Nije pretjerano ako se ustvrdi kako konzervativni populisti danas vladaju regijom. Umjesto da rješavaju probleme građana i uspostave sisteme koji rade za njih, političke elite raspoloženije su za raspirivanje nacionalizma, mržnje i za demagogiju od koje niko do njih nema koristi. Ne profitiraju od toga ni države koje oni vode. Proces evropskih integracija gotovo je umrtvljen, a rezultati postignuti do danas blijede, uz sve veće prisustvo trećih interesnih strana.
Kako u Crnoj Gori, tako i u regiji, političari se danas tek tu i tamo, taman kao da je u pitanju njihova zasluga, pohvale rezultatima anketa koje govore o podršci građana članstvu u Evropskoj uniji. Šta su oni uradili kako bi države bile bliže tom cilju – političari u tim prilikama ne govore. A i šta bi rekli – o zastoju u integracijama, uz urušavanje građanskih društava, nikada nije zgodno govoriti.
Da može i drugačije, počev od unutrašnjeg uređenja država do evropske priče, vjeruje grupa regionalnih aktivista, koji su nedavno predstavili Agendu 2030. U tom je dokumentu, iza kojeg stoji Regionalna akademija za demokratski razvoj, blizu 500 mjera koje mogu biti doživljene kao putovanje od tačke A do tačke B. Javnost je Agendu doživjela i kao svojevrstan odgovor ’non-paperu’ Janeza Janše.
Iz tog razloga, naša sagovornica je nekadašnja srpska političarka, a danas članica Regionalne akademije za demokratski razvoj Aleksandra Jerkov, sa kojom smo govorili o pomenutom dokumentu, ali i o tome gdje je danas naša regija.
Odgovor nacionalizmu i bezidejnim elitama
Regionalna agenda 2030, kako ističe naša sagovornica, odgovor je na bujanje nacionalizma u regiji, ali i na bezidejne političke elite koje, u nedostatku rješenja, nude nove konflikte i podjele, a glasače mobilišu isključivo na etničkoj osnovi i recikliraju prevaziđene koncepte etnički čistih država.
„Prije svega, mislim na ideje o stvaranju velike Srbije, uspostavljanje takozvanog „srpskog sveta“, velike Hrvatske ili velike Albanije, ali i na različite prijedloge za iscrtavanje novih granica po etničkom principu, poput „non-papera“ koji je predložio slovenački premijer Janez Janša uoči predsjedavanja te države EU. Ko do danas nije razumio da vađenje olovaka na Balkanu, kojima se crtaju nove granice, istovremeno znači i vađenje oružja, taj nije mnogo shvatio o onome što nam se dogodilo krajem prošlog vijeka“, ističe Jerkov.
Mnogi, kako ona smatra, danas prizivaju baš takve scenarije.
„Regionalna agenda 2030. nudi upravo alternativu tim prevaziđenim politikama, odnosno viziju drugačijeg regiona u kojem je važnije kakve su države, a ne kolike su i u kojem se odnosi među državama zasnivaju na saradnji, a ne na neprijateljstvu, miješanju u tuđa unutrašnja pitanja, nepriznavanju suvereniteta i teritorijalnog integriteta ili ugrožavanju ljudskih prava“, dodaje ona
Promjene nijesu uvijek na bolje
Na pitanje da li je u regiji, zapravo, postalo politički profitabilnije nametati nacionalizam, povratak u prošlost, a time i otklon od evropskih vrijednosti, Jerkov odgovara potvrdno.
„Sadašnje političke elite uglavnom nemaju namjeru da to stanje mijenjaju. Takva atmosfera pogoduje populistima svih vrsta, korumpiranim elitama koje profitiraju iz nje i koje godinama, pa i decenijama, opstaju na vlasti zahvaljujući takvom stanju. Nažalost, pokazalo se da i kada dođe do promjena, one ne moraju nužno biti na bolje. Naprotiv“, konstatuje ona.
Nacionalnisti i šovinisti na vlasti, prema mišljenju Jerkov, pokazali su i kako nemaju nikakvih prepreka da jedni sa drugima sarađuju, da hrane i uzdižu jedni druge
Njihova vizija regiona je identična – zarobljena klerikalna društva u kojima caruju nacionalizam, populizam i vječiti sukobi, što ostavlja veliki prostor za korupciju i lično bogaćenje. Zato su za istinske promjene i realizaciju onoga što je postavljeno Agendom 2030. neophodne nove političke elite, potpuno nova generacija političara svjesna da opšti interes uvijek mora biti iznad ličnog. Ti ljudi moraju biti sposobni da prepoznaju javni interes i da svjesno rade za njega“, dodaje Jerkov.
Neki uživaju sanjajući o sukobima
Za svega mjesec, žarišta na kojima se podgrijava nacionalizam raspirivana su u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, potom i na kosovskoj granici.
„U Srbiji je u glavama velikosrpskih nacionalista Crna Gora postala ’zamjena’ za izgubljeno Kosovo, teritorija koju mogu povratiti, staviti pod kapu ’srpskog sveta’, zajedno sa ’našim’ teritorijama u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i drugim zemljama. Zabrinjavajuć je i odnos Hrvatske i Srbije prema unutrašnjim pitanjima u BiH, pa i samom postojanju te države. Ni uloga crkava u tom procesu nije zanemarljiva. Borbeni duh i gotovost dižu se povremenim čarkama sa Kosovom, nakon kojih lideri obje strane proglase pobjedu, sjednu za pregovarački sto i nastave kao da ništa nije bilo – a ljudi u Srbiji i na Kosovu stahuju od novih sukoba prateći medije, koji su u pojedinim slučajevima postali istinske fabrike mržnje“, smatra Jerkov
No, ima i onih koji u tome – uživaju.
„Scene sa Cetinja i ustoličenja mitropolita Joanikija uznemirile su i uplašile mnoge građane u regionu. Nažalost, uvijek ima onih koji su u tome uživali, koji se nadaju novim sukobima, osvajanju teritorija, bilo da su izmanipulisani od strane medija ili da to svjesno rade, priželjkujući materijalnu korist“, ističe ona.
Zabrinjavajuće stanje u Crnoj Gori
Tako smo došli i do Crne Gore, prije i nakon političkih promjena.
„Crna Gora je bila istinski lider u reformama u regiji. Napravila je nekoliko znatnih iskoraka u približavanju Zapadu u političkom, vrednosnom, kulturološkom, bezbjednosnom i drugim aspektima, gradila je društvo na temeljima antifašizma, principima građanske i sekularne države. U Srbiji su se mnogi, pa i oni koji u javnosti važe za nekakvu građansku Srbiju, oduševljavali novom vlašću u Crnoj Gori, u toj su promjeni vidjeli tobožnji recept za našu državu. Oni više nacionalno orijentisani govorili su o oslobađanju srpskog naroda od višedecenijskog crnogorskog ugnjetavanja, a ta su govorkanja kasnije postala snovi o ’povratku Crne Gore’ u sastav Srbije, pa su time i predstavljala opasan začetak snova o ’srpskom svetu“, ocjenjuje naša sagovornica.
Promjenama u Crnoj Gori, dodaje ona, radovali su se oni koji su imali najbolje namjere.
„Ipak, činjenica je da je situacija u Crnoj Gori daleko od onoga što su ti dobronamjerni navijači očekivali i priželjkivali. Srpska crkva sada tamo ima vrlo problematičnu ulogu, uticaj na vlast koji umnogome prevazilazi njenu nadležnost u jednoj sekularnoj državi, pa je jasno kako je politika promjena po svaku cijenu ovog puta pokazala da te promjene ne moraju nužno biti na bolje. Scene koje posljednjih mjeseci dolaze iz Crne Gore brinu svakog dobronamjernog građanina, a povodom onih važnih, vrednosnih pitanja, poput odnosa prema genocidu u Srebrenici, pokazalo se kako tamošnja vladajuća većina zapravo nema nikakvo vrednosno vezivno tkivo. Isto je i sa drugim pitanjima, poput odnosa prema ljudskim pravima, Crnoj Gori, Crnogorcima, Srbiji, drugim državama u regiji, crkvi“, nabraja ona, dodajući da to ne može biti osnova za napredak, niti može donijeti stabilnost i demokratiju.
Za pad entuzijazma odgovorne i države i EU
No, bez stabilnosti i demokratije – nema ni Evrope. A nju u Agendi 2030. vide kao dostižan cilj u bliskoj budućnosti, iako je utisak da su se građani umorili od priče o integracijama.
„Upravo je to dugo čekanje na članstvo u EU jedan od razloga zbog kojih smo u Agendi 2030. vremenske ciljeve jasno odredili i ograničili. Istina je da proces predugo traje, da se pretvorio u put koji nekad djeluje kao da nema cilj, a krivica za to ne leži samo u jednoj strani. Istina je da mnoge od naših država pokušavaju prečicom da uđu u EU, ne ispunjavajući uslove, ne sprovodeći evropske politike i ne usvajajući njene vrijednosti. Istina je i da je EU to vrlo dobro prepoznala. Ali, sa druge strane, bilo je i primjera da one države koje su ispunjavale uslove, pratile uputstva i učinile sve što je od njih traženo, poput Sjeverne Makedonije, nijesu dobile obećani napredak u integracijama i da je bilo dosta iznevjerenih očekivanja i neispunjenih obećanja za šta je odgovorna EU“, kaže Jerkov.
Da problem u procesu proširenja postoji, navodi naša sagovornica, EU je ’priznala’ i tako što je usvojila Novu metodologiju proširenja.
„Nažalost, djeluje da je još mnogo nejasnoća i konfuzije u primjeni te metodologije, pa da ni države kandidati ni sama EU nijesu baš sasvim shvatili svoje uloge u tome. Ovakvo stanje je opasnije nego što se na prvi pogled čini. Ogroman politički prostor koji je EU ostavila popunjavaju drugi činioci i međunarodni igrači kojima stabilnost i demokratija regije baš i nijesu u interesu, koji aktivno rade na destabilizaciji i izazivanju kriza svih
vrsta. Ipak, ne treba zaboraviti da članstvo u EU ne može samo sebi biti cilj, da je i put koji naše države prelaze da bi došle do njega značajan koliko i sam cilj, a da su reforme na putu do članstva nešto što bi trebalo da radimo sve i da nema integracija“, naglašava ona.
Postavljeni ciljevi su dostižni
Donekle utopistički zvuči projekcija kako bi naše države do 2030. godine mogle postati društva vladavine prava. No, tako ne misle autori Agende 2030.
„Dokument je precizan i sadrži više od 400 preporuka za donosioce odluka u regiji. Riječ je o mapama puta u kojima su svi zadaci koje je potrebno ispuniti, uz predložena rješenja i pravce ka njihovom ostvarenju i to korak po korak. Mali koraci, mjera po mjera, promjena po promjena, zakon po zakon – i tako ćemo doći do boljeg društva i generalno boljeg mjesta za život za sve naše građane. Vjerujem da je to moguće. Vladavina prava je osnov i preduslov svakog napretka, bez nje nema uspjeha ni na jednom drugom polju“, decidno odgovara Jerkov.
Mnogi će reći kako je najlakše kreirati dokument, a da je izazov u njegovom sprovođenju. Stoga nas je zanimalo i da li Regionalna agenda 2030. uopšte ima bilo čiju podršku.
„U izradi Agende učestvovali su ljudi iz svih država regiona – bivši i sadašnji poslanici i ministri, zvaničnici i donosioci odluka, eksperti, aktivisti, predstavnici stručnih udruženja i civilnog društva, stručnjaci iz različitih oblasti sa velikim institucionalnim, teorijskim, praktičnim i svakim drugim znanjem iz oblasti demokratije, vladavine prava, ljudskih prava, izgradnje mira, participativne demokratije, nezavisnosti institucija, slobode medija, bezbjednosti, ekonomije, evropskih integracija, međunarodnih odnosa, pravosuđa, fiskalnih reformi, kulture, zaštite životne sredine, spoljne politike, međuetničkih odnosa, prava radnika, izbornih i političkih sistema, svih onih tema i oblasti u kojima smo dali preporuke i konkretne mjere koje moraju biti usvojene“, ističe Jerkov.
Dokument je potom proslijeđen i bitnijim faktorima.
„Agendu smo proslijedili evropskoj i regionalnoj političkoj i stručnoj javnosti, donosiocima odluka na evropskom nivou, ambasadama u regionu, aktivnim učesnicima u javnom životu naših država i reakcije koje smo dobili zaista su impresivne. U regionu je mnogo ljudi koji su istinski spremni da rade za zajedničku bolju budućnost, a oni svakako, umjesto sadašnjih korumpiranih političkih elita, moraju biti dio te budućnosti“, zaključuje ona.
Evropsko javno tužilaštvo na čijem čelu je Laura Koveši, nakon ranijih upita Nova.rs, saopštilo je za naš portal da zbog velikog interesa javnosti potvrđuju da je u toku istraga o mogućim zloupotrebama EU fondova vezanih za Železničku stanicu u Novom Sadu.
„Kako se ne bi ugrozio ishod ove istrage, nikakvi dalji detalji ne mogu biti objavljeni. EPPO mora odlučiti o izvršavanju svoje nadležnosti kada je počinjena prevara u vezi sa sredstvima EU-a dodeljenim zemljama izvan EU-a ili državama članicama koje ne učestvuju. S obzirom da je šteta za finansijske interese Unije sastavni deo krivičnog dela prevare, kada se ta šteta dogodi u Belgiji ili Luksemburgu (jer se odatle isplaćuju sredstva, gde se nalaze institucije EU-a), postoji nadležnost tih država članica, a time i nadležnost EPPO-a, nezavisno o tome gde se radnja dogodila, tj. na teritoriji treće zemlje)“, piše u dopisu iz Evropskog tužilaštva.
Ovu informaciju naknadno nam je u razgovoru za Nova.rs potvrdila i Tina Holevot, portparolka Evropskog javnog tužilaštva.
Podsećamo, u padu nadstrešnice u Novom Sadu poginulo je 15 ljudi, a među njima i dvoje dece. Više javno tužilaštvo podnelo je optužnicu protiv 13 osoba, među kojima je i bivši ministar Goran Vesić, ali ona do danas nije potvrđena. Zbog ovog slučaja, studenti su prvo izlazili na ulice na 15 minuta odajući počast poginulima, a nakon nasilja, počele su i studentske blokade. Razjašnjavanje ovog slučaja, u šta spada i objava kompletne dokumentacije o rekonstrukciji Železničke stanice, je jedan od studenstkih zahteva, koji još nije ispunjen.
Masovne demonstracije na ulicama Novog Sada u okviru generalnog štrajka: Korak po korak – pobeđujemo mrak
Kolone studenata i učenika spojile su se sa kolonom građana u blizini univerzitetskog kampusa u Novom Sadu i krenule u protestnu šetnju novosadskim bulevarima i ulicama u okviru generalnog štrajka, na koji su pozali studenti u blokadi
Kolona od najmanje 10.000 ljudi kreće se Stražilovskom ulicom, prema Bulevaruz Mihajla Pupina, odakle će doći do Srpskog narodnog pozorišta, gde će održati 15 minuta tišine ta 15 žrtava tragedije na železničkoj stanici u Novom Sadu.
Nakon što su krenuli iz kampusa, studenti su se susreli sa građanima u blizini JKP Informatika, odakle su krenuli dalje u šetnju.
Na generalni štrajk su pozvali novosadski Studenti u blokadi.Jedan muškarac je pokušao svojim automobilom da prođe kroz kolonu demonstranata, ali su ga redari blokirali i on se vratio.
Demonstranti prave buku pištaljkama, trubama i vuvuzelama. Oni nose zastave Srbije.
Nose i brojne transparente, među kojima su “Prosvetni ratnici”, “Sloboda miriše na lale”, “Bliži zatvoru nego narodu” sa karikaturo predsednika Srbije Aleksandra Vučića, premijera u ostavci Miloša Vučevića, predsednice Skupštine Srbije Ane Brnabić i drugih visokih funkcionera režima.
Nose i transparent “Policajci i sudije, ili ste uz narod ili ste izdajnici, ili ste za zakon ili ste za mafiju, pažljivo birajte svoje, ili…”, “Svi u štrajk”, “Vidimo se u Beogradu”, “Kako seješ – tako žanješ”, “Seme za promene”, “Preorimo sistem”, “Gari, ne budi Ćaci”, „Korak po korak – studenti i profesori pobeđuju mrak“.
Ovom štrajku se, kako su naveli, može doprineti kada zaposleni uzmu slobodan dan ili bolovanje, obustave rad, građani ne kupuju u prodavnicama, ne koriste ugostiteljske usluge, javni prevoz, a ne idu ni u pozorišta i bioskope.
Štrajku su se pridružili advokati, brojni preduzetnici, među kojima je i više veterinarskih ambulanti, kao i nezavisni mediji.
Kao i na dan prethodnog štrajka 24. januara, fokus je ovog puta na javnim preduzećima zbog, kako su rekli, toga što je „tim radnicima pravo na štrajk onemogućeno našim zakonima o radu i štrajku“.
Šetnjom će biti obuhvaćena javna i komunalna preduzeća Informatika, Urbanizam, Čistoća, Pošta kod Merkatora, Toplana i Elektrovojvodina, zatim Osnovni sud, Više javno tužilaštvo, Školska uprava, Srpsko narodno pozorište, Pošta u centru, Zavod za urgentnu medicinsku pomoć, Klinički centar Vojvodine, Institut za javno zdravlje Vojvodine, saopštili su studenti.
IT zajednica u Novom Sadu saopštila je da od 10h blokiraju raskrsnicu Bulevara cara Lazara i Stražilovske ulice, kod kampusa, gde čekaju studente kako bi im se pridružili u protestnoj šetnji.
Srednjoškolci Novog Sada najavili su da će se okupiti kod Futoške pijace, gde će u 11.30 časova održati 15-minutni pomen za stradale u padu nadstrešnice. Posle toga će, kako su saopštili, dočekati studente i profesore.
Prosvetari Novog Sada okupljaju se u 11 časova ispred Školske uprave gde najavljuju „buku“ zbog neisplaćenih zarada, a potom će se priključiti studentima.
Takođe, vaspitači su najavili da će i ovog petka nastaviti sa umrežavanjem, odnosno blokiranjem raskrsnica u 11.52h, nakon čega će se i oni pridružiti ruti na kojoj su studenti.
Studentkinja Tehnološkog fakulteta u Novom Sadu Darija Sabadoš navela je u Insajderovoj emisiji “Marker” da je podrška za najavljeni štrajk mnogo veća nego što su očekivali.
“Prethodnom štrajku su se mahom priključili i omasovili ga mikro i mali preduzetnici, a radnici su nekako bili skrajnuti. Razgovora sa sindikatima nije bilo. Međutim, za 7. mart smo kontaktirali različite sindikate. Podršku smo prvo dobili od Sindikata nauke Srbije, oni su direktno podržali studentske zahteve, zato što taj sindikat okuplja studente doktorskih studija. Podržali su nas takođe Granski sindikat kulture, umetnosti i medija Nezavisnost, Granski sindikat zdravstva i socijalne zaštite Nezavisnost, Nezavisni sindikat prosvetnih radnika Srbije, samim tim i Vojvodine, Ujedinjeni sindikati Sloga. Podrška je stigla i od inženjera u okviru Inženjerske komore Srbije, kao i od poljoprivrednika koji nisu sindikalno organizovani, ali su s nama od početka”, rekla je studentkinja.
Student Filozofskog fakulteta Bogdan Ristić rekao je za Insajder da je “lepota u tome što nije u pitanju koordinisana akcija, ali da se opet vidi solidarnost i zajednički cilj studenata, s obzirom na to da će se svuda u Srbiji istovremeno dešavati isto”.
“Mi smo blokadama samih fakulteta naterali nastavno osoblje da uđu u generalni štrajk, a jedino što možemo jeste da pozovemo i ostale građane i radnike na potpunu obustavu rada, prvenstveno u državnim i javnim preduzećima, a potom i one privatnom sektoru – da na isti način podrže kolege iz javnog sektora”, rekao je student za Insajder.
Na pitanje kakav je plan za petak, Sabadoš je rekla da će biti organizovana protestna šetnja, te da će studenti obići 13 javnih preduzeća u Novom Sadu.
“Okupljanje počinje 7. marta u 10 sati u Kampusu Univerziteta u Novom Sadu, ruta će biti blagovremeno objavljena. Plan je da napravimo krug oko grada obilazeći preduzeća. Fokusirali smo se na javna preduzeća zbog toga što je tim radnicima pravo na štrajk onemogućeno našim zakonima o radu i štrajku. Predviđen je minimalan proces rada, što štrajk čini nevidljivim i neefikasnim”, ističe Sabadoš.
Govoreći o protestu zakazanom za 15. mart u Beogradu, navode da je u pitanju “koordinisana akcija između svih univerziteta” i da su dogovori u toku.
Na pitanje kako vidi incidente u Skupštini, studentkinja Sabadoš je rekla da “smatra da njena lična mišljenja nisu od značaja za širi studentski pokret”, kao i da od plenuma, što fakultetskog, što univerzitetskog, nema odobrenje da komentariše ove događaje.
Student niškog Filozofskog fakulteta Bogdan Ristić kaže da su na tom fakultetu pratili dešavanja u Skupštini, napominjući da su se studenti već ranije “ogradili od stranačkih uticaja i političkih partija”.
Podsetimo da su novosadski studenti ranije pozvali na generalni štrajk u petak, 7. marta. Mnoge organizacije, udruženja, sindikati i građani već su potvrdili da će učestvovati u štrajku.
Upravni odbor Advokatske komore Vojvodine doneo je odluku o jednodnevnoj obustavi rada u petak, 7. marta.
“Advokatska komora Vojvodine potvrđuje svoju odlučnost u podršci studentima za ostvarenje njihovih zahteva do konačnog ispunjenja. Imajući u vidu da su studenti izdali saopštenje, objavljeno u medijima i na društvenim mrežama, kojim su pozvali sve građanke i građane Republike Srbije da im se dana 7. marta pridruže u generalnom štrajku, smatramo da Advokatska komora Vojvodine i svi njeni članovi, treba da se priključe ovom apelu studenata i da daju svoj doprinos tako što će se priključiti generalnom štrajku na način kako su to studenti predložili”, naveli su u AKV.
Studenti su ranije pozvali i građane da učestvuju u generalnom štrajku.
Pozvali su Novosađane da 7. marta uzmu slobodan dan ili bolovanje, da obustave rad sa kolegama, da ne kupuju u prodavnicama, ne koriste ugostiteljske usluge, javni prevoz, ne idu tog dana u bioskope i pozorišta.
Prvi generalni štrajk na koji su pozvali studenti održan je 24. januara. Odazvao se veliki broj privatnika i službi javnog sektora širom Srbije, a kako je 021.rs pisao, tog dana je izdato manje računa nego dva petka pre toga.
“Vodovod” je saopštio da je bunar BHD 5 na izvorištu “Ratno ostrvo” isključen sa sistema do završetka radova na regeneraciji.
Radovi će biti gotovi do kraja aprila.
Kako saopštavaju iz “Vodovoda”, ovaj infrastrukturni projekat je od ključnog značaja za poboljšanje kapaciteta vodosnabdevanja u Novom Sadu.
Regeneracija podrazumeva temeljno uklanjanje taloga i nanosa koji se prirodno stvaraju tokom dugogodišnje eksploatacije bunara. Ovim radovima omogućava se bolji protok vode i povećava efikasnost sistema.
Bunar BHD 5 je do sada obezbeđivao 45 litara vode u sekundi, a nakon regeneracije moći će da obezbedi 80-90 litara u sekundi, što će značajno doprineti stabilnosti vodosnabdevanja u gradu.
LSV i DZVM: Balint Pastor da se izvini građanima Vojvodine i povuče se iz politke
Aron Čonka, predsednik Demokratske zajednice vojvođanskih Mađara (DZVM) i Aleksandar Marton, portparol LSV Vojvođani, pozvali su danas predsednika Saveza vojvođanskih Mađara Balinta Pastora da se izvini građanima Vojvodine i povuče iz politike
U zajedničkom saopštenju su istakli da je Pastor “sramno podržao Šešeljevog radikala” za zamenika gradonačelnika Novog Sada, ocenivši da je saradnja SVM i radikala dovela do pada broja Mađara u Vojvodini sa 400, na 186 hiljada.
“Podrška odbornika Saveza vojvođanskih Mađara u novosadskoj Skupštini izboru Đurađa Jakšića, inače visokog funkcionera Šešeljeve Srpske radikalne stranke, za zamenika gradonačelnika Novog Sada, samo je još jedan primer potpune otuđenosti politike Balinta Pastora i njegovih saradnika od vojvođanskih Mađari, ali i svih drugih građana Vojvodine”, poručili su njih dvojica.
Ocenili su da je taj sraman izbor izveden uz napad policije na odbornike i okupljene građane, u stilu diktatorskih nedemokratskih režima.
“Od početka svog političkog delovanja, Vojislav Šešelj je bio otvoreni protivnik manjinskih zajednica, a devedesetih godina je učestvovao u organizaciji i sprovođenju politike progona sremskih Hrvata, ali i Mađara, Rusina, Slovaka, za šta je i osuđen na dugogodišnju zatvorsku kaznu”, podsetili su u saopštenju Marton i Čonka.
Dodali su da je politička i društvena elita vojvođanskih Mađara, zajedno sa drugim vojvođanskim građanskim i demokratskim snagama znala da odgovori na sve te pritiske, a da je Balint Pastor “na sve to pljunuo” pokazujući da su mu interesi uskog kruga u samom vrhu SVM bliži od interesa zajednice.
Nakon pada Vučića, traže oduzimanje Dodikove imovine i državljanstva svima koji su…
Aleksandar Vučić i Milorad Dodik su pred oko 20.000 ljudi, kojima su uredno isplaćene dnevnice, održali zapaljive govore, prijeteći studentima koji već mjesecima masovno demonstriraju širom Srbije tražeći ostavke korumpirane vlasti u toj zemlji i procesuiranje krivaca za pogibiju 15 ljudi u padu nastrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu.
Građani Srbije posebno su izrazili nezadovoljstvo istupom Milorada Dodika, predsjednika bh. entiteta Republika Srpska, a stvari su u toj mjeri eskalirale, da se na društvenim mrežama pokrenulo pitanje odizmanje sumnjivo stečene imovine Miloradu Dodiku u Srbiji, ali i državljanstva Srbije svima onima koji su državljanstvo stekli u posljednjih nekoliko godina
Podsjetimo, Milorad Dodik, Nenad Stevandić, Nenad Nešić i Jelena Trivić, još od proteklih izbora na meti su ogorčenih građana Srbije jer su, baš poput velikog broja građana iz bh. entiteta Republika Srpska, nelegalno glasali na lokalnim izborima u Beogradu iako posjeduju prebivalište u Bosni i Hercegovini. To je umnogome pomoglo Vučićevom SNS-u da pobijedi na proteklim lokalnim izborima.
Inače, ni bosanskohercegovački, ni srbijanski zakoni ne predviđaju mogućnost dvostrukog prebivališta. Prebivalište može biti samo jedno – mjesto gdje se građanin nastanio s namjerom da u njemu stalno živi, odnosno mjesto u kome se nalazi centar njegovih životnih aktivnosti.
„Pravo na prebivalište u Republici Srbiji imaju svi građani Republike Srbije koji stalno žive na teritoriji Republike Srbije. (…) Građanin je dužan da odjavi prebivalište ako se iseljava iz Republike Srbije u inostranstvo“, jasno se navodi u Zakonu o prebivalištu i boravištu građana Republike Srbije.
SVE SE MIJENJA NAKON PADA VUČIĆA
Sve je za „Slobodnu Bosnu“ komentirao član Predsjedništva LSV-Vojvođani i odvjetnik Aleksandar Olenik.
-Mi u Ligi socijaldemokrata Vojvodine već sada pazimo da ne ponovimo greške iz petog oktobra, pošto smo sa njima imali bogato iskustvo u okviru DOS-a.
Jedna od tih grešaka je što nikad nije vraćen novac sa Kipra, koje je Milošević izneo preko Kipra u Moskvu. Imajući to u vidu, mi već sada radimo jednu vrstu mapiranja imovine koja je iz javnih sredstava, odnosno iz budžeta, prešla u privatne džepove vrha SNS-a, odnosno koruptivne hobotnice Aleksandra Vučića. Ideja je da kako se bliži dan rušenja Vučića, odnosno u tom prvom danu posle, odmah znamo gde je imovina svih građana i kako da je vratimo.
U tom smislu nije bitno da li oni koji su delovi korumpirane hobotnice Aleksandra Vučića, da li žive u Srbiji, Hrvatskoj, BiH ili Crnoj Gori, osim naravno ovih agresorskih režima, Rusije, Belorusije, Severne Koreje…, tamo ne možemo ništa. Ali u svim evropskim i zapadnim zemljama je moguće novac vratiti ako se zna gde je i ako se zna osnov za povraćaj. To je nešto na čemu se radi, a uz kombinaciju sa krivičnim postupcima i svim ostalim procesuiranjem političara koji su služili Vučiću, to čini jedan ceo set mera koji je proizašao iz grešaka napravljenih 5., 6., 7. i 8. oktobra 2000. godine, kazao je Olenik za „Slobodnu Bosnu“.
Što se tiče oduzimanja državljanstva, to je pravno dosta komplicirana situacija, to bi izisikivalo promjene Ustava, kaže Olenik.
-Ali, postoje druga elegantinija i efikasnija sredstva, a to je regulisanje ko i kada može da glasa u kojoj državi, u slučaju dvojnog državljanstva. Najjednostavnije je da ako glasate u jednoj državi, ne možete u drugoj. U svakom slučaju ćemo sprečiti, nakon okončanja započetog rušenja Vučića, da bilo ko sa dvojnim državljanstvom glasa i u Srbiji i u drugoj državi. Pogotovo ćemo imati na umu iskustvo sa Srbima iz Bosne i Hercegovine koje Milorad Dodik zloupotrebljava na jedan najniži i najprimitivniji način. Naravno, ne isključujem ni neku vrstu revizije državljanstava koja su data kao vid davanja mita, odnosno političke korupcije, a sve u okviru koruptivne hobotnice Srpske napredne stranke, kazao je Olenik na kraju razgovora za „Slobodnu Bosnu“.