Connect with us

SLOBODNA VOJVODINA

Ekologija u fokusu izbora u Nemačkoj: Da li dolazi era Zelenih

Published

on

Životna sredina jedna je od centralnih tačaka predstojećih izbora u Nemačkoj.

Ovogodišnji nemački izbori predstavljaće i zvanični kraj “Merkel ere” u politici ove države. Demohrišćanska kancelarka služila je Nemačku čak 16 uzastopnih godina, sa politikom koja je bila i meta kritika (migrantska kriza) i meta pohvala (ekonomska situacija). Novi/a kancelar/ka, koji/a će preuzeti dužnost nakon izbora 26. septrembra, imaće šansu da ovu državu usmeri na drugačiji način. Jedno od pitanja koje je tema izbora, i gde je potrebno naročito obratiti pažnju, je ekologija. Iako ovogodišnji izbori nisu naročito fokusirani na programe stranaka već na ličnosti, kada se govori o programima, životna sredina dolazi kao jedna od centralnih tačaka.

Kao što ste u nekim od prethodnih tekstova mogli da pročitate, navedeno pitanje je deo političke diskusije skoro pola veka u Nemačkoj. Ova država je jedna od prvih koja je imala: velike ekološke proteste, jaku zelenu stranku i partiju ove vrste kao deo vladajuće koalicije. Dok su pitanja životne sredine decenijama bila sekundarna u političkim debatama na Zapadu, u ovoj državi su važna i sastavni deo političkog folklora već dugo.

Na ovogodišnjim izborima ekološka politika ima dodatnu važnost iz nekoliko razloga, iako nije tema izbora oko koje birači donose finalnu odluku. Prvi razlog su svakako ovogodišnje neviđene letnje poplave koje su pogodile Nemačku. Blizu 200 ljudi je u njima poginulo i ova nepogoda je samo naglasila brigu građana vezano za dosta ekstremnije vreme koje dolazi sa klimatskim promenama. 

Drugi razlog je nagli rast Zelenih, koji je u martu i aprilu ovu partiju lansirao na prvo mesto u anketama. Iako je trenutno ova stranka nešto slabija u istraživanjima javnog mnjenja, postizborna matematika govori da neće biti moguće bez nje napraviti vladu. Sa takvom strateškom prednošću, sigurno će uticati na pomeranje državne politike više ka ekološkom smeru. 

Zbog ovih razloga, vredno je analizirati aktuelna kretanja na nemačkoj sceni i da li je nakon 26. septembra moguće očekivati veliku “zelenu transformaciju”. Nemačka je najveća privreda Evrope, ali i najveći zagađivač na kontinentu, te svaka promena u ovoj državi ima i značajne šire posledice.

Gde je Nemačka danas?

Evropska unija je postavila veoma ambiciozni cilj vezano za svoje emisije štetnih gasova i njihovo smanjenje. Cilj je da one budu redoukovane za preko polovinu do 2030, što bi pre oko 10 godina predstavljalo veoma radikalan politički predlog. To što je ovaj potez prošao bez veće pobune i kontroverze, govori da je klimatsko pitanje postalo ozbiljno i da je tako shvaćeno u evropskom javnom mnjenju.

Nemačka, koja pojedinačno prozivodi najviše emisija, samim tim ima i najveće obaveze. Zelena transformacija privrede ove zemlje je već dugo tema, ali taj proces ide sa nekoliko poteškoća. Ova država se namučila da ostvari cilj smanjenja emisija iz 1990. za 40%. To je uspela da realizuje prošle godine samo zahvaljujući efektima pandemije COVID-19. Bez ovog vanrednog događaja, najveća privreda Evropske unije bi probila sopstveni rok i dala loš primer ostalim državama (poput Poljske).


angela merkel nuklearna energija

“Auf wiedersehen” nuklearnoj energiji: Borba zelene Nemačke na pogrešnom frontu


Uprkos ovim poteškoćama, odlazeća vlada aktuelne kancelarke postavila je ambiciozan cilj, kojeg će se verovatno i sledeće vlade pridržavati. Akuelni plan je da Nemačka bude primer za ostale države u svojoj ekološkoj transformaciji, tako što će biti par koraka ispred nivoa Evropske unije, iako je trenutni prvak po zagađenju. U konkretnim brojkama bi to značilo da do kraja dekade, Nemačka smanji svoje emisije za 2/3, a postane ugljenično neutralna već 2045. (pet godina pre plana Evropske unije).

Da bi se ovi planovi sproveli u delo, postoji nekoliko velikih prepreka. Ta prepreka trenutno nisu političke partije, jer za razliku od Amerike, politička scena Nemačke ima jedan vid ekološkog konsenzusa. Dok američki republikanci u velikom procentu negiraju da se klimatske promene uopšte dešavaju ili da ljudi utiču na njih ako postoje, te svako njihovo sticanje političke moći znači usporavanje ekoloških reformi, u Nemačkoj takvih stranaka nema. Jedino pitanje između konkurentskih političkih grupacija je kako postići date ciljeve, što predstavlja zdravo okruženje za političku debatu o ovom važnom pitanju.

Mejnstrim stranke i ekologija

Političke programe u Nemačkoj u proseku ne karakteriše radikalizam, te su glavne partije mahom međusobno slične. Radi se o društvu u kom kod glasača nije popularno biti preveliki buntovnik ili ideološki fanatik, već birači zaista cene posvećenost konsenzusu, kompromisu i postepenim reformama. 

U skladu sa tim bi trebalo posmatrati političku scenu i oko ekoloških pitanja. Kao što je navedeno, Nemačka nema relevantnu političku snagu koja se bavi negiranjem klimatskih promena, ali nema ni mnogo onih koje bi u kratkom vremenskom roku ukinule upotrebu fosilnih goriva. Programi su dosta nijansiraniji, a partije oprezno biraju reči i šta obećavaju. S obzirom da će za sastavljanje vlade biti potrebno izvesno čak tri stranke, analiza programa ima vrednost, jer se po vladajućoj koaliciji može proceniti nivo posvećenosti klimi i brzina promena.

Ukoliko se radi o aktuelnim članicama vladajuće koalicije, može se reći da se više radi o rečima nego o delima. Aktuelna vladajuća koalicija Hrišćansko-demokratske unije (CDU) i Socijaldemokratske partije Nemačke (SPD) bila je vlast u tri od četiri vlade Angele Merkel. Uprkos ambicioznim ciljevima, stranke su često vodile konfuzne poteze i rezultati su mešoviti. Nasleđe aktuelne koalicije, ali i prethodne u kojima su Zeleni imali udela, je potpuno napuštanje nuklearne energije. To je stvorilo trenutnu zavisnost od energenata poput uglja i uveženog prirodnog gasa, jer od obnovljivih izvora energije Nemačka ne može da namiri svoje potrebe.

Na ovogodišnjim izborima obe vladajuće partije ne daju previše konkretna i ambiciozna obećanja i izgleda žele da ostave otvorene opcije u postizbornim razgovorima. Partijski naslednik odlazeće kancelarke, Armin Lašet, obećava više investicija i ubrzavanje izgradnje elektrana na solarnu i vazdušnu energiju. Donekle očekivano, jer aktuelni vetroparkovi na severu države nisu adekvatno povezani sa industrijom koja je mahom smeštena ili na jugu ili na zapadu države. Lašet obećava i više investicija u biomasu, geotermalne izvore i hidoelektrane. Međutim, vladajući demohrišćani ne daju previše dodatnih brojki ili radikalnih koraka oko upotrebe uglja, koji je veliki zagađivač.

Socijaldemokrate, koji trenutno u anketama iznenadno vode, takođe nisu naročito detaljni. Osim načelnog obećanja da će ciljati ukidanje fosilnih goriva do 2040, manjka brojeva i datuma. Aktuelni važeći plan je da ugalj izađe iz upotrebe već 2038. U slučaju potpunog ukidanja fosilnih goriva do navedenog termina, Nemačka bi izvesno morala da uvozi električnu energiju, kao privremeno rešenje tokom perioda najveće potrošnje. Strategija trenutnog kancelarskog favorita iz ove partije, Olafa Šolca, je da deluje što umerenije i prihvatljivije najširem broju umerenih birača. Cena toga je očigledno više konkretnih obećanja oko ekologije.

Manje ambiciozni od vladajuće koalicije su probiznis liberali iz FDP-a. Spomenuta stranka bi po trenutnom rejtingu takođe mogla biti nužan činilac vlasti, jer će logične tročlane koalicije bez ove partije biti matematički teške. Ovo predstavlja važnu promenu, jer će FDP u vlasti predstavljati glas biznisa i skepsu koju ovi krugovi imaju prema radikalnijim ekološkim merama. Kao takvi, izvesno će biti kontrateža zelenima. Njihova skepsa prema državnoj intervenciji u privredi i porezima, samim tim i ublažuje nivo željene ekološke intervencije. Liberali svoje poverenje više umseravaju na tehnološke inovacije kao izlaz iz zagađenja, ali i legalizaciju hemijske reciklaže. Dok su aktuelne vladajuće stranke ne mnogo ambiciozne, liberali se mogu definisati kao umereni skeptici.

U poređenju sa navedenim partijama, Zeleni su nekoliko koraka ispred. Njihova važnost za sastavljanje vladajuće većine daće im dosta prostora da u delo sprovedu neke programske crte.

Zelena partija i ambicije

Kada je izabrana za zelenu kancelarsku kandidatkinju, Analena Berbok je podigla svoju stranku na prvo mesto u anketama. Zeleni, koji su već predstavljali potentnu snagu u ovoj državi, prestigli su vladajuće demohrišćane u martu i aprilu. Takav razvoj događaja predstavljao je istorijsku šansu da Nemačka napravi odlučniji i konkretniji zaokret u smeru ekoloških reformi. Zelena kanclearka bi bio ne samo politički presedan, nego i presedan koji se tiče javne politike prema zaštiti životne sredine.

Ipak, optužbe za plagijat i napadi medija na Analenu Berbok, smanjili su rejting ove stranke za više procenata. Trenutno se nalazi na trećem mestu i u ovom momentu teško deluje da će partija zaraditi kancelarsko mesto nakon izbora. Ova pozicija naravno ne podrazumeva da uticaj Zelenih ne bi mogao da bude ključan, jer u ovom momentu će stranka gotovo sigurno biti deo vlasti. Odnos snaga u anketama teško proizvodi matematički moguću i vrednosno koherentnu vladajuću većinu u kojoj nema Zelene partije. Bilo da na vlasti bude nešto desnija koalicija (demohrišćani-liberali-zeleni) ili nešto levlja (socijaldemokrate-liberali zeleni/socijaldemokrate-levičari-zeleni), ova ekološka partija će imati važno mesto.

Analena Berbok

U dve koalicione vlade sa socijaldemokratom Gerhardom Šrederom (od 1998. do 2005), uspešno su uticali na sprovođenje ekološke agende. Njihova istorijska borba protiv nuklearnih elektrana je dala rezultate i one će uskoro otići u prošlost. Danas, kada je pitanje životne sredine i klimatskih promena dosta prihvatljivije u javnosti, taj efekat bi mogao biti značajno veći. 

Međutim, postavlja se pitanje šta tačno biračima ova stranka obećava i koliko je to realno?

S obzirom da teži da postigne što bolji rezultat i ne bude percipirana kao grupa radiklanih političara, stranka je ublažila svoj program. Uprkos tom razvodnjavanju, ona je veliki broj koraka ispred svih ostalih učesnika izbora. Za početak, zeleni obećavaju da će emisije do 2030. smanjiti za 70%, da će ugalj biti izbačen iz upotrebe do 2030. i da će se već 2035. koristiti samo obnovljivi izvori energije. Uz to, obećavaju još 1,5 miliona solarnih krovova u jednom mandatu vlade, višu cenu za emitovanje ugljendioksida i zabranu izvoza otpada koji ne može da se reciklira.

Da li će stranka kao deo vlasti moći da ispuni ova obećanja? Sva navedena izvesno ne. To je naročito teško ako u vlasti bude sa desnim koaliconim partnerima, oličenim u demohrišćanima i liberalima. Obe stranke su manje ili više probiznis i pokušaće da ispregovaraju što postepeniju ekološku transformaciju. U slučaju da stožer koalicije budu socijaldemokrate (trenutno izvesniji slučaj), zeleni će moći da proguraju više delova svog programa.

Bez obzira na intenzitet sprovođenja ekološkog programa nakon izbora i rezultat ove partije, jedan zaključak se već sada može doneti. Zeleni su odneli moralnu političku pobedu. Danas se bitka više ne vodi na terenu “da li je potrebno vršiti ekološku transformaciju ili ne?”, već je debata o tome kako bi trebalo da izgleda transformacija i koliko bi trebalo da bude brza. San svake političke grupacije je da njihova ideologija postane javni konsenzus i iz tog ugla zeleni su uspešno skrenuli smer budućnosti ka svojim vrednostima.

Ekološka agenda i realnost

Koliko god politička klima u Nemačkoj bila pogodna za debatu o klimi planete Zemlje, potrebno je imati nekoliko rezervi. Mejnstrim partije se mogu, koliko god žele, slagati oko potrebe za ekološkom tranformacijom, ali to ne podrazumeva da će se realnost menjati u odnosu na njihove programske tačke. Pitanje zaštite životne sredine je u ovoj državi lako za debatovanje, ali nešto teže za konkretno, naročito brzo, rešavanje.

Prvi problem, koji je teško izbeći u analizi, je spomenuto zatvaranje nuklearnih elektrana. Koliko god bilo politički popularno i javno podržano, predstavlja veliko opterećenje za ekološku transformaciju. Zbog (dobrim delom iracionalnog) straha od ovog energetskog izvora, nuklearna energija je skoro poptpuno izbačena iz upotrebe. Ta velika energetska rupa je popunjena ugljem i prirodnim gasom, čime je država učinjena zavisnom od Rusije i uvoza ovog energenta. 

ekologika.rs

Continue Reading
Click to comment

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

SLOBODNA VOJVODINA

Zašto režim podmeće priču o otcepljenju Vojvodine

Posustala vlast recikliranjem vojvođanskog pitanja, na kome se uspinjao i Milošević, i navodne opasnosti od odvajanja Vojvodine, koje nije ni realno ni moguće, skreće pažnju sa pobune za koju nema rešenje

Published

on

By

Tri meseca nakon novosadske tragedije, kada je korupcijom ubijeno 15 ljudi i osakaćeno dvoje nakon pada nadstrešnice železničke stanice, u javnom govoru se povampirila lažna pretnja otcepljenja Vojvodine od Srbije, koju plasiraju predstavnici vlasti, a nemilice prenose mediji bliski Srpskoj naprednoj stranci. Takođe, tokom jednog od novosadskih protesta, na Varadinskom mostu je razvijen transparent „Vojvodina Republika“, a po rečima reportera agencije Beta, učinili su to aktivisti Srpske napredne stranke, pod budnim okom komunalne policije, njihovih čuvara.

1678622089 Beslin 6215 b
Milivoj Bešlin Foto: FoNet/Milica Vučković

„Nepostojeće pitanje vojvođanskog separatizma poteže isključivo režim predsednika Aleksandra Vučića, jer time dobija nekoliko stvari: skreće pažnju sa pitanja korupcije koja ubija i za koju predstavnici režima nemaju odgovor; seje podele među studentima i građanima i izazivaju sumnju u ‘stvarne’ namere protesta; izaziva omraze i podele u Srbiji na relaciji novosadski i beogradski studenti i, najzad, time sebe pokušavaju da još jednom predstave kao čuvara državne celovitosti, iako znamo da svuda tamo gde su Šešelj-Vučić radikali branili srpstvo, Srba više nema. Uostalom, što Vučić više ne priča o Kosovu? Zbog toga što je Vučić do kraja razmontirao sve institucije i delove institucija Srbije na severu Kosova, nakon čega su njegovi kriminalci otuda, uglavnom, prešli u Vojvodinu, koju će on sad da `brani`. Od koga to? Njenih građana koji se bore protiv korupcije koja ih ubija?!”, kaže za Radar istoričar Milivoj Bešlin reagujući na ponovnu režimsku podmetačinu u vezi sa vojvođanskom secesijom, u situaciji kada se studentski i građanski protesti šire Srbijom kao požar.

Podmetanje secesije

Ovo nije prvi put da se nezadovoljnim studentima i građanima, koji masovno protestuju širom Srbije zahtevajući da se pronađu i kazne odgovorni za pad nadstrešnice, podmeće nepostojeća pretnja gubitka Vojvodine, a predsednik Nezavisnog udruženja novinara Srbije Željko Bodrožić, u izjavi za Radar, podvlači reči profesora Bešlina govoreći o uzrocima novog podizanja tenzija.

„Pitanje navodne vojvođanske secesije poteže raspadajući Vučićev režim, i očigledno je da ne uspeva, već otrcanom propagandom želi da skrene pažnju javnosti i okrene većinsko raspoloženje građana, kao što su proteklih dana i nedelja i druge propagandne podmetačine propadale već u začetku. Posrnuli režim vadi iz fundusa sve raspoloživo i poput poludelog mitraljesca puca mahnito i u prazno. Jedno od oprobanih strašila je i vojvođansko pitanje, ali i ono je postalo neupotrebljivo, jer o tome niko ne priča i to zaista nije tema. Navijam da pitanje autonomije i decentralizacije budu teme, ali sada je na dnevnom redu goli opstanak društva i borba za spas od kriminalizovane i bahate vlasti. Možda će u narednim danima Vučićevi propagandisti pojačati kampanju po tom pitanju i organizovati debate sa svojim uslužnim autonomašima, ali uveren sam da se spin neće primiti, jer ne priča se ni o autonomiji Vojvodine, a kamoli o secesiji.“

Secesija nije realna mogućnost, niti tema, ali režim stalnim nacišovinističkim kampanjama protiv navodnog otcepljenja jača stepen nacionalizma u Vojvodini, drži društvo u stalnom strahu kako se ne bi bunilo protiv naprednjačkog kriminala

Milivoj Bešlin

Bešlin upozorava da je takav narativ još jedna himera koju su izmislili da bi sejali mržnju, podele, omraze, širili kolektivnu paranoju i strah. On kaže da je nekada ta mržnja usmerena na, kako to Vučić zove „kolektivni Zapad“, sintagmu koju nije sam smislio nego je preuzeo iz bogate propagandne aparature režima u Kremlju, a nekada je prema susedima, pa se u tu svrhu svaki kritički glas proglašava za nekakav „ustašluk“. Istoričar je uveren da pokušavaju da mržnjom natope Vojvodinu ne bi li unutar nje došlo do sukoba i nepoverenja među ljudima, ali im to neće uspeti, jer je društvo i u Vojvodini i u ostatku Srbije jasno razlučilo da je trenutno jedina tema mafijaška vlast, njihova korupcija i krađa koje ubijaju ljude.

Posebno je zanimljiva opaska Željka Bodrožića da je famozna autonomija Vojvodine uveliko obesmišljena zajedničkim poduhvatom srpskih i mađarskih „nacoša“ s jedne strane, i autonomaša s druge.

„Preciznije rečeno, političkog krila autonomaškog pokreta, koje je prodalo ideju za nešto privilegija i postalo saučesnik nacionalističkog kartela u zatiranju normalnog društva. Zarad zadržavanja privilegija su u dobroj meri kompromitovali ideju autonomije, odnosno samouprave, i biće potrebno neko vreme da se ponovo politički artikulišu glasovi vojvođanskih autonomaša, koji su veoma ukorenjeni u vojvođanskom društvu. Ima ih i levih i desnih, i nisu nikakvi separatisti, ali vole da ’kickaju’ po tom pitanju, jer nisu ćutali u prošlosti Beču i Pešti, pa što bi danas svom Beogradu“, kaže predsednik NUNS-a.

1681322023 1681321661687
Željko Bodrožić Foto: Vesna Lalić/Nova.rs

Što se realnosti vojvođanske secesije tiče, naši sagovornici ukazuju da ona ne postoji u medijima, javnom prostoru i u smislu političke reprezentativnosti. Bešlin zapaža da, ako i postoji u glavama nekih ljudi, tome je najviše doprineo režim koji je upravo u Novom Sadu i Vojvodini koncentrisao najviše svojih kriminalaca, u kojima su korupcija, teror, zloupotrebe i kriminal imali teži oblik nego u Beogradu, jer su se beogradske reakcije donekle i plašili, dok su u Vojvodini verovali da sve može da prođe.

„I moglo je, ali po onoj narodnoj – možeš šta hoćeš, ali ne možeš dokle hoćeš. Naravno da secesija nije nikakva realna mogućnost, niti politička tema, ali režim stalnim nacišovinističkim kampanjama protiv navodnog secesionizma, jača stepen nacionalizma u Vojvodini, drži vojvođansko društvo u stalnom strahu kako se ne bi bunilo protiv naprednjačkog kriminala i vrši pripreme za totalno ukidanje autonomnog statusa kao nekakvog predvorja separatizma. Uostalom, pogledajte sa koliko ljubavi, topline i empatije su bezmalo svi građani Vojvodine dočekali ovih dana studente i građane iz Beograda i drugih gradova. Zar to nije najbolji primer da se u našem društvu rodila jedna nova solidarnost i novo društveno povezivanje, naravno i empatija, i to je ono što veoma plaši kriminalni režim“, kazuje Bešlin.

„Nekima će zvučati paradoksalno, ali autonomaši su i svojevrsni garant ostanka Vojvodine u Srbiji, za razliku od ovih modernih nedićevaca i hortijevaca koji se veoma dobro razumeju i već su na neki način podelili pokrajinu na ’okupacione zone’, i koji će, verujem, uskoro biti zaustavljeni u svom zločinačkom poduhvatu“, ističe Bodrožić.

Držanje u pokornosti

Čitaoci koji se dobro sećaju devedesetih godina prošlog veka, znaju da su Novi Sad i Vojvodina zaista bili poligon za nacionalnu markaciju i uterivanja straha, više nego u ostatku Srbije. Novinari odlično pamte da su list Dnevnik i Radio-televizija Novi Sad, današnja Radio-televizija Vojvodine, tokom vladavine Slobodana Miloševića bili temeljno devastirani i da se o tom periodu i danas govori kao o „seči knezova vojvođanskog i novosadskog novinarstva“. Međutim, ono što „prečanskim“ očevicima budi posebno gorak ukus u ustima je činjenica da beogradski vodeći mediji tog vremena, RTB i listovi PolitikaPolitika ekspres i Večernje novosti, nisu ni blizu satirani i upodobljavani kao vojvođanski mediji, a čistke nepodobnih su bile manjeg obima.

Posrnuli režim vadi iz fundusa sve raspoloživo i poput poludelog mitraljesca puca mahnito u prazno. Jedno od oprobanih strašila je i vojvođansko pitanje, ali i ono je postalo neupotrebljivo, jer o tome niko ne priča

Željko Bodrožić

„Sumnje u Vojvodinu i njenu ’lojalnost’ državi Srbiji uvek su igrale ulogu držanja u pokornosti. Stalno je trebalo vršiti nasilni grajhšaltung u Vojvodini, stalno je postojala potreba nacional-šovinista da je izjednače sa ostatkom Srbije, jer je vladajuća nacionalistička ideologija po svojoj suštini organska, totalitarna i antidemokratska i ne trpi bilo kakve različitosti i ubija svaku društvenu ili kulturnu pluralnost. Kroz sejanje sumnji, paranoje i lažne optužbe za separatizam, trebalo je ukinuti svaku istorijsku, kulturnu i društvenu specifičnost najevropskijeg dela Srbije“, osvežava nam sećanje Milivoj Bešlin, sa kojim dalje razgovaramo o tome kako je uopšte moguće da iko poveruje da u Vojvodini postoji jak separatistički pokret, kada su ljudi tog mišljenja odavno na statističkoj margini?

Novi Sad protest VI 05 Milica Vuckovic b
Voditelji satirične emisije „Mentalno razgibavanje“ izveli su program za učesnike protesta u nedeljno jutro, drugog dana protesta i 24-časovne blokade Mosta slobode u Novom Sadu Foto:FoNet/Milica Vučković

„Slabije informisani ili ljudi skloni teorijama zavere skloni su da misle da postoji neki plan o razbijanju Srbije, jer je to nešto što je režim SPS i radikala širio i 1990-ih i to rade i danas. Takođe, multinacionalna struktura je izazivala nepoverenje kod nacional-šovinista. Danas to nije slučaj, jer se nacionalna pluralnost Vojvodine značajno umanjila, zbog iseljavanja, a uz to, posle Srba najveća nacionalna zajednica u Vojvodini (mađarska, prim. aut) većinski, zbog političke konstelacije i regionalne koruptivne dinamike, stoji lojalno uz Vučića i njegov režim. Zbog toga režim sada prebacuje ’sumnje’ i nepostojeće separatističke tendencije na opoziciono orijentisane građane i političke strukture.“

Paralele sa Kosovom

Istovremeno, slabije obrazovani građani skloni su da prave lažnu paralelu između Vojvodine i Kosova i lako zapadaju u paniku kada ih tabloidni mediji neprestano zasipaju lažnim pretnjama. Naši sagovornici podsećaju da su se politički ciljevi, istorijska geneza, nacionalna i demografska struktura, kulturno-istorijski razvoj i mnoge druge stvari na Kosovu i u Vojvodini drastično razlikovali tokom istorije. Zbog toga se nikada nisu mogle povlačiti utemeljene paralele između Kosova i Vojvodine po svim ključnim pitanjima, međutim, šta bi se dogodilo kada bi se građani Vojvodine zaista u velikoj većini opredelili za otcepljenje, da li za tako nešto uopšte postoji pravni mehanizam? 

„Ne postoji pravni mehanizam za bilo kakvu secesiju bilo kog dela Republike Srbije. Ni u vreme Jugoslavije, kada je Vojvodina 1945. konstituisana kao autonomna pokrajina, nije bilo mogućnosti za osamostaljenje. Naime, pravo na samoopredeljenje imali su narodi, zbog toga su jugoslovenske republike, kao nacionalne države svojih naroda, mogle da proglase samostalnost, ali pokrajine nisu bile definisane kao federalne države i nisu bile definisane kao nacionalne države. Vojvodina nema ’svoju’ naciju, većinsko stanovništvo i tada i danas je srpsko i logika jugoslovenskih ustava je bila da ona iscrpljuje svoja prava i interese kao autonomija u okviru Srbije, uz garancije federacije“, objašnjava Bešlin.  

1738437955430
Novi Sad akcija Tri meseca – tri mosta Foto: Filip Krainčanić/Nova.rs

Umesto zaključka, pomenimo da u Novom Sadu i Vojvodini živi znatan broj građana koji zahtevaju da Pokrajina povrati autonomiju, koja bi makar zaličila na onu iz Ustava 1974. U ogromnom broju slučajeva razlozi su ekonomske i kulturne prirode, međutim oni dublje upućeni u problematiku svesni su da istinska autonomija Vojvodine mora počivati na političkom temelju. Uprošćeno govoreći, Vojvođani koji samo žele da imaju svoj budžet i kulturno-demografsku politiku, a nisu spremni da glasaju za to da Vojvodina dobije zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, ostaće večito kratkih rukava budući da je to osnovna pretpostavka njihovih krajnjih ambicija. Problem je, naravno, to što će kleronacionalno osvešćeni političari u tom slučaju minirati celu ideju, smatrajući da su tri grane vlasti obeležja suverenih država, a ne pokrajina, iako postoje evropski primeri koji potvrđuju suprotno. No, Bodrožić je umereni optimista po tom pitanju i veruje da se do ozbiljne decentralizacije Srbije, ne samo Vojvodine, ipak može doći:

„Promene koje zahtevaju stotine hiljada ljudi na ulicama podrazumevaju bolje i funkcionalnije društvo, humanije i poštenije, a s tim podruku ide decentralizacija i široke nadležnosti pokrajina i gradova. I to će se neminovno desiti ako ovo društvo krene boljim putem.

izvor: https://radar.nova.rs/politika/otcepljenje-vojvodina-rezimski-spin/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Pogledajte kako izgleda voda u zrenjaninskoj bolnici: „Ovo ‘čudo’ izlazi iz slavine čak i u porodilištu gde se kupaju bebe“

U Opštoj bolnici u Zrenjaninu pacijenti i zaposleni su tokom poslednja dva dana prinuđeni da peru ruke, medicinske instrumente, ali i elemente u porodilištu, vodom koja je crna kao blato. Kako za Nova.rs kažu, boja i kvalitet vode u ovom gradu, nažalost, odavno nije vest, ali se nikada do sada nije desilo da sa bolničkih slavina curi crna voda.

Published

on

By

Građani Zrenjanina su dodatno zabrinuti jer je poznato da je u ovom gradu značajno povećan broj obolelih od raka kože, pa vodi sa česme ne smeju da priđu.

„Koža je najveći organ, a mi se tuširamo ovom vodom i oštećujemo organizam iz dana u dan, jer ne možemo stvarno da kupujemo vodu u prodavnici za tuširanje svakoga dana. Svakako je kupujemo za piće i kuvanje hrane. Dakle svakoga dana pijemo kupovnu vodu iz plastičnih ambalaža, što je takođe loše po zdravlje, zbog hemijskih elemenata koje plastika ispušta“, kaže za Nova.rs Miloš Savić, koji radi kao transfuzista u Zrenjaninskoj bolnici.

Naime, prema poslednjim medicinskim izveštajima, u ovom gradu sve je više dece obolele od spinalne mišićne atrofije, a među odraslim građanima, osim raka kože, povećan je i broj obolelih od kancera bešike.

“Kako je na drugim mestima, kad je u bolnici voda kao iz horor filma. Sinoć sam bio dežuran, pustio sam vodu sa česme kada sam hteo da operem ruke, odvrnuo slavinu i potkelo je ovo čudo. Bukvalno je izgledalo kao da šiklja blato. Čim se negde desi kvar, voda postaje skoro crna. I dalje je takva, još nema popravki“, kaže Miloš, koji je slikao „monstruma“ iz slavine i podelio ga sa pratiocima na svom Fejsbuk profilu.

Ovu „močvarnu“ vodu koriste zaposleni u bolnici, ali i pacijenti.

„Takva je voda i u porodilištu, gde kupaju bebe. Ljudi ne mogu da se umiju, istuširaju, jezivo je kako to izgleda. Za osnovnu higijenu moramo da kupujemo vodu, kao da živimo u srednjem veku”, naglašava naš sagovornik.

U ovom gradu, prema poslednjim statistikama, građani dnevno potroše čak 20.000 evra na vodu u plastičnoj ambalaži, što je za poslednjih 12 godina oko 80 miliona evra, dok jedna fabrika vode košta oko 35 miliona.

Podsetimo, Zrenjaninci već 20 godina žive bez pijaće vode, koju pritom uredno plaćaju. Zbog prekomerne količine arsena u vodi iz gradskog vodovoda inspekcija je svojevremeno zabranila njenu upotrebu, a skoro dve decenije kasnije, i šest promena gradskh vlasti, ovaj problem još niko nije uspeo da reši.

Jedan od neuspelih pokušaja rešavanja problema bila je i izgradnja sporne Fabrike vode koja nikada nije uspela da proizvede ni polovinu potrebne količine vode za ovaj grad, a od 2020. godine je i van funkcije nakon eksplozije u kojoj su dva radnika i povređena. U međuvremenu i nakon više pokušaja, Fabrika vode je pre četiri godine prodata firmi “Pannonian water” u vlasništvu arapske firme „Emserb Water FZE“ iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.

izvor: https://nova.rs/vesti/drustvo/u-zrenjaninskoj-bolnici-sa-slavine-tece-crna-voda/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

APV: Kad će spomenik Vasi Stajiću biti vraćen na mesto i zašto to već nije učinjeno?

Opoziciona Akcija progresivne Vojvodine (APV) zatražio je informaciju od Zavoda za zaštitu spomenika kulture Grada Novog Sada kad će spomenik Vasi Stajiću biti vraćen na mesto i zašto to već nije učinjeno

Published

on

By

Spomenik se nalazio između Skupštine Autonomne Pokrajine Vojvodine i Skupštine Grada Novog Sada.

Sklonjen je zbog radova na podzemnoj garaži kod Banovine.

APV ističe da je pomenuta garaža „nezakonito izgrađena bez neophodne dokumentacije“, te da je prilikom radova oštećena i zgrada Skupštine AP Vojvodine, koja je spomenik kulture, i da Zavod nije sprečio radove iako je to njegova zakonska obaveza.

„Garaža je otvorena pre nekoliko meseci, parter je uređen, ali spomenik nije vraćen. Ovo je još jedan dokaz da ne postoji granica nestručnosti, bahatosti i gluposti vladajućeg režima“, zaključuje se u saopštenju.

(Autonomija, arhivska fotografija)

izvor: https://autonomija.info/apv-kad-ce-spomenik-vasi-stajicu-biti-vracen-na-mesto-i-zasto-to-vec-nije-ucinjeno/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Poljoprivrednici Srbije: Kasne subvencije, povraćaj akcize na gorivo i uredba o korišćenju zemljišta

Poljoprivrednici u Srbiji nezadovoljni su realizacijom sporazuma sa Ministarstvom poljoprivrede, potpisanim u oktobru 2024. godine, o isplati subvencija za seme i kažu da sve kasni

Published

on

By

Po obećanju Ministarstva poljoprivrede, trebalo je da subvencije budu isplaćene do kraja prošle godine, a kasni i povraćaj akcize na gorivo, nije stupio na snagu pravilnik o semenu i mena kredita sa subvencionisanom kamatom.

Poljoprivrednica Biljana Dulić iz Đurđina kod Subotice rekla je za Betu da još nije dobila subvencije za 2024. godinu za obrađenih 30 hektara zemlje.

Država mi duguje za osnovnu subvenciju od 18.000 dinara po hektaru i podsticaj za seme u iznosu od 10.000 dinara, ukupno oko 900.000 dinara za 2024. godinu. Četiri meseca u e-agraru piše da se ‘predmet obrađuje’ “, rekla je Dulić.

Dodala je da je “refakciju” – povraćaj poreza na gorivo dobila mesec dana posle kupovine iako je dogovor bio da se 50 dinara za litar kupljenog dizela vrati u roku od dve nedelje.

Poljoprivrednik Milan Milošević iz sela Ćirikovac kod Požarevca je rekao da su stigla rešenja o isplati podsticaja za seme od 10.000 dinara po hektaru, ali da oko 15 odsto poljoprivrednika tog uduženja još nije dobilo novac.

Još veći problem je što Ministarstvo poljoprivrede nije na vreme pripremilo pravilnik o faktičkom korišćenju zemljišta, kazao je on.

Milošević smatra da nije opravdanje to što u Skupštini čeka Predlog zakona o dopuni Zakona o poljoprivredi i ruralnom razvoju da bi se napravio taj pravilnik, već sve to nije pripremljeno na vreme da bi se na početku ove godine zemljište uvelo u e-agrar i dobile zbog subvencije.

Dodao je da na području Stiga poljoprivrednici koji obrađuju zemlju uzetu u zakup, imaju ogroman problem jer ne mogu da je registruju u e-agraru, a takve zemlje je oko 60-70 odsto od ukupno obrađene.

Predsednik Skupštine Udruženja poljoprivrednika Subotice Miroslav Matković je rekao da Ministarstvo obećava da će “u narednom periodu” poljoprivrednici moći da podnose zahteve za kredite sa subvencionisanim kamatama od oko dva odsto godišnje.

Prema rečima predsednika Inicijative za opstanak poljoprivrednka Srbije Gorana Filipovića, još nije objavljen ni pravilnik o podsticaju za seme u ovoj godini.

Po sporazumu je država obećala da isplati do 17.000 dinara za seme po hektaru, ali ne znamo koliko će kilograma priznati i da li ćemo morati da sami finansiramo ostatak semena jer gustina useva zavisi od sorte. Za soju je, na primer potrebno od 80 do 110 kilograma po hektaru, semena ima malo u ponudi i najavljuje se da će koštati 250 dinara, što znači da za subvenciju nećemo moći da kupimo potrebnu količinu“, rekao je Filipović.

On je naveo da poljoprivredni proizvođači još nisu dobili ni subvenciju od 40 odsto na osnovu osiguranja. iako se to isplaćivalo najkasnije do 25. decembra tekuće godine.

Poljoprivrednici snose posedice i tuđih grešaka u savetodavnim službama, pa Ivan Milutinović za prošlu godinu nije dobio subvencije za 23 hektara obrađene zemlje zbog propusta službenice, a kada je to utvrđeno i zahtev ponovo prosleđen, rečeno mu je da je – zakasnio.

Međum, Milutinović je dobio povraćaj akcize i na tu zemlju kao da je ostvario subvencije.

izvor: https://www.021.rs/story/Info/Biznis-i-ekonomija/400687/Poljoprivrednici-Srbije-Kasne-subvencije-povracaj-akcize-na-gorivo-i-uredba-o-koriscenju-zemljista.html

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Bešlin: Najveća politička kriza od 5. oktobra i najvažniji politički stav moderne istorije – nebitan si

Istoričar Milivoj Bešlin iz Instituta za filozofiju i društvenu teoriju ocenio je u Iza vesti da se Srbija nalazi u najvećoj političkoj krizi u poslednjih 20 godina od 5. oktobra i da svedočimo najvećoj društvenoj pobuni naroda u modernoj srpskoj istoriji

Published

on

By

Govoreći o pozivu predsednika Srbije Aleksanda Vučića Rektorskom kolegijumu Univerziteta u Beogradu na sastanak, ističe da mu je čudno zbog čega je poziv upućen samo jednom univezitetu, ako znamo da je protest počeo na novosadskom Univerzitetu, gradu u kom se tragedija i desila. Zatim, kako navodi, izostavljeni su i univeziteti u Nišu i Kragujevcu.

„Dakle, mi imamo četiri univerziteta, on je uputio poziv samo beogradskom. Ideja je da podeli univerzitete, da podeli akademsku zajednicu, da izazove surevnjivost među njima i da na takav način, u stvari, ponovno nastavi da vlada. Mi ne smemo da zaboravimo jednu činjenicu, da otkako je došao na vlast, Aleksandar Vučić zapravo polarizuje i deli ovo društvo. Dakle, on je nas otrovao mržnjom u našem društvu deleći nas i ne bi li na taj način uspostavljao svoju autoritarnu vlast“, objašnjava.

Ovim pozivom, smatra on, predsednik je pokušao i da podeli profesore, akademsku zajednicu i studente.

Kako navodi, s obzirom na to da su studenti pozvali na proteste, a ne rektorski kolegijum, predsednik šalje poruku da su studenti „nebitni“ i da želi da razgovara sa rektorom i njegovim saradnicima.

„To je krajnje nefer. Manipulativni je poziv i on je zapravo na neki način upravo suprotan onome što je želeo da kaže, da izražava državno jedinstvo. Ovaj poziv je poziv na sukobe i pokušaje da se podele i zavade studenti i profesori“, ističe.

Bešlin podseća i da je predsednik ponovo prekršio Ustav.

„On obećava da će zahtevi biti ispunjeni, da će institucije, kako je rekao, 24 sata dnevno da rade na tome. Prvo, to nije njegova nadležnost. Institucije ne treba da rade 24 sata, nego svojih 8 sati dnevno, ali pustite ih da rade. To je ona poruka i najvažnija politička rečenica koju su studenti formulisali – najvažniji politički stav u Srbiji u poslednjih 30 godina naše moderne istorije nebitan si, nisi nadležan, moraju institucije da funkcionišu. U pravnoj državi institucije su autonomne, predsednik mora da nauči da se sveže na ustavna ograničenja. On je ovim pozivom ponovo prekršio svoja ustavna ograničenja“, objašnjava.

Promena jezika prema studentima

Bešlin smatra da je predsednik promenio jezik prema studentima upravo zbog toga što je delegitimizovan i u velikom političkom problemu.

Srbija se podigla. Ovo je jedna pobuna koja dolazi odozdo, jedna fascinantna emancipacija srpskog društva koju gledamo, koja nije politička pobuna jer još nemamo političku artikulaciju, ali jeste najšira društvena pobuna u modernoj srpskoj istoriji. Ovo je jedan istorijski presedan, nešto što mi do sada nismo videli. Više gotovo da nema ne grada, nego varoši, sela u kojima se ne održavaju masovni protesti“, naglašava.

Ističe i da je to dovelo do delegitimisanja jedne autoritarne vlast i onoga koji je reprezentovao tu vlast, odnosno koju je za sebe prigrabio, na neki način uzurpirao vlast svih drugih institucija.

„On je u ovom trenutku uplašen, zbog toga traži dijalog. Donedavno, on je bio inspirator napada i gaženja studentata i mladih ljudi automobilima“, ocenjuje.

Izlazna strategija – neutralna prelazna vlada

Bešlin navodi i da vlast loše menadžeriše krizom.

„Nekada u toku istog dana imate pozive na nasilje, pa na dijalog. To govori o rasulu u kom se nalazimo“, objašnjava.

Kaže i da bi izlazna strategija iz ove situacije bila prelazna, neutralna, ekspertska vlada i da je takvo iskustvo već viđeno u Evropi kada se dese duboke i temljne političke krize.

„Ovo je najveća politička kriza u Srbiji u poslednjih 20 godina od 5. oktobra. Ovo je najveća društvena pobuna naroda odozdo u modernoj srpskoj istoriji“, zaključuje.

(N1, foto: Autonomija)

izvor: https://autonomija.info/beslin-najveca-politicka-kriza-od-5-oktobra-i-najvazniji-politicki-stav-moderne-istorije-nebitan-si/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Marton ( LSV ): Bravo za advokate!

Liga socijaldemokrata Vojvodine – VOJVOĐANI podržava tridesetodnevnu obustavu rada, koju je juče proglasila Advokatska komora Srbije.

Published

on

By


Advokatska podrška zahtevima studenata, kao i zahtev za prestanak urušavanja vladavine prava, poziv je i ostatku našeg društva, da snažno stane uz studente i podrži njihovu borbu.

Aleksandar Marton
portparol LSV Vojvođani

Continue Reading

Trending