ISTRAŽUJEMO Svetska trgovinska organizacija je ulaznica za EU – koliko je Srbija daleko od članstva
Srbija duže od 15 godina pregovara o članstvu u Svetskoj trgovinskoj organizaciji, a iako nadležni kažu da je postupak pri kraju, još se ne može predvideti kada bi to konačno moglo i da se desi
Pristupanje zajedničkom evropskom tržištu do sada se pokazalo kao težak zadatak za srpsku privredu. Srbija duže od 15 godina pregovara o članstvu u Svetskoj trgovinskoj organizaciji, a iako nadležni kažu da je postupak pri kraju, još se ne može predvideti kada bi to konačno moglo i da se desi. Proces o pristupanju STO je pokrenut još 2005. godine i do sada je najveći deo bilateralnih pregovora okončan, ali se stvari komplikuju, jer je Srbiji ostalo da pregovara sa još četiri zemlje u vezi sa svojim statusom, od kojih su dve zaraćene strane u trenutnom sukobu – Rusija i Ukrajina.
STO ima 164 države članice, a osim Srbije, izvan ove organizacije u Evropi su još jedino Bosna i Hercegovina i Belorusija. Glavni kamen spoticanja za Srbiju do sada je bila zabrana i promet genetski modifikovanih proizvoda, koja je propisana zakonom iz 2009. godine. Problem je, međutim, što STO ima obavezujuće načelo da u zemlji članici ne sme da postoji zabrana trgovine bilo kojim proizvodom.
“Da smo bili članica STO mnogo bolje bi rešavali uvođenje kvota na čelik koje nam je uvela EU, imali bi veliki adut u rukavu. To je primer, gde bi nama pomoglo članstvo, da bolje sačuvamo našu privredu. Za to nije bilo dovoljno vremena i fokusa, je smo paralelno, u svakom trenutku morali da gasimo požar uzrokovan kovidom”, rekla je premijerka Ana Brnabić.
U Ministarstvu trgovine i turizma za Euronews Srbija kažu da je naša zemlja u završnoj fazi procesa pristupanja STO. Oni navode da je taj proces izuzetno kompleksan i da se odvija na dva koloseka – multilateralnom, koji podrazumeva harmonizaciju domaćih propisa sa pravilima STO koji se tiču trgovine robom, uslugama i trgovinskih aspekata prava intelektualne svojine i bilateralnom, koji se odnosi na pregovore sa zainteresovanim članicama STO.
“Najveći deo reformskog zakonodavstva je usaglašen sa STO pravilima. Nastavak multilateralnog dela procesa pristupanja trenutno je uslovljen usvajanjem izmena i dopuna Zakona o genetički modifikovanim organizmima. Za okončanje bilateralnog dela procesa, potrebno je završiti pregovore o pristupu tržištu roba i usluga sa malim brojem članica STO među kojima su SAD, Brazil, Rusija i Ukrajina, što zavisi i od partnera sa kojima se pregovora”, navode u Ministarstvu trgovine za Euronews Srbija.
Šta koči članstvo?
Bojan Stanić iz Sektora za strateške analize Privredne komore Srbije smatra da nemamo previše vremena da ispunimo merila i završimo pregovore o članstvu u STO.
“U Strategiji EU o proširenju na Zapadni Balkan kao potencijalna godina za pristupanje Srbije navedena je 2025. godina, a uslov za pristupanje EU je članstvo u STO. Ovoj organizaciji je potrebno godinu dana nakon pristupanja u članstvo da proceni da li se Srbija ponaša u skladu sa pravilima STO zbog čega nemamo puno vremena za ispunjavanje kriterijuma za pristupanje”, objašnjava Stanić.
Stanić napominje da su Zakon o GMO kao i sporazumi o slobodnoj trgovini koje Srbija želi da očuva sa trećim državama sporne tačke u pristupanju.
“STO zahtevaju da se ukine zabrana prometa GMO proizvoda. Srbija ne može biti članica ove organizacije ukoliko svoje propise ne usaglasi sa njenim pravilima. Postojećim Zakonom o GMO Srbije koji uvodi potpunu zabranu prometa ovim proizvodima se krše pravila STO”, objašnjava Stanić.
On smatra da bi, imajući u vidu opredeljenje Srbije ka članstvu u EU, koja zahteva prethodno članstvo Srbije u STO pre ulaska u EU, najadekvatnije rešenje za problem GMO legislative bilo da Srbija prihvati model propisa o GMO koji ima Evropska unija.
“Zakonodavstvo EU ima restriktivan odnos prema prometu GMO. Pitanje kultivacije GMO useva ne tretiraju pravila STO, te je zabrana sađenja dozvoljena za članice koje to žele. Nerešavanje ovog pitanja udaljuje sve više Srbiju od članstva, jer se mnoge članice u bilo kojem momentu mogu javiti za bilateralne pregovore”, kaže Stanić.
Šta bi nam članstvo u STO donelo?
Pristupanje ovoj organizaciji je jedan od preduslova za pristupanje EU i zaokružilo bi proces kompletne integracije Srbije u međunarodni sistem oličen u Ujedinjenim nacijama, Međunarodnom monetarnom fondu, Svetskoj banci i STO.
“Članstvo obezbeđuje izvoznicima pristup tržištima drugih STO članica pod najpovoljnijim uslovima, takozvani tretman najpovlašćenije nacije. Nivoi carinske zaštite, kao i pristup tržištu usluga za članice STO definisani su i ne mogu se jednostrano menjati. Članice STO nemaju nikakvu pravnu obavezu prema nečlanicama i mogu bez prepreka menjati nivoe zaštite, ako sa nečlanicom nemaju sporazume kojim se regulišu njihovi trgovinski odnosi”, navode u resornom ministarstvu.
Oni ističu i da je članstvo u STO garant predvidivosti i transparentnosti unutrašnjeg sistema jedne zemlje, koji šalje dobar signal stranim kompanijama i investitorima da članica poštuje pravila i standarde u trgovini, što poboljšava sliku poslovnog i investicionog okruženja.
“Za male države, multilateralni sistem kakav je STO, pruža mogućnost za učestvovanje u kreiranju i izmeni globalnih trgovinskih pravila i povećava njihov pregovarački potencijal kroz mogućnost formiranja koalicija sa drugim članicama s istim interesima. Sticanjem punopravnog članstva Srbija bi imala i pristup mehanizmu za rešavanje sporova i bila u mogućnosti da i na taj način radi na zaštiti interesa domaće privrede”, navode u Ministarstvu trgovine.
“Naša preduzeća koja izvoze na tržišta širom sveta nailazila bi na mnogo manje prepreka nego do sada, jer bi se na naše proizvode smanjile carine kao i druge necarinske barijere i diskriminatorne mere. Ulazak u STO bi omogućio domaćim privrednicima da pod znatno povoljnijim uslovima izvoze i u države sa kojima Srbija sada nema sporazume koji regulišu trgovinske odnose”, objašnjava Bojan Stanić.
“Srbija nije prepoznatljiva kao zemlja bez GMO”
Ekonomista Mihailo Gajić kaže za Euronews Srbija da Svetska trgovinska organizacija ne traži da mi moramo da gajimo, odnosno da proizvodimo GMO proizvode, ali da zahtevaju da ih puštamo u promet i da mogu da se uvoze u zemlju.
“Moguće je da se ti proizvodi jasno označe, tako da potrošači koji ne žele da kupuju svinjetinu koja je gajena GMO sojom ili da piju mleko krava koje su je jele, da to znaju i da mogu da ih izbegnu. Takvo je rešenje u zemljama EU. Trebalo bi mi samo da preuzmemo njihova pravila, jer se nadamo da ćemo jednog dana postati članica. Bilo bi lakše to nego da sastavljamo neka naša drugačija pravila, pošto ćemo onda njih morati u budućnosti da menjamo”, objašnjava Gajić.
On naglašava da činjenica da osim naše zemlje samo Belorusija i BiH nisu članice STO dovoljno govori koliko smo izmešteni iz trgovinskih tokova.
“Mi to uspevamo da nadoknadimo i prikrijemo time što imamo odličan sporazum sa EU, sa CEFTOM i sa Evroazijskom ekonomskom unijom, ali to nije dovoljno ako želite da izvozite na tržište Latinske Amerike, Afrike, Bliskog istoka. Spominje se novi sporazum i sa Kinom, koji bi bio odlična stvar, jer više je jedna kineska prodavnica u nekom moravskom selu učinila za kvalitet života građana Srbije nego bilo koja strana direktna investicija. Treba da razumemo da to direktno znači poboljšanje kvaliteta života svih nas”, napominje ekonomista.
Gajić kaže da ne postoje jasne studije koje bi dokazale da su proizvodi bez GMO ni po prirodnim ni po tehničkim svojstvima manje zdravi, tako da je to više stvar psihološke prirode da li će ih potrošači koristiti.
“Ljudi se plaše stvari koje su nove. Pitanje je koliko mi jedemo GMO proizvoda, jer naša kontrola nije uspešna i rigorozna da spreči baš sve. Uvozimo mleko, a ne znamo čime su krave hranjene. Bolje bi bilo da dozvolimo, ne bismo bili u zabludi šta kupujemo, već bismo znali u čemu ima GMO, ako bi to bilo obeleženo na pakovanju”, poručuje Gajić.
On smatra da Srbija ne profitira “zato što je samu sebe proglasila za GMO fri zemlju, jer naši proizvodi nisu prepoznati kao takvi u inostranstvu”.
“Kada pogledamo šta izvozimo, od poljoprivrednih proizvoda to su žitarice, šećer, ulje, a samo voće bi bilo nešto što bi potrošačima bilo zanimljivo kao “GMO free” proizvod”, smatra sagovornik Euronews Srbija.
Marton (LSV): Ne zaboraviti zločin proterivanja Hrvata iz Hrtkovaca, da nam se zlo ne bi ponovilo
Portparol opozicione stranke Lige socijaldemokrata Vojvodine – Vojvođani (LSV) Aleksandar Marton podsetio je večeras da je na današnji dan 1992. godine počelo proterivanje Hrvata iz mesta Hrtkovci u Sremu i poručio da se taj zločin mora pamtiti, “da nam se zlo ne bi ponovilo”
Marton je u saopštenju za javnost podsetio da je 6. maja 1992. godine u Hrtkovcima održan skup Srpske radikalne stranke na kom je lider te ultarnacionalističke partije Vojislav Šešelj pročitao imena 17 viđenijih seoskih Hrvata, kojima je javno poručeno da se moraju iseliti, jer će u protivnom biti proterani.
Maja meseca 1992. započela je kampanja zastrašivanja, premlaćivanja i ubistava, koja je za posledicu imala progon više od 40.000 sremskih Hrvata ili oko 85 odsto članova te zajednice, naveo je Marton.
Podsetio je da je takva politika imala epilog u pravosnažno izrečenoj kazni Vojislavu Šešelju za podsticanje progona, deportacije i prisilno raseljavanje, te prisilno premeštanje Hrvata u Sremu.
“LSV je od početka ratova devedesetih godina stala u odbranu ugroženih komšija. Zato smo i sami progonjeni. Ovo moramo pamtiti, da nam se zlo ne bi ponovilo”, poručio je Marton.
Nastavlja se sistematsko uništavanje svega što podseća na Vojvodinu.
Boško Palkovljević Pinki poginuo je kao partizan u Drugom svtskom ratu 10. juna 1942. Imao je svega 22 godine
Iako i danas neke škole, ulice, jedna kasarna u Sremskoj Mitrovici i čuvena sportska hala u Zemunu nose naziv Pinki, o ovom narodnom heroju retko se govori
Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara: SVM ne nudi rešenja, već je deo problema
Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara (DZVM) ocenjuje da Balint Pastor, predsednik Saveza vojvođanskih Mađara (SVM), pokušava da predstavi ovu stranku kao samostalnu političku snagu, dok u stvarnosti ostaje verni saveznik Srpske napredne stranke (SNS)
“Pastor tvrdi da SVM ne ulazi u Vučićev Pokret za narod i državu, ali i dalje sledi politiku SNS-a u svim ključnim pitanjima. Očigledno je da je njihova ‘samostalnost’ samo forma, dok je suština u bespogovornom sprovođenju volje Aleksandra Vučića”, smatraju u DZVM-u.
Oni dalje ocenjuju i da Pastorova izjava da SVM ne traži ministarske funkcije, već želi da zadrži uticaj kroz državne sekretare zapravo predstavlja pokušaj da se održi distanca od SNS-a i odgovornosti koje nosi učešće u vlasti, ali “upravo su ti ‘niži nivoi vlasti’ došli u fokus kada se govori o korupciji i lošim odlukama”.
Iz DZVM-a podsećaju da su upravo u nadležnosti državnog sekretara iz SVM-a bili troškovi izgradnje železničke pruge Novi Sad – Kelebija, koji su porasli za 87 miliona dolara, te da se srušila i nadstrešnica na stanici u Novom Sadu.
“Umesto da preuzme odgovornost, SVM i dalje sprovodi politiku SNS-a, a kada se pojave problemi, beži od odgovornosti. Politika ‘mi bismo, ali da ne uđe’ je prepoznata i više vam neće proći”, poručuju.
Oni su se takođe osvrnuli i na, kako kažu, Pastorovu relativizaciju problema manjinskih prava u vezi s nedostatkom višejezičnih natpisa na železničkim stanicama, što “dodatno potvrđuje da je SVM odavno odustao od borbe za interese vojvođanskih Mađara”:
“Umesto da zahteva poštovanje Zakona o službenoj upotrebi jezika i pisma, on se poziva na probleme u drugim državama. Ovo nije zaštita manjinskih prava, već otvorena kapitulacija pred kršenjem zakona”.
Na kraju, nazivanje građanskih protesta „anarhijom“ i „glasnom manjinom“, zaključuju iz Demokratske zajednice vojvođanskih Mađara, pokazuje da je SVM potpuno na strani režima.
“Umesto podrške građanima koji se bore za pravnu državu, oni štite korumpiranu vlast i svoje privilegije. SVM ne nudi rešenja, već je deo problema – vreme je da prestanu da obmanjuju javnost”, poručuju iz DZVM-a.
Državljanka Hrvatske podržala studente, pa proterana iz Srbije: Ima sedam dana da preseli život i porodicu
Državljanki Hrvatske Arien Stojanović Ivković, koja je u Beogradu završila Medicinski fakultet, zaposlila se, udala i zasnovala porodicu, srpske vlasti su odlučile da uskrate gostoprimstvo posle 12 godina života u srpskoj prestonici, proteraju je iz zemlje i zabrane ulazak na godinu dana. Za preseljenje svog celokupnog života dobila je rok od sedam dana
Arien Stojanović Ivković je u Beogradu završila Medicinski fakultet, zaposlila se i udala za srpskog državljanina sa kojim ima malo dete. Duže od deceniju živi u srpskoj prestonici i nikada do sada nije imala problema sa svojim boravkom.
Sve do 8. aprila ujutro kada ju je pozvao inspektor iz Uprave za strance i pozvao da dođe u prostorije policije, uveravajući je da je s njenim boravkom sve u redu.
Arien za N1 kaže da ju je u policiji sačekalo više inspektora, među kojima je bio i onaj s kojim je razgovarala. Na licu mesta joj je uručeno rešenje kojim se ukida ranije odobren privremeni boravak i zabranjuje ulazak u Srbiju na godinu dana, odnosno do 8. aprila sledeće godine.
Ona dodaje da je time prestala da važi i radna viza koju je imala za rad u Srbiji.
U obrazloženju se šturo navodi da je “organ nadležan za zaštitu bezbednosti Republike Srbije dostavio procenu da boravak državljanke Hrvatske Ivković Stojanović Arien predstavlja neprihvatljivi bezbednosni rizik”.
MUP se za donošenje ovakve odluke pozvao na član 66. stav 1 Zakona o strancima, kojim se predviđa da strancu može da se ukine dozvola privremenog boravka i zabrani ulazak u zemlju ako se naknadno sazna da “postoji jedan ili više razloga propisanih za odbijanje zahteva za privremeni boravak”.
Po čemu je tačno bezbednosni rizik mlada lekarka koja radi u osiguravajućoj kući na proceni štete nastale usled telesnih povreda – ni sama ne zna. Kaže da joj se život svodi na posao, vrtić, dete, porodicu i odlazak na poneki veći studentski protest – ako stigne.
A upravo u tom protest, sagovornica N1 vidi mogući razlog za njeno proterivanje. Kaže da je studente, njihove zahteve I proteste podržala ne samo na ulici, već i na svojim društvenim mrežama. Dodaje da je na Instagramu kao lekar osudila ulazak predsednika Aleksandra Vučića u jedinicu intenzivne nege i dodirivanje bez rukavica povređenih u požaru u Kočanima.
Srpska policija Arien je dala rok od sedam dana da napusti zemlju i rok od 15 dana da uloži žalbu, s tim što žalba ne odlaže izvršenje rešenja.
Time je ova žena primorana da napusti grad u kojem živi duže od decenije, a njena mlada porodica će biti rasturena.
“Možda ću ostati bez posla, možda ću morati da odvedem dete sa sobom, što znači da neće viđati oca, ići u vrtić”, navodi Arien u razgovoru za N1.
Zbog zabrane ulaska u zemlju, neće moći da dovodi dete, koje je dvojni džavljanin, u posetu porodici u Srbiji, već će kontakti zavisiti isključivo od njihove mogućnosti da dođu u Hrvatsku.
Naša sagovornica se obratila za pomoćAmbasadi Republike Hrvatske u Beogradu, a najavila je i žalbu na pomenuto rešenje srpskih službi bezbednosti.
Kako nezvanično saznajemo, Arien nije usamljen slučaj i više hrvatskih državljana je umesto dozvole za privremeni boravak dobilo zabranu ulaska u Srbiju.
N1 se ovim povodom obratio MUP-u Srbije, ali do objavljivanja ovog teksta odgovor nismo dobili.
LSV: Stefanović naredio hapšenje Olenika posle gostovanja na N1
Stranka Vojvođani-LSV saopštila je da je glavni javni tužilac Višeg javnog tužilaštva Nenad Stefanović naredio hapšenje Aleksandra Olenika nakon gostovanja na TV N1
„Glavni javni tužilac Nenad Stefanović naredio je hapšenje Aleksandra Olenika, potpredsednika LSV, posle njegovog gostovanja na N1srbija u toku kog je izneo podatke o pucanju zvučnim topom na građane. Srećom, ovo „uputstvo“ nije primenjeno. Za sada“, navodi se u saopštenju stranke.
„Danas je tužilaštvo, prvi put od 15. marta, počelo da saslušava ljude i uzima izjave ljudi koji su imali zdravstvene probleme zbog upotrebe neke vrste soničnog, zvučnog oružja“, istakao je advokat i potpredsednik Lige socijaldemokrata Vojvodine Aleksandar Olenik tada za N1. Dodao je da se „prvi put posle negacija i pretnji da će biti hapšeni oni koji pominju zvučno oružje – tek danas počinje sa izjavama žrtava koje imaju lekarske nalaze“.
Ono što je prethodilo velikom protestu koji se odžao u Beogradu 15.marta je već poznato u celom svetu: sa jedne strane imali smo nasmejanu Srbiju, studentske marševe… dok se toj Srbiji suprostavio režim svakodnevnim pretnjama, širenjem straha i na sam dan protesta dovoženjem tenkova u predgrađa, zaustavljanjem saobraćaja u zemlji i glavnom gradu, skupljanjem naoružanih maskiranih kriminalaca u Pionirskom parku
Protest je pokazao da studente i građane motiviše želja za slobodnom, demokratskom Srbijom u kojoj institucije funkcionišu u skladu sa Ustavom i zakonima! Taj dan je potpuno demaskirao režim Aleksandra Vučića i pokazao je da se oni boje pravde i istine, kao i da na svaki način pokušavaju da spreče saznanje o njihovom činjenju i negiraju svoju odgovornost za pad nadstrešnice u Novom Sadu i smrt 16 ljudi, za upotrebu ‘zvučnog topa’, da lažu javnost o ispunjenju studentskih zahteva ili da proizvode lažne vesti poput one da je u Odžacima vođa studentskog protesta pucao i ranio jednog naprednjaka! Sam Vučić pokazuje u svojim nastupima, koje sada ima i po nekoliko dnevno, da svoj položaj doživljava kao svoju životnu sudbinu, čak pokazuje i crtu nenormalnosti gde na samu državu gleda kao na ličnu svojinu!
Režim je, tog dana, planirao nasilje, čak je želeo da toliko kulminira da dođe i do žrtava! Oni bi to nazvali ‘pokušajem Majdana’! Na delu je bio otvoreni državni terorizam! Sada su se spremili da urade u centru Beograda ono što su već pokušali u Banjskoj na Kosovu! Okidač za nasilje je trebala biti zloupotreba, u Srbiji, zabranjenog ‘zvučnog topa’ (sonic weppon)! U javnosti Srbije više nema dileme da je neka vrsta tog oružja upotrebljena i da je to uradila policija Srbije! Ja sam skeptik prema tom scenariju iz prostog razloga što je srpska policija toliko korumpirana i razjedinjena, klanovski podeljena, da bi se do sada saznalo i ko je pucao, sa kog mesta i iz kog oružja! Još 16.marta dobio sam informaciju da je zloupotreba izvršena sa krova Ruskog doma i da je na građane pucano iz ruske verzije Vortex ili ring-gun topa!
Mesto je savršeno za upotrebu, zbunjuje jer je zvuk morao da se odbijeod zgrade predsedništva u oba pravca ulice kralja Milana – ka Terazijama i Slaviji! Niko se ne bavi, osim mene, s tim scenarijem, a iz dana u dan je sve veća mogućnost da se upravo to dogodilo! Ogromna većina stručnjaka koja je analizirala dostupne snimke govori upravo o Vortex ili sličnom topu, organizacija Earshot to tvrdi, a i sama kompanija Genasys, koja je proizvođač lrad450 topova koje poseduje Srbija, u svom demantiju govori da je zvuk sa snimaka proizveden ring-gun topom, a ne njihovim! Vučić samouvereno zove FSB, FBI i EU da pošalju stručnjake u Srbiju i utvrde istinu! Naravno, on zna da FSB sebe neće optužiti, a da ostali ne mogu da utvrde istinu jer ne mogu da uđu u Ruski dom i izvrše istragu! Istovremeno, Vučić i Vulin se otvoreno zahvaljuju Rusiji što im je pomogla tog dana i što redovno sarađuju u naporima da spreče ‘obojenu revoluciju’! Srećom, neverovatna prisebnost i pamet studenata je sprečila da se ostvari Vučićev naum! Oni su minut posle haosa koji je nastao upotrebom zvučnog topa objavili da je protest završen i da se vraćaju na svoje fakultete! Tada se dogodilo nešto potpuno neverovatno, nekoliko stotina hiljada građana koja je na protest došla da bi videla leđa ovom režimu ih je poslušala i razišla se – Srbija je jasno rekla: srušićemo ga gandijevski – bez nasilja! Ta saradnja je iznenadila Vučića i ‘skinula ga golog’! Sve što mu je sada preostalo je otvorena diktatura ili gubitak vlasti!
Najvažnije poruke protesta 15.03. su:
– Da je zbog masovnosti skupa režim izgubio legitimitet
– Da nasilje na kojem režim insistira više ne prolazi – STRAHA VIŠE NEMA
Evropski mediji sve više pišu o protestu i o srpskim studentima, nazivaju ih čak i evropskom avangardom! Vucic i njegov režim su pod baražnom paljbom, sada ga neki čak otvoreno nazivaju diktatorom! Ti mediji, ali i mnoge evropske vlade, kao i sam EU parlament traže od EU komisije da se uključi u problem i pomogne građanskoj Srbiji da se izbori za evropsku budućnost, koja je sa Vučićem nemoguća! Dok pišem ovaj tekst odvijao se i završen je hitan sastanak u Briselu koji su Vučiću zakazali Ursula von der Leyen I Antonio Costa! Njihovi kratki i jasni postovi na društvenim mrežama bez održane konferencije za medije govore da je Vučić imao neprijatan sastanak! Insistiranje na ubrzanju reformi u pravosuđu, izbornom zakonodavstvu, slobodnim medijima i borbi protiv korupcije u stvari kažu: ispuni studentske zahteve! Na zalost do pro-evropske prelazne vlade još uvek nismo došli samo iz razloga što niko u Srbiji to ne traži od EU! Istovremeno, Evropski sud za ljudska prava je postavio Srbiji pitanja o upotrebi zvučnog topa i zahteva odgovore do 31. ovog meseca! Sve ovo jesu ozbiljni pritisci na Vučića! Od reči, znam da su dela EU mnogo opasnija za režim, ali njih građani Srbije teže vide. Ta dela su: ne otvaranje klastera u pregovorima, ne primanje Srbije u SIPA, kao i ne puštanje novca za rast BDP! Srbija je zbog toga u ozbiljnom problemu, od početka godine je morala da pozajmi čak 3 milijarde evra kako bi ispunila budžetske obaveze!
Da li će Vučić ispuniti zahteve? Neće!!! Ispunjenje bi značilo njegov pad, ali i probleme sa slobodnim i nezavisnim sudovima u Srbiji zbog svega što je činio kao apsolutni vladar! Svako normalan bi se obeshrabrio posle pola miliona okupljenih na protestu! Medjutim, on nastavlja sa lažima, podizanjem tenzija, preti svima – profesorima, univerzitetu, prosvetnim radnicima, policiji, tužilaštvu, studentima, opoziciji, medijima… Pokušava da napravi politički pokret kojim želi da zamaskira SNS, kao da su ljudi ‘veverice’, pokušaće i da formira novu vladu sa što je manje političara u njoj!
Sve to mu je pogrešna taktika! On više i ne može da ima pravu taktiku, samo može da kupi još koji dan na vlasti. Zato će narednih dana, kada bude bio zakazan novi protest, pola miliona okupljenih građana lako prerasti u milion!