Connect with us

SLOBODNA VOJVODINA

KIŠJUHAS: ZA OZBILJNU DRUŠTVENU PROMENU TREBA MANJE AKTIVIZMA I MNOGO VIŠE POLITIČKE ORGANIZACIJE

Aktivisti i neformalne inicijative građana koji rade posao koji bi trebalo da radi opozicija i koji su u prethodnom periodu ponekad bivali jedini korektivni faktor vlasti, jesu ideološki bliži levici, ali će za nametanje alternative jačanju desnice u Evropi ipak biti neophodno njihovo jasnije političko profilisanje, smatraju sagovornici VOICE-a

Published

on

Ne postoje „antifašistički aktivisti“, zar ne? Postoje samo – antifašisti.

Podsetimo, u Srbiji se u prethodnih nekoliko godina organizatori različitih protesta često ograđuju od političkih partija i negiraju i samu političku prirodu sopstvenih akcija, a vlast to obilato koristi sprečavajući na taj način da lokalne pobune prerastu u ozbiljan politički faktor na nivou cele zemlje.

Međutim, ukoliko žele da se ozbiljno suprotstave jačanju desničarskih i populističkih pokreta u Srbiji, što je trend koji postoji i u Evropi, one će po mišljenju naših sagovornika, neminovno morati da se jasnije ideološki definišu i mnogo ozbiljnije organizuju.

AKTIVIZAM I POLITIKA

Sociolog Aleksej Kišjuhas za VOICE napominje kako zbog svojevrsnog sloma politike i političkih partija u savremenom društvu, oznaka „aktivista“ istovremeno implicira Nepripadanje političkim partijama ili gadljivost prema stranačkoj politici i organizaciji.

To je, po njegovom mišljenju, legitimno i razumljivo, ali postoji bojazan da aktivizam tada ostaje pomalo isprazan ili ispražnjen od politike i ideologije.

– Ostaje na nivou pisanja duhovitih transparenata na kartonu. I, pre svega, nedovoljno organizovan, već nekako ličan i subjektivan – smatra Kišjuhas.

Naš sagovornik podseća i da reč „aktivista“ praktično nije ni postojala sve do 1960-ih godina, a da su tek tada neki društveno „aktivni“ intelektualci (poput Bertranda Rasela) posprdno prozvani „aktivistima“.

Aleksej Kišjuhas: Uostalom, ko nisu aktivisti? Pasivisti?
(Foto: medija centar Beograd)

– Marks, Engels, Lenjin, Trocki i ostali verovatno ne bi ni razumeli šta je „aktivista“. Vođe radničkog pokreta nisu bili „aktivisti“, već organizatori, agitatori, borci, uostalom. Ne postoje „antifašistički aktivisti“, zar ne? Postoje samo – antifašisti. Slično tome, da li su boljševici, ili Kastro i Če Gevara bili – „aktivisti“? I da jesu, da li bi svrgnuli režim i organizovali Oktobarsku, odnosno Kubansku revoluciju? Uostalom, ko nisu aktivisti? Pasivisti – pita se Kišjuhas.

Novosadađanin Petar Atanacković, koji već više od decenije živi u Potsdamu gde svakodnevno sarađuje sa mnogobrojnim inicijativama i organizacijama civilnog društva, za VOICE kaže da takve organizacije tradicionalno pripadaju levoj sceni i da se, bez obzira na sferu njihovog delovanja, zajednički bore za pronalazak novog modela koji bi olakšao svakodnevni život građana.

– Priča se o, na primer, klimatskim promenama, o direktnoj demokratiji, priča se o učešću ljudi, za tu scenu čiji sam ja deo to je svakodnevica. Mi to svakodnevno živimo i razgovaramo o tome, reflektujemo i smatramo da je to model koji može da se proširi na ostatak društva i da bi to bila jedna prava alternativa demokratske tranzicije u jednu bolju društvenu formu – navodi on.

Ipak, Atanacković ne voli termin levica jer ona u Nemačkoj obuhvata brojne aktere sa kojima se, kako kaže, lično uopšte ne slaže.

– To je grupa ljudi koja misli da to što mi radimo nije dovoljno radikalno i da dok tu ne prođe milion  radnika sa crvenim zastavama kroz našu ulicu, da se ništa neće promeniti, a da nama ostaje samo da sedimo i čekamo tih milion radnika da se pojavi. To je zapravo jedna vrlo konzervativna pozicija, pozicija po kojoj treba sedeti i čekati da dođu bolja vremena – navodi on.

Petar Atanacković: Organizacije civilnog društva tradicionalno pripadaju levoj sceni.
(Foto: VOICE)

Britanka Šarlota Lojd iz Open Cultural Center“ iz Barselone, koji se bavi pitanjima izbeglica i migranata, za VOICE kaže da su sve organizacije sa kojima sarađuju isključivo levičarske, iako postoji razlika među njima, pa su jedne otvoreno anti-establišment provinijencije dok se druge, poput njene, ne opterećuju politikom u toj meri, već više posredno.

– Mi idemo sa drugima zajedno na proteste, ali ne bavimo se političkim kontekstom na društvenim mrežama niti komentarišemo šta se dešava u drugim zemljama. Druge organzacije su mnogo više anti-establšment i veoma su glasne o tim stvarima, a mi se bavimo inkluzijom migranata i nije naš osnovni cilj promena politike. Ali, kroz svakodnevni posao zapravo doprinosimo tome. Tako, dakle, indirektno radimo na promeni – ističe Lojd.

Ona je prethodno sa migrantima i izbeglicama radila u luci Kale u Fancuskoj, koja je, kako kaže, veoma militarizovano područje, sa ogromnim prisustvom policije, pa su i organizacije koje tu rade izuzetno jako politički organizovane.

– Oblast u kojoj rade je neprekidno deo političkih debata i morate da se borite. Mi u Barseloni nemamo direktnog dodira sa politikom, ona na nas ne utiče u svakodnevnom poslu. Mogu li sve te zajedničke aktivnosti ipak dovesti do neke nove politike? Volim da verujem da je tako. Vidim potencijalnu moć u povezivanju grupa ljudi i organizacija sa uverenjima koja možda nisu nužno povezana – ističe ona.

Šarlota Lojd: Indirektno radimo na promeni.
(Foto: Slobodan Stošić/ustupljeno VOICE-u)

Stefanos Galuntis iz organizacije „Ethos“ je Grk koji godinama živi na relaciji Danska-Grčka, za VOICE kaže da kao i u svakom društvu, tako i u tom civilnom sektoru i aktivizmu, iako nominalno u levom političkom spektru, ipak ima svega – od ekstremnih anarhista, preko idelaista, anti-establišmenta do modernije levice. On lično „izbegava etiketiranje u tom smislu“, čak i na nacionalnom nivou, te sebe ne naziva ni Grkom ni Evropljaninom, već se pre svega „fokusira na ljudskost“.

– Lično smatram da je bilo koja vrsta etiketiranja zapravo podela među ljudima. Čim se delimo  sa leva na desno ili na žute, bele i crne, po seksualnosti ili po bilo kojoj drugoj liniji, stvaramo „njih“ i „nas“. A to je recept za konflikt i kontradiktornosti. Ako dođemo do nivoa da smo svi ljudi, napredovaćemo ako shvatimo odakle dolazimo i čemu težimo i da je potrebno da zajedno učinimo naše zajednice, pa na kraju i ceo svet boljim mestom za život – ističe Galuntis.

On smatra da je potrebno krenuti od ličnog nivoa, pa preko nivoa male grupe ili organzacije, umrežavanjem stvarati alternativu uvreženom načinu razmišljanja ili rada, čime ćemo konačno promeniti stari, korumpirani, nefunkcionalni način razmišljanja i delanja. U tom procesu, nastavlja Galuntis, nije poenta je li je jedan način bolji od drugog, već je važno okupiti sve – i one koji su za demonstracije i one koji su pacifistii, sve koji se odupiru onome što se danas dešava.

Stefanos Galuntis: Umrežavanjem stvarati alternativu uvreženom načinu razmišljanja ili rada.
(Foto: Slobodan Stošić/ustupljeno VOICE-u)

– Na kraju moramo stvoriti alternativne načine koji su inkluzivni, a ne koji nas dodatno dele. Kada na protestima imate različite zastave koje reprezentuju različite organizacije i pojedince, već ste dali sistemu mogućnost da manipuliše tim malim razlikama među vama i okrene ih jedne ka drugima. Poenta je da slomimo taj model podela i da ne budu više u mogućnosti da nama manipulišu. Na taj način ćemo imati energiju koju možemo da okrenemo ka njima, a ne u međuosbne borbe – zaključuje Galuntis. 

On smatra da je potrebno krenuti od ličnog nivoa, pa preko nivoa male grupe ili organzacije, umrežavanjem stvarati alternativu uvreženom načinu razmišljanja ili rada, čime ćemo konačno promeniti stari, korumpirani, nefunkcionalni način razmišljanja i delanja. U tom procesu, nastavlja Galuntis, nije poenta je li je jedan način bolji od drugog, već je važno okupiti sve – i one koji su za demonstracije i one koji su pacifistii, sve koji se odupiru onome što se danas dešava.

Stefanos Galuntis: Umrežavanjem stvarati alternativu uvreženom načinu razmišljanja ili rada.
(Foto: Slobodan Stošić/ustupljeno VOICE-u)

– Na kraju moramo stvoriti alternativne načine koji su inkluzivni, a ne koji nas dodatno dele. Kada na protestima imate različite zastave koje reprezentuju različite organizacije i pojedince, već ste dali sistemu mogućnost da manipuliše tim malim razlikama među vama i okrene ih jedne ka drugima. Poenta je da slomimo taj model podela i da ne budu više u mogućnosti da nama manipulišu. Na taj način ćemo imati energiju koju možemo da okrenemo ka njima, a ne u međuosbne borbe – zaključuje Galuntis. 

SRBIJA U IDEOLOŠKOJ MAGLI

Brajan Brković, koji je prethodnih godina veoma aktivan u velikom broju novosadskih inicijativa, koje su se suprotstavljale mahom pogubnim urbanističkim rešenjima, za VOICE ističe da su u Srbiji ljudi primorani da kroz samoorganizovanje brane osnovne principe, pa čak i osnovne potrebe poput prava na vodu, prava na vazduh, prava na očuvanje prirode ili socijalne probleme i kršenje ustava i zakona, zbog čega onda ideologija pada u drugi plan.

– I neko ko je konzervativac i neko ko je liberal mogu da nađu neki konsenzus oko toga šta je neki minimium socijalnih uslova ili infrastrukturnih uslova koje neka sredina ili lokal treba da ima kako bi život prolazio normalno i dostojanstveno – ocenjuje Brković, dodajući da se u Srbiji do konsenzusa oko minimuma dolazi lako, jer „ovde nemamo ništa“.

Ovde je, kaže, veliki problem široka upotreba termina levice i desnice, koja je uz to poprilično pomešana i konfuzna, zbog čega je jedna od dobrih stvari aktivizma što tu konfuziju prevazilazi fokusom na konkretan problem kojim se određena inicijativa bavi.

Napadi koji na njega mahom dolaze od strane desničarskih organizacija i pojedinaca deo su, smatra Brković, agende inicijativa i aktivističkih grupa okupljenih od razičitih ogranaka službi i političkih organizacija u svrhu inženjeringa nad javnim mnjenjem.

– Braneći neke osnovne, po meni civilizacijske vrednosti, dospeo sam da budem glavna meta desničarskih kolektiva, koji me često smatraju komunistom, bez obzira što ja nemam veze sa komunizmom. Volim sebe da posmatram kao građanskog aktivistu, socijaldemokratu, ili levičara generalno. Ali onda, zbog sveopšteg zagušenja informacija, centrima moći odgovara da se sve svodi na levo ili desno, na jedan ili drugi pol. Glavni intenzitet komunikacije u nametanju tog narativa postavljaju ekstremno-desno orijentisane organizacije i pojedinci – ističe Brković.

Brajan Brković: U Srbiji ljudi primorani da kroz samoorganizovanje brane osnovne principe.
(Foto: VOICE)

MEKA ZA DESNICU U POPULISTE

Atanacković smatra da poslednji izborni rezultati u Evropi, koji pokazuju trend jačanja desnice, pa i one ekstremne, samo reflektuju tranziciju u kojoj se Evropa nalazi i kojom su građani nezadovoljni. Zbog toga je, kaže, sve prisutnije to nekakvo anti-establišment rasploženje, koje onda otvara prostor za delovanje različitih „lovaca u mutnom“ i desničara, a pre svega populista.

– Nemačka nije ništa drugačija od drugih zemalja, jedino što su tu populisti slabiji nego u drugim zemljama i oni u dogledno vreme neće pobediti na izborima, to je sigurno. Ali to ne znači da je pretnja koju predstavljaju manja, jer su zapravo i oni u međuvremenu, ne potpuno normalizovani, ali su postali deo političke slike i svi prihvataju da su oni sada priustni, što ranije nije bio slučaj – kaže Atanacković.

Brković napominje da je desnica uvek jaka kada se u fokus stavljaju škakljiva pitanja, uglavnom vezana za globalnu politiku, ali da desnica tamo gde postoji jaka država nikada ne može da sklizne u diktaturu i često gubi vlast odmah nakon jednog ili dva izborna ciklusa.

– Tamo gde država ne postoji kroz institucije, kao stabilan pojam, u tim državama desnica klizi u diktaturu. Kontra toga, alternativa doživljaja politike i bavljenja politikom baš jeste u lokalnim građanskim inicijativama, ekološkim inicijativama, koje se bave usko lokalizovanim problemima koji su nekada i problemi koji se prelivaju i mimo tog lokala – kaže Brković.

On smatra da je ono što će u budućnosti, ne samo spasiti Srbiju i region, nego i biti svojevrsna politička promena u Evropi –jačanje i dencetralizacija političke moći u vidu manjih organizacija koje će sve više uzimati učešće u politici na svojim lokalima i time, verujem, polako izlaziti u prvi plan, jer će biti prepoznati od ljudi koji žive u tim sredinama.

ZA PROMENU IPAK POTREBNO MNOGO VIŠE

Kišjuhas ističe da današnji aktivizam, koji se najčešće svodi na tribinu ili protest zakazan preko društvenih mreža, nakon kojeg se u miru i tišini ide kući, uprkos pozitivnom osećanju svakog učesnika zapravo ne donosi društvenu promenu.

– Treba izučavati istoriju radničkog pokreta – ili pak analizirati gotovo vojničku organizaciju partije na vlasti, i učiti (učiti, i samo učiti) od toga – ukazuje Kišjuhas.

A kada je u pitanju levica, Kišjuhas podseća na reči italijanskog marksiste Amadeja Bodrige, osnivača Komunističke partije Italije i lidera Komunističke Internacionale, iz njegovog eseja iz 1952. godine, za kojeg „aktivizam“ predstavlja – „bolest radničkog pokreta kojoj je neophodno stalno lečenje“.

– Jer, puki „aktivizam“ je nešto što reakcionarno „preuveličava snagu subjektivnih faktora klasne borbe“ dok istovremeno „zanemaruje teorijsku pripremu“, kao i faktor ozbiljne organizacije i agitacije. Naime, smatram da postoji krupna i nepremostiva razlika između aktivizma i organizacije, odnosno između lične buntovne ekspresije i izgradnje buntovnog pokreta – navodi Kišjuhas.

Za promenu politike i pružanje alternative čvrsto povezivanje i tvrdo organizovanje je ključno, a za to je potrebno mnogo više od pukog aktivizma.

– Ova organizacija ne mora da bude partija, ali mora da bude – organizacija. SNS-ovoj partijskoj mašineriji vi jednostavno ne možete suprotstaviti aktivizam. Upravo zato, plašim se da nam za ozbiljnu društvenu promenu treba manje aktivizma, a mnogo više političke organizacije – zaključujuj Kišjuhas.

Dalibor Stupar (VOICE)

izvor: https://voice.org.rs/kisjuhas-za-ozbiljnu-drustvenu-promenu-treba-manje-aktivizma-i-mnogo-vise-politicke-organizacije/

SLOBODNA VOJVODINA

Marton (LSV): Ne zaboraviti zločin proterivanja Hrvata iz Hrtkovaca, da nam se zlo ne bi ponovilo

Portparol opozicione stranke Lige socijaldemokrata Vojvodine – Vojvođani (LSV) Aleksandar Marton podsetio je večeras da je na današnji dan 1992. godine počelo proterivanje Hrvata iz mesta Hrtkovci u Sremu i poručio da se taj zločin mora pamtiti, “da nam se zlo ne bi ponovilo”

Published

on

By

Marton je u saopštenju za javnost podsetio da je 6. maja 1992. godine u Hrtkovcima održan skup Srpske radikalne stranke na kom je lider te ultarnacionalističke partije Vojislav Šešelj pročitao imena 17 viđenijih seoskih Hrvata, kojima je javno poručeno da se moraju iseliti, jer će u protivnom biti proterani.

Maja meseca 1992. započela je kampanja zastrašivanja, premlaćivanja i ubistava, koja je za posledicu imala progon više od 40.000 sremskih Hrvata ili oko 85 odsto članova te zajednice, naveo je Marton.

Podsetio je da je takva politika imala epilog u pravosnažno izrečenoj kazni Vojislavu Šešelju za podsticanje progona, deportacije i prisilno raseljavanje, te prisilno premeštanje Hrvata u Sremu.

“LSV je od početka ratova devedesetih godina stala u odbranu ugroženih komšija. Zato smo i sami progonjeni. Ovo moramo pamtiti, da nam se zlo ne bi ponovilo”, poručio je Marton.

(Autonomija, foto: RSE)

izvor: https://autonomija.info/marton-lsv-ne-zaboraviti-zlocin-proterivanja-hrvata-iz-hrtkovaca-da-nam-se-zlo-ne-bi-ponovilo/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Ukradena bista Boška Palkovljevića Pinkija

U Manđelosu rodnom mestu Boška Palkovljevića Pinkija ukradena je bista narodnog heroja

Published

on

By

Nastavlja se sistematsko uništavanje svega što podseća na Vojvodinu.

Boško Palkovljević Pinki poginuo je kao partizan u Drugom svtskom ratu 10. juna 1942. Imao je svega 22 godine

Iako i danas neke škole, ulice, jedna kasarna u Sremskoj Mitrovici i čuvena sportska hala u Zemunu nose naziv Pinki, o ovom narodnom heroju retko se govori

izvor: https://www.021.rs/story/BBC/276357/Drugi-svetski-rat-narodni-heroji-i-antifasizam-Ko-se-danas-seca-Pinkija.html?fbclid=IwQ0xDSwKC8_FjbGNrAoLzQWV4dG4DYWVtAjExAAEe4sy_sJMKM98bL5H_aNJZLAhiLGt87FwWAVprfO95gAWmVMyqQlPPbikFF_s_aem_EqOZtoYn-8x4JTwQggEtxA

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara: SVM ne nudi rešenja, već je deo problema

Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara (DZVM) ocenjuje da Balint Pastor, predsednik Saveza vojvođanskih Mađara (SVM), pokušava da predstavi ovu stranku kao samostalnu političku snagu, dok u stvarnosti ostaje verni saveznik Srpske napredne stranke (SNS)

Published

on

By

“Pastor tvrdi da SVM ne ulazi u Vučićev Pokret za narod i državu, ali i dalje sledi politiku SNS-a u svim ključnim pitanjima. Očigledno je da je njihova ‘samostalnost’ samo forma, dok je suština u bespogovornom sprovođenju volje Aleksandra Vučića”, smatraju u DZVM-u.

Oni dalje ocenjuju i da Pastorova izjava da SVM ne traži ministarske funkcije, već želi da zadrži uticaj kroz državne sekretare zapravo predstavlja pokušaj da se održi distanca od SNS-a i odgovornosti koje nosi učešće u vlasti,  ali “upravo su ti ‘niži nivoi vlasti’ došli u fokus kada se govori o korupciji i lošim odlukama”.

Iz DZVM-a podsećaju da su upravo u nadležnosti državnog sekretara iz SVM-a bili troškovi izgradnje železničke pruge Novi Sad – Kelebija, koji su porasli za 87 miliona dolara, te da se srušila i nadstrešnica na stanici u Novom Sadu.

“Umesto da preuzme odgovornost, SVM i dalje sprovodi politiku SNS-a, a kada se pojave problemi, beži od odgovornosti. Politika ‘mi bismo, ali da ne uđe’ je prepoznata i više vam neće proći”, poručuju.

Oni su se takođe osvrnuli i na, kako kažu, Pastorovu relativizaciju problema manjinskih prava u vezi s nedostatkom višejezičnih natpisa na železničkim stanicama, što “dodatno potvrđuje da je SVM odavno odustao od borbe za interese vojvođanskih Mađara”:

“Umesto da zahteva poštovanje Zakona o službenoj upotrebi jezika i pisma, on se poziva na probleme u drugim državama. Ovo nije zaštita manjinskih prava, već otvorena kapitulacija pred kršenjem zakona”.

Na kraju, nazivanje građanskih protesta „anarhijom“ i „glasnom manjinom“, zaključuju iz Demokratske zajednice vojvođanskih Mađara, pokazuje da je SVM potpuno na strani režima.

“Umesto podrške građanima koji se bore za pravnu državu, oni štite korumpiranu vlast i svoje privilegije. SVM ne nudi rešenja, već je deo problema – vreme je da prestanu da obmanjuju javnost”, poručuju iz DZVM-a.

izvor: https://www.maglocistac.rs/politika/demokratska-zajednica-vojvodanskih-madara-svm-ne-nudi-resenja-vec-je-deo-problema

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Državljanka Hrvatske podržala studente, pa proterana iz Srbije: Ima sedam dana da preseli život i porodicu

Državljanki Hrvatske Arien Stojanović Ivković, koja je u Beogradu završila Medicinski fakultet, zaposlila se, udala i zasnovala porodicu, srpske vlasti su odlučile da uskrate gostoprimstvo posle 12 godina života u srpskoj prestonici, proteraju je iz zemlje i zabrane ulazak na godinu dana. Za preseljenje svog celokupnog života dobila je rok od sedam dana

Published

on

By

Arien Stojanović Ivković je u Beogradu završila Medicinski fakultet, zaposlila se i udala za srpskog državljanina sa kojim ima malo dete. Duže od deceniju živi u srpskoj prestonici i nikada do sada nije imala problema sa svojim boravkom.

Sve do 8. aprila ujutro kada ju je pozvao inspektor iz Uprave za strance i pozvao da dođe u prostorije policije, uveravajući je da je s njenim boravkom sve u redu.

Arien za N1 kaže da ju je u policiji sačekalo više inspektora, među kojima je bio i onaj s kojim je razgovarala. Na licu mesta joj je uručeno rešenje kojim se ukida ranije odobren privremeni boravak i zabranjuje ulazak u Srbiju na godinu dana, odnosno do 8. aprila sledeće godine.

Ona dodaje da je time prestala da važi i radna viza koju je imala za rad u Srbiji.

U obrazloženju se šturo navodi da je “organ nadležan za zaštitu bezbednosti Republike Srbije dostavio procenu da boravak državljanke Hrvatske Ivković Stojanović Arien predstavlja neprihvatljivi bezbednosni rizik”.

MUP se za donošenje ovakve odluke pozvao na član 66. stav 1 Zakona o strancima, kojim se predviđa da strancu može da se ukine dozvola privremenog boravka i zabrani ulazak u zemlju ako se naknadno sazna da “postoji jedan ili više razloga propisanih za odbijanje zahteva za privremeni boravak”.

Po čemu je tačno bezbednosni rizik mlada lekarka koja radi u osiguravajućoj kući na proceni štete nastale usled telesnih povreda – ni sama ne zna. Kaže da joj se život svodi na posao, vrtić, dete, porodicu i odlazak na poneki veći studentski protest – ako stigne.

A upravo u tom protest, sagovornica N1 vidi mogući razlog za njeno proterivanje. Kaže da je studente, njihove zahteve I proteste podržala ne samo na ulici, već i na svojim društvenim mrežama. Dodaje da je na Instagramu kao lekar osudila ulazak predsednika Aleksandra Vučića u jedinicu intenzivne nege i dodirivanje bez rukavica povređenih u požaru u Kočanima.

Srpska policija Arien je dala rok od sedam dana da napusti zemlju i rok od 15 dana da uloži žalbu, s tim što žalba ne odlaže izvršenje rešenja.

Time je ova žena primorana da napusti grad u kojem živi duže od decenije, a njena mlada porodica će biti rasturena.

“Možda ću ostati bez posla, možda ću morati da odvedem dete sa sobom, što znači da neće viđati oca, ići u vrtić”, navodi Arien u razgovoru za N1.

Zbog zabrane ulaska u zemlju, neće moći da dovodi dete, koje je dvojni džavljanin, u posetu porodici u Srbiji, već će kontakti zavisiti isključivo od njihove mogućnosti da dođu u Hrvatsku.

Naša sagovornica se obratila za pomoćAmbasadi Republike Hrvatske u Beogradu, a najavila je i žalbu na pomenuto rešenje srpskih službi bezbednosti.

Kako nezvanično saznajemo, Arien nije usamljen slučaj i više hrvatskih državljana je umesto dozvole za privremeni boravak dobilo zabranu ulaska u Srbiju.

N1 se ovim povodom obratio MUP-u Srbije, ali do objavljivanja ovog teksta odgovor nismo dobili.

izvor: https://n1info.rs/vesti/drzavljanka-hrvatske-podrzala-studente-pa-proterana-iz-srbije-ima-sedam-dana-da-preseli-zivot-i-porodicu/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

LSV: Stefanović naredio hapšenje Olenika posle gostovanja na N1

Stranka Vojvođani-LSV saopštila je da je glavni javni tužilac Višeg javnog tužilaštva Nenad Stefanović naredio hapšenje Aleksandra Olenika nakon gostovanja na TV N1

Published

on

By

„Glavni javni tužilac Nenad Stefanović naredio je hapšenje Aleksandra Olenika, potpredsednika LSV, posle njegovog gostovanja na N1srbija u toku kog je izneo podatke o pucanju zvučnim topom na građane. Srećom, ovo „uputstvo“ nije primenjeno. Za sada“, navodi se u saopštenju stranke.

„Danas je tužilaštvo, prvi put od 15. marta, počelo da saslušava ljude i uzima izjave ljudi koji su imali zdravstvene probleme zbog upotrebe neke vrste soničnog, zvučnog oružja“, istakao je advokat i potpredsednik Lige socijaldemokrata Vojvodine Aleksandar Olenik tada za N1. Dodao je da se „prvi put posle negacija i pretnji da će biti hapšeni oni koji pominju zvučno oružje – tek danas počinje sa izjavama žrtava koje imaju lekarske nalaze“.

izvor: https://n1info.rs/vesti/lsv-stefanovic-naredio-hapsenje-olenika-posle-gostovanja-na-n1/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Zvučni top između Rusije i Srbije

Ono što je prethodilo velikom protestu koji se odžao u Beogradu 15.marta je već poznato u celom svetu: sa jedne strane imali smo nasmejanu Srbiju, studentske marševe… dok se toj Srbiji suprostavio režim svakodnevnim pretnjama, širenjem straha i na sam dan protesta dovoženjem tenkova u predgrađa, zaustavljanjem saobraćaja u zemlji i glavnom gradu, skupljanjem naoružanih maskiranih kriminalaca u Pionirskom parku

Published

on

By

Protest je pokazao da studente i građane motiviše želja za slobodnom, demokratskom Srbijom u kojoj institucije funkcionišu u skladu sa Ustavom i zakonima! Taj dan je potpuno demaskirao režim Aleksandra Vučića i pokazao je da se oni boje pravde i istine, kao i da na svaki način pokušavaju da spreče saznanje o njihovom činjenju i negiraju svoju odgovornost za pad nadstrešnice u Novom Sadu i smrt 16 ljudi, za upotrebu ‘zvučnog topa’, da lažu javnost o ispunjenju studentskih zahteva ili da proizvode lažne vesti poput one da je u Odžacima vođa studentskog protesta pucao i ranio jednog naprednjaka! Sam Vučić pokazuje u svojim nastupima, koje sada ima i po nekoliko dnevno, da svoj položaj doživljava kao svoju životnu sudbinu, čak pokazuje i crtu nenormalnosti gde na samu državu gleda kao na ličnu svojinu!

Režim je, tog dana, planirao nasilje, čak je želeo da toliko kulminira da dođe i do žrtava! Oni bi to nazvali ‘pokušajem Majdana’! Na delu je bio otvoreni državni terorizam! Sada su se spremili da urade u centru Beograda ono što su već pokušali u Banjskoj na Kosovu! Okidač za nasilje je trebala biti zloupotreba, u Srbiji, zabranjenog ‘zvučnog topa’ (sonic weppon)! U javnosti Srbije više nema dileme da je neka vrsta tog oružja upotrebljena i da je to uradila policija Srbije! Ja sam skeptik prema tom scenariju iz prostog razloga što je srpska policija toliko korumpirana i razjedinjena, klanovski podeljena, da bi se do sada saznalo i ko je pucao, sa kog mesta i iz kog oružja! Još 16.marta dobio sam informaciju da je zloupotreba izvršena sa krova Ruskog doma i da je na građane pucano iz ruske verzije Vortex ili ring-gun topa!

Mesto je savršeno za upotrebu, zbunjuje jer je zvuk morao da se odbijeod zgrade predsedništva u oba pravca ulice kralja Milana – ka Terazijama i Slaviji! Niko se ne bavi, osim mene, s tim scenarijem, a iz dana u dan je sve veća mogućnost da se upravo to dogodilo! Ogromna većina stručnjaka koja je analizirala dostupne snimke govori upravo o Vortex ili sličnom topu, organizacija Earshot to tvrdi, a i sama kompanija Genasys, koja je proizvođač lrad450 topova koje poseduje Srbija, u svom demantiju govori da je zvuk sa snimaka proizveden ring-gun topom, a ne njihovim! Vučić samouvereno zove FSB, FBI i EU da pošalju stručnjake u Srbiju i utvrde istinu! Naravno, on zna da FSB sebe neće optužiti, a da ostali ne mogu da utvrde istinu jer ne mogu da uđu u Ruski dom i izvrše istragu! Istovremeno, Vučić i Vulin se otvoreno zahvaljuju Rusiji što im je pomogla tog dana i što redovno sarađuju u naporima da spreče ‘obojenu revoluciju’!
Srećom, neverovatna prisebnost i pamet studenata je sprečila da se ostvari Vučićev naum! Oni su minut posle haosa koji je nastao upotrebom zvučnog topa objavili da je protest završen i da se vraćaju na svoje fakultete! Tada se dogodilo nešto potpuno neverovatno, nekoliko stotina hiljada građana koja je na protest došla da bi videla leđa ovom režimu ih je poslušala i razišla se – Srbija je jasno rekla: srušićemo ga gandijevski – bez nasilja! Ta saradnja je iznenadila Vučića i ‘skinula ga golog’! Sve što mu je sada preostalo je otvorena diktatura ili gubitak vlasti!

Najvažnije poruke protesta 15.03. su:

– Da je zbog masovnosti skupa režim izgubio legitimitet

– Da nasilje na kojem režim insistira više ne prolazi – STRAHA VIŠE NEMA

Evropski mediji sve više pišu o protestu i o srpskim studentima, nazivaju ih čak i evropskom avangardom! Vucic i njegov režim su pod baražnom paljbom, sada ga neki čak otvoreno nazivaju diktatorom! Ti mediji, ali i mnoge evropske vlade, kao i sam EU parlament traže od EU komisije da se uključi u problem i pomogne građanskoj Srbiji da se izbori za evropsku budućnost, koja je sa Vučićem nemoguća! Dok pišem ovaj tekst odvijao se i završen je hitan sastanak u Briselu koji su Vučiću zakazali Ursula von der Leyen I Antonio Costa! Njihovi kratki i jasni postovi na društvenim mrežama bez održane konferencije za medije govore da je Vučić imao neprijatan sastanak! Insistiranje na ubrzanju reformi u pravosuđu, izbornom zakonodavstvu, slobodnim medijima i borbi protiv korupcije u stvari kažu: ispuni studentske zahteve! Na zalost do pro-evropske prelazne vlade još uvek nismo došli samo iz razloga što niko u Srbiji to ne traži od EU! Istovremeno, Evropski sud za ljudska prava je postavio Srbiji pitanja o upotrebi zvučnog topa i zahteva odgovore do 31. ovog meseca! Sve ovo jesu ozbiljni pritisci na Vučića! Od reči, znam da su dela EU mnogo opasnija za režim, ali njih građani Srbije teže vide. Ta dela su: ne otvaranje klastera u pregovorima, ne primanje Srbije u SIPA, kao i ne puštanje novca za rast BDP! Srbija je zbog toga u ozbiljnom problemu, od početka godine je morala da pozajmi čak 3 milijarde evra kako bi ispunila budžetske obaveze!

Da li će Vučić ispuniti zahteve? Neće!!! Ispunjenje bi značilo njegov pad, ali i probleme sa slobodnim i nezavisnim sudovima u Srbiji zbog svega što je činio kao apsolutni vladar! Svako normalan bi se obeshrabrio posle pola miliona okupljenih na protestu! Medjutim, on nastavlja sa lažima, podizanjem tenzija, preti svima – profesorima, univerzitetu, prosvetnim radnicima, policiji, tužilaštvu, studentima, opoziciji, medijima… Pokušava da napravi politički pokret kojim želi da zamaskira SNS, kao da su ljudi ‘veverice’, pokušaće i da formira novu vladu sa što je manje političara u njoj!

Sve to mu je pogrešna taktika! On više i ne može da ima pravu taktiku, samo može da kupi još koji dan na vlasti. Zato će narednih dana, kada bude bio zakazan novi protest, pola miliona okupljenih građana lako prerasti u milion!

izvor: https://thegeopost.com/sr/vesti/zvucni-top-izmedu-rusije-i-srbije/

Continue Reading

Trending