Connect with us

SLOBODNA VOJVODINA

Grbović: Koalicija Ujedinjeni postoji možda još samo formalno, suštinski više ne

Koalicija Ujedinjeni za pobedu Srbije postoji možda još samo formalno, ali suštinski ona više ne postoji, izjavio je predsednik Pokreta slobodnih građana Pavle Grbović, koji je i očekivao „da ta koalicija, nažalost, neće opstati na duže staze“.

Published

on

Koalicija Ujedinjeni za pobedu Srbije postoji možda još samo formalno, ali suštinski ona više ne postoji, izjavio je predsednik Pokreta slobodnih građana Pavle Grbović, koji je i očekivao „da ta koalicija, nažalost, neće opstati na duže staze“.

Jednostavno, neke članice su odlučile da postojanje te koalicije oroče do 3. aprila uveče, objasnio je Grbović i podsetio da su, posle izbora, pre svega iz Narodne stranke krenuli signali da oni više ne žele da budu deo tog društva.

Kao glavnog krivca su označili upravo Dragana Đilasa zbog njegovog susreta sa Aleksandrom Vučićem, objasnio je on u razgovoru sa Zoranom Sekulićem i naglasio da opozicija i vlast moraju da imaju neku vrstu dijaloga.

U našoj javnosti postoji problem da bilo ko razgovara sa Vučićem, što generalno ni u jednom društvu nije dobro, ocenio je Grbović i konstatovao da je uglavnom odgovornost vlasti što dijaloga sa opozicijom do sada nije bilo.

Sa druge strane, kako je napomenuo, “malo je odgovornost i ovog našeg dela opozicione javnosti, jer je svako ko je pomislio da razgovara sa drugom stranom bio etiketran na različite načine”.

Grbović je bio za to da se razmisli da li bi razgovor sa Vučićem trebalo održati u ime koalicije, u nekom drugom, širem formatu i da li bi na taj sastanak, uz Đilasa, mogao da ide još neko, ali je konsenzus o tome bio nemoguć.

Na kraju je ostalo to jedno jedino rešenje kome je Đilas legitimno pribegao da ide i razgovara kao predsednik svoje organizacije, predočio je on i dodao da ne može nekome da prigovori što to uradio u ime svog članstva i svoje organizacije.

Taj potez nije naročito problematičan, ništa naročito loše iz svega toga ne možemo da dobijemo, smatra Grbović, koji ne veruje da je iza zatvorenih vrata bilo nekih konspirativnih razgovora i zavera, jer ni Đilas, niti Vučić, „nemaju ni računicu, niti bi se time bavili“.

Upitan koji su glavni uzroci raspada opozicionih koalicija, da li su to ideologija, drugačiji prioriteti ili sujete, on je odgovorio da ne može ništa od toga da se isključi i da potencira samo jedno.

Sve to je kumovalo tome da dođe do ovakvog epiloga, rekao je Grbović i ukazao da vrednosne razlike pre ili kasnije dođu na naplatu.

On ne očekuje da će se na izborima u Beogradu, čije je ponavljanje najavljeno, nastupiti u istom formatu, ne zato što ima lično nešto protiv bilo koga, već misli da bi bila uvreda inteligencije birača „ako bismo rekli – ovo sad je to pravo i iskreno, a ono pre tri meseca to zaboravite“.

Cela politička scena ide ka polarizaciji, sve će se stranke jasno pozicionirati i to će biti binaran izbor kada budemo govorili o evropskom putu Srbije i kada se bude stavila na sto tema jasnog i decidiranog određenja prema onome što se u Ukrajini desilo, procenio je Grbović.

Prema njegovom viđenju, onda će verovatno doći do nepremostivih razlika, pa će svako moći da traži partnera samo u onom delu političke scene u koji se i sam svrstao.

Na ovoj strani gde će biti PSG, to je proevropska strana sasvim sigurno, biće i Stranka slobode i pravde, makar deo grupacije Moramo, „Ne davimo Beograd sasvim sigurno i Nebojša Zelenović sasvim sigurno, verujem i Demokratska stranka“, predvideo je Grbović.

Da li će sve te organizacije moći da idu zajedno na te izbore ili će se od toga praviti dve kolone, to je već stvar neke tehnike, taktike, dogovora, mogućnosti ili nemogućnosti dogovora, obrazložio je on, uveren da taj deo opozicione scene nema razloga da se plaši novih izbora u Beogradu..

Činjenica je da imamo veći broj ljudi koji je glasao za promene u Beogradu od onih koji su glasali da ova vlast nastavi da radi, istakao je on, ali je napomenuo da opozicija ne sme da ponavlja greške i zamara ljude međusobnim odnosima, jer to nikoga ne zanima.

„Ako pobedimo sebe, onda imamo šansu. To je razlog zašto ljudi apsolutno ne treba da tonu u apatiju. U Beogradu postoji rezervoar glasova da se smeni vlast SNS. Ako mi to ne budemo znali da uradimo, onda ne zaslužujemo da vodimo Beograd. Prosto i jednostavno“, naglasio je Grbović.

Osvrćući se na ishod parlamentarnih izbora, on je rekao da će PSG u narednom skupštinskom mandatu sasvim sigurno biti opozicija, zastupati stavove autentične građanske opcije i truditi se da te vrednosti ne kompromituje.

Kako će SNS formirati vladu, oni imaju mnogo modaliteta, Vučić je majstor te tehnokratije vlasti, to je njegov problem. Kako će ta vlada da opstane i da li će se ona rušiti, srušiti ili sama urušiti na nekim temama jednostavno nije pitanje za nas“, smatra Grbović.

Ukoliko se to desi, mi smo spremni za nove vanredne parlamentarne izbore, poručio je on i dodao da opozicija kojoj pripada neće pomagati toj vladi, niti joj na bilo koji način davati ruku.

„Ovaj sistem jeste ranjiv, ima dosta prostora da se neki ljudi koji su na toj strani političkog spektra možda i prevedu na ovu opozicionu stranu, ali samo uz jednu vrstu razumne političke ponude, realne i normalne retorike“, ocenio je Grbović.

Kako je rekao, „ne možemo da očekujemo da ćemo te ljude privući na našu stranu ako im pretimo da ćemo im se revanširati ili da ćemo ih juriti po ulicama“.

„Moraćemo da razumemo da postoje ljudi koji glasaju za SNS, koji glasaju za neke desne organizacije. Sa tim ljudima moramo da živimo zajedno i sa njima komuniciramo, a ne da sebe zatvaramo u geto i mislimo da smo nedodirljivi i najbolji na svetu. Taj balon mora da pukne“, rekao je Grbović.

Upitan o sankcijama Rusiji zbog invazije na Ukrajinu, on je odgovorio da je ta tema čvrsto povezana sa evropskim putem i spoljnopolitičkom orijentacijom Srbije, ali je istakao da lično ne može da bude zagovornik sankcija, koje uglavnom pogađaju narode i ispašta nedužno stanovništvo.

Verujem, međutim, da postoji određeni modalitet restriktivnih mera koje bi mogle da pogode političku oligarhiju Rusije, dodao je Grbović i primetio da je na delu binarna podela sveta i da Srbija zato odluku mora da donese vođena razumom, a ne emocijama.

On smatra da to „nije pitanje da li će se desiti i da li to treba da se desi, nego je pitanje kada će se to desiti“.

U tom smislu, pozicija PSG je apsolutno jasna i nedvosmislena: „Ukoliko se od nas zahteva i ukoliko mi to moramo da uradimo, da, mi ćemo za to glasati“.

Ako je naš izbor da Srbija ide pravcem EU, a mislim da je to jedini realan i održiv izbor, onda moramo da prihvatimo i sve cene tog puta“, rekao je Grbović i ponovio da je za njega „apsolutno nesporno da Srbija mora da bude na Zapadu“.

Pozivajući se na izjave nekih evropskih zvaničnika i izvora iz Brisela da postoji mogućnost uvođenja „brze trake“ za ulazak u EU, koja bi, pre svega, bila namenjena Ukrajini, ali da bi u nju verovatno mogle da se uključe i zemlje Zapadnog Balkana, on je istakao da bi to mogla da bude šansa za Srbiju.

S druge strane, ukoliko ne prepoznamo značaj ovih geopolitičkih događaja, postoji opasnost da ostanemo na pogrešnoj strani istorije, izvan kruga uređenih zemalja, i budemo izloženi drastičnim posledicama, upozorio je Grbović.

On misli da u ovom trenutku neće biti pojačani pritisci na Srbiju da dođe do sveobuhvatnog sporazuma Beograda i Prištine, jer bi, u kontekstu pritiska zbog Rusije, ali i Republike Srpske, mogla da krene nekim pogrešnim putem.

Objašnjava da je i američkoj administraciji i generalno zapadnim zemljama u ovom trenutku važnije da zemlje Zapadnog Balkana sinhrono idu ka istom cilju, da vode politiku u istom pravcu i da se sukobi i problemi ne produbljuju.

Nada se, međutim, da bi nova američka administracija mogla da insistira da se ono što je u dijalogu Beograda i Prištine do sada potpisano u Briselu bude i ispunjeno, kako bi se povratilo poverenje u taj proces.

Koliko god bio opozicija vlasti u Srbiji, postoji ogromna odgovornost i vlasti u Prištini. Mnogi Kurtijevi potezi su bili “potpuno neodgovorni i politikantski i on je dobrim delom kriv što je taj dijalog dospeo u ćorsokak“, ukazao je Grbović.

Upitan da li će u Srbiji stabilokratija opet pobediti demorkatiju, on je uzvratio da će Vučić, da bi opstao na vlasti, morati da čini mnoge ustupke i prelazi na teren koji nije njegov prirodni habitus.

„Njegova stabilokratija je do sada počivala na tome što je imao svoje glasnogovornike, sve ono što on nije želeo da govori, vrlo je lako mogao da proturi kroz, recimo, Vulina“, podsetio je Grbović.

U novim političkim okolnostima, on ne vidi Vulinovu ulogu u političkom životu, a kamoli u Vladi Srbije i objašnjava da je za normalan kurs zemlje neophodno normalizovati političku javnost, ali nije optimista da će Vučić u medijskoj sferi uspeti da savlada sebe i svoju prirodu.

Uprkos svemu, Grbović je uveren da u Srbiji postoji dovoljno razloga za optimizam i da se neke stvari, ipak, pomeraju sa mrtve tačke, da stasavaju nove generacije, dolaze novi ljudi i dešavaju se neki uspesi.

Kako je zaključio, „moramo da verujemo u proces promena do kojih može doći ukoliko radimo, ukoliko smo dovoljno strpljivi i dovoljno uporni“.

FoNet

izvor: https://rs.n1info.com/izbori-2022/grbovic-koalicija-ujedinjeni-postoji-mozda-jos-samo-formalno-sustinski-vise-ne/

SLOBODNA VOJVODINA

Bešlin: Srbija ima veoma dugačku tradiciju centralizma, unitarizma i nacionalizma

Istoričar Milivoj Bešlin izjavio je da predsednik Srbije Aleksandar Vučić nije „pao s neba“, već da Srbija ima veoma dugačku tradiciju centralizma, unitarizma i nacionalizma

Published

on

By

„Ovde se nacija doživljava kao jedno telo, kao jedno biće, i država zato često ima totalitarni karakter. Nije Aleksandar Vučić pao s neba, to vuče duboke korene iz srpske političke kulture“, rekao je Bešlin na javnom predavanju koje je organizovao Rotari klub Novi Sad, prenosi „Danas„.

Dodao je da je Srbija veoma teško podnosila federalno uređenje socijalističke Jugoslavije, a u Kraljevini Jugoslaviji Srbija je odbijala bilo kakvu pomisao na ideju da ta država može da bude pluralna i da treba da se federalizuje.

„Priče o nekakvoj Srbiji koja je između dva svetska rata bila društvo u kojem su muškarci nosili cilindre, a žene balske haljine, uglavnom su mitovi, to jednostavno nije tako izgledalo. Društvom u prvoj Jugoslaviji vladali su korupcija, nepismenost, bezakonje i diktatura kralja Aleksandra koji je privatizovao državu“, naveo je Bešlin.

Dodao je da je zbog toga nezadovoljstvo uređenjem Kraljevine Jugoslavije bilo veliko u svim krajevima te zemlje, pa čak ni vojska nije imala motiva da je brani od napada nacističke Nemačke u aprilu 1941. godine.

Bešlin je rekao da je Drugo zasedanje Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ) pre 80 godina održano u Jajcu ne slučajno baš 29. novembra.

„Tog dana 1941. godine izginuo je celi Radnički bataljon na Kadinjači, kako bi omogućio partizanskom Vrhovnom štabu da se povuče nakon sloma Užičke republike i izdaje četnika koji su tada prešli na stranu okupatora i tamo i ostali“, rekao je Bešlin.

Po njegovim rečima, ključna odluka AVNOJ-a bila je stvaranje federativne Jugoslavije, umesto prethodne centralističke, unitarne i duboko korumpirane Kraljevine Jugoslavije.

On je rekao da je današnji Ustav Srbije „falsifikat“ jer iz njega proizlazi da je Vojvodina kao autonomna pokrajina formirana 2006. kada je usvojen taj Ustav, a Vojvodina je kao autonomna pokrajina svojom političkom voljom formirana još u leto 1945. godine.

izvor: https://n1info.rs/vesti/beslin-srbija-ima-veoma-dugacku-tradiciju-centralizma-unitarizma-i-nacionalizma/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Bešlin: Nacionalisti su jedini krivci za raspad Jugoslavije

Nijedna od nacionalističkih ideologija, a ponajprije one najbrojnije, nisu perspektive ‘svojih’ naroda vidjele u jednoj složenoj, nacionalno i kulturno pluralnoj i nadnacionalnoj zajednici kakva je bila Jugoslavija, kaže historičar Milivoj Bešlin

Published

on

By

Milivoj Bešlin je istoričar i viši naučni saradnik Instituta za filozofiju i društvenu teoriju Univerziteta u Beogradu. Autor je dvotomne monografije Ideja moderne Srbije u socijalističkoj Jugoslaviji, kao i više desetina stručnih studija, članaka, rasprava i prikaza u domaćim i međunarodnim naučnim časopisima i zbornicima. Osnivač je i koordinator Laboratorije za istraživanje socijalizma i (post)jugoslovenske studije (YugoLab) na IFDT-u.

U radovima, između ostalog, istražuje političku i društvenu istoriju socijalističke Jugoslavije; studije nacionalizma; teoriju modernizacije; pokušaje reformi u socijalističkoj Jugoslaviji; osnovne elemente jugoslovenskog federalizma; pitanje položaja Vojvodine; srpsko-hrvatske odnose u 20. veku; problem antifašizma i istorijskog revizionizma; pitanja intelektualnog angažmana i nacionalizma.

Milivoj Bešlin je historičar i viši naučni saradnik Instituta za filozofiju i društvenu teoriju Univerziteta u Beogradu (Ustupljeno Al Jazeeri)

U svakom slučaju, jedan je od najpozvanijih istoričara u regionu za razgovor na temu 80. godišnjice od održavanja Drugog zasedanja Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ).

  • Za početak, šta, prema Vašem mišljenju, predstavlja AVNOJ u istoriji ovih prostora?

– AVNOJ je po svemu bio istorijska prekretnica i ne samo po onim pravnim, političkim i istorijskim karakteristikama, već je bio prekretna tačka u jednom novom poimanju države i jugoslovenskog zajedništva. Posle dve decenije centralizma, unitarizma, nasilja, nacionalne diskriminacije, represije i denacionalizacije, odlučeno je pod okriljem jedinog antifašističkog pokreta da se stvara i da će se stvarati složena država, federativna Jugoslavija. Jugoslovenski antifašizam partizanskog pokreta je bio utemeljen na dvostrukoj emancipaciji: nacionalnoj i socijalnoj. Nacionalno-oslobodilački karakter je emanirao AVNOJ i njegove odluke o konstituisanju federativne države uz uvažavanje svih njenih naroda i identiteta; dok je socijalnu emancipaciju emanirala socijalistička revolucija koja je trebalo da – pod parolom „nema povratka na staro“ – radikalno promeni stagnantno, korumpirano, nepravedno, petrifikovano i nepismeno društvo kapitalističke periferije, kakva je bila Kraljevina Jugoslavija.

  • Jugoslavija je na AVNOJ-u konstituisana kao složena zajednica ravnopravnih naroda, federativno uređena. Napisali ste da je tako ‘evolutivno i odozdo razgrađivan centralistički model i uvođen federativni princip na oslobođenim teritorijama’. Kako je to bilo moguće, s obzirom na i tada veoma prisutne nacionalizme među jugoslovenskim narodima?

– Svi jugoslovenski nacionalizmi, u prvom redu srpski kao nacionalizam sa najširom mobilizacijskom snagom, potom hrvatski izražen kao separatistički, i dalje, svi do poslednjeg, završili su Drugi svetski rat u kolaboraciji sa fašizmom. Nezavisno od toga da li su u kolaboraciju ušli strateški ili taktički, na samom početku rata ili tokom njegovog trajanja, ishod je bio istovetan: savez sa sebi bliskom ideologijom fašizma. Time su postali i deo ratno-zločinačke mašinerije okupatora i izvršili najteži crimen uz ratne zločine, a to je izdaja zemlje. Tako su jugoslovenski nacionalizmi sebe za duže vreme delegitimisali i trajnije kompromitovali za politički rad. Time je poraženo i nacionalističko poimanje Jugoslavije i mogao se pod okriljem antifašističkih pobednika, pod vođstvom KPJ, sprovesti koncept, kao što sam rekao, i nacionalne i socijalne emancipacije.

Razgraditi državni centralizam, definitivno odbaciti svaki nacionalni unitarizam, bio je nesumnjivi cilj oslobodilačkog pokreta. Ponuditi novi koncept složene države koji bi svi njeni narodi prihvatili značilo je ostati sa one strane svakog nacionalizma, a revolucijom i kapitalizma. Dakle, na AVNOJ-u je konstatovano da se „Jugoslavija izgrađuje i da će se izgrađivati na federativnom principu, koji će obezbediti punu ravnopravnost Srba, Hrvata, Slovenaca, Makedonaca i Crnogoraca, odnosno naroda Srbije, Hrvatske, Slovenačke, Makedonije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine“. Analiza dokumenata sa Drugog zasedanja AVNOJ-a jasno svedoči o ključnom obeležju nove Jugoslavije: federativno ustrojstvo u cilju obezbeđivanja nacionalne ravnopravnosti. U preambuli odluke o izgradnji Jugoslavije na federativnim principima stoji i da se zasniva na osnovu „prava svakog naroda na samoopredeljenje uključujući pravo na otcepljenje ili na ujedinjenje sa drugim narodima“. Time je označen faktički prestanak postojanja Jugoslavije kao centralističke monarhije.

  • Koncept koji je usvojen na Drugom zasedanju AVNOJ-a bio je, dakle, nacionalno-emancipatorski koncept države u izgradnji pet, odnosno, šest nacija i njihovih šest federalnih država kao konstituenata nove federativne Jugoslavije. I na samom zasedanju koplja su se lomila oko statusa Bosne i Hercegovine – da li će biti republika ili pokrajina, u čijem će sastavu biti, i tome slično. Ko je i kako „prelomio“ da Bosna i Hercegovina bude ravnopravna republika u jugoslovenskoj federaciji, konstituisana na istorijskom, a ne na nacionalnom principu?

– U partijskim dokumentima Bosna i Hercegovina se pominjala kao autonomija, što je bilo u skladu sa principom da će federalne jedinice biti nacionalne države pet naroda – konstituenasa Jugoslavije. Bosna ovaj kriterijum nije zadovoljavala. Ipak, srednjovekovni temelji bosanske državnosti, strah od velikosrpskih i velikohrvatskih pretenzija i ponajviše – uspeh ustanka u Bosni i Hercegovini – uticali su da se prvobitni planovi o autonomiji ove istorijske pokrajine promene. Iako je u početku rata prevladavalo stanovište u rukovodstvu KPJ da bi Bosna i Hercegovina trebalo da ima autonomiju, ta ideja se nije razrađivala i nije bilo jasno u kom obliku bi to rešenje bilo realizovano. Postojala su dva predloga: da se Bosna i Hercegovina konstituiše kao autonomna pokrajina vezana za jednu od federalnih jedinica (Srbiju ili Hrvatsku), dok je drugo rešenje predviđalo da se bosanskohercegovačka autonomija veže direktno za jugoslovensku zajednicu, da bude autonomija u okviru buduće federacije. Treće rešenje, sasvim različito od prethodnih je predviđalo da se Bosna i Hercegovina konstituiše kao federalna jedinica (država), odnosno ravnopravna članica federativne Jugoslavije u nastanku.

Na insistiranje Pokrajinskog komiteta KP BiH preovladalo je mišljenje da se Bosna i Hercegovina kao istorijski utemeljena geografska i ekonomska celina, sa specifičnom nacionalnom i konfesionalnom strukturom izgradi kao ravnopravna članica federativne Jugoslavije. Trebalo bi naglasiti i da je na ovu odluku uticao i Tito, koji se juna 1943. u razgovoru sa predstavnicima PK KPJ za BiH interesovao kada će biti osnovano AVNO Bosne i Hercegovine (kasnije ZAVNOBiH), što je već bilo trasiranje puta ka konstituisanju posebnosti i državnosti ove jedinice.

  • S druge strane, i Vojvodina je bila do kraja izgrađena ratna pokrajina, kao i ostale ratne pokrajine koje će na AVNOJ-u postati republike. Međutim, ona nije postala republika, već je ostala pokrajina unutar Srbije. Zašto?

– Vojvodina je bila konstituisana kao jedna od sedam ratnih pokrajina, koja je imala svoj Pokrajinski komitet KPJ, svoj Glavni štab kao najviše vojno telo i svoj Glavni narodnooslobodilački odbor kao najvišu instituciju nove vlasti. Sve ove tri ključne institucije su bile u neposrednoj vezi sa jugoslovennskim institucijama. Dakle, nije bila podređena nijednoj od ratnih pokrajina, budućih federalnih država (republika). Ipak, činjenica da Vojvodina nije dobila svoje antifašističko veće, bio je jasan znak da nema potencijala ili političke volje za njen status ravnopravne federalne države sa ostalima. Organizaciona struktura KPJ od pre rata, koja je imala sedam pokrajnskih komiteta i koja je predviđala sedam federalnih jedinica, bila je tokom rata izmenjena. Naime, koncept jugoslovenskog federalizma je bio, kao što sam rekao, nacionalno-emancipatorski. Pet, odnosno, šest nacija su tvorile Jugoslaviju i dobile pravo na svoje nacionalne države unutar Jugoslavije. Vojvodina nije imala „svoju“ naciju i samim tim nije ispunjavala taj ključni uslov.

Za razliku od Bosne i Hercegovine, koja je imala kapacitet i tradiciju državnosti zbog istorijskih okolnosti, Vojvodina to nije posedovala. Tako da je odluka o njoj kao autonomiji unutar Srbije, s obzirom na etničku strukturu, bila očekivana. S druge strane, ne bi trebalo izgubiti iz vida ni pragmatizam novih vlasti. Srbija i njena dominantna politička kultura, odbacivale su ideje složene države, federalizam im je bio potpuno stran. Federalističko ustrojstvo nove države, priznavanje realnosti o postojanju makedonske i crnogorske nacije, uz priznavanje državnosti njihovih jedinica, kao i bosansko-hercegovačke, bili su veliki šok za Srbiju. Vojvodina je delom trebalo da bude kompenzacija.

  • U Srbiju su tada inkorporirani i Sandžak kao nedovršena ratna pokrajina, te Kosovo sa složenom nacionalnom strukturom… Za razliku od Vojvodine koja je bila dovršena ratna pokrajina, kao i druge, buduće federalne jedinice, Kosovo i Sandžak su bili tokom rata oblikovani kao oblasti.

– Istorijske, regionalne, religijske i naravno etničke specifičnosti Sandžaka kao teritorijalno-političke jedinice sa složenom demografskom strukturom, uslovile su njegovo izrastanje u poseban status tokom rata, ali i u procesu konstituisanja federativne Jugoslavije. Politička odluka vođstva oslobodilačkog pokreta je bila da se sve specifičnosti Sandžaka kao jugoslovenske regije moraju izraziti formiranjem antifašističkog veća. Tako je u Pljevljima 20. novembra 1943. formirano ZAVNO Sandžaka. U Rezoluciji se govori o „narodu Sandžaka“, „Sandžaklijama“, ali i o „Srbima, Muslimanima i Crnogorcima“. Ipak, politička klima, kada je reč o statusu Sandžaka, menjala se krajem rata. Ni slabost ustanka u tom regionu nije pomogla njegovoj političkoj subjektivizaciji. Naposletku, protivno volji sandžačkih predstavnika, jugoslovenski vrh je početkom 1945. zauzeo stav o podeli Sandžaka između dve federalne jedinice, Srbije i Crne Gore. AVNO Sandžaka se sastao krajem marta 1945. u Novom Pazaru da bi doneo odluku o podeli ove oblasti i svom raspuštanju. Bio je to kraj postojanja Sandžaka kao političke jedinice.

S druge strane, oslobodilački pokret je na Kosovu bio veoma slabo razvijen… Ali se Kosovo tokom rata formiralo kao zasebna oblast, bez kapaciteta za status jedinice. Ipak, zbog demografske i etničke strukture, ono je bilo viđeno kao oblasna autonomija u okvirima Srbije, što je u leto 1945. godine potvrdila i oblasna skupština naroda Kosova i Metohije.

  • Kako odgovarate na nacionalističke argumente da su AVNOJ i kasnije Ustav SFRJ iz 1974. godine navodno ‘glavni krivci’ za raspad Jugoslavije, da su granice koje su povučene na zasedanju AVNOJ-a bile ‘veštačke’…?

– Takve primedbe su neznalačke, neistorične i karakteristične za nepoznavanje istorijskog konteksta, prava, kao i za naknadno „čitanje“ istorije, tačnije suđenje istoriji iz pozicija poraženog nacionalističkog i/ili fašističkog kvislinštva. Najpre, na AVNOJ-u nisu povlačene nikakve granice. Antifašistički i oslobodilački pokret svih jugoslvoenskih naroda tada je uvažio političku i svaku drugu realnost o postojanju dovršenih nacionalnih identiteta i potrebi izgradnje složene države koja bi uvažila nacionalnu pluralnu fizionomiju Jugoslavije. Dakle, Jugoslavija nije bila neka unitarna celina koju su komunisti veštački podelili na republike, odnosno, federalne države u federativnoj zajednici. Ona je na AVNOJ-u nastala i kasnije se izgrađivala sa punom svešću tih naroda da žele da žive zajedno. Legitimitet novim antifašističkim pobednicima donela je i ratna pobeda i podrška revolucionarnim merama koje su sprovođene. Kada je taj koncept, skupa sa ideološkim i personalnim nosiocima vlasti nestao, ta se država raspala. A raspala se jer je delegitimisana, dakle, izgubila je široku podršku ona ideologija koja ju je stvorila i održavala.

Umesto poraženog socijalizma, krajem 1980-ih, nova legitimacija i nova mobilizacijska snaga postaje nacionalizam. Nijedna od nacionalističkih ideologija, a ponajpre one najbrojnije, nisu perspektive „svojih“ naroda videle u jednoj složenoj, nacionalno i kulturno pluralnoj i nadnacionalnoj zajednici kakva je bila Jugoslavija. I to su jedini krivci za njen raspad.

IZVOR: AL JAZEERA

izvor: https://balkans.aljazeera.net/teme/2023/11/29/beslin-nacionalisti-su-jedini-krivci-za-raspad-jugoslavije

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Protest roditelja ubijenih đaka iz „Ribnikara“, poruke ispred Vlade – „3. maj i dalje traje“

Roditelji dece ubijene u OŠ “Vladislav Ribnikar” protestovali su u Beogradu i zatražili da se formira memorijalni centar u znak sećanja na ubijene đake i pripadnika obezbeđenja. Oni su posle okupljanja ispred škole otišli do Vlade Srbije, gde su ostavili poruke sa natpisima “3. maj i dalje traje”

Published

on

By

Okupljanje roditelja počelo je simbolično u 8. 40 sati, što je vreme koje oni prepoznaju kao trenutak kada je počela pucnjava u školi.

Roditelji su ispred škole palili sveće i ostavljali cveće. Tokom okupljanja,  sa druge strane ulice, stigli su i građani.

Tu su ljudi koji su hteli da podrže roditelje, javlja reporterka N1.

Među građanima koji su došli su i advokatica Sara el Sarag, bivša rektorka Ivanka Popović, profesor Fakulteta političkih nauka Filip Ejdus, novinar Veran Matić…

Učesnici protesta su posle odavanja počasti ispred škole otišli do Vlade Srbije. Tu su na zgradi vlade zalepili poruke u kojima su naveli da „3. maj i dalje traje“. Tu su se kratko zadržali i potom su se razišli, javlja naša reporterka

Šta roditelji traže?

Roditelji traže da se izgradi dostojanstven memorijali centar u školi u slavu devetoro đaka i jednog radnika obezbeđenja koji su ubijeni u toj školi 3. maja

Ispred Vlade se novinarima obratio jedan od roditelja Branko Anđelković koji je poslednjih dana u fokusu pažnje pošto nije izabran u Školski odbor, a on je tvrdio da ga ne biraju zato što govori istinu o 3. maju. On je stava da škola treba da bude zatvorena jer je to stratiše i nije više škola.

„Stojim iza svake svoje reči“, rekao je novinarima Anđelković i dodao da je neophodno da greške počnu da se ispravljaju, a prave se, kaže od 3. maja do dan danas.

„Kada je počeo Dan žalosti? Kada se pošlo u školu? Da li se neko seća. Kako to da institucije ne mogu da reaguju već stvari guraju pod tepih i prebacuju na Savet roditelja?“, zapitao je Anđelković.

On je naglasio da se memorijalni centar ne pravi za pet minuta i dodao da su za to su potrebne godine. „Memorijalni centar nije potreban meni, ni nama, mi ga imamo. Ali je potreban vama, deci, unucima, društvu“, kaže.

Inače, jednog stanovišta po pitanju memorijalnog centra su roditelji iz Saveta roditelja, a drugog roditelji ubijene dece. Ipak, učesnici protesta danas su više puta istakli da ne žele da se bave podelama u Savetu roditelja.

Majka ubijene devojčice iz OŠ „Vladislav Ribnikar“ Ninela Radičević izjavila je prethodno da država mora da se uključi u dešavanja oko osnivanja memorijalnog centra u znak sećanja na ubijenih devetoro đaka i radnika obezbeđenja.

Radičević je za N1 na protestu ispred „Ribnikara“ rekla da roditelji ne insistiraju na rešenju za memorijalni centar, već da ono treba da odredi multidisciplinarni tim stručnjaka, ali da u sve to mora da se uključi država, koja trenutno to ne čini.

Na skupu su svoje stavove izneli i građani koji su došli da roditeljima pruže podršku.

Tako je Univerzitetska profesorka Ivanka Popović izjavila da se stvari oko formiranja memorijalnog centra u OŠ „Vladislav Ribnikar“ presporo dešavaju i da su roditelji koji danas protestuju s pravom ogrorčeni – da se na njihovu decu zaboravilo i da su druge stvari važnije od toga.

„Mislim da je tragedija koja je zadesila sve nas toliko velika da se ne može rečima opisati i najmanje što možemo da uradimo je da pružimo podršku roditeljima stradale dece i porodici nastradalog radnika…Politika podsticanja govora mržnje je i dovela do činjenja dela nasilja proisteklih iz mržnje. Mislim da je to nešto što moramo da promenimo i zaustavimo jer ovo vodi u potpuno bezakonje koje znači da svako na svakog može da ide ako se ne slaže sa tom osobom i bez ikakvih psoledica za taj čin“, rekla je Popović za N1

izvor: https://n1info.rs/vesti/protest-roditelja-ubijenih-djaka-ispred-ribikara-traze-da-se-izgradi-memorijalni-centar/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Zahtevamo bezbednu Vojvodinu u kojoj deca i mladi mogu da žive i rade

Kandidatkinja na izbornoj listi Vojvođana Maja Mrnuštik pozvala je na povećanje opšte bezbednosti u Novom Sadu, jer su u poslednja dva dana obijena dva novosadska vrtića, obrazovne ustanove koje treba da budu sigurna zona za decu

Published

on

By

– Ovo je samo segment celokupne priče o lošem stanju bezbednosti u Novom Sadu, ali i čitavoj Vojvodini. Zato tražimo da se garantuje bolja bezbednost građana i njihove imovine i da se umesto izbornih priča pažnja skrene na svakodnevne, stvarne probleme naše okoline. Ovo što se sada događa na ulicama Novog Sada, pogotovo u sigurnim mestima za našu decu je sramotno i mora što pre da se spreči -istakla je Mrnuštik.

Stanje bezbednosti u Novom Sadu je poslednjih godina zabrinjavajuće. Česti kriminalni obračuni, pucnjave i krađe pojačavaju zabrinutost građana za svakodnevni život, dok akcija vlasti konstantno zaostaje.

izvor: https://vojvodjani.rs/zahtevamo-bezbednu-vojvodinu-u-kojoj-deca-i-mladi-mogu-da-zive-i-rade/?fbclid=IwAR0H9G3Tmc9nELW19Q2myhiOl_2cJm2i1pkr2gYBLuX-M23vJcubupIwdIs

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Vasić: Otuđenje imovine Telekoma Srbija – ugovor se potpisuje do 31. decembra

Potpredsednica Dveri i kandidatkinja na parlamentarnim izborima Radmila Vasić upozorila je da “neprimećeno prolazi otuđenje imovine” preduzeća za telekomunikacije Telekom Srbija, kao što se sa komunalnim preduzećem Vodovod i kanalizacija prenosi imovina na “ćerku firmu Ski infrastructure doo Beograd”, saopštile su danas Dveri

Published

on

By

Imovina se prenosi bez naknade, na period od 10 godina, koji će se automatski obnavljati i posle 10 godina ukoliko ne bude prigovora, tvrdi Vasić.

„Da li je tačno da se ovim ugovorom, preduzeće Telekom Srbija odriče kompletne svoje imovine i na novoosnovano zavisno preduzeće prenosi kompletno zemljište koje služi za potrebe postavljanja antena, antenskih stubova, nosača, sistema prenosa, instalacija radio-baznih stanica, kao i druge telekomunikacione i pripadajuće opreme i uređaja, sa kompletnom navedenom i pripadajućom opremom“, upitala je ona.

Vasić je ocenila da se predizborni period koristi da se ugovor potpiše do 31. decembra, navodeći da je imala uvid u ugovor kojim firma Ski infrastructure doo, bez saglasnosti Telekoma, može da podnese Ugovor nadležnim organima radi pribavljanja propisanih dozvola ili saglasnosti i upisa prava zakupa u katastarske ili druge javne knjige.

„Da li ste i kada obavestili zaposlene u Telekomu Srbija i sindikate ovog preduzeća da je ovo način da otpustite više hiljada zaposlenih u ovom preduzeću, jer će posle realizacije ovog ugovora o potpunom otuđenju imovine ostati bez posla“, upitala je Vasić.

izvor: https://n1info.rs/vesti/izbori-2023/vasic-otudjenje-imovine-telekoma-srbija-ugovor-se-potpisuje-do-31-decembra/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Kostreš (LSV) u Marker razgovoru: Bez promene u Vojvodini nema ni promena u Srbiji, saradnja sa SNS je zatvoreno poglavlje (VIDEO)

Bez Vojvodine i bez promene u Vojvodini nema ni promena u Srbiji, rekao je predsednik Lige Socijaldemokrata Vojvodine – Vojvođani Bojan Kostreš u emisiji Marker Razgovor. Kostreš je rekao i da je u biti njihove političke ponude to da treba promeniti sistem odlučivanja, da nikakve saradnje sa Srpskom naprednom strankom (SNS) neće biti, ali da je LSV spremna da sarađuje sa onim političkim organizacijama koje Srbiju vide kao građansku, sekularnu, decentralizovanu i evropsku državu

Published

on

By

“Bez vojvođanske skupštine i bez pobede evropskih snaga u Vojvodini nema ni mogućnosti da se Srbija transformiše u normalnu evropsku zemlju”, kaže Kostreš i dodaje da Vojvodina trenutno nije u fokusu.

“Mislim da je to smišljena akcija vladajuće partije. Zato su izbori u Vojvodini zakazani u poslednjem momentu i zato će vojvođanska kampanja biti toliko kratka i zato je naš cilj da je vratimo u fokus, jer bez nas nema ni borbe za očuvanje vojvođanskog načina života”, rekao je on.

Kostreš smatra da je neraspisivanje izbora u opštinama Vojvodine i to što se održavaju vanredni pokrajinski izbori, stvar taktike.

“Kada ste razdvojili lokalne i pokrajinske izbore, vi ste praktično u Vojvodini smanjili interesovanje birača, jer je izvesno da bi vladajuća koalicija izgubila deo lokalnih samouprava. Vladajuća koalicija nije pružila nijedan rezultat. Zato mi insistiramo da se u Vojvodini razgovara, jer imamo samo obećanja. Dosta nam je toga da se Vojvodine sete samo kada su raspisani izbori”, kaže Kostreš. 

Vojvođanski način života – to je ono što LSV najčešće potencira u svom programu. Kostreš obrazlaže da je reč o očuvanju multikulturalnosti.

“Vojvodina je Evropa u malom, to je multietnička i multikulturalna zajednica. Svako ko je u Vojvodinu došao, on je sa sobom doneo ono najbolje što ima. Baš zbog toga je ona toliko lepa i dobra. Mi to želimo da sačuvamo. Želimo da Vojvodina bude evropski most između Srbije i Evrope i da ono što ima, da to prenesemo i na ostale krajeve Srbije”, kaže Kostreš.

Na komentar da su šest godina bili u koaliciji sa SNS u Novom Sadu, Kostreš odgovara da je došlo do smene generacija i da nema više sedenja na dve stolice. 

“Mi smo građanska, proevropska, regionalistička stranka, koja se po mnogo čemu ne slaže da vrednostima koje zastupa SNS. To poglavlje naše istorije smo zatvorili. Spremni smo da sarađujemo sa svim onim političkim organizacijama koje prihvataju Vojvodinu kao politički faktor, koje žele da Srbija postane deo Evrope”, kaže Kostreš.

Objašnjava da je u biti njihove političke ponude to da treba promeniti sistem odlučivanja. 

“Mi smo došli u situaciju da jedan čovek odlučuje o svemu. Treba spustiti nivo odlučivanja na građane, znači decentralizacija. Regionalne uprave treba da donose regionalne programe, a zna se o čemu država vodi računa. Kroz jaku i bogatu Vojvodinu, može da bude samo jaka i bogata Srbija”, ocenio je on.

Optužbe o tome da LSV zagovara otcepljenje Vojvodine vidi kao zlonamernost ili nerazumevanje.

“Sve što želimo je da Vojvodina upravlja svojim resursima i Vojvođani odlučuju o svojim sudbinama. Sve to želimo i za Beograd. Želimo i za sve ostale delove Srbije”, kaže Kostreš. 

“Možda mi nismo dobro komunicirali sa ljudima, stalno se misli da mi želimo da otcepimo Vojvodinu. Ona jeste neodvojivi deo Srbije”, dodaje sagovornik Marker razgovora.

Kostreš dodaje da je bilo propusta dok su bili deo vlasti, ali da će greške biti promenjene.

“Ono gde smo mi grešili i što nismo pobedili ni na jednim izborima jeste što smo sebi dozvoljavali luksuz da budemo mlađi partner i što nismo mogli da diktiramo uslove”, kaže on.

Govoreći o komunikaciji sa ostatkom opozicije, naročito po pitanju kontrole izbornog procesa, dodaje da je ona negde bolja, negde slabija, ali da su spremni da sarađuju sa svima.

“Mi ne smemo sebi da dozvolimo luksuz još jednih sumnjivih izbora. Treba jasno razgovarati i o funkcionerskoj kampanji”, smatra on.

Osvrnuvši se na probleme i blokade poljoprivrednika, ali i obustava rada radnika Pošte, Kostreš kaže da ne postoje pravni mehnizmi kojima bi se njihovi problemi rešili jer je Vojvodina obesmišljena, ali postoje ljudski mehanizmi.

“Da sam premijer Vojvodine, ja bih stao na čelo tih ljudi. Seo bih sa njima i rekao im da živimo njihove probleme. Kad je poljoprivreda Vojvodine u problemu, to se linearno prenosi. Prva stvar, moramo vratiti Vojvodini ingerencije, drugo, dok to ne uradimo zajedno ćemo se boriti sa ljudima tamo gde se odluke donose”, dodaje Kostreš.

Na pitanje kako će rešiti probleme nasilja, ali i govora mržnje u Vojvodini, Kostreš odgovara da je neophodno razgovarati sa ljudima.

“Ako budemo čuvali naši međuljudske i komšijske odnose, ako budemo rekli da je vrednost što neko priča drugim jezikom ili ide u drugu crkvu, drugog je zavičaja, to je danas Vojvodina i to moramo da očuvamo”, zaključio je Kostreš.

Izvor: Insajder

izvor: https://insajder.net/teme/kostres-u-marker-razgovoru-bez-promene-u-vojvodini-nema-ni-promena-u-srbiji-saradnja-sa-sns-je-zatvoreno-poglavlje-video?amp=1

Continue Reading

Trending