekida političke karijere, posvetila se historiografskoj znanosti.

“Smatrala je da istoričar ima odgovornost”, kazala je Dubravka Stojanović.

Devedesetih, Latinka Perović je govorila: “Mi imamo dužnost da objasnimo zašto se sve ovo dogodilo.”

U svojem je radnom vijeku objavila 22 monografije i priredila 21 knjigu historiografskih izvora o 19. i 20. stoljeću u Srbiji, za koje je napisala opsežne predgovore. Njezina ukupna bibliografija iznosi više od tristo naslova. Uza sve to, i uz njezin angažirani izdavački, urednički i priređivački rad, Latinka Perović postala je prvim imenom Druge Srbije, Srbije koja se, prema sada već klasičnoj, prodornoj definiciji Radomira Konstantinovića, “ne miri sa zločinom”. O osobnosti i nasljeđu Latinke Perović govorili su u petak u Zagrebu gosti iz Beograda, povjesničarka Dubravka Stojanović i povjesničar Milivoj Bešlin, koji su oboje s Perović plodno i često surađivali, te zagrebački povjesničar Tvrtko Jakovina i aktivistkinja za ljudska prava Vesna Teršelič.

Razgovori s Josipom Brozom Titom

Latinka Perović bila je odgovorna, moralna i hrabra žena goleme radne energije, nevjerojatne samodiscipline i rijetkog političkog instinkta, ali ne i lišena smisla za suptilan humor, sažetak je dojmova što su ih sugovornici iznijeli o Latinki Perović, koja je svojom otmjenom i dostojanstvenom osobnošću plijenila pozornost svakoga tko bi je upoznao.

Njezinu hrabrost ilustrirao je Milovoj Bešlin detaljem iz jednoga od njezinih razgovora s Titom, u kojem je mlada dužnosnica srpske Partije vođi oslobodilačkog rata i predsjedniku Jugoslavije rekla kako je JNA problem Jugoslavije, jer ne poštuje princip nacionalne ravnopravnosti.

“Pa nisi morala baš u vojsku da mu diraš”, prepričao je Bešlin primjedbu kojom je Marko Nikezić nakon tog razgovora Latinki Perović predbacio što se drznula maršalu reći baš to što je rekla.

Tribina se, međutim, nije iscrpila tek u anegdotama. Bešlin je srpske liberale, s Latinkom Perović u prvim redovima, predstavio kao političku garnituru, “najmlađu i najobrazovaniju od svih političkih elita u Srbiji”, koja je napravila “ključni diskontinuitet unutar svih srpskih elita od 1918. godine”. Oni su, naime, krenuli u “reforme cijelog političkog sistema i države” prema “jasnoj decentralizaciji” i “federalnoj državi”, s idejom da “Jugoslavija pripada jednako svima”. Ta je ideja, prema Bešlinu, bila izravno suprotna uvjerenju svih drugih srpskih političkih elita od 1918. do 1991. – pa i do danas – da je Jugoslavija “srpska država”.

Štoviše, dodao je Bešlin, srpski su liberali rekli kako treba otvoriti razgovore i o tome da Kosovo postane država, uvažavajući stav većine stanovništva u tadašnjoj pokrajini Srbije. Srpski su liberali razumjeli i zahtjeve Hrvatske: nakon sloma Hrvatskog proljeća u Karađorđevu 1971., Perović je, svjesna poniženja već i činjenicom da je sastanak održan u mjestu takvog imena, izjavila kako je počinjena greška “za sto godina” u odnosima s Hrvatskom. Prema Bešlinovu tumačenju, liberali se “sječi” hrvatskih proljećara nisu protivili zato što su slutili da su oni sami sljedeći na redu, kako insinuiraju njihovi politički protivnici, nego zato što su znali da postoji opasnija mogućnost od njihove smjene: da se “Jugoslavija uguši u autokraciji i diktaturi”. A dogodilo se baš to, zajedno s činjenicom da je JNA, na čiju je nacionalnu neravnopravnost Perović upozorila Tita, “neslavno završila u Vukovaru”, kako je podsjetio Bešlin.

Anticipiranje historijskih procesa

Dubravku Stojanović, koja je s Latinkom Perović radila u Institutu za radnički pokret, dojmila je sposobnost starije kolegice da, na temelju analize i talenta za političko prosuđivanje, anticipira povijesne procese. “Nikad nisam vidjela takav politički talent i instinkt”, kazala je Stojanović: još 1988. Latinka Perović predvidjela je da će se srpski i hrvatski nacionalizam usuglasiti oko podjele Bosne i Hercegovine, a da će se potom obračunati jedan s drugim, ovisno o tome koji se pokaže snažnijim. Milivoj Bešlin tome je dodao kako je Perović još 1971. svojim analizama anticipirala “gotov opis 1991. i 1992. godine”.

Stojanović k tome ocjenjuje kako je Perović u srpsku historiografiju, koja je pojavu Slobodana Miloševića tumačila kao “iskliznuće iz srpske povijesti”, unijela “kopernikanski obrat”, objasnivši na temelju povijesnih analiza kako su “ideje narodne ili partijske države koja ne poštuje vladavinu prava” u Srbiji pobijedile još 80-tih godina 19. stoljeća. “Na te su temelje došli i komunisti, i Slobodan Milošević kao logičan nastavak. Današnja situacija za Latinku Perović bila je samo još jedna faza dekadencije”, ocijenila je Stojanović.

Vesna Teršelič govorila je o aktivizmu Latinke Perović, i dijelu njezinoga feminističkog angažmana kroz sudjelovanje u Ženskom sudu za bivšu Jugoslaviju, dok je zagrebački povjesničar Tvrko Jakovina istaknuo kako je paradoks sudbine Latinke Perović i srpskih liberala bio i u tome što “nikome nikada nije palo na pamet da kaže kako su i oni bili žrtve titoizma”, kao što nitko nikada nije pokrenuo ni proces njihove rehabilitacije. Latinka Perović i njezini suradnici tako su postali žrtve ovdašnje varijante “lustracije”, koju je Perović zvala “neprekidnim građanskim ratom” i sredstvom političke osvete.

Nacionalizam kao bijeg od modernizacije

Usprkos svim pritiscima, Perović nikada nije pristala prijeći u tabor srpskih nacionalista, premda su joj to itekako nudili: Dobrica Ćosić primjerice, čiji je rad savršeno poznavala i kojega je smatrala simbolom srpskog nacionalizma, znao ju je čekati poslije posla i pratiti do kuće. Milivoj Bešlin prisjetio se i mračne anegdote koju je Latinka Perović medijima više puta prepričala, kada joj je još 1987. tadašnji potpredsjednik Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) Antonije Isaković najavio da će biti rat.

“Došlo je vreme”, rekao je Isaković, da Srbija “konačno reši svoje pitanje, jer Slovenci i Hrvati ne žele Jugoslaviju”. “Poginuće 80.000 ljudi, ali mi ćemo dobiti svoju državu”, kazao je Isaković Latinki Perović, a ona je, prema Bešlinu, odgovorila: “Pazi samo da ne bude obrnuto”. Nacionalizam je Latinka Perović smatrala “begom od modernizacije”. “Nacionalizam je za nju bio način da se zadrži predmoderno, petrificirano društvo, i da se tako održava moć. A to vidimo i danas”, kazala je Dubravka Stojanović.

Zoran Đinđić, liberalni premijer Srbije ubijen u atentatu 2003. godine, jedan je od političara o kojima je Latinka Perović mnogo pisala, uključujući i knjigu “Zoran Đinđić: etika odgovornosti”, dostupnu na web stranici Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji. “U Đinđićevoj sudbini videla je sudbinu ubijene Druge Srbije, sudbinu svih koji su pripadali ‘neželjenoj eliti’ u Srbiji”, kazala je Stojanović. Milivoj Bešlin prepričao je jedini susret Perović i Đinđića, kada je, kao premijer, primio predstavnike Odbora za oslobađanje Ivana Stambolića, u kojem je Perović sudjelovala. Nakon sastanka, Latinka Perović prišla je Đinđiću, pružila mu ruku i rekla: ‘Gospodine predsedniče, želim vam puno sreće. Takvi kao vi ovdje je nisu imali.’ Đinđić ju je zagrlio i odgovorio: ‘Gospođo Perović, ovaj put ćemo uspeti.’”

Zbog nepopustljive opozicije nacionalističkoj historiografiji i nacionalističkoj politici, Latinki Perović osvećivali su se i povjesničari i političari. Njezinu političku dobru volju i viziju zasad su uspjeli osujetiti, ali osobno dostojanstvo nikada joj nisu oskvrnuli. Ovaj tekst zato valja završiti anegdotom koju je prepričao Milivoj Bešlin: do Latinke Perović stigao je glas kako jedna sveučilišna profesorica – “nažalost profesorica”, kazao je Bešlin – studente obmanjuje izmišljotinom da je Latinka Perović za svoga političkog mandata “imala svoj helikopter i skidala glave po Srbiji”. Kad je to čula, Latinka Perović otpovrnula je ovako: “Poručite joj da nisam letela u helikopteru, nego – na metli.”

Boris Pavelić (AJB)

izvor: https://autonomija.info/latinka-perovic-politicarka-koja-je-zeljela-da-jugoslavija-pripada-svima/

SLOBODNA VOJVODINA

Zar se Mali most i tako zvao? Retko ko ga je u prošlosti nazivao ovim drugim imenom!

Mali most je najstariji most u Zrenjaninu. Otvoren je za saobraćaj pre 120 godina – 26. marta 1904

Published

on

By

Mali most je podignut 1904. godine na mestu nekadašnjeg pokretnog drvenog mosta i spaja najstroži centar grada sa gradskim naseljem „Mala Amerika“.

Po izgradnji, ovaj most i Veliki gvozdeni most punih šest decenija činili su jednu vezu između delova grada na suprotnim obalama Begeja.

Prvobitan naziv mu je bio Franca Jozefa most (Franc Josefs Brucke ili Ferecz Jozesef hid).

Nakon Prvog svetskog rata dobija administrativni naziv Karadžićev most koji, međutim, nikada nije zaživeo. Među žiteljima grada na Begeju on je jednostavno ostao – Mali most.

Njegovo okruženje čini najinteresantniju arhitektonsku celinu starog gradskog jezgra.

Most je sredinom osamdesetih godina prošlog veka ostao bez reke. Naime, regulacijom Begeja ovde je stvoreno centralno gradsko jezero, ali most nije izgubio na značaju. I dalje je zasigurno jedan od simbola Zrenjanina.

izvor: https://zrenjaninski.com/grad/zar-se-mali-most-i-tako-zvao-retko-ko-ga-je-u-proslosti-nazivao-ovim-drugim-imenom/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Šest meseci bez plate: Zaposleni u Železničkom integralnom transportu najavili protest

Zaposleni u preduzeću Železnički integralni transport u ponedeljak 15. aprila protestovaće u Beogradu ispred Vlade Srbije

Published

on

By

Razlog protesta je, kako kažu, veoma loše situacije u kojoj se nalazi to preduzeće u državnom vlasništvu, inače ćerka-firma Železnica Srbije, prenosi Danas.

Miladin Žujović predsednik Sindikalne organizacije ŽIT Beograd kaže za Danas da zaposleni plate nisu dobili već šest meseci.

“Poslednji put smo primili polovinu ličnog dohotka u oktobru prošle godine i od tada smo u potpunosti bez zarada. Takođe, iako redovno dolazimo na svoja radna mesta posla nema, odnosno bilo ga je ali u veoma malom obimu. Tražili smo objašnjenje od poslovodstva zašto nema plata i zbog čega preduzeće ne radi i rečeno nam je da klijenti ne žele da nas angažuju za naše transportne usluge. Situacija je izuzetno teška, ljudima to postaje nepodnošljivo i od decembra je preduzeće napustilo četrdesetak radnika. Jednostavno, više nisu mogli da izdrže bez primanja”, objašnjava Žujović.

On dodaje da je u ŽIT-u na svojim radnim mestima ostalo 82 radnika i da su oni odlučni da od nadležnih zatraže rešavanje problema sa kojima se suočavaju.

“Država je naš vlasnik. Shodno tome smatramo sa punim pravom da su nadležni u Vladi i resornom Ministarstvu građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture adresa na koju treba da se obratimo”, ističe sagovornik Danasa. 

On objašnjava za Danas da preduzeće faktički ne radi od maja da je terminal ŽIT-a zatvoren a novi koji se gradi nije završen. Zbog toga posao stoji a radnici ne primaju plate već pola godine.

izvor: https://www.021.rs/story/Info/Srbija/372629/Sest-meseci-bez-plate-Zaposleni-u-Zeleznickom-integralnom-transportu-najavili-protest.html

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

MILIVOJ BEŠLIN: Dobro pazite šta se događa u Beogradu, Mostaru i Zagrebu i šta stoji iza protjerivanja Tita…

Zbog toga nude nacionalnu mržnju prema drugima i totalitarnu nacionalističku homogenizaciju prema nama samima

Published

on

By

Milivoj Bešlin, povjesničar s beogradskog univerziteta, govorio je za „Slobodnu Bosnu“ o najavama protjerivanja Josipa Broza Tita iz Kuće cvijeća u Beogradu, bujanju nacionalizma u regionu i brutaknim napadima i prijetnjama smrću koje svako malo stižu na adresu novosadskih antifašista i intelektualaca.

Nakon poruka vlasti iz Beograda koji najavljuju „deložaciju“ Josipa Broza Tita iz Kuće cvijeća, ne stišavaju se reakcije u regionu. U Hrvatskoj stižu poruke kako bi Starog ponovno rado vidjeli u rodnom Kumrovcu, dok iz Sarajeva i Jajca stižu slične poruke. Ne treba zaboraviti da je u Zagrebu ukinuta ulica nazvana po najvećem sinu bivše Jugoslavije, dok Hrvatska republikanska stranka u Mostaru godinama zagovara isto proglašavajući Tita najvećim zločincem.

Kome danas smeta Broz, čovjek čiji lik je stajao na novčanicama gvinejskog franka?

-Tito i danas, jednako kao i juče, a verujem da neće biti razlike ni u budućnosti, najviše smeta nacionalistima i fašistima ne samo u našem regionu nego i širom Evrope i sveta. Setite se da je i aktuelna italijanska premijerka, dok je kao opozicionarka koristila radikalno desničarsku retoriku, obećavala da će Titu oduzeti najviša italijanska odličja kojima su ga nagradili najuticajniji italijanski zvaničnici. U najkraćem, Tito je bio i ostao simbol antifašizma, uz sve drugo što je uradio. I gotovo je komično kada oni koji u Beogradu danas podržavaju ovu vandalsku inicijativu o raskopavanju groba utemeljitelja druge Jugoslavije, govore da je on bio protiv Srba i njihovih nacionalnih interesa. Moram kao istoričar da kažem: s druge strane Tita ne nalaze se Srbi, s druge strane Tita nalazi se fašizam. A većina Srba se, upravo, borila protiv fašizma u Drugom svetskom ratu pod Titovom komandom. Slično je i sa Hrvatima i drugim jugoslovenskim narodima. Udar na Tita i danas je jasan znak obračuna sa poslednjim ostacima antifašizma u našem društvu. Na stranu što se ovom inicijativom direktno preti i najposećenijem muzeju u našem regionu – Muzeju Jugoslavije u Beogradu.

Za mnoge je danas kontroverzna ličnost, ali se vođi antifašističkog partizanskog pokreta Titu mora priznati jedna stvar – bio je omiljen u narodu, ali ne samo na prostorima bivše Jugoslavije.

Kao povjesničar pratite sve ono što se događa u zemljama bivše Jugoslavije. Svjedočili smo konstantnim razaranjima antifašističkih spomenika iz Drugog svjetskog rata, poput skrnavljenja Partizanskog groblja u Mostaru, ulice i škole nosile su i još uvijek nose imena po fašistima, ustaškim i četničkim zločincima, a 30 godina od kraja rata još uvijek su prisutne podjele koje kreiraju političari na vlasti. Mogu li se podjele na „naše“ i „njihove“, osnivanje sportskih klubova s nacionalnim predznakom te ubijanje svega zajedničkog, poput antifašizma, od strane nacionalista na vlasti, promatrati kao matrica kojom vladaju nacionalne kaste?

Jugoslovenska država, utemeljena na antifašističkom vrednosnom konsenzusu i idejama socijalne pravde i solidarnosti i danas ostaje ključna tačka demonizacije svih desničarskih populista i naci-šovinističkih propagatora – bilo da dolaze iz političke ili (para)intelektualne sfere. Upravo je srednjerazvijena Jugoslavija, sa poluvekovnim periodom mira i nacionalne ravnopravnosti, uz jednu neprovincijalnu identitetsku politiku i vlastiti socijalistički model razvoja, papadigma koliko su današnje siromašne države naslednice, u polukolonijalnom položaju, sa korumpiranim političkim elitama – u stvari, neuspešne. To dalje znači da nacionalističke ideologije, osim što građanima nude “bolju” prošlost, falsifikujući istoriju, nisu u stanju da ponude koncept bolje budućnosti i stvarnog progresa. Zbog toga nude nacionalnu mržnju prema drugima i totalitarnu nacionalističku homogenizaciju prema “nama” samima. Podele i nacionalna mržnja koju nacionalizmi produkuju u regionu, omogućavaju vladajućim političkim elitama nesmetano bogaćenje i gušenje svake demokratske ideje, čime zaustavljaju i onemogućavaju stvarnu pluralizaciju društva. Pa, tako imate formalno više partija, ali skoro sve one, sa retkim izuzecima, nude istovetne ideološke koncepcije.

Svjedočimo neviđenoj hajci na slobodnomisleće intelektualce-antifašiste u Novom Sadu i prijetnje profesoru Dinku Gruhonjiću, ali i ostalim članovima NDNV-a. Nedavno je NDNV počeo objavljivati gnusne poruke s prijetnjama upućenim svojim članovima. Imaju li ovakvi napadi političku pozadinu i što je cilj svega?

-Da bi vladajuća klasa mogla nesmetano da vlada i da je niko ne bi pitao za nezabeležen stepen kriminalizacije društva i sistemsku korupciju koja uništava temelje naše države, izmišljaju se neprijatelji i vode besprimerne hajke na ljude u kojima se koriste neofašistički i gebelsovski metodi nasilja i manipulacije. Takve dobro organizovane i široko zasnovane hajke i javna linčovanja ljudi, ne mogu se sprovoditi bez naloga političkog vrha i struktura na koje se oni oslanjaju. Međutim, ovde je problem i slabost i lako uočljiva nesolidarnost opozicije sa progonjenima, iste one opozicije koja se sa režimom takmiči u nacionalizmu, autoritarizmu i podaništvu režimu u Kremlju.

A ono što režimu iznad svega omogućava ovakve hajke na ljude je slabost društva, njegova totalna atomozacija i odsustvo empatije. Poslednji puta kada je taj model bio napušten je reakcija ljudi na zločin u školi “Ribnikar” u Beogradu, kada su se građani prenuli iz stanja letargije, dremeža i straha. Međutim, i ta energija je zajedničkim naporima korumpiranih političkih struktura, i vlasti i delova opozicije, otišla u nepovrat.

(Slobodna Bosna)

izvor: https://autonomija.info/milivoj-beslin-dobro-pazite-sta-se-dogadja-u-beogradu-mostaru-i-zagrebu-i-sta-stoji-iza-protjerivanja-tita/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Izgoreo objekat uzbunjivačice iz EPS-a Nataše Prišić, sumnja se da je zapaljen

Pomoćni objekat, koji je koristila uzbunjivačica iz Elektroprivrede Srbije Nataša Prišić, izgoreo je jutros u Sremskoj Kamenici

Published

on

By

Kako N1 nezvanično saznaje, požar je ugašen brzo i uviđaj je završen, a izgoreo je veći deo pomoćnog objekta u kom se nalazila kamp prikolica.

Iz uprave za vanredne situacije će utvrditi uzrok požara.

021 prenosi da se, u međuvremenu, na internetu pojavio snimak koji je napravila Nataša Prišić, dok su vatrogasci još gasili vatru, u kojem ona proziva vlast za paljenje kuće.

„Da li je ovo put kojim Srbija treba da ide… Sramote jedne kriminalne… Je l’ ovo Srbija Vučiću? Da li je ovo Srbija? Da mi palite kuću“, upitala je Prišić u snimku u kom je iznela niz imena sa na koje sumnja.

N1

Kako 021 piše, Nataša Prišić je pre dve godine postala poznata široj javnosti kada je iznela navode o malverzacijama u EPS-u, o kojima je svedočila kao radnica Sektora za unutrašnju kontrolu i bezbednost. Takođe je iznela optužbe na račun rukovodstva EPS-a, posebno funkcionera SNS-a iz Novog Sada.

Ona je javno govorila kako su se nepravilnosti dešavale pretežno u Novom Sadu, a prema njenim navodima, kontrola je naišla na ogromna krivična dela i zloupotrebe, kao što su storniranje računa i manipulisanje stanjima brojila zbog nedostatka očitavanja brojila i izostanka čitača na terenu, što je dovodilo do oštećenja potrošača.

Prišić je prošle godine uhapšena zbog izazivanja panike i nereda nakon što je slala imejl na adrese više od 70 ambasada u kojem je tvrdila da predsednik Srbije Aleksandar Vučić štiti kriminalce iz EPS-a.

Nataša Prišić je više puta javno govorila o pritiscima koje doživljava, ali i o pretnjama i praćenju.

izvor: https://n1info.rs/vesti/izgoreo-objekat-uzbunjivacice-iz-eps-a-natase-prisic-sumnja-se-da-je-zapaljen/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Suđenje zbog Linglonga zakazano: Proces protiv Pokrajinskog sekretarijata i Grada Zrenjanina

Ročište u slučaju tužbe Građanskog preokreta protiv Pokrajinskog sekretarijata za urbanizam i zaštitu životne sredine zakazano je za 24. april u Upravnom sudu u Beogradu

Published

on

By

Kako navode iz Građanskog preokreta, tužbom se zahteva poništenje saglasnosti tog pokrajinskog organa na parcijalnu studiju uticaja na životnu sredinu kineske fabrike automobilskih guma Linglong kod Zrenjanina.

Ova tužba podneta je 2020. godine.

“Tužbom se ističe potreba da Linglong uradi jedinstvenu, integrisanu studiju o proceni uticaja na životnu sredinu, a ne više parcijalnih iz kojih se ne vidi ukupan uticaj na prirodu i zdravlje ljudi. U tužbi su navedene i povrede zakonom propisanog postupka među kojima je najznačajnija izostanak javne rasprave”, navodi se u saopštenju.

Istog dana će pred istim sudom biti održano i ročište po tužbi Građanskog preokreta protiv Grada Zrenjanina, zbog date saglasnosti na drugu ekološku studiju Linglonga.

“Ovakvo postupanje Linglonga predstavlja poznatu kinesku ‘salami slicing tactic’, odnosno taktiku ‘rezanja salame’ koja se sastoji u tome da se jedinstveni projekat veštački iseče na više sitnih delova u cilju zaobilaženja prikaza njegovog sveobuhvatnog uticaja, koji je štetan i zakonom nedozvoljen”, dodaju u saopštenju.

Građanski preokret smatra da Upravni sud, postupajući po zakonu, mora uvažiti obe tužbe, odnosno da ne sme da ozakoni ovakvu taktiku, usmerenu na zaobilaženje propisa.

izvor: https://www.021.rs/story/Info/Vojvodina/372469/Sudjenje-zbog-Linglonga-zakazano-Proces-protiv-Pokrajinskog-sekretarijata-i-Grada-Zrenjanina.html

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Fridom haus: Demokratija u Srbiji u najvećem padu od svih zemalja u tranziciji

Srbija je zabeležila najveći pad rezultata u izveštaju Fridom hausa “Nacije u tranziciji 2023” koji pokriva 29 evropskih i azijskih država. Fridom haus navodi da je Srbija doživela istorijski pad zbog nastojanja predsednika Aleksandra Vučića da konsoliduje vlast u 2023. godini. “Dva uzastopna masovna ubistva u maju su izazvala proteste koji su trajali tokom leta, na šta je srpska vlada odgovorila nameštenim vanrednim izborima u decembru”, piše u izveštaju “Nacije u tranziciji 2023” Fridom hausa.

Published

on

By

“To je najveći pad ove godine u celom regionu koji pokrivamo, koji obuhvata 29 zemalja, od centralne Evrope pa sve do centralne Azije. S obzirom na to koliko je ova godina bila istorijski važna u našem izveštaju, veoma je primetno da je Srbija i dalje imala ovaj strmoglavi pad”, navela je za Glas Amerike Aleksandra Karpi, ekspertkinja Fridom hausa za Balkan. Ona dodaje da ima mnogo razloga koji stoje iza ovakve ocene.

“Još imamo zamrznutu reformu pravosuđa u poslednjih nekoliko godina. To znači da sudske odluke ostaju uglavnom politizovane i više su stvar javne rasprave nego pravog sudskog procesa. To je višegodišnji trend koji je doprineo ovom istorijskom padu. Ali takođe smo videli da su mnogi faktori kulminirali na vanrednim izborima u decembru. Dakle, ne samo da je integritet izbora pogođen optužbama za prevaru koje su smatrane verodostojnim, migracijom birača itd, i drugim nepravilnostima. Imali smo, naravno, i pogoršanje medijskog ambijenta ove godine. Sada vidimo medijski sistem kojim skoro u potpunosti dominira vladajuća stranka, a posebno predsednik Srbije Aleksandar Vučić. Kada to spojite sa lokalnim vlastima koje masovno podnesu ostavke, da bi se otvorio put do tih izbora, bila je to veoma teška godina za srpsku demokratiju. I kao što sam rekla, izbori u decembru su zaista bili kulminacija ili zaista savršena oznaka za ono što je tamo bila teška godina za demokratiju”, kaže Karpi.

izvor: https://insajder.net/prenosimo/fridom-haus-srbija-zabelezila-najveci-pad-u-demokratiji-medu-drzavama-u-tranziciji

Continue Reading

Trending