Ivanji: Mladi da odluče šta ih zanima o Holokaustu, preživeli da im u tome pomognu
Mladi bi trebalo da odluče šta ih o Holokaustu zanima, šta žele da saznaju i zapamte, a preživeli bi u tome trebalo da im pomognu dok još mogu da im budu na raspolaganju, ocenjeno je na tribini posvećenoj 80 godina od Novosadske racije – „Kultura sećanja – Novosadska priča“
Mladi bi trebalo da odluče šta ih o Holokaustu zanima, šta žele da saznaju i zapamte, a preživeli bi u tome trebalo da im pomognu dok još mogu da im budu na raspolaganju, ocenjeno je na tribini posvećenoj 80 godina od Novosadske racije – „Kultura sećanja – Novosadska priča“, koja je sinoć održana u Klubu advokata Vojvodine. Razgovor sa književnikom i publicistom Ivanom Ivanjijem, koji je preživeo logore Aušvic i Buhenvald, i njegovim sinom novinarom Andrejem Ivanjijem, predstavnikom takozvane druge generacije, protekao je u evociranju uspomena iz logora, ali je bio i svojevrsna promocija Ivanjijeve nove knjige „Usamljenost manjine“.
Po rečima samog autora, „dosadili su mu Jevreji“, pa se za pripovedanje ove priče odlučio za lik mađarskog dečaka, njegovog vršnjaka, jer je sam dan nakon Racije napunio 13 godina. „Uzeo sam malog Mađara koji je moje godište i onda od početka, pa kroz okupaciju kako je on doživeo raciju novosadsku, pa sve do duboke starosti kad je dospeo u Los Anđeles. Tu ima istorijskih ličnosti koje su svojim imenom i prezimenom, ima nekih ličnosti i ponečeg što bi moji ispisnici i malo mlađi mogli da prepoznaju“, rekao je Ivanji.
Govoreći o tom vremenu, Ivanji je podsetio da je tokom Racije živeo u Novom Sadu sa stricem, jer su mu roditelji završili u logorima – otac u Topovskim šupama, a majka na Sajmištu. Taj stric ih je čuvao od strašnih događaja koji su se dešavali, tako da ih nisu bili ni svesni. Ivanji je jedno vreme živeo sa „polufalsifikovanim“ dokumentima po kojima je Mađar, jer mu je stric bio oženjen mađarskom švabicom.
„Tek kad se sve završilo, išao sam u mađarsku gimnaziju i iz našeg razreda je nedostajao samo jedan učenik. Čuo sam da je ubijen, sa 12-13 godina. Strašno je to surovo, ali nisam shvatao još uvek šta se to dogodilo. To mi je tek posle bilo strašno i zato sam u nekim svojim romanima opisivao tu Raciju“, ispričao je Ivanji. Dodao je i da, kada se o Holokaustu priča među preživelima, postoje dve škole – jedna, većinska, koja insistira na tome da preživeli stalno govore samo o strahotama i „da kukaju“, dok druga, manjinska, kojoj i on sam pripada smatra da se treba „zavitlavati“ na račun toga što su ostali živi.
„To je moj odnos, šta da kukamo kad smo ostali živi, kad jedemo i pijemo već tolike godine? To ne znači da me jako ne zanima šta vi o tome mislite, znamo šta je bilo, ali šta vi mladi prijatelji hoćete da znate, čega hoćete da se sećate, to je pitanje za vas. A vi pitajte dok nas ima živih, stojimo vam na raspolaganju“, pojasnio je Ivanji.
Laži o ćutanju
Takođe, Ivan Ivanji je negirao sada već uvreženo mišljenje da se u SFRJ u javnosti nije smelo govoriti o zločinima, uključujući i Raciju. Ko bi mi zabranio da govorim, zapitao je Ivanji dodajući da je to jedna od modernih laži i podsetivši da se čak preterivalo sa brojem mrtvih, gde se pominjalo njih čak 6.000.
„Prva knjiga o Jasenovcu, sa preteranim brojkama je izašla negde 1946. Nije istina da Tito nije bio tamo, samo nije hteo da pravi cirkus od toga“, ispričao je Ivanji precizirajući da mu je arhitekta Bogdan Bogdanović ispričao kako ga je posetio lično Maršal.
„I Tito stoji pred maketom cveta i kaže mu: ovi moji se ne slažu zašto se to tako pravi. On objasni, Tito kaže slažem se. Naravno, bilo je potrebno da on aminuje, ali ne svako otvaranje klozeta, nego ozbiljne stari“, našalio se Ivanji dodajući da misli da je spomenik u Jasenovcu najlepši i najčudniji spomenik Holokaustu na svetu, “arhitektonski i statički jezivo komplikovan“ poput opere u Sidneju. Ivanji je podsetio i da je nakon oslobođenja prisustvovao suđenjima odgovornih za Raciju.
„Jako se slabo sećam detalja. Sa ulaznicom se išlo na to suđenje, to su nudili preživelima iz logora, i to sam odlazio. Nudili su nam i ulaznice za vešanje, tamo već nisam išao. Smrti sam video i bez toga dovoljno u logorima“, napomenuo je on.
Transgeneracijska trauma
Andrej Ivanji je podsetio da je nakon Drugog svetskog rata u Nemačkoj sproveden dvodecenijski proces denacifikacije i sučeljavanja sa prošlošću, i to kroz obrazovanje, medije i politiku. Između ostalog, tu je nastao termin druga generacija, koji se odnosio na decu ljudi koji su preživeli Holokaust, pre svega logore. Odgovarajući na pitanje da li se trauma sa roditelja prenosi na decu, Andrej Ivanji je rekao da je to u njegovom slučaju bilo „tačno nula“, odnosno da mu ništa nije bilo nametano uprkos tragičnim događajima u kojima su članovi njegove porodice stradali tokom Drugog svetskog rata. Uglavnom je o tome učio u školi.
„Sve je to išlo nekim prirodnim tokom dok mene nije počelo da zanima. Kada bih postavio pitanje, dobio bih odgovor. I tu je dolazilo do čudnih situacija da tokom sazrevanja kod mene počne da se stvara, kada gledam i čitam istorijske stvari, neki proces identifikacije, da to posmatram kroz prizmu iskustva mog oca, i da tu možda razvijam neki veći stepen empatije“, ispričao je on. Andrej Ivanji kaže i da se on identifikovao sa Jugoslavijom, da se sada identifikuje sa Beogradom, ali ne sa „današnjim Beogradom koji je na vodi i kanalizaciji“.
Podsetio je i kako su početkom devedesetih ljudi iz njegovog okruženja postali žrtve procesa srbovanja, gde su preko noći menjali porodične biografije pa su one od prvoboračkih najednom postajale proganjane od tih istih komunista. Budući da je iz mešovite, srpsko-jevrejske porodice, taj trenutka ga je naterao da se zapita ko je ida li može da bude deo svega toga.
„Kada u jednoj okolini nacija, vera, religija, počne da igra ulogu kakvu ne bi smela da igra i kada postane deo agresivnog i navalentnog identiteta, onda manjina ili ljudi koji ne žele da budu deo toga mogu da se osete kao što je opisano u ovom romanu, kao manjina, ili usamljena manjina u svemu tome“ rekao je Andrej Ivanji podsetivši i da su stotine hiljada mladih ljudi tada napustile zemlju jer nisu htele da imaju veze sa „tom nacionalističkom štrokom i prljavštinom i ubijanjem u ime ne znam kakvih ciljeva“.
„Ne mogu da ne poredim istorijske zločine sa zločinima koji su bili pred mojim očima i koji su se dešavali u ime ovog naroda. U Vukovaru u Srebrenici, u opsadi trogodišnjoj Sarajeva i nikakav argument nije i oni drugi su činili zločine. Oni drugi neka se bave svojim zločinima“, napomenuo je Ivanji.
Brojna mlada publika sinoć je bila zainteresovana uglavnom za Ivanjijev život u logoru, za raciju i dešavanja iz Drugog svetskog rata. Otac i sin Ivanji podelili su i jednu priču koja se odigrala neposredno pred pandemiju, kada su sa Andrejevim dvema ćerkama obišli logor Buhenvald. Kako je ispričao Andrej, budući da je Ivan počasni građanin Vajmara, logorska postavka je bila otvorena specijalno za njih te su oni sami, tri generacije, prošli kroz tu izložbu, da bi na kraju posete u dvorištu njegove ćerke sedele u tišini, ophrvane utiscima.
„Ti si rekao – prvi put kao da mi je breme skinuto sa leđa, da sam to prebacio na drugu generaciju. Mene preskočenu, znači na moje ćerke. To je onako psihološki dosta interesantno“, zaključio je Andrej Ivanji dodajući da se kasnije nisu vraćali na tu priču.
Marton (LSV): Ne zaboraviti zločin proterivanja Hrvata iz Hrtkovaca, da nam se zlo ne bi ponovilo
Portparol opozicione stranke Lige socijaldemokrata Vojvodine – Vojvođani (LSV) Aleksandar Marton podsetio je večeras da je na današnji dan 1992. godine počelo proterivanje Hrvata iz mesta Hrtkovci u Sremu i poručio da se taj zločin mora pamtiti, “da nam se zlo ne bi ponovilo”
Marton je u saopštenju za javnost podsetio da je 6. maja 1992. godine u Hrtkovcima održan skup Srpske radikalne stranke na kom je lider te ultarnacionalističke partije Vojislav Šešelj pročitao imena 17 viđenijih seoskih Hrvata, kojima je javno poručeno da se moraju iseliti, jer će u protivnom biti proterani.
Maja meseca 1992. započela je kampanja zastrašivanja, premlaćivanja i ubistava, koja je za posledicu imala progon više od 40.000 sremskih Hrvata ili oko 85 odsto članova te zajednice, naveo je Marton.
Podsetio je da je takva politika imala epilog u pravosnažno izrečenoj kazni Vojislavu Šešelju za podsticanje progona, deportacije i prisilno raseljavanje, te prisilno premeštanje Hrvata u Sremu.
“LSV je od početka ratova devedesetih godina stala u odbranu ugroženih komšija. Zato smo i sami progonjeni. Ovo moramo pamtiti, da nam se zlo ne bi ponovilo”, poručio je Marton.
Nastavlja se sistematsko uništavanje svega što podseća na Vojvodinu.
Boško Palkovljević Pinki poginuo je kao partizan u Drugom svtskom ratu 10. juna 1942. Imao je svega 22 godine
Iako i danas neke škole, ulice, jedna kasarna u Sremskoj Mitrovici i čuvena sportska hala u Zemunu nose naziv Pinki, o ovom narodnom heroju retko se govori
Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara: SVM ne nudi rešenja, već je deo problema
Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara (DZVM) ocenjuje da Balint Pastor, predsednik Saveza vojvođanskih Mađara (SVM), pokušava da predstavi ovu stranku kao samostalnu političku snagu, dok u stvarnosti ostaje verni saveznik Srpske napredne stranke (SNS)
“Pastor tvrdi da SVM ne ulazi u Vučićev Pokret za narod i državu, ali i dalje sledi politiku SNS-a u svim ključnim pitanjima. Očigledno je da je njihova ‘samostalnost’ samo forma, dok je suština u bespogovornom sprovođenju volje Aleksandra Vučića”, smatraju u DZVM-u.
Oni dalje ocenjuju i da Pastorova izjava da SVM ne traži ministarske funkcije, već želi da zadrži uticaj kroz državne sekretare zapravo predstavlja pokušaj da se održi distanca od SNS-a i odgovornosti koje nosi učešće u vlasti, ali “upravo su ti ‘niži nivoi vlasti’ došli u fokus kada se govori o korupciji i lošim odlukama”.
Iz DZVM-a podsećaju da su upravo u nadležnosti državnog sekretara iz SVM-a bili troškovi izgradnje železničke pruge Novi Sad – Kelebija, koji su porasli za 87 miliona dolara, te da se srušila i nadstrešnica na stanici u Novom Sadu.
“Umesto da preuzme odgovornost, SVM i dalje sprovodi politiku SNS-a, a kada se pojave problemi, beži od odgovornosti. Politika ‘mi bismo, ali da ne uđe’ je prepoznata i više vam neće proći”, poručuju.
Oni su se takođe osvrnuli i na, kako kažu, Pastorovu relativizaciju problema manjinskih prava u vezi s nedostatkom višejezičnih natpisa na železničkim stanicama, što “dodatno potvrđuje da je SVM odavno odustao od borbe za interese vojvođanskih Mađara”:
“Umesto da zahteva poštovanje Zakona o službenoj upotrebi jezika i pisma, on se poziva na probleme u drugim državama. Ovo nije zaštita manjinskih prava, već otvorena kapitulacija pred kršenjem zakona”.
Na kraju, nazivanje građanskih protesta „anarhijom“ i „glasnom manjinom“, zaključuju iz Demokratske zajednice vojvođanskih Mađara, pokazuje da je SVM potpuno na strani režima.
“Umesto podrške građanima koji se bore za pravnu državu, oni štite korumpiranu vlast i svoje privilegije. SVM ne nudi rešenja, već je deo problema – vreme je da prestanu da obmanjuju javnost”, poručuju iz DZVM-a.
Državljanka Hrvatske podržala studente, pa proterana iz Srbije: Ima sedam dana da preseli život i porodicu
Državljanki Hrvatske Arien Stojanović Ivković, koja je u Beogradu završila Medicinski fakultet, zaposlila se, udala i zasnovala porodicu, srpske vlasti su odlučile da uskrate gostoprimstvo posle 12 godina života u srpskoj prestonici, proteraju je iz zemlje i zabrane ulazak na godinu dana. Za preseljenje svog celokupnog života dobila je rok od sedam dana
Arien Stojanović Ivković je u Beogradu završila Medicinski fakultet, zaposlila se i udala za srpskog državljanina sa kojim ima malo dete. Duže od deceniju živi u srpskoj prestonici i nikada do sada nije imala problema sa svojim boravkom.
Sve do 8. aprila ujutro kada ju je pozvao inspektor iz Uprave za strance i pozvao da dođe u prostorije policije, uveravajući je da je s njenim boravkom sve u redu.
Arien za N1 kaže da ju je u policiji sačekalo više inspektora, među kojima je bio i onaj s kojim je razgovarala. Na licu mesta joj je uručeno rešenje kojim se ukida ranije odobren privremeni boravak i zabranjuje ulazak u Srbiju na godinu dana, odnosno do 8. aprila sledeće godine.
Ona dodaje da je time prestala da važi i radna viza koju je imala za rad u Srbiji.
U obrazloženju se šturo navodi da je “organ nadležan za zaštitu bezbednosti Republike Srbije dostavio procenu da boravak državljanke Hrvatske Ivković Stojanović Arien predstavlja neprihvatljivi bezbednosni rizik”.
MUP se za donošenje ovakve odluke pozvao na član 66. stav 1 Zakona o strancima, kojim se predviđa da strancu može da se ukine dozvola privremenog boravka i zabrani ulazak u zemlju ako se naknadno sazna da “postoji jedan ili više razloga propisanih za odbijanje zahteva za privremeni boravak”.
Po čemu je tačno bezbednosni rizik mlada lekarka koja radi u osiguravajućoj kući na proceni štete nastale usled telesnih povreda – ni sama ne zna. Kaže da joj se život svodi na posao, vrtić, dete, porodicu i odlazak na poneki veći studentski protest – ako stigne.
A upravo u tom protest, sagovornica N1 vidi mogući razlog za njeno proterivanje. Kaže da je studente, njihove zahteve I proteste podržala ne samo na ulici, već i na svojim društvenim mrežama. Dodaje da je na Instagramu kao lekar osudila ulazak predsednika Aleksandra Vučića u jedinicu intenzivne nege i dodirivanje bez rukavica povređenih u požaru u Kočanima.
Srpska policija Arien je dala rok od sedam dana da napusti zemlju i rok od 15 dana da uloži žalbu, s tim što žalba ne odlaže izvršenje rešenja.
Time je ova žena primorana da napusti grad u kojem živi duže od decenije, a njena mlada porodica će biti rasturena.
“Možda ću ostati bez posla, možda ću morati da odvedem dete sa sobom, što znači da neće viđati oca, ići u vrtić”, navodi Arien u razgovoru za N1.
Zbog zabrane ulaska u zemlju, neće moći da dovodi dete, koje je dvojni džavljanin, u posetu porodici u Srbiji, već će kontakti zavisiti isključivo od njihove mogućnosti da dođu u Hrvatsku.
Naša sagovornica se obratila za pomoćAmbasadi Republike Hrvatske u Beogradu, a najavila je i žalbu na pomenuto rešenje srpskih službi bezbednosti.
Kako nezvanično saznajemo, Arien nije usamljen slučaj i više hrvatskih državljana je umesto dozvole za privremeni boravak dobilo zabranu ulaska u Srbiju.
N1 se ovim povodom obratio MUP-u Srbije, ali do objavljivanja ovog teksta odgovor nismo dobili.
LSV: Stefanović naredio hapšenje Olenika posle gostovanja na N1
Stranka Vojvođani-LSV saopštila je da je glavni javni tužilac Višeg javnog tužilaštva Nenad Stefanović naredio hapšenje Aleksandra Olenika nakon gostovanja na TV N1
„Glavni javni tužilac Nenad Stefanović naredio je hapšenje Aleksandra Olenika, potpredsednika LSV, posle njegovog gostovanja na N1srbija u toku kog je izneo podatke o pucanju zvučnim topom na građane. Srećom, ovo „uputstvo“ nije primenjeno. Za sada“, navodi se u saopštenju stranke.
„Danas je tužilaštvo, prvi put od 15. marta, počelo da saslušava ljude i uzima izjave ljudi koji su imali zdravstvene probleme zbog upotrebe neke vrste soničnog, zvučnog oružja“, istakao je advokat i potpredsednik Lige socijaldemokrata Vojvodine Aleksandar Olenik tada za N1. Dodao je da se „prvi put posle negacija i pretnji da će biti hapšeni oni koji pominju zvučno oružje – tek danas počinje sa izjavama žrtava koje imaju lekarske nalaze“.
Ono što je prethodilo velikom protestu koji se odžao u Beogradu 15.marta je već poznato u celom svetu: sa jedne strane imali smo nasmejanu Srbiju, studentske marševe… dok se toj Srbiji suprostavio režim svakodnevnim pretnjama, širenjem straha i na sam dan protesta dovoženjem tenkova u predgrađa, zaustavljanjem saobraćaja u zemlji i glavnom gradu, skupljanjem naoružanih maskiranih kriminalaca u Pionirskom parku
Protest je pokazao da studente i građane motiviše želja za slobodnom, demokratskom Srbijom u kojoj institucije funkcionišu u skladu sa Ustavom i zakonima! Taj dan je potpuno demaskirao režim Aleksandra Vučića i pokazao je da se oni boje pravde i istine, kao i da na svaki način pokušavaju da spreče saznanje o njihovom činjenju i negiraju svoju odgovornost za pad nadstrešnice u Novom Sadu i smrt 16 ljudi, za upotrebu ‘zvučnog topa’, da lažu javnost o ispunjenju studentskih zahteva ili da proizvode lažne vesti poput one da je u Odžacima vođa studentskog protesta pucao i ranio jednog naprednjaka! Sam Vučić pokazuje u svojim nastupima, koje sada ima i po nekoliko dnevno, da svoj položaj doživljava kao svoju životnu sudbinu, čak pokazuje i crtu nenormalnosti gde na samu državu gleda kao na ličnu svojinu!
Režim je, tog dana, planirao nasilje, čak je želeo da toliko kulminira da dođe i do žrtava! Oni bi to nazvali ‘pokušajem Majdana’! Na delu je bio otvoreni državni terorizam! Sada su se spremili da urade u centru Beograda ono što su već pokušali u Banjskoj na Kosovu! Okidač za nasilje je trebala biti zloupotreba, u Srbiji, zabranjenog ‘zvučnog topa’ (sonic weppon)! U javnosti Srbije više nema dileme da je neka vrsta tog oružja upotrebljena i da je to uradila policija Srbije! Ja sam skeptik prema tom scenariju iz prostog razloga što je srpska policija toliko korumpirana i razjedinjena, klanovski podeljena, da bi se do sada saznalo i ko je pucao, sa kog mesta i iz kog oružja! Još 16.marta dobio sam informaciju da je zloupotreba izvršena sa krova Ruskog doma i da je na građane pucano iz ruske verzije Vortex ili ring-gun topa!
Mesto je savršeno za upotrebu, zbunjuje jer je zvuk morao da se odbijeod zgrade predsedništva u oba pravca ulice kralja Milana – ka Terazijama i Slaviji! Niko se ne bavi, osim mene, s tim scenarijem, a iz dana u dan je sve veća mogućnost da se upravo to dogodilo! Ogromna većina stručnjaka koja je analizirala dostupne snimke govori upravo o Vortex ili sličnom topu, organizacija Earshot to tvrdi, a i sama kompanija Genasys, koja je proizvođač lrad450 topova koje poseduje Srbija, u svom demantiju govori da je zvuk sa snimaka proizveden ring-gun topom, a ne njihovim! Vučić samouvereno zove FSB, FBI i EU da pošalju stručnjake u Srbiju i utvrde istinu! Naravno, on zna da FSB sebe neće optužiti, a da ostali ne mogu da utvrde istinu jer ne mogu da uđu u Ruski dom i izvrše istragu! Istovremeno, Vučić i Vulin se otvoreno zahvaljuju Rusiji što im je pomogla tog dana i što redovno sarađuju u naporima da spreče ‘obojenu revoluciju’! Srećom, neverovatna prisebnost i pamet studenata je sprečila da se ostvari Vučićev naum! Oni su minut posle haosa koji je nastao upotrebom zvučnog topa objavili da je protest završen i da se vraćaju na svoje fakultete! Tada se dogodilo nešto potpuno neverovatno, nekoliko stotina hiljada građana koja je na protest došla da bi videla leđa ovom režimu ih je poslušala i razišla se – Srbija je jasno rekla: srušićemo ga gandijevski – bez nasilja! Ta saradnja je iznenadila Vučića i ‘skinula ga golog’! Sve što mu je sada preostalo je otvorena diktatura ili gubitak vlasti!
Najvažnije poruke protesta 15.03. su:
– Da je zbog masovnosti skupa režim izgubio legitimitet
– Da nasilje na kojem režim insistira više ne prolazi – STRAHA VIŠE NEMA
Evropski mediji sve više pišu o protestu i o srpskim studentima, nazivaju ih čak i evropskom avangardom! Vucic i njegov režim su pod baražnom paljbom, sada ga neki čak otvoreno nazivaju diktatorom! Ti mediji, ali i mnoge evropske vlade, kao i sam EU parlament traže od EU komisije da se uključi u problem i pomogne građanskoj Srbiji da se izbori za evropsku budućnost, koja je sa Vučićem nemoguća! Dok pišem ovaj tekst odvijao se i završen je hitan sastanak u Briselu koji su Vučiću zakazali Ursula von der Leyen I Antonio Costa! Njihovi kratki i jasni postovi na društvenim mrežama bez održane konferencije za medije govore da je Vučić imao neprijatan sastanak! Insistiranje na ubrzanju reformi u pravosuđu, izbornom zakonodavstvu, slobodnim medijima i borbi protiv korupcije u stvari kažu: ispuni studentske zahteve! Na zalost do pro-evropske prelazne vlade još uvek nismo došli samo iz razloga što niko u Srbiji to ne traži od EU! Istovremeno, Evropski sud za ljudska prava je postavio Srbiji pitanja o upotrebi zvučnog topa i zahteva odgovore do 31. ovog meseca! Sve ovo jesu ozbiljni pritisci na Vučića! Od reči, znam da su dela EU mnogo opasnija za režim, ali njih građani Srbije teže vide. Ta dela su: ne otvaranje klastera u pregovorima, ne primanje Srbije u SIPA, kao i ne puštanje novca za rast BDP! Srbija je zbog toga u ozbiljnom problemu, od početka godine je morala da pozajmi čak 3 milijarde evra kako bi ispunila budžetske obaveze!
Da li će Vučić ispuniti zahteve? Neće!!! Ispunjenje bi značilo njegov pad, ali i probleme sa slobodnim i nezavisnim sudovima u Srbiji zbog svega što je činio kao apsolutni vladar! Svako normalan bi se obeshrabrio posle pola miliona okupljenih na protestu! Medjutim, on nastavlja sa lažima, podizanjem tenzija, preti svima – profesorima, univerzitetu, prosvetnim radnicima, policiji, tužilaštvu, studentima, opoziciji, medijima… Pokušava da napravi politički pokret kojim želi da zamaskira SNS, kao da su ljudi ‘veverice’, pokušaće i da formira novu vladu sa što je manje političara u njoj!
Sve to mu je pogrešna taktika! On više i ne može da ima pravu taktiku, samo može da kupi još koji dan na vlasti. Zato će narednih dana, kada bude bio zakazan novi protest, pola miliona okupljenih građana lako prerasti u milion!