Connect with us

SLOBODNA VOJVODINA

Janjić: Kampanja iz Beograda vodi oružanim sukobima

Vanjskopolitički analitičar iz Beograda, osnivač i predsjednik Foruma za etničke odnose Dušan Janjić u intervjuu za “Sedmicu” govori zašto su posljednje izjave srbijanskog ministra Aleksandra Vulina drugačije od prethodnih, analizira reakcije na ponovno zagovaranje “srpskog sveta”, upozorava na mogućnost izbijanja oružanih sukoba te odlučnu reakciju, za koju nema mnogo vremena, očekuje od predsjednika SAD Džoa Bajdena.

Published

on

Vanjskopolitički analitičar iz Beograda, osnivač i predsjednik Foruma za etničke odnose Dušan Janjić u intervjuu za “Sedmicu” govori zašto su posljednje izjave srbijanskog ministra Aleksandra Vulina drugačije od prethodnih, analizira reakcije na ponovno zagovaranje “srpskog sveta”, upozorava na mogućnost izbijanja oružanih sukoba te odlučnu reakciju, za koju nema mnogo vremena, očekuje od predsjednika SAD Džoa Bajdena.

Predizborna kampanja

Ponovo svjedočimo izjavama koje razbuktavaju reakcije u regionu. Zagovaranje “srpskog sveta” i objedinjavanje svih Srba gdje god da žive opet stiže od ministra Vulina. Kako komentirate ovakve izjave?

– Tačno je da to nije prvi put da Vulin zagovara promjene granica na Balkanu, prema etničkom kriteriju, ujedinjavanjem svih Srba pod jednu vlast, jednog vođu ili kulturu. Ovaj ruski proizvod, ruski svijet, koji je preveden na srpski svijet, usvojen je od opozicije prošle godine od Miroslava Đorđevića, koji je veoma blizak Jeremiću i tom dijelu opozicije. Taj koncept je malo širi od koncepta na koji su se podignule ove reakcije i u Bosni, „velika Srbija“ i tako dalje, ali jedna stvar je ista. Ni Vulin ne može da odredi koje su to granice i koji bi Srbi spadali u to, tako da je to jedan klasičan ekstremistički, šovinistički, ideološko-propagandni projekt koji služi za mobilizaciju. U čemu je razlika između ove i prethodnih izjava Vulina? Ovog puta to je izneseno kao program jedne partije za izlazak na izbore i kao uslov za podršku kandidaturi Aleksandra Vučića za predsjednika.

Ovaj put je to u okviru predizborne kampanje, time je najavljena duga kampanja jer su naši izbori tek iduće godine i time se ušlo u jednu zonu koja više nije zona verbalnog delikta, ekstremističkog mišljenja ili rasprave, već zona političko-propagandnog zagovaranja projekta koji je problematičan od Povelje UN-a pa do svih mogućih dokumenata jer se radi o zagovaranju neofašizma.

Mislite li da su to Vulinove ideje ili on samo izgovara ono što Aleksandar Vučić ne može, a drago mu ih je čuti?

– Nebitno je čije su to ideje i da li on vjeruje da je heroj kad krši međunarodne, moralne, političke i pravne norme. On je prešao granicu koju nikad nije prešao Orban (Viktor, premijer Mađarske, op. a.), koju ni Hajdar (Jerg, pokojni austrijski ultradesničar, op. a.) nije prešao, pa su imali sankcije.

Sada se nalazimo u domenu velikog iskušenja ne samo za domaće tužilaštvo, jer ovo je zagovaranje fašizma, etničkog inžinjeringa, onog što je zabranjeno, osuđeno, onoga što je protivno Dejtonskom ili Kumanovskom sporazumu, Rezoluciji 1244, dokumentima koji obavezuju Srbiju. Mada je obavezuju i Povelja UN-a, Rezolucija o holokaustu. Ovdje nema negiranja zločina, ali ima poziv na mobilizaciju, koji se završava na jedan cinično opasan način koji izlazi iz granica političkog i moralnog diskursa – idite, pozdravite vašu djecu, predsjedniče, pa u boj. U tome je razlika i sve ove reakcije više govore o problemima ljudi koji reagiraju.

Cilj ove politike i jeste da vas vrati u prošlost. Vrlo je dirljivo kako je Komšić opsjednut Mirom Marković, ali nije korisno za politiku i ne dodiruje Vulina. Ili reakcije bošnjačkih političara. One su u osnovi na mjestu, s jednim velikim „ali“, jer su se suviše vezali za sopstveno iskustvo o Bosni s jednim režimom i ratom koji su oni trebali da prevladaju jer su na vlasti, ali nemaju širu sliku. Mene zabrinjavaju reakcije koje, ako izuzmete Daniela Serwera, Helsinški odbor za ljudska prava, potpuno promašuju srž.

Zašto?

– Ponašaju se kao da je ovo jedna od hiljadu njegovih izjava, a takvih izjava ćete naći i kod drugih, ali ne i da je to uradio ministar, predsjednik partije, da je to uradio na zvaničnom skupu i da je to uradio kao definisanje jednog programa na kojem će sada njegova stranka, a ona je dio široke koalicije, voditi kampanju godinu.

Na osnovu svih iskustava, mogu da vam kažem ovo – ova kampanja, ako se ne zaustavi, ona će završiti oružanim sukobima. Ovo ne može da završi mirom niti izbornim listićima. Možda Srbija može da ode još jedan korak desno, da masa iz SNS-a ode za Vulinom i da Vučić izgubi partiju, ali to je jedna od mogućih posljedica. Suštinski, ovo mora da završi lokalnim oružanim sukobima. Zbog toga ovo traži potpuno drugačije reakcije, nego što ih trenutno imamo.

Je li još tragičnije to što se reakcije završavaju saopćenjima za javnost ili izjavama pred kamerama?

– Grešna im je duša, ako mogu tako da kažem. Pogotovo ovima koji misle da su nasljednici izvorne, ratne SDA. Ja sad ne mjerim ko je koliko kriv i to nije za mjeru, ni ko je koliko stradao, imam potpuno razumijevanje za tu vrstu reakcija. Ali prošlo je 20 godina. Obaveza ove SDA i Izetbegovića nije da kopa po prošlosti i da time oživljava i druge aveti prošlosti. Ta SDA je podržavala opstanak Čovića sve vrijeme, do Komšićeve pobjede hranili su Dodika i s njim pravili nagodbe. Da li je Dodik malo lukavije od Vulina vodio istu ovu politiku? Pa jeste.

To je politika ruskog svijeta, primijenjena kao recept na Srbiju. Ja sam apsolutno siguran da u Srbiji to neće proći. Vidite već ovo odmicanje Vučića, jer je vjerovatno shvatio da mu je Vulin zabio nož u leđa. Vučića je isturio kao nosioca programa koji originalno jeste fašistički, ali jeste i propagandno, obavještajno i na druge načine podržan iz Moskve. Takvim programom je započeta “žuta revolucija”. Ulazimo u ozbiljnu fazu destabilizacije.

Kazniti Vulina

Kako će ta destabilizacija teći?

– Ili će se uslijediti brza intervencija međunarodne zajednice. Pritisak nema na koga, nego na Vučića, jer njega je Vulin nacrtao kao metu. Vidjet će se da li je on spreman da žrtvuje silazak s vlasti da bi zaustavio ovaj opasan trend u Srbiji. Ne znam hoće li se Bajdenova administracija zadovoljiti samo kažnjavanjem Vulina, jer je ispunio sve uslove. Ili će ovo iskoristiti za kažnjavanje Vulina i direktan pritisak na Vučića da okrene leđa Moskvi.

Spominjete i najgori mogući scenarij. Ko bi, prema Vašem mišljenju, započeo te sukobe?

– Ako do njih dođe, doći će prema poznatom metodu, koji smo već prošli. Vulinova kampanja je neka repeticija događaja. Bit će mitinga u Podgorici, Banjoj Luci, podrška, srpski svijet, već se javio Mandić i to je taj mobilizacioni dio. A iza toga je sasvim dovoljno da pošaljete 50-100 partijskih, instruiranih ljudi, nekadašnjih Frenkijevaca i da završite posao. Ovdje se ne radi o tome da Srbija ima nuklearnu bombu i da može da izazove svjetski rat, bilo kakvo masovno uključivanje Žandarmerije se ne može očekivati, ali uključivanje pojedinih paravojnih struktura s političkom i finansijskom podrškom iz Srbije i Moskve je realno.

A meta su…

– Meta je uvijek ista. Kao što je 90-ih iskorišteno da kriza krene s Kosova, i sada je meta sjever Kosova. To automatski pali Sandžak, preko Foče i Rudog stiže dublje, pali Crnu Goru, destabilizuje NATO, što je glavni cilj… Sve tri najutjecajnije nacije su uključene – Srbi, Crnogorci i Bošnjaci. To može da traje godinama.

Koliko s ovim izjavama imaju veze aktivnosti Rusije i Kine, koje su zatražile ukidanje OHR-a?

– Kina je tu druga priča. Ona nikad neće ući u nešto što vodi u direktan sukob s NATO-om, a “srpski svet” vodi. To je mobilizacija za destabilizaciju prostora da bi se spriječilo ili usporilo širenje NATO-a, pa da malo žrtvujemo Srbe, kao što smo Ukrajince.

Kina u to neće ući. U ovo je ušla u toj trgovini s Rusijom, kao što je ušla i u blokadu Kosova da bi onda izvukla vrlo povoljnu trasu puteva. Ona je željeznicom ušla na Koridor 10, od Budimpešte ka Solunu. Što se tiče ukidanja OHR-a, to je očekivana reakcija i bit će neuspješna, ali će dovesti do nove blokade UN-a. Kao i u slučaju Kosova, Rusija će sebe definitivno isključiti iz pitanja Bosne, o čemu već očigledno postoji dogovor Brisela i Vašingtona i počeo je da radi. To je i jedan od razloga aktiviranja Vulina, jer treba zaustaviti proces promjena u Bosni. To može biti i indirektni dogovor da se oslobode ruke Amerikancima i Evropljanima da provedu reforme u Bosni i da je uključe u NATO. Jer tema i jeste NATO. Naša društva, kao što nije bilo ni bugarsko, nisu zrela da uđu u EU pa će prvo u NATO.

Među prvima ste najavljivali snažniji angažman SAD i EU. Šta međunarodna zajednica, nakon ovakvih izjava i javno izrečenih planova, mora uraditi?

– Velika je razlika u položaju SAD u odnosu na devedesete. Usaglašeni su stavovi Bajdena, Merkel, a tada su bili potpuno različiti u interesi SAD i Njemačke. Tadašnja Njemačka je potpalila vatru koja je već tinjala. Imala je podršku susjednih zemalja, jer njima je odgovaralo da se Jugoslavija što prije razbije, jer, kad bi Austrija ušla u EU!? Tada je došlo do dva njemačka ujedinjenja kroz spajanje dvije Njemačke, a onda s Austrijom kroz EU.

Ovog puta SAD imaju plan B, a tada nisu imali, jer su suviše vjerovale svom povjereniku Miloševiću za održavanje ideje Jugoslavije iako su i dokumenti CIA-e pokazivali da su za to male šanse. Danas tačno vidimo da je pitanje Bosne konačno shvaćeno kao ključno, da je to pitanje iz srca sukoba tokom raspada Jugoslavije.

Kada je u pitanju Vulin, test će biti da li će američka administracija pokrenuti postupak kažnjavanja, jer njegov nastup je ispunio sve Bajdenove uslove za kaznu i više od toga. To onda znači da će se dešavati ogroman pritisak na Vučića da se taj plamen ne širi, da se on sam od toga odvoji. Važna je brzina jer nama su se u dva dana desila dva događaja.

Velika je odgovornost i na lokalnim liderima. Šta biste im danas poručili?

– Ja sam Dodika dugo doživljavao kao reformatora iz Saveza reformskih snaga i kasnije sam primijetio da se on, s još jednim poslanikom u Skupštini RS, razlikuje od SDS-a i Karadžića.

Bio sam među onima koji su direktno pomogli da on dobije nekakvu podršku SDS-a i da ne bude ekskomuniciran. Svjedok sam njegove međunarodne aktivnosti koja je mnogo pomogla uklanjanju Miloševića. Razgovarali smo tada, slušao sam ja njega, a možda i on mene. On je bio neka vrsta nepromovisanog, ali realnog instruktora uime britanskih nevladinih i drugih organizacija koje su bile važne u pripremi sklanjanja Miloševića.

Tačno je da je imao politiku koja je držala RS u kontaktu s Bosnom, a doprinio je da to bude funkcionalan entitet, što ne možemo reći za kantone, a pitanje je i za FBiH. Sad imate ovu fazu Milorada Dodika koja prilično traje. Sve do odlaska Vučića u Srebrenicu, vjerovao sam da će napraviti dobru priču za regiju i tu je bilo nekih kontakata, ali taj incident je iskorišten za promjenu politike.

Rijetko kada upotrijebim ime političara. Kad kažem Lajčak ili Dodik, onda računam na ljude koji će shvatiti da stvar nije lična i da se radi o upozorenju, da ne treba da rade pogrešno. Baš me briga šta je s Dodikom, ne samo politički nego i ljudski. On je čovjek koji ima svoje kvalitete, ali sada su ti kvaliteti prešli u lične frustracije i kombinatorike koje ga guraju na potpunu marginu s velikom štetom za društvo u RS, Bosni i Srbiji, a na kraju i za njega.

Neću biti srećan ako doživi to što će doživjeti ako nastavi svoja druženja s Vulinima i ostalima. Nije mi milo ni ovo što ne uspijeva Lajčak, jer poznajem te ljude.

Ne znam dobrog konobara koji će gosta istjerati

Ako smo kafana, ako je stigao račun, je li NATO onda konobar?

Poslao je račun, da. NATO se pojavio kao adresa kojoj možeš da kažeš: „Izvini, burazeru, nemam da platim, idem uz tvoju podršku u reforme, napuštam politiku koju sam vodio, kakva majka Rusija i ostalo – vraćam se Srbiji.“ Ne znam dobrog konobara koji će gosta istjerati. Dobro došao, a mi ćemo da te naučimo kako se koristi escajg, koja se ovdje jela jedu i tako. Mislim da je to neki odnos na ovoj slici.

A ako su oni mogli da apsorbuju u svoje redove Bugare, Mađare sa svim njihovim mržnjama prema drugim narodima, ja ne znam za veću mržnju na svijetu kao između Turaka i Grka, pa onda je za njih šega završiti priču s Balkanom. Mi bismo to htjeli, ali nemamo kapaciteta.

Mislim da smo došli do tačke u kojoj je Vulin možda uradio istorijsko djelo za Srbiju, jer niko tako nije diskreditovao ideje srpskog nacionalizma i šovinizma kao on.

Zabluda nacionalista

Kakva je u budućnosti sudbina srpskog i svakog drugog svijeta koji podrazumijeva crtanje granica prema etničkom ključu i ko će i kada raspetljati ovaj balkanski čvor?

Iz ove naše tzv. balkanske kafane ne možete izaći da ne platite. Stigao je račun u Beograd, oni iz Beograda i oni koji su se dovukli u Beograd mogu da kažu da neće da plate. Bio je on tu i u doba Miloševića pa je on to prebacio, izbjegao, a onda i umro i oslobodio se. Račun za devedesete se mora platiti! Bilo da se potpuno napuste politike 90-ih, bilo da i Srbija osjeti kako je biti u onome što su drugi bili. To ne može niko da kaže da je antisrpski stav. Zabluda je srpskih nacionalista i šovinista da mogu da se bogate, bahate, da probaju od droge do biseksualnih odnosa, da rade šta hoće, a da prođu nekažnjeno. A drugo, ne može to niko drugi da razmrsi. Ne daj Bože da se upetljaju ovi iz SDA i slični, bolje im je da čiste svoje dvorište. Mislim da Srbija može, ne da izbjegne nego da taj račun plati konačnim reformama.

Kod Vučića imate elemente za “new deal”, to su ti evropski elementi, infrastrukturni radovi, pokušaj oživljavanja zdravstva, a imate i drugi sloj koji se zove srpski šovinizam i na koji ga svako malo vrate njegovi najbliži. Nema ko da to ubije, nego tvoj kum, tako je to kod nas, Srba.

Izvor: Aktuelno.me

Continue Reading
Click to comment

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

SLOBODNA VOJVODINA

Zašto režim podmeće priču o otcepljenju Vojvodine

Posustala vlast recikliranjem vojvođanskog pitanja, na kome se uspinjao i Milošević, i navodne opasnosti od odvajanja Vojvodine, koje nije ni realno ni moguće, skreće pažnju sa pobune za koju nema rešenje

Published

on

By

Tri meseca nakon novosadske tragedije, kada je korupcijom ubijeno 15 ljudi i osakaćeno dvoje nakon pada nadstrešnice železničke stanice, u javnom govoru se povampirila lažna pretnja otcepljenja Vojvodine od Srbije, koju plasiraju predstavnici vlasti, a nemilice prenose mediji bliski Srpskoj naprednoj stranci. Takođe, tokom jednog od novosadskih protesta, na Varadinskom mostu je razvijen transparent „Vojvodina Republika“, a po rečima reportera agencije Beta, učinili su to aktivisti Srpske napredne stranke, pod budnim okom komunalne policije, njihovih čuvara.

1678622089 Beslin 6215 b
Milivoj Bešlin Foto: FoNet/Milica Vučković

„Nepostojeće pitanje vojvođanskog separatizma poteže isključivo režim predsednika Aleksandra Vučića, jer time dobija nekoliko stvari: skreće pažnju sa pitanja korupcije koja ubija i za koju predstavnici režima nemaju odgovor; seje podele među studentima i građanima i izazivaju sumnju u ‘stvarne’ namere protesta; izaziva omraze i podele u Srbiji na relaciji novosadski i beogradski studenti i, najzad, time sebe pokušavaju da još jednom predstave kao čuvara državne celovitosti, iako znamo da svuda tamo gde su Šešelj-Vučić radikali branili srpstvo, Srba više nema. Uostalom, što Vučić više ne priča o Kosovu? Zbog toga što je Vučić do kraja razmontirao sve institucije i delove institucija Srbije na severu Kosova, nakon čega su njegovi kriminalci otuda, uglavnom, prešli u Vojvodinu, koju će on sad da `brani`. Od koga to? Njenih građana koji se bore protiv korupcije koja ih ubija?!”, kaže za Radar istoričar Milivoj Bešlin reagujući na ponovnu režimsku podmetačinu u vezi sa vojvođanskom secesijom, u situaciji kada se studentski i građanski protesti šire Srbijom kao požar.

Podmetanje secesije

Ovo nije prvi put da se nezadovoljnim studentima i građanima, koji masovno protestuju širom Srbije zahtevajući da se pronađu i kazne odgovorni za pad nadstrešnice, podmeće nepostojeća pretnja gubitka Vojvodine, a predsednik Nezavisnog udruženja novinara Srbije Željko Bodrožić, u izjavi za Radar, podvlači reči profesora Bešlina govoreći o uzrocima novog podizanja tenzija.

„Pitanje navodne vojvođanske secesije poteže raspadajući Vučićev režim, i očigledno je da ne uspeva, već otrcanom propagandom želi da skrene pažnju javnosti i okrene većinsko raspoloženje građana, kao što su proteklih dana i nedelja i druge propagandne podmetačine propadale već u začetku. Posrnuli režim vadi iz fundusa sve raspoloživo i poput poludelog mitraljesca puca mahnito i u prazno. Jedno od oprobanih strašila je i vojvođansko pitanje, ali i ono je postalo neupotrebljivo, jer o tome niko ne priča i to zaista nije tema. Navijam da pitanje autonomije i decentralizacije budu teme, ali sada je na dnevnom redu goli opstanak društva i borba za spas od kriminalizovane i bahate vlasti. Možda će u narednim danima Vučićevi propagandisti pojačati kampanju po tom pitanju i organizovati debate sa svojim uslužnim autonomašima, ali uveren sam da se spin neće primiti, jer ne priča se ni o autonomiji Vojvodine, a kamoli o secesiji.“

Secesija nije realna mogućnost, niti tema, ali režim stalnim nacišovinističkim kampanjama protiv navodnog otcepljenja jača stepen nacionalizma u Vojvodini, drži društvo u stalnom strahu kako se ne bi bunilo protiv naprednjačkog kriminala

Milivoj Bešlin

Bešlin upozorava da je takav narativ još jedna himera koju su izmislili da bi sejali mržnju, podele, omraze, širili kolektivnu paranoju i strah. On kaže da je nekada ta mržnja usmerena na, kako to Vučić zove „kolektivni Zapad“, sintagmu koju nije sam smislio nego je preuzeo iz bogate propagandne aparature režima u Kremlju, a nekada je prema susedima, pa se u tu svrhu svaki kritički glas proglašava za nekakav „ustašluk“. Istoričar je uveren da pokušavaju da mržnjom natope Vojvodinu ne bi li unutar nje došlo do sukoba i nepoverenja među ljudima, ali im to neće uspeti, jer je društvo i u Vojvodini i u ostatku Srbije jasno razlučilo da je trenutno jedina tema mafijaška vlast, njihova korupcija i krađa koje ubijaju ljude.

Posebno je zanimljiva opaska Željka Bodrožića da je famozna autonomija Vojvodine uveliko obesmišljena zajedničkim poduhvatom srpskih i mađarskih „nacoša“ s jedne strane, i autonomaša s druge.

„Preciznije rečeno, političkog krila autonomaškog pokreta, koje je prodalo ideju za nešto privilegija i postalo saučesnik nacionalističkog kartela u zatiranju normalnog društva. Zarad zadržavanja privilegija su u dobroj meri kompromitovali ideju autonomije, odnosno samouprave, i biće potrebno neko vreme da se ponovo politički artikulišu glasovi vojvođanskih autonomaša, koji su veoma ukorenjeni u vojvođanskom društvu. Ima ih i levih i desnih, i nisu nikakvi separatisti, ali vole da ’kickaju’ po tom pitanju, jer nisu ćutali u prošlosti Beču i Pešti, pa što bi danas svom Beogradu“, kaže predsednik NUNS-a.

1681322023 1681321661687
Željko Bodrožić Foto: Vesna Lalić/Nova.rs

Što se realnosti vojvođanske secesije tiče, naši sagovornici ukazuju da ona ne postoji u medijima, javnom prostoru i u smislu političke reprezentativnosti. Bešlin zapaža da, ako i postoji u glavama nekih ljudi, tome je najviše doprineo režim koji je upravo u Novom Sadu i Vojvodini koncentrisao najviše svojih kriminalaca, u kojima su korupcija, teror, zloupotrebe i kriminal imali teži oblik nego u Beogradu, jer su se beogradske reakcije donekle i plašili, dok su u Vojvodini verovali da sve može da prođe.

„I moglo je, ali po onoj narodnoj – možeš šta hoćeš, ali ne možeš dokle hoćeš. Naravno da secesija nije nikakva realna mogućnost, niti politička tema, ali režim stalnim nacišovinističkim kampanjama protiv navodnog secesionizma, jača stepen nacionalizma u Vojvodini, drži vojvođansko društvo u stalnom strahu kako se ne bi bunilo protiv naprednjačkog kriminala i vrši pripreme za totalno ukidanje autonomnog statusa kao nekakvog predvorja separatizma. Uostalom, pogledajte sa koliko ljubavi, topline i empatije su bezmalo svi građani Vojvodine dočekali ovih dana studente i građane iz Beograda i drugih gradova. Zar to nije najbolji primer da se u našem društvu rodila jedna nova solidarnost i novo društveno povezivanje, naravno i empatija, i to je ono što veoma plaši kriminalni režim“, kazuje Bešlin.

„Nekima će zvučati paradoksalno, ali autonomaši su i svojevrsni garant ostanka Vojvodine u Srbiji, za razliku od ovih modernih nedićevaca i hortijevaca koji se veoma dobro razumeju i već su na neki način podelili pokrajinu na ’okupacione zone’, i koji će, verujem, uskoro biti zaustavljeni u svom zločinačkom poduhvatu“, ističe Bodrožić.

Držanje u pokornosti

Čitaoci koji se dobro sećaju devedesetih godina prošlog veka, znaju da su Novi Sad i Vojvodina zaista bili poligon za nacionalnu markaciju i uterivanja straha, više nego u ostatku Srbije. Novinari odlično pamte da su list Dnevnik i Radio-televizija Novi Sad, današnja Radio-televizija Vojvodine, tokom vladavine Slobodana Miloševića bili temeljno devastirani i da se o tom periodu i danas govori kao o „seči knezova vojvođanskog i novosadskog novinarstva“. Međutim, ono što „prečanskim“ očevicima budi posebno gorak ukus u ustima je činjenica da beogradski vodeći mediji tog vremena, RTB i listovi PolitikaPolitika ekspres i Večernje novosti, nisu ni blizu satirani i upodobljavani kao vojvođanski mediji, a čistke nepodobnih su bile manjeg obima.

Posrnuli režim vadi iz fundusa sve raspoloživo i poput poludelog mitraljesca puca mahnito u prazno. Jedno od oprobanih strašila je i vojvođansko pitanje, ali i ono je postalo neupotrebljivo, jer o tome niko ne priča

Željko Bodrožić

„Sumnje u Vojvodinu i njenu ’lojalnost’ državi Srbiji uvek su igrale ulogu držanja u pokornosti. Stalno je trebalo vršiti nasilni grajhšaltung u Vojvodini, stalno je postojala potreba nacional-šovinista da je izjednače sa ostatkom Srbije, jer je vladajuća nacionalistička ideologija po svojoj suštini organska, totalitarna i antidemokratska i ne trpi bilo kakve različitosti i ubija svaku društvenu ili kulturnu pluralnost. Kroz sejanje sumnji, paranoje i lažne optužbe za separatizam, trebalo je ukinuti svaku istorijsku, kulturnu i društvenu specifičnost najevropskijeg dela Srbije“, osvežava nam sećanje Milivoj Bešlin, sa kojim dalje razgovaramo o tome kako je uopšte moguće da iko poveruje da u Vojvodini postoji jak separatistički pokret, kada su ljudi tog mišljenja odavno na statističkoj margini?

Novi Sad protest VI 05 Milica Vuckovic b
Voditelji satirične emisije „Mentalno razgibavanje“ izveli su program za učesnike protesta u nedeljno jutro, drugog dana protesta i 24-časovne blokade Mosta slobode u Novom Sadu Foto:FoNet/Milica Vučković

„Slabije informisani ili ljudi skloni teorijama zavere skloni su da misle da postoji neki plan o razbijanju Srbije, jer je to nešto što je režim SPS i radikala širio i 1990-ih i to rade i danas. Takođe, multinacionalna struktura je izazivala nepoverenje kod nacional-šovinista. Danas to nije slučaj, jer se nacionalna pluralnost Vojvodine značajno umanjila, zbog iseljavanja, a uz to, posle Srba najveća nacionalna zajednica u Vojvodini (mađarska, prim. aut) većinski, zbog političke konstelacije i regionalne koruptivne dinamike, stoji lojalno uz Vučića i njegov režim. Zbog toga režim sada prebacuje ’sumnje’ i nepostojeće separatističke tendencije na opoziciono orijentisane građane i političke strukture.“

Paralele sa Kosovom

Istovremeno, slabije obrazovani građani skloni su da prave lažnu paralelu između Vojvodine i Kosova i lako zapadaju u paniku kada ih tabloidni mediji neprestano zasipaju lažnim pretnjama. Naši sagovornici podsećaju da su se politički ciljevi, istorijska geneza, nacionalna i demografska struktura, kulturno-istorijski razvoj i mnoge druge stvari na Kosovu i u Vojvodini drastično razlikovali tokom istorije. Zbog toga se nikada nisu mogle povlačiti utemeljene paralele između Kosova i Vojvodine po svim ključnim pitanjima, međutim, šta bi se dogodilo kada bi se građani Vojvodine zaista u velikoj većini opredelili za otcepljenje, da li za tako nešto uopšte postoji pravni mehanizam? 

„Ne postoji pravni mehanizam za bilo kakvu secesiju bilo kog dela Republike Srbije. Ni u vreme Jugoslavije, kada je Vojvodina 1945. konstituisana kao autonomna pokrajina, nije bilo mogućnosti za osamostaljenje. Naime, pravo na samoopredeljenje imali su narodi, zbog toga su jugoslovenske republike, kao nacionalne države svojih naroda, mogle da proglase samostalnost, ali pokrajine nisu bile definisane kao federalne države i nisu bile definisane kao nacionalne države. Vojvodina nema ’svoju’ naciju, većinsko stanovništvo i tada i danas je srpsko i logika jugoslovenskih ustava je bila da ona iscrpljuje svoja prava i interese kao autonomija u okviru Srbije, uz garancije federacije“, objašnjava Bešlin.  

1738437955430
Novi Sad akcija Tri meseca – tri mosta Foto: Filip Krainčanić/Nova.rs

Umesto zaključka, pomenimo da u Novom Sadu i Vojvodini živi znatan broj građana koji zahtevaju da Pokrajina povrati autonomiju, koja bi makar zaličila na onu iz Ustava 1974. U ogromnom broju slučajeva razlozi su ekonomske i kulturne prirode, međutim oni dublje upućeni u problematiku svesni su da istinska autonomija Vojvodine mora počivati na političkom temelju. Uprošćeno govoreći, Vojvođani koji samo žele da imaju svoj budžet i kulturno-demografsku politiku, a nisu spremni da glasaju za to da Vojvodina dobije zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, ostaće večito kratkih rukava budući da je to osnovna pretpostavka njihovih krajnjih ambicija. Problem je, naravno, to što će kleronacionalno osvešćeni političari u tom slučaju minirati celu ideju, smatrajući da su tri grane vlasti obeležja suverenih država, a ne pokrajina, iako postoje evropski primeri koji potvrđuju suprotno. No, Bodrožić je umereni optimista po tom pitanju i veruje da se do ozbiljne decentralizacije Srbije, ne samo Vojvodine, ipak može doći:

„Promene koje zahtevaju stotine hiljada ljudi na ulicama podrazumevaju bolje i funkcionalnije društvo, humanije i poštenije, a s tim podruku ide decentralizacija i široke nadležnosti pokrajina i gradova. I to će se neminovno desiti ako ovo društvo krene boljim putem.

izvor: https://radar.nova.rs/politika/otcepljenje-vojvodina-rezimski-spin/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Pogledajte kako izgleda voda u zrenjaninskoj bolnici: „Ovo ‘čudo’ izlazi iz slavine čak i u porodilištu gde se kupaju bebe“

U Opštoj bolnici u Zrenjaninu pacijenti i zaposleni su tokom poslednja dva dana prinuđeni da peru ruke, medicinske instrumente, ali i elemente u porodilištu, vodom koja je crna kao blato. Kako za Nova.rs kažu, boja i kvalitet vode u ovom gradu, nažalost, odavno nije vest, ali se nikada do sada nije desilo da sa bolničkih slavina curi crna voda.

Published

on

By

Građani Zrenjanina su dodatno zabrinuti jer je poznato da je u ovom gradu značajno povećan broj obolelih od raka kože, pa vodi sa česme ne smeju da priđu.

„Koža je najveći organ, a mi se tuširamo ovom vodom i oštećujemo organizam iz dana u dan, jer ne možemo stvarno da kupujemo vodu u prodavnici za tuširanje svakoga dana. Svakako je kupujemo za piće i kuvanje hrane. Dakle svakoga dana pijemo kupovnu vodu iz plastičnih ambalaža, što je takođe loše po zdravlje, zbog hemijskih elemenata koje plastika ispušta“, kaže za Nova.rs Miloš Savić, koji radi kao transfuzista u Zrenjaninskoj bolnici.

Naime, prema poslednjim medicinskim izveštajima, u ovom gradu sve je više dece obolele od spinalne mišićne atrofije, a među odraslim građanima, osim raka kože, povećan je i broj obolelih od kancera bešike.

“Kako je na drugim mestima, kad je u bolnici voda kao iz horor filma. Sinoć sam bio dežuran, pustio sam vodu sa česme kada sam hteo da operem ruke, odvrnuo slavinu i potkelo je ovo čudo. Bukvalno je izgledalo kao da šiklja blato. Čim se negde desi kvar, voda postaje skoro crna. I dalje je takva, još nema popravki“, kaže Miloš, koji je slikao „monstruma“ iz slavine i podelio ga sa pratiocima na svom Fejsbuk profilu.

Ovu „močvarnu“ vodu koriste zaposleni u bolnici, ali i pacijenti.

„Takva je voda i u porodilištu, gde kupaju bebe. Ljudi ne mogu da se umiju, istuširaju, jezivo je kako to izgleda. Za osnovnu higijenu moramo da kupujemo vodu, kao da živimo u srednjem veku”, naglašava naš sagovornik.

U ovom gradu, prema poslednjim statistikama, građani dnevno potroše čak 20.000 evra na vodu u plastičnoj ambalaži, što je za poslednjih 12 godina oko 80 miliona evra, dok jedna fabrika vode košta oko 35 miliona.

Podsetimo, Zrenjaninci već 20 godina žive bez pijaće vode, koju pritom uredno plaćaju. Zbog prekomerne količine arsena u vodi iz gradskog vodovoda inspekcija je svojevremeno zabranila njenu upotrebu, a skoro dve decenije kasnije, i šest promena gradskh vlasti, ovaj problem još niko nije uspeo da reši.

Jedan od neuspelih pokušaja rešavanja problema bila je i izgradnja sporne Fabrike vode koja nikada nije uspela da proizvede ni polovinu potrebne količine vode za ovaj grad, a od 2020. godine je i van funkcije nakon eksplozije u kojoj su dva radnika i povređena. U međuvremenu i nakon više pokušaja, Fabrika vode je pre četiri godine prodata firmi “Pannonian water” u vlasništvu arapske firme „Emserb Water FZE“ iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.

izvor: https://nova.rs/vesti/drustvo/u-zrenjaninskoj-bolnici-sa-slavine-tece-crna-voda/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

APV: Kad će spomenik Vasi Stajiću biti vraćen na mesto i zašto to već nije učinjeno?

Opoziciona Akcija progresivne Vojvodine (APV) zatražio je informaciju od Zavoda za zaštitu spomenika kulture Grada Novog Sada kad će spomenik Vasi Stajiću biti vraćen na mesto i zašto to već nije učinjeno

Published

on

By

Spomenik se nalazio između Skupštine Autonomne Pokrajine Vojvodine i Skupštine Grada Novog Sada.

Sklonjen je zbog radova na podzemnoj garaži kod Banovine.

APV ističe da je pomenuta garaža „nezakonito izgrađena bez neophodne dokumentacije“, te da je prilikom radova oštećena i zgrada Skupštine AP Vojvodine, koja je spomenik kulture, i da Zavod nije sprečio radove iako je to njegova zakonska obaveza.

„Garaža je otvorena pre nekoliko meseci, parter je uređen, ali spomenik nije vraćen. Ovo je još jedan dokaz da ne postoji granica nestručnosti, bahatosti i gluposti vladajućeg režima“, zaključuje se u saopštenju.

(Autonomija, arhivska fotografija)

izvor: https://autonomija.info/apv-kad-ce-spomenik-vasi-stajicu-biti-vracen-na-mesto-i-zasto-to-vec-nije-ucinjeno/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Poljoprivrednici Srbije: Kasne subvencije, povraćaj akcize na gorivo i uredba o korišćenju zemljišta

Poljoprivrednici u Srbiji nezadovoljni su realizacijom sporazuma sa Ministarstvom poljoprivrede, potpisanim u oktobru 2024. godine, o isplati subvencija za seme i kažu da sve kasni

Published

on

By

Po obećanju Ministarstva poljoprivrede, trebalo je da subvencije budu isplaćene do kraja prošle godine, a kasni i povraćaj akcize na gorivo, nije stupio na snagu pravilnik o semenu i mena kredita sa subvencionisanom kamatom.

Poljoprivrednica Biljana Dulić iz Đurđina kod Subotice rekla je za Betu da još nije dobila subvencije za 2024. godinu za obrađenih 30 hektara zemlje.

Država mi duguje za osnovnu subvenciju od 18.000 dinara po hektaru i podsticaj za seme u iznosu od 10.000 dinara, ukupno oko 900.000 dinara za 2024. godinu. Četiri meseca u e-agraru piše da se ‘predmet obrađuje’ “, rekla je Dulić.

Dodala je da je “refakciju” – povraćaj poreza na gorivo dobila mesec dana posle kupovine iako je dogovor bio da se 50 dinara za litar kupljenog dizela vrati u roku od dve nedelje.

Poljoprivrednik Milan Milošević iz sela Ćirikovac kod Požarevca je rekao da su stigla rešenja o isplati podsticaja za seme od 10.000 dinara po hektaru, ali da oko 15 odsto poljoprivrednika tog uduženja još nije dobilo novac.

Još veći problem je što Ministarstvo poljoprivrede nije na vreme pripremilo pravilnik o faktičkom korišćenju zemljišta, kazao je on.

Milošević smatra da nije opravdanje to što u Skupštini čeka Predlog zakona o dopuni Zakona o poljoprivredi i ruralnom razvoju da bi se napravio taj pravilnik, već sve to nije pripremljeno na vreme da bi se na početku ove godine zemljište uvelo u e-agrar i dobile zbog subvencije.

Dodao je da na području Stiga poljoprivrednici koji obrađuju zemlju uzetu u zakup, imaju ogroman problem jer ne mogu da je registruju u e-agraru, a takve zemlje je oko 60-70 odsto od ukupno obrađene.

Predsednik Skupštine Udruženja poljoprivrednika Subotice Miroslav Matković je rekao da Ministarstvo obećava da će “u narednom periodu” poljoprivrednici moći da podnose zahteve za kredite sa subvencionisanim kamatama od oko dva odsto godišnje.

Prema rečima predsednika Inicijative za opstanak poljoprivrednka Srbije Gorana Filipovića, još nije objavljen ni pravilnik o podsticaju za seme u ovoj godini.

Po sporazumu je država obećala da isplati do 17.000 dinara za seme po hektaru, ali ne znamo koliko će kilograma priznati i da li ćemo morati da sami finansiramo ostatak semena jer gustina useva zavisi od sorte. Za soju je, na primer potrebno od 80 do 110 kilograma po hektaru, semena ima malo u ponudi i najavljuje se da će koštati 250 dinara, što znači da za subvenciju nećemo moći da kupimo potrebnu količinu“, rekao je Filipović.

On je naveo da poljoprivredni proizvođači još nisu dobili ni subvenciju od 40 odsto na osnovu osiguranja. iako se to isplaćivalo najkasnije do 25. decembra tekuće godine.

Poljoprivrednici snose posedice i tuđih grešaka u savetodavnim službama, pa Ivan Milutinović za prošlu godinu nije dobio subvencije za 23 hektara obrađene zemlje zbog propusta službenice, a kada je to utvrđeno i zahtev ponovo prosleđen, rečeno mu je da je – zakasnio.

Međum, Milutinović je dobio povraćaj akcize i na tu zemlju kao da je ostvario subvencije.

izvor: https://www.021.rs/story/Info/Biznis-i-ekonomija/400687/Poljoprivrednici-Srbije-Kasne-subvencije-povracaj-akcize-na-gorivo-i-uredba-o-koriscenju-zemljista.html

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Bešlin: Najveća politička kriza od 5. oktobra i najvažniji politički stav moderne istorije – nebitan si

Istoričar Milivoj Bešlin iz Instituta za filozofiju i društvenu teoriju ocenio je u Iza vesti da se Srbija nalazi u najvećoj političkoj krizi u poslednjih 20 godina od 5. oktobra i da svedočimo najvećoj društvenoj pobuni naroda u modernoj srpskoj istoriji

Published

on

By

Govoreći o pozivu predsednika Srbije Aleksanda Vučića Rektorskom kolegijumu Univerziteta u Beogradu na sastanak, ističe da mu je čudno zbog čega je poziv upućen samo jednom univezitetu, ako znamo da je protest počeo na novosadskom Univerzitetu, gradu u kom se tragedija i desila. Zatim, kako navodi, izostavljeni su i univeziteti u Nišu i Kragujevcu.

„Dakle, mi imamo četiri univerziteta, on je uputio poziv samo beogradskom. Ideja je da podeli univerzitete, da podeli akademsku zajednicu, da izazove surevnjivost među njima i da na takav način, u stvari, ponovno nastavi da vlada. Mi ne smemo da zaboravimo jednu činjenicu, da otkako je došao na vlast, Aleksandar Vučić zapravo polarizuje i deli ovo društvo. Dakle, on je nas otrovao mržnjom u našem društvu deleći nas i ne bi li na taj način uspostavljao svoju autoritarnu vlast“, objašnjava.

Ovim pozivom, smatra on, predsednik je pokušao i da podeli profesore, akademsku zajednicu i studente.

Kako navodi, s obzirom na to da su studenti pozvali na proteste, a ne rektorski kolegijum, predsednik šalje poruku da su studenti „nebitni“ i da želi da razgovara sa rektorom i njegovim saradnicima.

„To je krajnje nefer. Manipulativni je poziv i on je zapravo na neki način upravo suprotan onome što je želeo da kaže, da izražava državno jedinstvo. Ovaj poziv je poziv na sukobe i pokušaje da se podele i zavade studenti i profesori“, ističe.

Bešlin podseća i da je predsednik ponovo prekršio Ustav.

„On obećava da će zahtevi biti ispunjeni, da će institucije, kako je rekao, 24 sata dnevno da rade na tome. Prvo, to nije njegova nadležnost. Institucije ne treba da rade 24 sata, nego svojih 8 sati dnevno, ali pustite ih da rade. To je ona poruka i najvažnija politička rečenica koju su studenti formulisali – najvažniji politički stav u Srbiji u poslednjih 30 godina naše moderne istorije nebitan si, nisi nadležan, moraju institucije da funkcionišu. U pravnoj državi institucije su autonomne, predsednik mora da nauči da se sveže na ustavna ograničenja. On je ovim pozivom ponovo prekršio svoja ustavna ograničenja“, objašnjava.

Promena jezika prema studentima

Bešlin smatra da je predsednik promenio jezik prema studentima upravo zbog toga što je delegitimizovan i u velikom političkom problemu.

Srbija se podigla. Ovo je jedna pobuna koja dolazi odozdo, jedna fascinantna emancipacija srpskog društva koju gledamo, koja nije politička pobuna jer još nemamo političku artikulaciju, ali jeste najšira društvena pobuna u modernoj srpskoj istoriji. Ovo je jedan istorijski presedan, nešto što mi do sada nismo videli. Više gotovo da nema ne grada, nego varoši, sela u kojima se ne održavaju masovni protesti“, naglašava.

Ističe i da je to dovelo do delegitimisanja jedne autoritarne vlast i onoga koji je reprezentovao tu vlast, odnosno koju je za sebe prigrabio, na neki način uzurpirao vlast svih drugih institucija.

„On je u ovom trenutku uplašen, zbog toga traži dijalog. Donedavno, on je bio inspirator napada i gaženja studentata i mladih ljudi automobilima“, ocenjuje.

Izlazna strategija – neutralna prelazna vlada

Bešlin navodi i da vlast loše menadžeriše krizom.

„Nekada u toku istog dana imate pozive na nasilje, pa na dijalog. To govori o rasulu u kom se nalazimo“, objašnjava.

Kaže i da bi izlazna strategija iz ove situacije bila prelazna, neutralna, ekspertska vlada i da je takvo iskustvo već viđeno u Evropi kada se dese duboke i temljne političke krize.

„Ovo je najveća politička kriza u Srbiji u poslednjih 20 godina od 5. oktobra. Ovo je najveća društvena pobuna naroda odozdo u modernoj srpskoj istoriji“, zaključuje.

(N1, foto: Autonomija)

izvor: https://autonomija.info/beslin-najveca-politicka-kriza-od-5-oktobra-i-najvazniji-politicki-stav-moderne-istorije-nebitan-si/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Marton ( LSV ): Bravo za advokate!

Liga socijaldemokrata Vojvodine – VOJVOĐANI podržava tridesetodnevnu obustavu rada, koju je juče proglasila Advokatska komora Srbije.

Published

on

By


Advokatska podrška zahtevima studenata, kao i zahtev za prestanak urušavanja vladavine prava, poziv je i ostatku našeg društva, da snažno stane uz studente i podrži njihovu borbu.

Aleksandar Marton
portparol LSV Vojvođani

Continue Reading

Trending