Ali za razliku od premijerke, koja je 1983. godine pobedila ubedljivom većinom, ona nije bila uspešna.
Mnogo godina kasnije, Tras se prisetila: „Ugrabila sam priliku i na izborima održala govor iz srca, ali na kraju nisam osvojila nijedan glas. Nisam glasala čak ni za samu sebe.”
Trideset devet godina kasnije, ona koristi priliku da pođe koracima Čelične lejdi za stvarno i postane liderka Konzervativne partije i premijerka.
Ministarka spoljnih poslova sledila je bivšeg ministra finansija Rišija Sunaka u svih pet krugova glasanja torijevskih poslanika.
Ali kladioničari je smatraju ubedljivim favoritom za pobedu, budući da je provela godine i godine gradeći odnose sa udruženjima glasačkog tela iz vlastite izborne jedinice i ostavši lojalna Borisu Džonsonu tokom najmračnijih dana njegove vladavine.
Na mnogo načina, ona nije konvencionalni torijevac.
Meri Elizabet Tras rođena je u Oksfordu 1975. godine.
Opisala je oca, profesora matematike, i majku, medicinsku sestru, kao „levičare”.
Kao devojčicu, majka ju je vodila na protestne šetnje Kampanje za nuklearno razoružanje, organizacije koja se oštro protivila odluci vlade Margaret Tačer da dozvoli da se američke nuklearne glave postave u kampu RAF-a Grenem Komon, zapadno od Londona.
Liz Tras: Osnovni podaci
Godine: 47
Mesto rođenja: Oksford
Dom: London i Norfolk
Obrazovanje: Srednja škola Raundhej u Lidsu, Univerzitet u Oksfordu
Porodica: Udata za računovođu Hjua O’Lirija, dve ćerke tinejdžerskog uzrasta
Njena porodica se preselila u Pejsli, zapadno od Glazgova, kad je Tras imala četiri godine.
Govoreći za BBC Radio 4, njen brat je ispričao da je porodica uživala u igranju društvenih igara, ali da mlada Tras nije volela da gubi i često bi samo nestala umesto da rizikuje da ne pobedi.
Porodica se kasnije preselila u Lids, gde je ona pohađala Raundhej, državnu srednju školu.
Opisala je da je tokom svog boravka tamo viđala „neuspešnu decu koju su bila izneverena niskim očekivanjima”.
Neki od vršnjaka Liz Tras u Raundheju opovrgli su njen opis škole, poput novinara Gardijana Martina Pengelija, koji je napisao: „Ona se možda selektivno seća detinjstva i nemarno ogovara vlastitu školu i nastavnike koji su je podučavali iz proste političke koristi.”
Kakvo god bilo njeno prethodno školovanje, Tras je nakon toga pohađala Univerzitet u Oksfordu, gde je studirala filozofiju, politiku i ekonomiju, i bila aktivna u studentskoj politici, isprva za liberalne demokrate.
Na konferenciji stranke 1994. godine, govorila je u korist ukidanja monarhije, poručivši delegatima u Brajtonu: „Mi liberalne demokrate verujemo u jednake prilike za sve. Ne verujemo da su ljudi rođeni da vladaju.”
Vestminsterske ambicije
Na Oksfordu, Tras je prešla u konzervativce.
Nakon diplomiranja, radila je kao računovođa za Šel i Kejbl end Vajerles, i udala se za kolegu računovođu Hjua O’Lirija 2000. godine. Oni imaju dvoje dece.
Tras je bila kandidatkinja torijevaca za Hemsvort, u Zapadnom Jorkširu, na opštim izborima 2001. godine, ali je izgubila.
Pretrpela je još jedan poraz u Kalder Veliju, takođe u Zapadnom Jorkširu, 2005. godine.
Ali nepokolebljivih političkih ambicija, izabrana je za odbornicu u Griniču, u jugoistočnom Londonu, 2006. godine, a od 2008. godine radila je i za ekspertsku grupu desnog centra Reform.
Potpis ispod fotografije,Liz Tras je postala poslanica 2010. godine
Konzervativni lider Dejvid Kameron stavio je Tras na svoju „A-listu” prioritetnih kandidata za izbore 2010. godine i bila je izabrana da se nadmeće za sigurno poslaničko mesto Jugozapadnog Norfolka.
Vrlo brzo se, međutim, suočila sa bitkom protiv oduzimanja kandidature torijevskog udruženja iz izborne jedinice, nakon što je obelodanjeno da je imala aferu sa poslanikom torijevaca Markom Fildom nekoliko godina ranije.
Inicijativa da se smeni nije uspela i Tras je na kraju osvojila poslaničko mesto sa više od 13.000 glasova razlike.
Bila je koautorka knjige Britanija bez okova, sa četiri druga konzervativna poslanika izabrana 2010. godine, koja je preporučivala ukidanje državne regulative kako bi se popravio položaj Velike Britanije u svetu, obeleživši je kao istaknutu zagovornicu politike slobodnog tržišta u torijevskim redovima.
Tokom liderske debate na BBC-ju, upitana je za komentar iz Britanije bez okova, u kom se britanski radnici nazivaju „jednim od najgorih lenjivaca na svetu”.
Tvrdila je da ona to nije napisala.
Potom je 2012, svega dve godine pošto je postala poslanica, ušla u vladu kao ministarka obrazovanja, dok je 2014. godine unapređena u ministarku za životnu sredinu.
Na konferenciji konzervativaca 2015. godine, Tras je bila izvrgnuta ruglu zbog govora u kom je izjavila, glasom bez emocija: „U zemlji uvozimo dve trećine sira. To. Je. Sramota.”
Bregzitovski zaokret
Manje od godinu dana kasnije, usledio je verovatno najveći politički događaj generacije – referendum o EU.
Tras je bila aktivna u kampanji za ostanak, pišući za dnevni list San da bi Bgrezit bio „trostruka tragedija – više propisa, više formulara i više odugovlačenja u trgovini sa EU”.
Međutim, pošto je njena strana izgubila, ona se predomislila, tvrdeći da Bregzit pruža priliku da se „uzdrma način na koji stvari trenutno funkcionišu”.
Pod vladavinom premijerke Tereze Mej, služila je prvo kao ministarka pravde, a zatim je prešla na mesto glavne sekretarke ministarstva finansija.
Kad je Boris Džonson postao premijer 2019. godine, Tras je preuzela položaj ministarke za međunarodnu trgovinu – što je bio posao koji je podrazumevao susrete sa globalnim političkim i poslovnim liderima u cilju promovisanja britanskih trgovinskih interesa.
Potpis ispod fotografije,Liz Tras je održala hladnu zajedničku konferenciju za novinare sa ruskim ministrom spoljnih poslova Sergejem Lavrovom, u nedeljama pre invazije na Ukrajinu
Zatim je 2021, u 46. godini, dobila jedan od najviših položaja u vladi, preuzevši od Dominika Raba ministarstvo spoljnih poslova.
Na tom mestu pokušala je da reši zamršeni problem Protokola o Severnoj Irskoj, naprosto odbacivši delove post-bregzitovskog sporazuma između EU i Velike Britanije – što je bio potez koji je oštro kritikovala EU.
Izdejstvovala je puštanje na slobodu dvojice britansko-iranskih državljana koji su uhapšeni i držani u pritvoru.
A kad je u februaru Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu, zauzela je čvrst stav, zahtevajući da sve snage Vladimira Putina moraju da se potisnu iz zemlje.
Naišla je, međutim, na kritike kad je podržala ljude iz Velike Britanije koji žele da se bore u Ukrajini.
‘Protiv milostinje’
Kampanja Liz Tras za liderstvo u stranci nije bila lišena kontroverzi.
Pritisnuta oko toga kako će se boriti protiv krize troškova života, izjavila je da će sve svoje napore usmeriti ka „smanjenju poreskog tereta, a ne na davanje milostinje”.
Bila je prisiljena da odustane od plana za povezivanje plata u javnom sektoru sa regionalnim troškovima života zbog oštre reakcije viših torijevaca koji su tvrdili da bi to podrazumevalo smanjenje plate milionima radnika izvan Londona.
A nazvala je i premijerku Škotske Nikolu Sterdžen „željnom pažnje” i rekla da je najbolje „ignorisati je”.
Međutim, ankete ukazuju na to da je ona popularnija među članovima stranke od njenog rivala Rišija Sunaka.
Neki sugerišu da Tras svojim oblačenjem – krznena kapa i bela mašna – pokušava da oponaša još jednog favorita torijevaca – Margaret Tačer.
Tras je odbacila te tvrdnje, rekavši za GB Njuz: „Prilično je frustrirajuće što se političarke uvek porede sa Margaret Tačer, a političari se nikad ne porede sa Tedom Hitom.”
Ali takva poređenja možda ne predstavljaju hendikep kad je u pitanju sticanje podrške kod članova Konzervativne stranke.
Marton (LSV): Ne zaboraviti zločin proterivanja Hrvata iz Hrtkovaca, da nam se zlo ne bi ponovilo
Portparol opozicione stranke Lige socijaldemokrata Vojvodine – Vojvođani (LSV) Aleksandar Marton podsetio je večeras da je na današnji dan 1992. godine počelo proterivanje Hrvata iz mesta Hrtkovci u Sremu i poručio da se taj zločin mora pamtiti, “da nam se zlo ne bi ponovilo”
Marton je u saopštenju za javnost podsetio da je 6. maja 1992. godine u Hrtkovcima održan skup Srpske radikalne stranke na kom je lider te ultarnacionalističke partije Vojislav Šešelj pročitao imena 17 viđenijih seoskih Hrvata, kojima je javno poručeno da se moraju iseliti, jer će u protivnom biti proterani.
Maja meseca 1992. započela je kampanja zastrašivanja, premlaćivanja i ubistava, koja je za posledicu imala progon više od 40.000 sremskih Hrvata ili oko 85 odsto članova te zajednice, naveo je Marton.
Podsetio je da je takva politika imala epilog u pravosnažno izrečenoj kazni Vojislavu Šešelju za podsticanje progona, deportacije i prisilno raseljavanje, te prisilno premeštanje Hrvata u Sremu.
“LSV je od početka ratova devedesetih godina stala u odbranu ugroženih komšija. Zato smo i sami progonjeni. Ovo moramo pamtiti, da nam se zlo ne bi ponovilo”, poručio je Marton.
Nastavlja se sistematsko uništavanje svega što podseća na Vojvodinu.
Boško Palkovljević Pinki poginuo je kao partizan u Drugom svtskom ratu 10. juna 1942. Imao je svega 22 godine
Iako i danas neke škole, ulice, jedna kasarna u Sremskoj Mitrovici i čuvena sportska hala u Zemunu nose naziv Pinki, o ovom narodnom heroju retko se govori
Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara: SVM ne nudi rešenja, već je deo problema
Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara (DZVM) ocenjuje da Balint Pastor, predsednik Saveza vojvođanskih Mađara (SVM), pokušava da predstavi ovu stranku kao samostalnu političku snagu, dok u stvarnosti ostaje verni saveznik Srpske napredne stranke (SNS)
“Pastor tvrdi da SVM ne ulazi u Vučićev Pokret za narod i državu, ali i dalje sledi politiku SNS-a u svim ključnim pitanjima. Očigledno je da je njihova ‘samostalnost’ samo forma, dok je suština u bespogovornom sprovođenju volje Aleksandra Vučića”, smatraju u DZVM-u.
Oni dalje ocenjuju i da Pastorova izjava da SVM ne traži ministarske funkcije, već želi da zadrži uticaj kroz državne sekretare zapravo predstavlja pokušaj da se održi distanca od SNS-a i odgovornosti koje nosi učešće u vlasti, ali “upravo su ti ‘niži nivoi vlasti’ došli u fokus kada se govori o korupciji i lošim odlukama”.
Iz DZVM-a podsećaju da su upravo u nadležnosti državnog sekretara iz SVM-a bili troškovi izgradnje železničke pruge Novi Sad – Kelebija, koji su porasli za 87 miliona dolara, te da se srušila i nadstrešnica na stanici u Novom Sadu.
“Umesto da preuzme odgovornost, SVM i dalje sprovodi politiku SNS-a, a kada se pojave problemi, beži od odgovornosti. Politika ‘mi bismo, ali da ne uđe’ je prepoznata i više vam neće proći”, poručuju.
Oni su se takođe osvrnuli i na, kako kažu, Pastorovu relativizaciju problema manjinskih prava u vezi s nedostatkom višejezičnih natpisa na železničkim stanicama, što “dodatno potvrđuje da je SVM odavno odustao od borbe za interese vojvođanskih Mađara”:
“Umesto da zahteva poštovanje Zakona o službenoj upotrebi jezika i pisma, on se poziva na probleme u drugim državama. Ovo nije zaštita manjinskih prava, već otvorena kapitulacija pred kršenjem zakona”.
Na kraju, nazivanje građanskih protesta „anarhijom“ i „glasnom manjinom“, zaključuju iz Demokratske zajednice vojvođanskih Mađara, pokazuje da je SVM potpuno na strani režima.
“Umesto podrške građanima koji se bore za pravnu državu, oni štite korumpiranu vlast i svoje privilegije. SVM ne nudi rešenja, već je deo problema – vreme je da prestanu da obmanjuju javnost”, poručuju iz DZVM-a.
Državljanka Hrvatske podržala studente, pa proterana iz Srbije: Ima sedam dana da preseli život i porodicu
Državljanki Hrvatske Arien Stojanović Ivković, koja je u Beogradu završila Medicinski fakultet, zaposlila se, udala i zasnovala porodicu, srpske vlasti su odlučile da uskrate gostoprimstvo posle 12 godina života u srpskoj prestonici, proteraju je iz zemlje i zabrane ulazak na godinu dana. Za preseljenje svog celokupnog života dobila je rok od sedam dana
Arien Stojanović Ivković je u Beogradu završila Medicinski fakultet, zaposlila se i udala za srpskog državljanina sa kojim ima malo dete. Duže od deceniju živi u srpskoj prestonici i nikada do sada nije imala problema sa svojim boravkom.
Sve do 8. aprila ujutro kada ju je pozvao inspektor iz Uprave za strance i pozvao da dođe u prostorije policije, uveravajući je da je s njenim boravkom sve u redu.
Arien za N1 kaže da ju je u policiji sačekalo više inspektora, među kojima je bio i onaj s kojim je razgovarala. Na licu mesta joj je uručeno rešenje kojim se ukida ranije odobren privremeni boravak i zabranjuje ulazak u Srbiju na godinu dana, odnosno do 8. aprila sledeće godine.
Ona dodaje da je time prestala da važi i radna viza koju je imala za rad u Srbiji.
U obrazloženju se šturo navodi da je “organ nadležan za zaštitu bezbednosti Republike Srbije dostavio procenu da boravak državljanke Hrvatske Ivković Stojanović Arien predstavlja neprihvatljivi bezbednosni rizik”.
MUP se za donošenje ovakve odluke pozvao na član 66. stav 1 Zakona o strancima, kojim se predviđa da strancu može da se ukine dozvola privremenog boravka i zabrani ulazak u zemlju ako se naknadno sazna da “postoji jedan ili više razloga propisanih za odbijanje zahteva za privremeni boravak”.
Po čemu je tačno bezbednosni rizik mlada lekarka koja radi u osiguravajućoj kući na proceni štete nastale usled telesnih povreda – ni sama ne zna. Kaže da joj se život svodi na posao, vrtić, dete, porodicu i odlazak na poneki veći studentski protest – ako stigne.
A upravo u tom protest, sagovornica N1 vidi mogući razlog za njeno proterivanje. Kaže da je studente, njihove zahteve I proteste podržala ne samo na ulici, već i na svojim društvenim mrežama. Dodaje da je na Instagramu kao lekar osudila ulazak predsednika Aleksandra Vučića u jedinicu intenzivne nege i dodirivanje bez rukavica povređenih u požaru u Kočanima.
Srpska policija Arien je dala rok od sedam dana da napusti zemlju i rok od 15 dana da uloži žalbu, s tim što žalba ne odlaže izvršenje rešenja.
Time je ova žena primorana da napusti grad u kojem živi duže od decenije, a njena mlada porodica će biti rasturena.
“Možda ću ostati bez posla, možda ću morati da odvedem dete sa sobom, što znači da neće viđati oca, ići u vrtić”, navodi Arien u razgovoru za N1.
Zbog zabrane ulaska u zemlju, neće moći da dovodi dete, koje je dvojni džavljanin, u posetu porodici u Srbiji, već će kontakti zavisiti isključivo od njihove mogućnosti da dođu u Hrvatsku.
Naša sagovornica se obratila za pomoćAmbasadi Republike Hrvatske u Beogradu, a najavila je i žalbu na pomenuto rešenje srpskih službi bezbednosti.
Kako nezvanično saznajemo, Arien nije usamljen slučaj i više hrvatskih državljana je umesto dozvole za privremeni boravak dobilo zabranu ulaska u Srbiju.
N1 se ovim povodom obratio MUP-u Srbije, ali do objavljivanja ovog teksta odgovor nismo dobili.
LSV: Stefanović naredio hapšenje Olenika posle gostovanja na N1
Stranka Vojvođani-LSV saopštila je da je glavni javni tužilac Višeg javnog tužilaštva Nenad Stefanović naredio hapšenje Aleksandra Olenika nakon gostovanja na TV N1
„Glavni javni tužilac Nenad Stefanović naredio je hapšenje Aleksandra Olenika, potpredsednika LSV, posle njegovog gostovanja na N1srbija u toku kog je izneo podatke o pucanju zvučnim topom na građane. Srećom, ovo „uputstvo“ nije primenjeno. Za sada“, navodi se u saopštenju stranke.
„Danas je tužilaštvo, prvi put od 15. marta, počelo da saslušava ljude i uzima izjave ljudi koji su imali zdravstvene probleme zbog upotrebe neke vrste soničnog, zvučnog oružja“, istakao je advokat i potpredsednik Lige socijaldemokrata Vojvodine Aleksandar Olenik tada za N1. Dodao je da se „prvi put posle negacija i pretnji da će biti hapšeni oni koji pominju zvučno oružje – tek danas počinje sa izjavama žrtava koje imaju lekarske nalaze“.
Ono što je prethodilo velikom protestu koji se odžao u Beogradu 15.marta je već poznato u celom svetu: sa jedne strane imali smo nasmejanu Srbiju, studentske marševe… dok se toj Srbiji suprostavio režim svakodnevnim pretnjama, širenjem straha i na sam dan protesta dovoženjem tenkova u predgrađa, zaustavljanjem saobraćaja u zemlji i glavnom gradu, skupljanjem naoružanih maskiranih kriminalaca u Pionirskom parku
Protest je pokazao da studente i građane motiviše želja za slobodnom, demokratskom Srbijom u kojoj institucije funkcionišu u skladu sa Ustavom i zakonima! Taj dan je potpuno demaskirao režim Aleksandra Vučića i pokazao je da se oni boje pravde i istine, kao i da na svaki način pokušavaju da spreče saznanje o njihovom činjenju i negiraju svoju odgovornost za pad nadstrešnice u Novom Sadu i smrt 16 ljudi, za upotrebu ‘zvučnog topa’, da lažu javnost o ispunjenju studentskih zahteva ili da proizvode lažne vesti poput one da je u Odžacima vođa studentskog protesta pucao i ranio jednog naprednjaka! Sam Vučić pokazuje u svojim nastupima, koje sada ima i po nekoliko dnevno, da svoj položaj doživljava kao svoju životnu sudbinu, čak pokazuje i crtu nenormalnosti gde na samu državu gleda kao na ličnu svojinu!
Režim je, tog dana, planirao nasilje, čak je želeo da toliko kulminira da dođe i do žrtava! Oni bi to nazvali ‘pokušajem Majdana’! Na delu je bio otvoreni državni terorizam! Sada su se spremili da urade u centru Beograda ono što su već pokušali u Banjskoj na Kosovu! Okidač za nasilje je trebala biti zloupotreba, u Srbiji, zabranjenog ‘zvučnog topa’ (sonic weppon)! U javnosti Srbije više nema dileme da je neka vrsta tog oružja upotrebljena i da je to uradila policija Srbije! Ja sam skeptik prema tom scenariju iz prostog razloga što je srpska policija toliko korumpirana i razjedinjena, klanovski podeljena, da bi se do sada saznalo i ko je pucao, sa kog mesta i iz kog oružja! Još 16.marta dobio sam informaciju da je zloupotreba izvršena sa krova Ruskog doma i da je na građane pucano iz ruske verzije Vortex ili ring-gun topa!
Mesto je savršeno za upotrebu, zbunjuje jer je zvuk morao da se odbijeod zgrade predsedništva u oba pravca ulice kralja Milana – ka Terazijama i Slaviji! Niko se ne bavi, osim mene, s tim scenarijem, a iz dana u dan je sve veća mogućnost da se upravo to dogodilo! Ogromna većina stručnjaka koja je analizirala dostupne snimke govori upravo o Vortex ili sličnom topu, organizacija Earshot to tvrdi, a i sama kompanija Genasys, koja je proizvođač lrad450 topova koje poseduje Srbija, u svom demantiju govori da je zvuk sa snimaka proizveden ring-gun topom, a ne njihovim! Vučić samouvereno zove FSB, FBI i EU da pošalju stručnjake u Srbiju i utvrde istinu! Naravno, on zna da FSB sebe neće optužiti, a da ostali ne mogu da utvrde istinu jer ne mogu da uđu u Ruski dom i izvrše istragu! Istovremeno, Vučić i Vulin se otvoreno zahvaljuju Rusiji što im je pomogla tog dana i što redovno sarađuju u naporima da spreče ‘obojenu revoluciju’! Srećom, neverovatna prisebnost i pamet studenata je sprečila da se ostvari Vučićev naum! Oni su minut posle haosa koji je nastao upotrebom zvučnog topa objavili da je protest završen i da se vraćaju na svoje fakultete! Tada se dogodilo nešto potpuno neverovatno, nekoliko stotina hiljada građana koja je na protest došla da bi videla leđa ovom režimu ih je poslušala i razišla se – Srbija je jasno rekla: srušićemo ga gandijevski – bez nasilja! Ta saradnja je iznenadila Vučića i ‘skinula ga golog’! Sve što mu je sada preostalo je otvorena diktatura ili gubitak vlasti!
Najvažnije poruke protesta 15.03. su:
– Da je zbog masovnosti skupa režim izgubio legitimitet
– Da nasilje na kojem režim insistira više ne prolazi – STRAHA VIŠE NEMA
Evropski mediji sve više pišu o protestu i o srpskim studentima, nazivaju ih čak i evropskom avangardom! Vucic i njegov režim su pod baražnom paljbom, sada ga neki čak otvoreno nazivaju diktatorom! Ti mediji, ali i mnoge evropske vlade, kao i sam EU parlament traže od EU komisije da se uključi u problem i pomogne građanskoj Srbiji da se izbori za evropsku budućnost, koja je sa Vučićem nemoguća! Dok pišem ovaj tekst odvijao se i završen je hitan sastanak u Briselu koji su Vučiću zakazali Ursula von der Leyen I Antonio Costa! Njihovi kratki i jasni postovi na društvenim mrežama bez održane konferencije za medije govore da je Vučić imao neprijatan sastanak! Insistiranje na ubrzanju reformi u pravosuđu, izbornom zakonodavstvu, slobodnim medijima i borbi protiv korupcije u stvari kažu: ispuni studentske zahteve! Na zalost do pro-evropske prelazne vlade još uvek nismo došli samo iz razloga što niko u Srbiji to ne traži od EU! Istovremeno, Evropski sud za ljudska prava je postavio Srbiji pitanja o upotrebi zvučnog topa i zahteva odgovore do 31. ovog meseca! Sve ovo jesu ozbiljni pritisci na Vučića! Od reči, znam da su dela EU mnogo opasnija za režim, ali njih građani Srbije teže vide. Ta dela su: ne otvaranje klastera u pregovorima, ne primanje Srbije u SIPA, kao i ne puštanje novca za rast BDP! Srbija je zbog toga u ozbiljnom problemu, od početka godine je morala da pozajmi čak 3 milijarde evra kako bi ispunila budžetske obaveze!
Da li će Vučić ispuniti zahteve? Neće!!! Ispunjenje bi značilo njegov pad, ali i probleme sa slobodnim i nezavisnim sudovima u Srbiji zbog svega što je činio kao apsolutni vladar! Svako normalan bi se obeshrabrio posle pola miliona okupljenih na protestu! Medjutim, on nastavlja sa lažima, podizanjem tenzija, preti svima – profesorima, univerzitetu, prosvetnim radnicima, policiji, tužilaštvu, studentima, opoziciji, medijima… Pokušava da napravi politički pokret kojim želi da zamaskira SNS, kao da su ljudi ‘veverice’, pokušaće i da formira novu vladu sa što je manje političara u njoj!
Sve to mu je pogrešna taktika! On više i ne može da ima pravu taktiku, samo može da kupi još koji dan na vlasti. Zato će narednih dana, kada bude bio zakazan novi protest, pola miliona okupljenih građana lako prerasti u milion!