Kreće trka za novog predsednika Francuske – ko će na crtu Makronu: Na listiću 12 kandidata, među kojima i četiri žene
Francuski Ustavni savet saopštio je početkom marta da će se u prvom krugu predsedničkih izbora koji su zakazani za nedelju, 10. april boriti 12 kandidata, među kojima su neki bili kandidati i na prethodnim izborima
Francuski Ustavni savet saopštio je početkom marta da će se u prvom krugu predsedničkih izbora koji su zakazani za nedelju, 10. april boriti 12 kandidata, među kojima su neki bili kandidati i na prethodnim izborima.
Ukoliko niko od kandidata ne osvoji natpolovičnu većinu u prvom krugu, dvoje sa najvećim brojem glasova učestvovaće u drugom, koji će se održati dve nedelje kasnije. A pobeda u prvom krugu, iako sasvim neizvesna, mogla bi se jedino prognozirati aktulenom predsedniku Francuske, koji se bori za novi mandat, Emanuelu Makronu.
Sam Makron zvanično je svoju kandidaturu za drugi mandat objavio nekoliko sati pre isteka roka. Uz njega, u trci za mesto budućeg predsednika je još 11 kandidata, među kojima su i četiri žene.
Ko su 12 kandidata za novog predsednika Francuske i kakva je njihova politika?
Emauel Makron
Makron je, nakon pobede na izborima 2017. godine, postao najmlađi pedsednik Francuske ikada. Sa te pozicije krenuo je njegov politički uspon, koji je usledio manje od godinu dana nakon što je pokrenuo politički pokret. Pet godina kasnije, sa 44 godine, on nastavlja da dominira francuskom politikom, a s uspehom se nametnuo i kao jedan od ključnih evropskih lidera. Ankete i procene analitičara predviđaju i da je spreman za reizbor. Na vlast je, pre pet godina, došao sa 66,1 odsto glasova pobedivši protivkandidatkinju krajnje desnice Marin Le Pen.
Nakon dolaska na vlast, kako BBC piše, morao je da uplovi uzburkanim političkim vodama kako bi pogurao konzervatine reforme. On je kompanijama olakšao otpuštanje radnika, smanjio poreze i uveo oštre zakone o bezbednosti za borbu protiv terorizma. Bio je primoran da 2018. godine ukine porez na gorivo nakon višenedeljnih nemira izazvanih protestima žutih prsluka.
Druge reforme, koje uključuju obećanje da će se stopa nezaposlenosti smanjiti sa preko 10 na sedam odsto do 2022. godine, pogođene su pandemijom koronavirusa, a trenutna stopa nezapslenosti je na 7,4 odsto.
Stroga ograničenja koja su bila na snazi u Francuskoj zbog korone uglavnom su ukinuta, a Makron sada ulazi u novu predsedničku trku i to u trenutku dok igra dominantnu ulogu na evropskom nivuo po pitanju ruske invazije na Ukrajinu.
U novoj kampanji, koja je potpuno obojena pitanjima rata u Ukrajini, Makron je najavio da će raditi na poboljšanju reakcije Francuske u kontekstu globalne krize tokom rata u Ukrajini, ali i da će se boriti protiv nejednakosti. Najavio je i “veća ulaganja” i “više posla” za Francuze obećavajući porast broja zaposenih u narednom periodu. Rekao je da planira da nastavi da ulaže u francusku vojsku kao i da će se boriti protiv nejednakosti u pristupu školama i zdravstvenoj zaštiti.
“Nalazimo se na prekretnici kada možemo da napravimo stvarnu razliku”, rekao je Makron u svom obraćanju, obećavajući da će smanjiti poreze za 15 miliona evra godišnje. Upitan o motou svoje kampanje rekao je da želi da Francuzi budu “uopšte jači i srećniji”. Takođe, Makron se zalagao za prekid vatre u Ukrajini. Okupio je i lidere EU u Versajskoj palati kako bi razgovarali o sankcijama Rusiji.
Iako favorit, Makron i dalje ne treba da bude potpuno miran, a liderka krajnje desnice mu se samo nekoliko dana pre izbora približila na oko tri procenta razlike. Kako je pokazalo istraživanje “Haris interaktiv”, u drugom krugu bi odnos snaga mogao da bude 51,5 naspram 48,5 odsto, a iako neke druge ankete daju Makronu malo veću prednost, ona je i dalje premala da bi bila i potpuno sigurna.
Predviđa se da će oni ponovo ući u drugi krug, što inače ne bi bilo prvi put. Na poslednjim izborima 2017. godine Makron je upravo nju pobedio i postao predsednik Francuske.
I prema pisanju BBC, Makron ima velike šanske za pobedu a istraživanja javnog mnjena ga stavljaju daleko ispred glavnih rivala. U vreme rata u Evropi, na njega se i dalje gleda kao na nekoga ko ima jednu od važnijih uloga.
Marin Le Pen
Na poslednjim predsedničkim izborima 2017. godine ona je bila rival Makronu. Njena porodica je decenijama bila sinonim za krajnju desnicu u Francuskoj. Međutim, pored aktuelnog predsednika ona ima još jednog rivala, desničara Erika Zemura koji je podelio pristalice Nacionalnog saveza. Kako su francuski mediji ranije prenosili, neki iz njegog tima prebegli su kod njega, a među njima se nalazi i njena nećaka.
Inače, Le Pen je godinama ozbiljna politička figura u Francuskoj. Postala je evroposlanica pre nego što su se u njoj probudile ambicije da postene buduća predsednica Francuske. Nakon političkog poraza 2017. godine svoju stranku Nacionalni front je preimenovala u Nacionalni savez. Od tada je kreirala doslednu antiimagriconu i anti EU stav. Poznata je i po tome što je nekada izražavala divljenje prema ruskom predsedniku Vladimiru Putinu, ali sada osuđuje njegovu invaziju na Ukrajinu, ali i upozorava da postoji rizik da se u Francuskoj osete posedice ruskih sankcija. Sada, obećava da će zaustaviti zloupotrebu prava na azil, a takođe nastoji da EU pretvori u savez nacija neosporan zakonima EU.
Inače, ovo je njena treća kandidatura za predsednika, nakon izbora 2012. i 2017. godine. Za sada se, prema anketama, nalazi na drugom mestu, odmah nakon Makrona, i nada se ovogodišnjoj pobedi.
Žan-Lik Melanšon
Najjači je kandidat levice, uporni kritičar ekomske politike Emanuela Makrona i istaknuti pristalica protesta žutih prsluka. Iako malo ko veruje da bi mogao da ode do predsedničkog mesta, on ipak vodi snažnu kampanju i sebe vidi kao “oštru kornjaču” koja će moći sve da pretekne u predsedničkoj trci, piše BBC.
On je napustio novinarsku karijeru zbog levičarkse politike još 1970. godine. Kratko je bio ministar obzrovanja, a nakon toga je osnovao svoju levičarsku pstranku i postao evroposlanik. Dva puta se kandidovao za predsednika Francukske, a ovog puta obećava da će, ukoliko pobedi, smanjiti starosnu granicu za penziju na 60, dok sa druge strane Makron najavljuje povećanje te granice. Kritičari ga optužuju da je previše popustljiv prema Putinu. Zalaže se i za napuštanjem NATO-a i da od Francuske napravi nesvrstanu državu.
Valeri Pekres
Valeri Pekres u decembru prošle godine izabrana za kandidatkinju francuske desničarske stranke “Republikanci”. Ona je inače prva žena koju su konzervativci izabrali da bude njihov kadidat. Njene pristalice nazivaju je “najgorom noćnom morom” za aktuelnog predsednika. Čak su joj dodelili i epitet “buldožera” za kojeg, kako kažu, očekuju da unese novine u francusku političku scenu, prenosi Gardijan.
“Biću prva žena predsednica Francuske”, poručivala je ona na raznim skupovima dok je obilazila francuska sela i obećala da će dati sve od sebe da svoju stranku dovede do pobede.
Inače, više anketa ukazuje na pobedu Makrona, ali predsednički izbori u Francuskoj su tradicionalno nepredvidljivi. Primer za to je i sam aktuelni predsednik, koji je osnovao politički pokret samo nekoliko meseci pre izbora 2017. godine na kojima je pobedio. Upravo na to računaju i pristalice Pekers koji smatraju da i njen ženski status je osvežavajući za francusku političku scenu i ozbljan prkos Makronu. I ona sama je predstavila Makrona kao političara bez uverenja.
“Između mene i Makrona postoji više od razlike u političkoj liniji, postoji i razlika u karakteru. On ima samo jednu ambiciju a to je da udovolji, dok ja imam samo jednu strast – da završim posao”, rekla je ona budućim glasačima. Tada je sebe opisala kao “jednu trećinu Margeret Tačer i dve trećine Angela Merkel” i obećala da će povećati starosnu granicu za odlazak u penziju na 65 i ukinuti hiljade radnih mesta u javnom sektoru ako bude izabrana za predsednicu Francuske. Inače, na Pekres ne gleda samo Makron kao na pretnju. Ona se našla i na meti Marin Le Pen koja je svoju suparnicu opisala kao kao “kandidat koji najviše liči na Makrona”.
Prema poslednjim anketama, BBC navodi da se u početku smatrala glavnom preprekom Makronu, i zada “leti” između treće i pete pozicije. Njen govor na februarskom mitingu pred 7.500 pristalica francuska štampa je ismevala kao drveni i nespretan.
Erik Zemur
Francuski pisac, esejista i nova zvezda poliitčka zvezda koji naginje ekstremnoj desnici. Zvanično je još 30. novembra objavio kandidaturu na ovogodišnjim predsedničkim izborima. Jevrejin iz siromašne porodice. Bivši novinar koji je nekoliko puta osuđivan zbog rasističkih stavova.
“On je neko ko dovodi u pitanju zvaničnu istoriju i istoriju Drugog svetskog rata. On je kandidat koji izaziva oprečne i žestoke reakcije. Dakle, on uvodi jednu vrstu radikalizma na političkoj sceni Francuske”, rekla je za Euronews Srbija Ana Otašević, spoljnopolitička komentatorka “Nedeljnika” i novinarka “Le Monde Diplomatique”.
Zbog kontroverznih stavova, Zemur je često bio predmet fizičkih napada. Poznavaoci francuske politike kažu da je upravo njegova spremnost da otvara škakljive teme i uz to da istrpi posledice – ono što ga je učinilo popularnim.
U početku je porastao u anaketama, nudeći nacionalizam koj se smatra čvršćim od onog koji nud Le Pen. Ona je zapravo osudila njegov plan o reimigraciji koja podrazumeva deportalicju 100.000 imigranata svake godine, posebno u Alžir, Marko i Tunis.
Svoju predsedničku kampanju je napravio po uzoru na kampanju bivšeg predsednika SAD Donalda Trampa gde je kritikovao političke elite. Prema pisanju BBC-ja ima manje šanse od Le Pen što se pobede tiče, jer birači krajnje desnice ipak nju vide kao održiviju kandidatkinju.
Janik Žado
Janik Žado, istaknuti je član francuske stranke Zelenih i poslanik u Evropskom parlamentu. On je ranije u intervjuu za pariske “Nedeljne novine” obećao da će umanjiti uticaj predsednika na državne institucije i istakao da posebno želi uspostavljanje sedmogodišnjeg predsedničkog mandata umesto petogodišnjeg kao i neobnovljivost fukcije predsednika i bolju podelu vlasti sa Narodnom skupštinom, prenosi pariski “Mond”.
Žado je pokušao da privuče francuske stranke leve orijentacije i s njima uspostavi novi politički blok, ali nije uspeo da dobije podršku levice za svoj program i kandidaturu na predsedničkim izborima.
On želi da Francuska prestane sa snabdevanjem nuklearne energije u roku od 20 godina, i to u vreme kada je Emanuel Makron podržao planove za izgradnju još šest nukelarnih reaktora, pište BBC. Takođe, zalaže se za instalaciju solarnih panela na većini zgrada.
An Idalgo
Još jedan levičarski kandidat, ali i gradonačelnica Pariza An Idalgo. U glavnom grad u Francuske postala je poznata jer se “uhvatila u koštac sa saobraćajnim zagađenjem Pariza”, tako što je naredila da se naprave trake isključivo za bicikliste, skutere i ljude koji trče, dok je periferija ostala rezervisana isključivo za mororna vozila. Van Pariza poznata je i po tome da se ne snalazi najbolje i sa gradskim budžetom, čiji se dug udvostručio otkako je došla na tu funkciju.
Politiko podsća da je ona najvila u septembru, a zvanično postala predsednički kandidat socijalista u oktobru, ali da od tada nije uspela da napreduje. Njeni prethodnici takođe nisu imali većeg uspeha na ranijim izborima pa je kandidat socijalista na predsedničkim izborima Benoa Amon 2017. godine ostvario najniži rezultat od čest odsto u prvom krugu.
Fabian Rusel
Prvi kadidat komunista u poslednjih 15 godina. Prema pisanju BBC, upravo ga je njegov harizmatičan pristup i doveo do kandidature. Pozvao je na nacionalizaciju francuskih banaka i povećanje plata za javne službenike, uključujući medicinske sestre i nastavnike.
Natali Arto
Školska nastavnica sa periferije Pariza, koja se dva puta kandidovala za predsednika stranke krajnje levice “Borba radnika”, ali još uvek, piše BBC, nije privukla veliku pažnju ni više od jedan odsto glasova. Do sada se samo javno oglašavala da je protiv invazije Rusije na Ukrajinu koja je počela 24. februara.
Filip Putu
Putu je bivši radnik fabrike automonila i zalaže se za Novu antikapitalističku partiju i preraspodelu bogatstva. On je sin poštara, i ovo nisu njegovi prvi predsednički izbori. Bio je kandidat i 2012. godine.
Žan Lasal
Jednom je štrajkovao glađu u znak protesta zbog zatvaranja fabrike, a kasnije prepešačio vie od 6.000 kilometara po Francuskoj kako bi razgovarao sa ljudima. Kao vođa pokreat “Oduprite se” zagovarao je francuske demonstracije protiv Makrona i to u žutim prslucima. Pozivao je i na ponovno pregovaranje o sporazumima u EU kao i na povlaenje iz NATO-a.
Nikolas Dupont Aigan
Libertarijanac koji je napustio mejnstrim desnicu da bi osnovao partiju “Francuska ustaje”. Makrona vidi kao “javnu opasnost” za Francusku i protivi se EU kao i ograničvanju koja su do sada bila na snazi zbog epidemije koronavirusa i podržava savez Francuske sa Rusijom.
Marton (LSV): Ne zaboraviti zločin proterivanja Hrvata iz Hrtkovaca, da nam se zlo ne bi ponovilo
Portparol opozicione stranke Lige socijaldemokrata Vojvodine – Vojvođani (LSV) Aleksandar Marton podsetio je večeras da je na današnji dan 1992. godine počelo proterivanje Hrvata iz mesta Hrtkovci u Sremu i poručio da se taj zločin mora pamtiti, “da nam se zlo ne bi ponovilo”
Marton je u saopštenju za javnost podsetio da je 6. maja 1992. godine u Hrtkovcima održan skup Srpske radikalne stranke na kom je lider te ultarnacionalističke partije Vojislav Šešelj pročitao imena 17 viđenijih seoskih Hrvata, kojima je javno poručeno da se moraju iseliti, jer će u protivnom biti proterani.
Maja meseca 1992. započela je kampanja zastrašivanja, premlaćivanja i ubistava, koja je za posledicu imala progon više od 40.000 sremskih Hrvata ili oko 85 odsto članova te zajednice, naveo je Marton.
Podsetio je da je takva politika imala epilog u pravosnažno izrečenoj kazni Vojislavu Šešelju za podsticanje progona, deportacije i prisilno raseljavanje, te prisilno premeštanje Hrvata u Sremu.
“LSV je od početka ratova devedesetih godina stala u odbranu ugroženih komšija. Zato smo i sami progonjeni. Ovo moramo pamtiti, da nam se zlo ne bi ponovilo”, poručio je Marton.
Nastavlja se sistematsko uništavanje svega što podseća na Vojvodinu.
Boško Palkovljević Pinki poginuo je kao partizan u Drugom svtskom ratu 10. juna 1942. Imao je svega 22 godine
Iako i danas neke škole, ulice, jedna kasarna u Sremskoj Mitrovici i čuvena sportska hala u Zemunu nose naziv Pinki, o ovom narodnom heroju retko se govori
Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara: SVM ne nudi rešenja, već je deo problema
Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara (DZVM) ocenjuje da Balint Pastor, predsednik Saveza vojvođanskih Mađara (SVM), pokušava da predstavi ovu stranku kao samostalnu političku snagu, dok u stvarnosti ostaje verni saveznik Srpske napredne stranke (SNS)
“Pastor tvrdi da SVM ne ulazi u Vučićev Pokret za narod i državu, ali i dalje sledi politiku SNS-a u svim ključnim pitanjima. Očigledno je da je njihova ‘samostalnost’ samo forma, dok je suština u bespogovornom sprovođenju volje Aleksandra Vučića”, smatraju u DZVM-u.
Oni dalje ocenjuju i da Pastorova izjava da SVM ne traži ministarske funkcije, već želi da zadrži uticaj kroz državne sekretare zapravo predstavlja pokušaj da se održi distanca od SNS-a i odgovornosti koje nosi učešće u vlasti, ali “upravo su ti ‘niži nivoi vlasti’ došli u fokus kada se govori o korupciji i lošim odlukama”.
Iz DZVM-a podsećaju da su upravo u nadležnosti državnog sekretara iz SVM-a bili troškovi izgradnje železničke pruge Novi Sad – Kelebija, koji su porasli za 87 miliona dolara, te da se srušila i nadstrešnica na stanici u Novom Sadu.
“Umesto da preuzme odgovornost, SVM i dalje sprovodi politiku SNS-a, a kada se pojave problemi, beži od odgovornosti. Politika ‘mi bismo, ali da ne uđe’ je prepoznata i više vam neće proći”, poručuju.
Oni su se takođe osvrnuli i na, kako kažu, Pastorovu relativizaciju problema manjinskih prava u vezi s nedostatkom višejezičnih natpisa na železničkim stanicama, što “dodatno potvrđuje da je SVM odavno odustao od borbe za interese vojvođanskih Mađara”:
“Umesto da zahteva poštovanje Zakona o službenoj upotrebi jezika i pisma, on se poziva na probleme u drugim državama. Ovo nije zaštita manjinskih prava, već otvorena kapitulacija pred kršenjem zakona”.
Na kraju, nazivanje građanskih protesta „anarhijom“ i „glasnom manjinom“, zaključuju iz Demokratske zajednice vojvođanskih Mađara, pokazuje da je SVM potpuno na strani režima.
“Umesto podrške građanima koji se bore za pravnu državu, oni štite korumpiranu vlast i svoje privilegije. SVM ne nudi rešenja, već je deo problema – vreme je da prestanu da obmanjuju javnost”, poručuju iz DZVM-a.
Državljanka Hrvatske podržala studente, pa proterana iz Srbije: Ima sedam dana da preseli život i porodicu
Državljanki Hrvatske Arien Stojanović Ivković, koja je u Beogradu završila Medicinski fakultet, zaposlila se, udala i zasnovala porodicu, srpske vlasti su odlučile da uskrate gostoprimstvo posle 12 godina života u srpskoj prestonici, proteraju je iz zemlje i zabrane ulazak na godinu dana. Za preseljenje svog celokupnog života dobila je rok od sedam dana
Arien Stojanović Ivković je u Beogradu završila Medicinski fakultet, zaposlila se i udala za srpskog državljanina sa kojim ima malo dete. Duže od deceniju živi u srpskoj prestonici i nikada do sada nije imala problema sa svojim boravkom.
Sve do 8. aprila ujutro kada ju je pozvao inspektor iz Uprave za strance i pozvao da dođe u prostorije policije, uveravajući je da je s njenim boravkom sve u redu.
Arien za N1 kaže da ju je u policiji sačekalo više inspektora, među kojima je bio i onaj s kojim je razgovarala. Na licu mesta joj je uručeno rešenje kojim se ukida ranije odobren privremeni boravak i zabranjuje ulazak u Srbiju na godinu dana, odnosno do 8. aprila sledeće godine.
Ona dodaje da je time prestala da važi i radna viza koju je imala za rad u Srbiji.
U obrazloženju se šturo navodi da je “organ nadležan za zaštitu bezbednosti Republike Srbije dostavio procenu da boravak državljanke Hrvatske Ivković Stojanović Arien predstavlja neprihvatljivi bezbednosni rizik”.
MUP se za donošenje ovakve odluke pozvao na član 66. stav 1 Zakona o strancima, kojim se predviđa da strancu može da se ukine dozvola privremenog boravka i zabrani ulazak u zemlju ako se naknadno sazna da “postoji jedan ili više razloga propisanih za odbijanje zahteva za privremeni boravak”.
Po čemu je tačno bezbednosni rizik mlada lekarka koja radi u osiguravajućoj kući na proceni štete nastale usled telesnih povreda – ni sama ne zna. Kaže da joj se život svodi na posao, vrtić, dete, porodicu i odlazak na poneki veći studentski protest – ako stigne.
A upravo u tom protest, sagovornica N1 vidi mogući razlog za njeno proterivanje. Kaže da je studente, njihove zahteve I proteste podržala ne samo na ulici, već i na svojim društvenim mrežama. Dodaje da je na Instagramu kao lekar osudila ulazak predsednika Aleksandra Vučića u jedinicu intenzivne nege i dodirivanje bez rukavica povređenih u požaru u Kočanima.
Srpska policija Arien je dala rok od sedam dana da napusti zemlju i rok od 15 dana da uloži žalbu, s tim što žalba ne odlaže izvršenje rešenja.
Time je ova žena primorana da napusti grad u kojem živi duže od decenije, a njena mlada porodica će biti rasturena.
“Možda ću ostati bez posla, možda ću morati da odvedem dete sa sobom, što znači da neće viđati oca, ići u vrtić”, navodi Arien u razgovoru za N1.
Zbog zabrane ulaska u zemlju, neće moći da dovodi dete, koje je dvojni džavljanin, u posetu porodici u Srbiji, već će kontakti zavisiti isključivo od njihove mogućnosti da dođu u Hrvatsku.
Naša sagovornica se obratila za pomoćAmbasadi Republike Hrvatske u Beogradu, a najavila je i žalbu na pomenuto rešenje srpskih službi bezbednosti.
Kako nezvanično saznajemo, Arien nije usamljen slučaj i više hrvatskih državljana je umesto dozvole za privremeni boravak dobilo zabranu ulaska u Srbiju.
N1 se ovim povodom obratio MUP-u Srbije, ali do objavljivanja ovog teksta odgovor nismo dobili.
LSV: Stefanović naredio hapšenje Olenika posle gostovanja na N1
Stranka Vojvođani-LSV saopštila je da je glavni javni tužilac Višeg javnog tužilaštva Nenad Stefanović naredio hapšenje Aleksandra Olenika nakon gostovanja na TV N1
„Glavni javni tužilac Nenad Stefanović naredio je hapšenje Aleksandra Olenika, potpredsednika LSV, posle njegovog gostovanja na N1srbija u toku kog je izneo podatke o pucanju zvučnim topom na građane. Srećom, ovo „uputstvo“ nije primenjeno. Za sada“, navodi se u saopštenju stranke.
„Danas je tužilaštvo, prvi put od 15. marta, počelo da saslušava ljude i uzima izjave ljudi koji su imali zdravstvene probleme zbog upotrebe neke vrste soničnog, zvučnog oružja“, istakao je advokat i potpredsednik Lige socijaldemokrata Vojvodine Aleksandar Olenik tada za N1. Dodao je da se „prvi put posle negacija i pretnji da će biti hapšeni oni koji pominju zvučno oružje – tek danas počinje sa izjavama žrtava koje imaju lekarske nalaze“.
Ono što je prethodilo velikom protestu koji se odžao u Beogradu 15.marta je već poznato u celom svetu: sa jedne strane imali smo nasmejanu Srbiju, studentske marševe… dok se toj Srbiji suprostavio režim svakodnevnim pretnjama, širenjem straha i na sam dan protesta dovoženjem tenkova u predgrađa, zaustavljanjem saobraćaja u zemlji i glavnom gradu, skupljanjem naoružanih maskiranih kriminalaca u Pionirskom parku
Protest je pokazao da studente i građane motiviše želja za slobodnom, demokratskom Srbijom u kojoj institucije funkcionišu u skladu sa Ustavom i zakonima! Taj dan je potpuno demaskirao režim Aleksandra Vučića i pokazao je da se oni boje pravde i istine, kao i da na svaki način pokušavaju da spreče saznanje o njihovom činjenju i negiraju svoju odgovornost za pad nadstrešnice u Novom Sadu i smrt 16 ljudi, za upotrebu ‘zvučnog topa’, da lažu javnost o ispunjenju studentskih zahteva ili da proizvode lažne vesti poput one da je u Odžacima vođa studentskog protesta pucao i ranio jednog naprednjaka! Sam Vučić pokazuje u svojim nastupima, koje sada ima i po nekoliko dnevno, da svoj položaj doživljava kao svoju životnu sudbinu, čak pokazuje i crtu nenormalnosti gde na samu državu gleda kao na ličnu svojinu!
Režim je, tog dana, planirao nasilje, čak je želeo da toliko kulminira da dođe i do žrtava! Oni bi to nazvali ‘pokušajem Majdana’! Na delu je bio otvoreni državni terorizam! Sada su se spremili da urade u centru Beograda ono što su već pokušali u Banjskoj na Kosovu! Okidač za nasilje je trebala biti zloupotreba, u Srbiji, zabranjenog ‘zvučnog topa’ (sonic weppon)! U javnosti Srbije više nema dileme da je neka vrsta tog oružja upotrebljena i da je to uradila policija Srbije! Ja sam skeptik prema tom scenariju iz prostog razloga što je srpska policija toliko korumpirana i razjedinjena, klanovski podeljena, da bi se do sada saznalo i ko je pucao, sa kog mesta i iz kog oružja! Još 16.marta dobio sam informaciju da je zloupotreba izvršena sa krova Ruskog doma i da je na građane pucano iz ruske verzije Vortex ili ring-gun topa!
Mesto je savršeno za upotrebu, zbunjuje jer je zvuk morao da se odbijeod zgrade predsedništva u oba pravca ulice kralja Milana – ka Terazijama i Slaviji! Niko se ne bavi, osim mene, s tim scenarijem, a iz dana u dan je sve veća mogućnost da se upravo to dogodilo! Ogromna većina stručnjaka koja je analizirala dostupne snimke govori upravo o Vortex ili sličnom topu, organizacija Earshot to tvrdi, a i sama kompanija Genasys, koja je proizvođač lrad450 topova koje poseduje Srbija, u svom demantiju govori da je zvuk sa snimaka proizveden ring-gun topom, a ne njihovim! Vučić samouvereno zove FSB, FBI i EU da pošalju stručnjake u Srbiju i utvrde istinu! Naravno, on zna da FSB sebe neće optužiti, a da ostali ne mogu da utvrde istinu jer ne mogu da uđu u Ruski dom i izvrše istragu! Istovremeno, Vučić i Vulin se otvoreno zahvaljuju Rusiji što im je pomogla tog dana i što redovno sarađuju u naporima da spreče ‘obojenu revoluciju’! Srećom, neverovatna prisebnost i pamet studenata je sprečila da se ostvari Vučićev naum! Oni su minut posle haosa koji je nastao upotrebom zvučnog topa objavili da je protest završen i da se vraćaju na svoje fakultete! Tada se dogodilo nešto potpuno neverovatno, nekoliko stotina hiljada građana koja je na protest došla da bi videla leđa ovom režimu ih je poslušala i razišla se – Srbija je jasno rekla: srušićemo ga gandijevski – bez nasilja! Ta saradnja je iznenadila Vučića i ‘skinula ga golog’! Sve što mu je sada preostalo je otvorena diktatura ili gubitak vlasti!
Najvažnije poruke protesta 15.03. su:
– Da je zbog masovnosti skupa režim izgubio legitimitet
– Da nasilje na kojem režim insistira više ne prolazi – STRAHA VIŠE NEMA
Evropski mediji sve više pišu o protestu i o srpskim studentima, nazivaju ih čak i evropskom avangardom! Vucic i njegov režim su pod baražnom paljbom, sada ga neki čak otvoreno nazivaju diktatorom! Ti mediji, ali i mnoge evropske vlade, kao i sam EU parlament traže od EU komisije da se uključi u problem i pomogne građanskoj Srbiji da se izbori za evropsku budućnost, koja je sa Vučićem nemoguća! Dok pišem ovaj tekst odvijao se i završen je hitan sastanak u Briselu koji su Vučiću zakazali Ursula von der Leyen I Antonio Costa! Njihovi kratki i jasni postovi na društvenim mrežama bez održane konferencije za medije govore da je Vučić imao neprijatan sastanak! Insistiranje na ubrzanju reformi u pravosuđu, izbornom zakonodavstvu, slobodnim medijima i borbi protiv korupcije u stvari kažu: ispuni studentske zahteve! Na zalost do pro-evropske prelazne vlade još uvek nismo došli samo iz razloga što niko u Srbiji to ne traži od EU! Istovremeno, Evropski sud za ljudska prava je postavio Srbiji pitanja o upotrebi zvučnog topa i zahteva odgovore do 31. ovog meseca! Sve ovo jesu ozbiljni pritisci na Vučića! Od reči, znam da su dela EU mnogo opasnija za režim, ali njih građani Srbije teže vide. Ta dela su: ne otvaranje klastera u pregovorima, ne primanje Srbije u SIPA, kao i ne puštanje novca za rast BDP! Srbija je zbog toga u ozbiljnom problemu, od početka godine je morala da pozajmi čak 3 milijarde evra kako bi ispunila budžetske obaveze!
Da li će Vučić ispuniti zahteve? Neće!!! Ispunjenje bi značilo njegov pad, ali i probleme sa slobodnim i nezavisnim sudovima u Srbiji zbog svega što je činio kao apsolutni vladar! Svako normalan bi se obeshrabrio posle pola miliona okupljenih na protestu! Medjutim, on nastavlja sa lažima, podizanjem tenzija, preti svima – profesorima, univerzitetu, prosvetnim radnicima, policiji, tužilaštvu, studentima, opoziciji, medijima… Pokušava da napravi politički pokret kojim želi da zamaskira SNS, kao da su ljudi ‘veverice’, pokušaće i da formira novu vladu sa što je manje političara u njoj!
Sve to mu je pogrešna taktika! On više i ne može da ima pravu taktiku, samo može da kupi još koji dan na vlasti. Zato će narednih dana, kada bude bio zakazan novi protest, pola miliona okupljenih građana lako prerasti u milion!