Connect with us

SLOBODNA VOJVODINA

Glavašević: Uvek ću osuđivati one koji pripadaju istoj naciji – zločinačkoj

Published

on

‘Ako neko misli da je jako pozitivno biti sin heroja Vukovara, ja bih se rado menjao; rado bih imao živog oca umesto ratnog heroja’, poručuje Bojan Glavašević.

‘Ne može neki grad biti istodobno mjesto posebnog pijeteta i mjesto svakodnevice jer to dvoje naprosto ne ide skupa’, smatra Glavašević (Pixsell)

Helena PuljizPublished On 18 Nov 2021

Nezavisni zastupnik unutar mlade i rastuće političke platforme Možemo, Vukovarac iz Zagreba Bojan Glavašević u ratu je izgubio oca, baku i djeda, a tijekom desetogodišnje političke karijere prometnuo se u jednog od najgorljivijih zagovaratelja politike mira i pravednog suživota. U intervjuu otkriva kako vidi sadašnjost i budućnost Vukovara, kako se po vrsti piva otkriva nacionalnost, zašto obilježava sjećanje na sve civilne žrtve rata, ali i kako je biti sin ratnog heroja Siniše Glavaševića. Razgovarali smo i o budućnosti Bosne i Hercegovine, odnosu Hrvatske prema Bosni i Hercegovini, ali i političkom zaokretu udesno predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića, u čijoj je vladi radio i Glavašević.

  • Ove godine, kad obilježavamo 30 godina od okupacije Vukovara, burnije no ikad raspravlja se kako očuvati grad kao mitsko mjesto Domovinskog rata, a da mu se istovremeno dozvoli i da živi. Kako Vi gledate na tu situaciju?

– To naprosto nije moguće pomiriti. Ne može neki grad biti istodobno mjesto posebnog pijeteta i mjesto svakodnevice jer to dvoje naprosto ne ide skupa. Sociolog sam i iz sociološke perspektive stvar je vrlo jasna: mjesta posebnog pijeteta su ili hramovi ili groblja, dakle, sveta mjesta, a na svetim mjestima vrijede posebna pravila ponašanja i to ni na koji način nisu mjesta svakodnevice, nego nečeg izvanrednog. A grad je po svemu mjesto svakodnevice i u njemu se ljudi ponašaju kako se ljudi ponašaju u svakodnevici: smiju se, napiju se, rade, imaju i dobre i loše dane, dakle, rade sve ono što čini ljudski život, ali tog na svetim mjestima ne može biti. Ako se cijeli fizički i simbolički prostor grada želi pretvoriti u sveto mjesto, onda taj prostor naprosto ne može biti prostor svakodnevice i to se u Vukovaru jasno vidi.

  • Kakve to posljedice ima po život u Vukovaru?

– Proces sakralizacije Vukovara je cijelo ovo vrijeme, od mirne integracije naovamo, odbijao ljude i u posljednjih deset godina imamo masovno iseljavanje. Otišla je trećina stanovništva, a razlog tome je prvenstveno svakodnevica. Ne može grad istovremeno biti prostor na kojem vrijede posebna, izvanredna pravila – zbog čijeg nepoštivanja odmah bivaš proglašen izdajnikom – i biti mjesto na kojem ljudi vode svoje normalne živote. Na kraju krajeva, taj hram u koji se Vukovar želi pretvoriti, posvećen je trenutku najveće tragedije i taj sveti trenutak je zamrznut, želi ga se pošto-poto sačuvati, ali nitko ne želi živjeti u takvom trenutku. Ljudi žele živjeti svoje živote; možeš se podsjetiti na tu strašnu tragediju jednom godišnje, ali ostatak godine želiš živjeti svoj život i to je to.

  • Bi li se to promijenilo kad bi se prostor od posebnog pijeteta ograničio na masovna stratišta poput Ovčare i Veleprometa, a grad pustilo da nastavi sa životom, premda je i sam bio stratište?

– Da, tako bi to trebalo biti. Fizički prostor grada je jako bitan, ali bitan je i simbolički prostor grada. Svatko će se ponašati primjereno na Memorijalnom groblju ili na nekom mjestu stradanja gdje su bile masovne grobnice. Ljudi s tim nemaju problem. Ljudi imaju problem s time što ako pokušaš bilo gdje u Vukovaru imati svakodnevicu, odmah ne poštuješ posebni pijetet. Pri tomu se taj posebni pijetet vrlo često odnosi na odricanje ustavnog i zakonskog prava srpskoj manjini na dvojezične natpise. Ako ta svakodnevica vrijedi u Istri za talijansku manjinu ili u Daruvaru za češku, onda mora vrijediti i u Vukovaru za srpsku manjinu. Tim više što ta prava na svim drugim mjestima u Hrvatskoj, gdje su ispunjeni uvjeti brojnosti, srpska manjina ima.

  • Protivnici dvojezičnih natpisa u Vukovaru na to odgovaraju kako je to neusporedivo jer Česi nisu napali Daruvarce nego su se mirno doselili, te da se još uvijek ne zna sudbina brojnih nestalih Vukovaraca, da još uvijek nisu kažnjeni ratni zločinci.

– Takvi argumenti nisu jedini način na koji se grad sakralizira – imamo nedopustivu segregaciju u školama. U posljednje vrijeme imamo zanimljivu situaciju da ekipa koja je na vlasti u gradu odjednom želi da se prestane sa segregacijom u školama. Ali, oni to danas čine samo zato što su shvatili da tako mogu dodatno smanjiti prava srpske manjine i, umjesto segregacije za koju su se ranije zalagali, danas se zalažu za asimilaciju. Segregacija u Vukovaru nije institucionalizirana samo u školama, nego unutar cijele zajednice.

  • Na koji način?

– Svi znaju da postoje “hrvatski” i “srpski” kafići te da postoje jasni znakovi raspoznavanja jesi li u hrvatskom ili srpskom kafiću. Na primjer, ako u kafiću nema očitih oznaka nacionalnosti – u nazivu ili simbolima, onda trebaš pogledati u frižider s pivom. Ako nema srpskog piva, treba vidjeti je li unutra Karlovačko ili Ožujsko pivo jer ako je Karlovačko, onda je kafić srpski, a ako je Ožujsko, onda je hrvatski. Gleda se i koje su novine na stolu – Jutarnji list je znak da ste u srpskom, a Večernji list da ste u hrvatskom kafiću. Segregacija je u Vukovaru kapilarno prožela zajednicu.

  • Kakav izbor imaju oni koji ne pristaju na to?

– Mogu otići i odlaze. Zato su razmjeri iseljavanja i strašni posljednjih deset godina. A znate što kažu oni koji odsele? Kažu: “Otišao sam iz geta”. Vjerujem da je pritisak ogroman i da tenzije nerijetko eskaliraju – uglavnom se to događa kad dođe netko izvana, pa izazove incident, ali tenzije među samim Vukovarcima uglavnom ne rezultiraju nasiljem. No, ljudi odlaze jer ta zajednica nije dobro mjesto za njihovu svakodnevicu.

  • Kakav je danas vaš odnos s Vukovarcima, kako reagiraju na vas budući da ste često bili meta krajnje desnice zbog tolerantnih stavova prema srpskoj manjini?

– Tamo imam prijatelje i poznanike svih nacionalnosti, kao i bilo gdje drugdje, kao i u Zagrebu u kojem živim već 30 godina. Ljudi uglavnom pozitivno reagiraju. Prošlo je ono vrijeme kad su me etiketirali i razvlačili po nekim svojim medijima. Ljudi su uglavnom pristojni i najčešće kažu nešto lijepo, pogotovo oni koji se sjećaju tate, djeda ili bake. Moj odnos s Vukovarom je takav da i danas mogu jedino reći da sam iz Vukovara premda sam veći dio života proveo u Zagrebu. Ja sam Vukovarac i taj moj Vukovar je onaj Vukovar prije rata. Ne mogu ljudima koji danas žive u tom gradu govoriti kako da žive, ali im mogu ponuditi svoje viđenje. Ponekad me znaju zvati da se vratim i kandidiram za gradonačelnika, ali to se neće dogoditi jer bi bilo pretenciozno. Želim vjerovati da su sami sposobni iznjedriti političare koji će biti posvećeni zajednici i koji će je transformirati.

  • Koliko je vremena još potrebno da se dogodi ta transformacija Vukovara? Trideset godina od okupacije i 23 od mirne reintegracije jedva smo se i pomaknuli s mrtve točke. Zgrade jesu obnovljene, ali sve drugo nije.

– Čak ne bih rekao da se nismo pomaknuli s mrtve točke nego su se stvari i pogoršale posljednjih par godina, otkako je na vlasti opcija koja samo želi dodatno radikalizirati situaciju. Parazitiraju na nacionalizmu i podjelama i njima to odgovara, ali podaci o iseljavanju stanovništva pokazuju da većini građana to nikako ne odgovara.

  • No, nije razlog iseljavanja samo politika podjela nego i potpuni gospodarski kolaps koji je poharao cijelu Slavoniju.

– Istina je da ljudi odlaze iz cijele Slavonije, čak i iz Osijeka, jer je to područje Hrvatske potpuno zapušteno. Slavonija je podatan kraj, ali tamo na vlast dolaze ljudi koji ne znaju što bi s njom. Vukovar je drukčiji od ostatka Slavonije jer je i posve razoreno društveno tkivo zajednice, a na oporavku tog tkiva nije rađeno. Obnavljane su zgrade, davale su se porezne olakšice, vlade su tamo uložile milijarde i milijarde kuna, ali u vrlo rijetkim slučajevima bilo je sustavnih napora za suočavanje s prošlošću i da se stvori zajednička politika sjećanja koja bi povezala to razoreno tkivo zajednice. Dok se to ne dogodi, dok se na političkoj razini ne počne ozbiljno na tome raditi, Vukovar neće biti dobro mjesto za život.

  • Obljetnicu stradanja Vukovara vaša Platforma Možemo, za razliku od većine nacionalnih političkih opcija, obilježava na istom mjestu na kojem to čini SDSS, bacanjem vijenaca u Dunav. Zašto?

– I prošle smo godine, osim odlaska na Ovčaru i Memorijalno groblje, u Dunav bacili vijenac za sve žrtve rata, a to podrazumijeva i nevine civilne žrtve rata srpske nacionalnosti. Prva smo parlamentarna politička grupacija većinskog naroda koja je to učinila i to namjeravamo i dalje raditi.

  • Kako je biti sin heroja Vukovara Siniše Glavaševića? Je li Vam to predstavljalo teret ili je u nekim segmentima život činilo lakšim?

– Neke stvari u životu nisam mogao birati. Nekad je činjenica da mi je tata ratni heroj bila pozitivna, a nekad negativna, ali kad se sve zbroji i oduzme, činjenica je da sam na kraju dana bio sam. Imao sam mamu i baku, ali nisam imao oca, a to je prednost koju su mnogi drugi imali. Ako netko misli da je jako pozitivno biti sin heroja Vukovara, ja bih se rado mijenjao; rado bih imao živog oca umjesto ratnog heroja.

  • Koje je Vaše posljednje sjećanje na oca?

– Moj prvi dan škole, kad me došao otpratiti. To je i moje posljednje sjećanje na predratni Vukovar.

  • Izgubili ste u ratu oca, djeda i baku, ali nikad se od Vas nisu javno mogle čuti poruke osude ili mržnje.

– Kod mene će uvijek biti osude za zločince, ali za sve zločince jer svi oni pripadaju istoj naciji – zločinačkoj. A mrziti nekog samo zato što je Srbin, ili bilo koja druga manjina, mi je neprihvatljivo. Ni prije ni nakon rata nitko u mojoj obitelji nije tako funkcionirao. Roditelji su mi studirali u Sarajevu i tamo su se i upoznali, živjeli su u Vukovaru u kojem je prije rata živjelo 30-ak nacionalnih manjina, u obiteljima imamo ljude koji pripadaju različitim kulturama i govore različite jezike, ali ni tata ni mama nikad me nisu odgajali da mrzim. Odgojen sam da razumijem, prihvaćam i volim, a to se ne odnosi samo na nacionalnost nego na sve različitosti – od boje kože, preko vjere do seksualne orijentacije.

  • Ovih se dana iz međunarodnih krugova često mogu čuti predviđanja kako će u Bosni i Hercegovini ponovno biti rata. Kako to komentirate? Jesu li takve procjene pretjerane?

– Uvjeren sam da su pretjerane, ali na našim prostorima uvijek treba ostaviti zrnce zadrške kad je riječ o međunacionalnim sukobima. Bosna i Hercegovina traži svoj put, ali neovisno o tome koliko Milorad Dodik, Dragan Čović, Bakir Izetbegović ili netko drugi, poput političara iz regije ili svjetskih sila, tu i tamo zveckao oružjem, čini mi se da ljudima uopće nije do rata. Nedavno sam bio u Sarajevu i razgovarao s mnogim ljudima, a kod svih sam primijetio potpunu zasićenost pričom o ratu, neovisno o nacionalnosti. Mislim da je suludo u Bosni i Hercegovini spominjati rat jer su rane toliko svježe da bi većini ljudi jako teško opet uvalili oružje u ruke. Uvijek ima onih koji bi stalno ratovali, ali to je uvjerljiva manjina.

  • Kako vidite budućnost Bosne i Hercegovine? U kojem će se smjeru razvijati odnosi Hrvatske i Bosne i Hercegovine?

– U Hrvatskom saboru naša je lijevo-zelena koalicija jedina politička opcija koja zastupa drukčiji odnos prema Bosni i Hercegovini. Ne smatramo da treba u drugi plan staviti političke podjele i konstitutivnost smatramo bitnim elementom, ali 25 godina politike temeljene isključivo na tim faktorima pokazalo se potpuno promašenim. Zalažemo se za građansku državu Bosnu i Hercegovinu, u kojem će svi pripadnici svih naroda uživati jednaka prava i biti posve ravnopravni. Nemam kristalnu kuglu, pa da mogu vidjeti kakvi će odnosi biti između naše dvije zemlje, ali mogu reći da se mi zalažemo za pošten odnos Hrvatske prema Bosni i Hercegovini. Uostalom, aktualna politika hrvatske vlade prema Bosni i Hercegovini uopće nije hrvatska politika prema Bosni i Hercegovini nego odnos HDZ-a prema HDZ-u u Bosni i Hercegovini.

  • Nije li i predsjednik Zoran Milanović na toj liniji? Nekad ste blisko surađivali. Je li Vas iznenadio ovaj njegov zaokret udesno?

– Kad sam birao Zorana Milanovića, znao sam koga biram, a znao sam i da se s nekim njegovim stavovima i potezima neću slagati. Nije mi žao što sam za njega glasao, ali moram reći da je kao premijer zagovarao i provodio drukčiju politiku prema Bosni i Hercegovini nego je zagovara danas. Volio bih da se hrvatska politika prema Bosni i Hercegovini promijeni i bude li se nas ikad pitalo, bit će to poštena, dobrosusjedska politika i sigurno se neće voditi prema partikularnim interesima pojedinih političkih opcija u Bosni i Hercegovini.IZVOR: AL JAZEERA

Continue Reading
Click to comment

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

SLOBODNA VOJVODINA

Protest Stop seči šuma završen ispred sedišta NP Fruška gora, policija prekinula šetnju

Protest pod nazivom „Stop seči šuma“ koji je ispred informativnog centra Nacionalnog parka Fruška gora na Iriškom vencu počeo u podne, završen je jer je policija prekinula šetnju

Published

on

By

Nakon govora i navedenih osam zahteva, građani su krenuli u protestnu šetnju. Posle nekoliko stotina metara, policija ih je zaustavila kako ne bi blokirali put. Insistirali su na tome da prekinu sa šetnjom.

Oni su se potom vratili na prvobitnu lokaciju, gde je protest i završen.

Građani su nosili veliki transparent „Secite korupciju i kriminal, a ne šume“ i više manjih.

Protest je organizovao Pokret Odbranimo šume Fruške gore zbog kulminacije planske seče na području Nacionalnog parka.

Kako je ranije za 021.rs rekla Dragana Arsić iz ovog pokreta, situacija je prevršila meru nakon nedavnih superćelijskih oluja.

„Drveće u Nacionalnom parku je takođe stradalo od ovih vetroloma i to definitivno iz razloga što su prekomernim sečama poremećeni ti šumski sklopovi. Takve šume kada su poremećeni sklopovi su neotporne na jake vetrove. I pored toga što imamo ogromnu štetu u šumama, što je upravljač javno i rekao da će trebati 10 godina da se obnove te šume, oni su nastavili plansku seču redovno kao da ništa nije bilo. Mi smo naivno očekivali da će oni ipak izaći sa nekim stavom da će obustaviti sve planske seče dok se ne urade sanacioni planovi i izmene dosadašnji planovi upravljanja šumama, baš iz razloga što su nastale velike štete nakon vetroloma“, navela je Arsić.

Na protestu su zatražili da se donese odluka o moratorijumu na seču šuma u Nacionalnom parku, ali i u celoj Vojvodini. Takođe, zahtevali su da se za vreme moratorijuma uradi potpuna sanacija šuma.

U svojim zahtevima nisu zaboravili ni Srpsku pravoslavnu crkvu.

„Oni su dobili restitucijom šume, sad vidimo da im šume ne trebaju. Oni ih prodaju tajkunima, finansijski moćnim ljudima. Tako da ćemo i tu tražiti da Vlada donese uredbu o zabrani prodaje prirodnih dobara koje su im vraćene restitucijom, jer prosto zašto su tražili da im se vrate ako ih sad prodaju“, pita se Arsić.

Istakla je da su ogorčeni i na novi Zakon o upravljanju privrednim društvima, a da njihove primedbe nisu usvojene.

„Mi smo tražili da nacionalni parkovi ne budu akcionarska društva, već državne ustanove, da u upravnom odboru sede i predstavnici države, stručnih organizacija, nevladinog sektora i lokalne zajednice. To je taj model upravljanja koji recimo imamo u nacionalnom parku Triglav u Sloveniji“, dodala je ona.

Inače, kako je 021.rs ranije pisao, olujno nevreme koje je pogodilo Vojvodinu ovog leta nanelo je ogromnu štetu drveću na Fruškoj gori.

JPNP „Fruška gora“ je pregovaračkim postupkom bez objavljivanja javnog poziva sklopilo okvirne sporazume sa privrednim subjektima za seču i izvlačenje drvnih sortimenata nakon olujnog nevremena.

Vrednost ovih ugovora je 115 miliona dinara. U javnom preduzeću su naveli da će, kada stabla budu posečena, obeležena i izvučena na šumska stovarišta, biti prodata.

Dodali su da će se prihod od prodaje upotrebiti za ponovno pošumljavanje, popunjavanje i podsađivanje oštećenih površina na Fruškoj gori.

(021)

izvor: https://autonomija.info/protest-stop-seci-suma-zavrsen-ispred-sedista-np-fruska-gora-policija-prekinula-setnju/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

“Septembar je poseban za preživljavanje”: Mogu li udžbenici u Srbiji biti besplatni za sve učenike

Roditelji beogradskih đaka ove godine nisu plaćali knjige, već je kupovinu udžbenika za sve osnovce i srednjoškolce finansirao Grad. Odluka Beograda pokrenula je lavinu – treba li udžbenici da budu besplatni za sve đake u Srbiji?

Published

on

By

Porodica Nokić iz Novog Pazara samo je jedna od mnogih u Srbiji kojima septembar finansijski ne pada lako, jer imaju tri đaka. Samo za njihove udžbenike potrebno je izdvojiti više od 40.000 dinara. Besplatne, kažu, bile bi veliko olakšanje za njihov budžet, ali kao zamenu za to pristaju i na polovne. Međutim, i tu nailaze na problem.

Za roditelje koji imaju decu školskog uzrasta septembar predstavlja ozbiljan udar na kućni budžert. Nisu tu samo udžbenici već i rančevi, pribor, odeća, obuća. Nokići kažu da je obrazovanje važno i da se sa tim ne može kalkulisati, ali iako su oba roditelja zaposlena namet od preko jednog minimalca u jednom mesecu stvara teret.

“Svakako da utiče na budžet svih roditelja. Recimo, za udžbenike dva školarca treba čovek da izdvoji jedan minimalac. To utiče na budžet. Ako imate prihod od 300 evra, a imate tri đaka… Udžbenici za dvoje dece su 40.000 dinara, treće dete dobija besplatno od države. Ali tu su i sveske, pribor”, priča Euronews Srbija Elma Nokić.

izvor: https://www.euronews.rs/srbija/drustvo/100322/septembar-je-poseban-za-prezivljavanje-mogu-li-udzbenici-u-srbiji-biti-besplatni-za-sve-ucenike/vest

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Žofre: EU finansira zelenu agendu u Srbiji

Evropska nedelja mobilnosti 2023. u Srbiji nije samo proslava naših dostignuća u mobilnosti, već i odraz naše posvećenosti održivoj budućnosti, izjavio je danas šef Delegacije Evropske unije (EU) u Srbiji Emanuele Žiofre u Limanskom parku, u Novom Sadu, povodom biciklističke vožnje koja je organizovana u okviru obeležavanja Dana bez automobila

Published

on

By

„Borba protiv klimatskih promena određuje kako ćemo živeti u budućnosti, kako ćemo se kretati i moramo da se upoznamo sa alternativnim načinima kretanja poput javnog transporta, autobusa, vozova, bicikala. Klimatske promene su veliki izazov za čovečanstvo. Svaki građanin ima odgovoronost da doprinese smanjenju emisija“, rekao je Žiofre, navodi se u saopštenju.

On je istakao da time doprinosimo i borbi protiv klimatskih promena, ali i poboljšanju kvaliteta vazduha koji dišemo.

Povodom Evropske nedelje mobilnosti, čiji je cilj promovisanje alternativnih načina kretanja zarad očuvanja životne sredine, Žiofre je istakao da su kroz različite projekte koje finansira EU postojale mogućnosti za implementaciju najsavremenije tehnologije i najbolje prakse u upravljanju životnom sredinom.

„Ti projekti su dotakli sve aspekte naše zelene agende, od poboljšanja kvaliteta vode do poboljšanja upravljanja otpadom i očuvanja biodiverziteta. Finansijska i tehnička pomoć Evropske unije je bila ključna za ubrzanje našeg putovanja ka zelenijoj Srbiji“, istakao je Žiofre.

Zamenik gradonačelnika Novog Sada Igor Crnobarac rekao je da godinama uspešno rade na tome da grad bude prepoznatljiv i funkcionalan kao biciklistički grad.

„Kontinuirano ulažemo sredstva u proširenje mreže biciklističkog saobraćaja, koja se u Novom Sadu prostire u dužini od preko 100 kilometara, i razvijamo mrežu biciklističkih staza koje povezuju naseljena mesta na teritoriji Grada, čime doprinosimo i razvoju cikloturizma“, kazao je Crnobarac.

Predsednik Novosadske biciklističke inicijative Marko Mazalica rekao je da je „Kritična masa“ događaj kojim žele da pozovu građane da voze bicikl i pokažu da je on odlično prevozno sredstvo.

(FoNet, foto: Beta)

izvor: https://autonomija.info/zofre-eu-finansira-zelenu-agendu-u-srbiji/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Skupština Zrenjanina: Šta je s nerealizovanim projektima, kad stiže pijaća voda

Odbornici Lige socijaldemokrata Vojvodine – Vojvođani na današnjoj sednici Skupštine grada pokrenuli su dvadesetak tema koje su od značaja za život Zrenjaninki i Zrenjaninaca. Kao i do sada, lokalna vlast je ostala gluva na ove teme kao što je već 11 godina gluva na probleme običnih ljudi

Published

on

By

Kako je saopšteno, odbornici Bojana Begović, Dejan Čapo, Aleksandar Marton i Nataša Lalić su postavili pitanja o tome šta se dešava sa započetim, a nerealizovanim projektima, rokovi ističu, projekti se ne završavaju, a gradska imovina propada.

Zatražili su informaciju o tome kada će građani Zrenjanina dobiti zdravu pijaću vodu.

„U aprilu je istekao rok koji je premijerka Brnabić zacrtala kao rok za dobijanje tehnički ispravne vode, a ovih dana ističe i rok kada je trebalo da bude završena fabrika vode. Vidimo da rezultata nema, a Zrenjaninci nemaju nikakve informacije o tome šta se dešava“, poručeno je na sednici.

Takođe, radovi na poslednjoj deonici obilaznice najavljeni za proleće, nisu započeti. Građani se javljaju i žale da su gužve u saobraćaju nehumane, a stvaraju se velikim delom zato što nema obilaznice oko grada, pa se teretni saobraćaj odvija u gradskim ulicama. Ni najavljeni auto-put Novi Sad – Zrenjanin – Beograd nije još započet, a očigledno se još uvek ne zna ni trasa, budući da je menjana u junu mesecu. Odbornici LSV – Vojvođani su zatražili zvaničnu informaciju o ovim važnim infrastrukturnim projektima za naš grad.

Odbornik Dejan Čapo je postavio pitanje o tome koje aktivnosti je lokalna samouprava preduzela u cilju poboljšanja standarda građana, budući da su plate u Zrenjaninu niže i od pokrajinskog i od republičkog nivoa.

Odbornici su, osim kritika aktuelnoj vlasti, uputili i konstruktivne predloge za rešavanje alarmantnih problema sa kojima se naš grad suočava. Predložili su formiranje radne grupe za poboljšanje položaja mladih, radnog tela da se ljudima u selima obezbedi adekvatna zdravstvena zaštita, kao i radne grupe za poboljšanje uslova i kvaliteta života u selima na teritoriji grada Zrenjanina. Predložena je i Izmena Odluke o mesnim zajednicama grada Zrenjanina kojom bi se izvršila modifikacija finansiranja mesnih zajednica tako da se polovina prikupljenih sredstava vraća mesnim zajednicama.

Vladajuća većina nije udostojila odgovora na važna pitanja niti predstavnike građana u Skupštini grada kao ni same građane i građanke, čime se, ocenjuju, nastavlja „11 godina dug bahati i ignorantski odnos“ po kom je poznata.

(Autonomija, foto: LSV)

izvor: https://autonomija.info/skupstina-zrenjanina-sta-je-s-nerealizovanim-projektima-kad-stize-pijaca-voda/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Protest u Zrenjaninu: Posle odlaska sa vlasti Vućićeve ekipe, obrazovanje mora imati najviši prioritet

Oko 200 građana Zrenjanina okupilo se večeras na 19. po redu protestu protiv nasilja.
Kao i svakog petka do sada, građani su izrazili nezadovoljstvo politikom režima Aleksandra Vučića, koji promoviše nasilje i netoleranciju.
Okupljenima su se večeras obratili profesorka Olgica Rakić i profesor Saša Ljevar.

Published

on

By

Rakićeva je na početku izlaganja sa prisutnima podelila razočaranje činjenicom da se u našoj prosveti kreira simulacija obrazovanju. – U situaciji kada je obrazovanje kod nas postalo irelevantno, onda i ne čudi veoma mali broj nastavnika, dece i roditelja koji bi se borili za bolji status prosvete – istakla je profesorka Rakić.
Ozbiljna država, a to može biti samo ona bez ove vlasti, mora obrazovanje shvatiti kao pitanje od najbitnijeg dugoročnog značaja.
– Nama je i u društvu i u prosveti potreban svojevrstan “pokret otpora”, jer samo tako ćemo popraviti sadašnju katastrofalnu situaciju-zaključila je profesorka Olgica Rakić.
Profesor Ljevar je u ime učesnika u protestu uputio podršku profesorima VI beogradske Gimnazije koji su već mesecima u štrajku a danas su najavili i početak štrajka glađu. – Kada prosvetni radnici moraju da štrajku glađu da bi se izborili za svoja prava, to je onda velika sramota i društva i države – istakao je Ljevar.

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

„Dodatni udar na kućni budžet potrošača“: Šta stručnjaci kažu o novom poskupljenju gasa od 1. novembra?

Razloge za najnovije poskupljenje gasa u Srbiji od 1. novembra ne treba tražiti u tržišnim uslovima već ih je nužno gledati kao posledicu kreditnog aranžmana koji je Vlada postigla sa Međunarodnim monetarnim fondom a ono što je pouzdano je da će ta korekcija predstavljati dodatni udar na kućni budžet potrošača u uslovima ekonomske krize, smatra domaća stručna javnost

Published

on

By

Podsećanja radi, Agencija za energetiku Republike Srbije odobriila je zahtev Javnog preduzeća “Srbijagas” da gas poskupi za 10 odsto od 1.novembra ove godine.

Nakon te odluke prosečna cena prirodnog gasa za sve kupce koji imaju pravo na javno snabdevanje po regulisanim cenama iznosiće 4,54 dinara po kilovat satu bez poreza i taksi, odnosno 5,02 dinara po kilovat satu sa porezima i taksama.

S obzirom na to da je Srbija prošle godine sklopila povoljan dugoročni ugovor o snabdevanju ruskim gasom koji našoj zemlji omogućava veoma nisku cenu “plavog energenta” iz Rusije u iznosu od 310 do 408 dolara za 1.000 kubnih metara gasa, a da nadležni tvrde da su formirane dovoljne rezerve gasa u podzemnom skladištu Banatski dvor (286 miliona kubnih metara) i skladištnim kapacitetima koje iznajmljujemo u Mađarskoj (200 miliona kubnih metara) postavlja se pitanje da li je, treće po redu poskupljenje “plavog energenta” za potrošače u Srbiji od početka godine, zaista bilo potrebno ili je isključivo posledica aranžmana sa MMF-om, kako bi u budžetu bilo dovoljno sredstava za redovnu otplatu odobrenih kredita.

Eksperti ističu da su nadležni, kada su donosili odluku o poskupljenju “plavog energenta” bili rukovođeni ispunjavanjem zahteva MMF-a po pitanju vraćanja kredita a ne parametrima vezanim za kretanja na tržištu.

Srbija naime ima dugoročan ugovor o uvozu ruskog gasa u iznosu od 2,2 milijarde kubnih metara po cenama među najnižim koje nudi Moskva. Preostalih 800 miliona kubnih metara potrebnih za redovno snabdevanje potrošača u našoj zemlji Srbijagas ruskom državnom gigantu Gaspromu plaća oko 790 do 800 dolara za 1.000 kubnih metara gasa.

Ta cena je znatno veća od one dogovorene dugoročnim ugovorom ali sa druge strane opet manja od tržišne cene “plavog energenta” na evropskim berzama.

Predsednik Pokreta za zaštiitu potrošača Srbije Petar Bogosavljević kaže za Danas da su se nadležni odlučili na povećanje cene gasa isključivo zbog postignutog aranžmana sa MMF-om i da ne postoje ekonomski razlozi za korekciju.

– Poznato je da MMF traži da se u etapama podižu cene gasa i struje u Srbiji kako bi se obezbedila popuna budžeta, odnosno kako bi se omogućio redovan priliv sredstava iz kojih će se podmirivati dodeljeni krediti. Dakle, do poskupljenja nije došlo zbog ekonomske potreba za tim već kako bi se uvažila dinamika korekcije cena energenata u Srbiji koju zahteva MMF. Tako se teret inflatornog udara prebacuje na potrošače. Sasvim je sigurno da će poskupeti i struja što će u velikoj meri uticati na pogoršanje životnog standarda građana u uslovima ekomske krize. Na taj način će, u iznosu od čak dve trećine, biti anulirani efekti povećanja minimalne zarade, penzija i smanjenja cena određenih životnih namirnica – naglašava naš sagovornik koji dodaje da će veće cene energenata u velikoj meri otežati egzistenciju potrošača.

Ekspert za energetiku Velimir Gavrilović kaže za Danas da će povećanje cene gasa za domaćinstva svakako povećati troškove života kao i da bi u narednom periodu trebalo očekivati i donošenje odluke o korekciji cena za privredu.

– Bojim se, a voleo bih da grešim, da će za privredu povećanje cene gasa biti u većem procentu od deset odsto što će dovesti do toga da zbog većih troškova vlasnici tih preduzeća podignu cene svojih proizvoda. Srbijagas ima povoljniju cenu ruskog gasa po osnovu dugoročnog ugovora a da li će cena za domaćinstva nakon poskupljenja 1.novembra biti dovoljna za poslovanje preduzeća zavisiće od toga po kojoj će ceni kupovati gas od Gasproma za količine koje nisu predviđene ugovorom. Te cene će opet biti niže od berzanskih. U konkretnom slučaju, kada je reč o korekciji cene za domaćinstva, jasno je da je ona, u prvom redu, bila motivisana obavezama preuzetim prema MMF-u vezanim za otplatu kredita – navodi naš sagovornik.

Podsećanja radi, gas je prvi put ove godine poskupeo, 1. januara kada je njegova cena za domaćinstva i male potrošače porasla za oko 11 odsto. Druga korekcija cene nastupila je 1.maja kada je “plavi energent” poskupeo za 10 odsto.

izvor: https://www.danas.rs/vesti/ekonomija/poskupljenje-gasa-1-novembar/

Continue Reading

Trending