Arhitekta izborne pobede nad Slobodanom Miloševićem, 2000. godine i jedan od osnivača DOS-a, Zoran Đinđić, svojevremeno je opisao kako je tekla organizacija unutar opozicije, opisujući s kakvim su se izazovima suočavali njeni lideri tokom izborne godine. Kako je izgledala Đinđićeva strategija, uoči izbora 2000. godine, objavljena je o poslednjem izdanju nedeljnika NIN-a.
Iako je delovalo da je opozicija u bezizlaznoj poziciji, da je razjedinjena i bez strategije kako da dođe do pobede, naročito nakon upada policije na Studio B u maju 2000 .godine, Đinđić je imao imao ideju na koji bi način stranke nasuprot vlastima trebalo da deluju. Đinđićeva strategija ispostavila se uspešnom, imajući u vidu da su ujedinjena, Demokratska opozicija Srbije i njen predsednički kandidat Vojislav Koštunica, izvojevali pobedu 24. septembra na izborima, koja je potvrđena Petog oktobra.
Strategija Zorana Đinđića, pred izbore 2000. godine, objavljena je o poslednjem izdanju nedeljnika NIN.
„Prvi korak u mojoj strategiji nove opozicije bilo je postaviti kamen stabilizator. Sledeći je bio razraditi ideju ujedinjenja. Kao melem na ranu razjedinjavanja trebalo je staviti to novo iskustvo da i mali i veliki i levi i desni i ovi i oni mogu da se udruže, ne toliko kao dokaz da su se najbolji udružili, nego kao kontrast rastućoj agresivnosti i negativnim porukama, koje su išle na podele, na podele između nas i sveta, podele unutar nas, pa, opet, podele podeljenih. Kao kontrast tome, imali bismo udruživanje, što šarenije i što nelogičnije to bolje. Treća tačka, u toj strategiji, bila je odluka da se ne vodi negativna nego pozitivna kampanja i da govorimo o tome šta će biti sutra. Dakle, ne ko je kriv za Krajinu, Kosovo, ne gde su naši grobovi, ne zašto smo sve izgubili, nego šta sve možemo da dobijemo ako promenimo ovu vlast…
Mogućnost da idemo u izbornu kampanju otvorila je prostor za razradu nove taktike. Još 10. januara ove godine, kada se prvi put okupila demokratska opozicija, kao prioritet smo postavili proveru biračkih spiskova. A provera biračkih spiskova bilo je samo drugo ime za terensku kampanju, od vrata od vrata. Navodno proveravamo biračke spiskove, a u stvari animiramo ljude za promene i podbunjujemo ih. Druga važna poluga bila je priprema kontrole izbora, što je praktično značilo učvršćivanje organizacije. Ona, naravno, može da bude i za kontrolu izbora, ali može da bude i za nešto drugo. Kada imaš 20.000 ljudi na vezi, kad im znaš imena, kad si ih proverio, trenirao, onda oni mogu da budu i 20.000 ljudi za demonstracije, za blokade i za sve drugo…
I kad je došlo do upada u “Studio B” i kad se opozicija nije snašla, bio je to istovremeno i poraz te klasične demagoške politike… Ona je značila: preti, pričaj, obećavaj i čekaj incident koji nije pripremljen i nije deo strategije, nego slučajni događaj i onda probaj da preko tog incidenta nešto uradiš. Problem je što se nikad nije znalo da li će taj incident da ide tebi u prilog ili protiv tebe. Znači prva taktika je bila: nećeš ti ništa da uradiš nego će nešto da se desi pa ćeš ti to da iskoristiš. Druga taktika, za koju sam se zalagao, bila je: doziraj neraspoloženje ljudi, upravljaj njime i onda oceni u kom trenutku se stvari zaoštravaju i imaj spremne mehanizme da se to i završi na ozbiljan način, preuzimanjem vlasti, a ne samo talasanjem, pričama o ustanku, mitinzima, koji se, na kraju, razvodne…
Maj 2000. godine i događaji oko Studija B bili su presudni za sudbinu opozicije. Mi smo u toku ta dva – tri dana, kroz sastanke predstavnika svih stranaka, promenili pravac kretanja opozicije.
Prva velika odluka je bila: Miloševića ne možemo da pobedimo revolucijom. To je pokazao upad u “Studio B”, koji je bio pravi incident i pravi izazov za revoluciju. Ako smo bili raspoloženi za revoluciju trebalo je to da iskoristimo. To se nije dogodilo, znači s revolucijom nema šanse. Šta nam je ostalo? Izbori. Izlazimo na izbore pod svim uslovima. Znači, ne izlazimo na izbore da bismo dobili i da bi on to priznao, utoliko nam je svejedno kakvi su zakoni, nego idemo na izbore da bi narod animirali da glasa za nas, sa idejom da će Milošević na dan izbora da pokrade glasove ali da će narod da zna da je on to pokrao i da će na to oštro da reaguje. To je, uveren sam, bila najrevolucionarnija odluka…
Stav je bio da DOS traži izborne uslove koji odgovaraju određenim standardima, traži izbore na svim nivoima, ali će izaći na sve izbore koji budu raspisani i pod uslovima kakvi god da su. Tog trenutka, počinje ozbiljna priprema. I tek tada počinje prava ozbiljna politička strategija. Koja je zahtevala da se najpre u Srbiji postavi mreža. Nazvali smo je “Mreža milion”. Ona je imala opravdanje jer se radilo o izbornoj kampanji. Kad ideš i kucaš od vrata do vrata, onda to ne upada u oči kao nešto neobično jer je izborna kampanja. Mreža milion je bila veoma ozbiljna akcija. Bio je to precizan plan o tome u kom selu ili gradu nam trebaju članovi, simpatizeri. Utvrđivali smo aktivne i pasivne simpatizere i testirali raspoloženje ljudi. Tako smo i ustanovili da su ljudi spremni za radikalne promene.
Napravili smo mrežu kroz koju se, za tri, četiri meseca obavilo oko milion kontakata. Osnovni cilj terenske kampanje bio je da se uspostavi gusta mreža članstva i simpatizera, dovoljna da obezbedi 20 odsto sigurnih glasova.
Strategija je bila sledeća: U Beogradu smo formirali 20 ekipa. Izračunali smo da one sedmično mogu da obiđu ukupno 80 opština, što je 35 mesečno. Prioritet je činilo 30 gradova u kojima živi oko tri miliona birača. Svaka od ekipa je bila zadužena za jedan region u kome je provodila po nekoliko dana i tamo je, u svakoj opštini, uspostavila još po jednu ekipu koja je obilazila svakog člana, sa njim razgovarala i tražila od njega imena njegovih prijatelja, koji podržavaju naše ideje. Svi učesnici u terenskoj kampanji su pre odlaska na teren prošli kratku obuku kroz koju im se objašnjavao cilj kampanje i plan njenog sprovođenja. Na svakom biračkom mestu je svaki čovek bio zadužen da pronađe po nekoliko ljudi. Moja ideja je bila: Ako želimo da pobedimo u Srbiji, ti moraš da pobediš u svojoj zgradi ili u svojoj ulici.
Priredila Vesna Mališić iz knjige Zoran Đinđić, San o Srbiji. Kompletan tekst dostupan je u poslednjem izdanju nedeljnika NIN.
Kostreš: Vučić od Srbije pravi balkansku Belorusiju
Predsednik Lige socijaldemokrata Vojvodine – Vojvođani Bojan Kostreš osudio je privođenje predsednika Odbora za evropske integracije Skupštine Crne Gore i potpredsednika DPS-a, dr Ivana Vukovića od strane pripadnika BIA
“Takvim svojim postupkom režim Aleksandra Vučića je dodatno narušio odnose Srbije i Crne Gore i još jednom se potvrdio kao ključni faktor destabilizacije Zapadnog Balkana”, naveo je Kostreš u saopštenju.
On je ocenio i da je “protivzakonitim privođenjem” prof. Vukovića i njegovom deportacijom iz Srbije, odlazeći SNS režim pokazao “ogromnu paniku i spremnost na kriminalne i represivne mere” u cilju očuvanja vlasti.
“Pozivam Aleksandra Vučića da od Srbije ne pravi balkansku Belorusiju, jer mu nećemo dopustiti da bude srpski Lukašenko”, poručio je Kostreš.
Podsetio je da je Vuković kao profesor Fakulteta političkih nauka, tokom svog privatnog boravka u Beogradu, objavio na društvenim mrežama tri reči: uvek uz studente!
Predsednik Lige sodijaldemokrata Vojvodine – Vojvođani Bojan Kostreš poručio je večeras da iskazi velikog broja građana, kao i video zapisi potvrđuju da se dogodio “napad države na svoje građane nedozvoljenim oružjem”
On je ocenio da su pretnje Aleksandra Vučića da će svi koji pomenu napad “zvučnim topom” u Beogradu odgovarati, kao i “skandalozna” najava Višeg javnog tužilaštva, da će otvoriti slučaj na ovu temu, samo još jedno zastrašivanje građana i jasan primer zloupotrebe tužilaštva u političke svrhe.
“Da bi postojalo ovo krivično delo kojim prete i zastrašuju, prvo se mora utvrditi da informacije o upotrebi ‘zvučnog topa’ nisu istinite”, rekao je Kostreš.
Poručio je građanima da se ne plaše i da zajedno nastavimo borbu protiv “koruptivne hobotnice SNS-a”.
Evropsko javno tužilaštvo na čijem čelu je Laura Koveši, nakon ranijih upita Nova.rs, saopštilo je za naš portal da zbog velikog interesa javnosti potvrđuju da je u toku istraga o mogućim zloupotrebama EU fondova vezanih za Železničku stanicu u Novom Sadu.
„Kako se ne bi ugrozio ishod ove istrage, nikakvi dalji detalji ne mogu biti objavljeni. EPPO mora odlučiti o izvršavanju svoje nadležnosti kada je počinjena prevara u vezi sa sredstvima EU-a dodeljenim zemljama izvan EU-a ili državama članicama koje ne učestvuju. S obzirom da je šteta za finansijske interese Unije sastavni deo krivičnog dela prevare, kada se ta šteta dogodi u Belgiji ili Luksemburgu (jer se odatle isplaćuju sredstva, gde se nalaze institucije EU-a), postoji nadležnost tih država članica, a time i nadležnost EPPO-a, nezavisno o tome gde se radnja dogodila, tj. na teritoriji treće zemlje)“, piše u dopisu iz Evropskog tužilaštva.
Ovu informaciju naknadno nam je u razgovoru za Nova.rs potvrdila i Tina Holevot, portparolka Evropskog javnog tužilaštva.
Podsećamo, u padu nadstrešnice u Novom Sadu poginulo je 15 ljudi, a među njima i dvoje dece. Više javno tužilaštvo podnelo je optužnicu protiv 13 osoba, među kojima je i bivši ministar Goran Vesić, ali ona do danas nije potvrđena. Zbog ovog slučaja, studenti su prvo izlazili na ulice na 15 minuta odajući počast poginulima, a nakon nasilja, počele su i studentske blokade. Razjašnjavanje ovog slučaja, u šta spada i objava kompletne dokumentacije o rekonstrukciji Železničke stanice, je jedan od studenstkih zahteva, koji još nije ispunjen.
Masovne demonstracije na ulicama Novog Sada u okviru generalnog štrajka: Korak po korak – pobeđujemo mrak
Kolone studenata i učenika spojile su se sa kolonom građana u blizini univerzitetskog kampusa u Novom Sadu i krenule u protestnu šetnju novosadskim bulevarima i ulicama u okviru generalnog štrajka, na koji su pozali studenti u blokadi
Kolona od najmanje 10.000 ljudi kreće se Stražilovskom ulicom, prema Bulevaruz Mihajla Pupina, odakle će doći do Srpskog narodnog pozorišta, gde će održati 15 minuta tišine ta 15 žrtava tragedije na železničkoj stanici u Novom Sadu.
Nakon što su krenuli iz kampusa, studenti su se susreli sa građanima u blizini JKP Informatika, odakle su krenuli dalje u šetnju.
Na generalni štrajk su pozvali novosadski Studenti u blokadi.Jedan muškarac je pokušao svojim automobilom da prođe kroz kolonu demonstranata, ali su ga redari blokirali i on se vratio.
Demonstranti prave buku pištaljkama, trubama i vuvuzelama. Oni nose zastave Srbije.
Nose i brojne transparente, među kojima su “Prosvetni ratnici”, “Sloboda miriše na lale”, “Bliži zatvoru nego narodu” sa karikaturo predsednika Srbije Aleksandra Vučića, premijera u ostavci Miloša Vučevića, predsednice Skupštine Srbije Ane Brnabić i drugih visokih funkcionera režima.
Nose i transparent “Policajci i sudije, ili ste uz narod ili ste izdajnici, ili ste za zakon ili ste za mafiju, pažljivo birajte svoje, ili…”, “Svi u štrajk”, “Vidimo se u Beogradu”, “Kako seješ – tako žanješ”, “Seme za promene”, “Preorimo sistem”, “Gari, ne budi Ćaci”, „Korak po korak – studenti i profesori pobeđuju mrak“.
Ovom štrajku se, kako su naveli, može doprineti kada zaposleni uzmu slobodan dan ili bolovanje, obustave rad, građani ne kupuju u prodavnicama, ne koriste ugostiteljske usluge, javni prevoz, a ne idu ni u pozorišta i bioskope.
Štrajku su se pridružili advokati, brojni preduzetnici, među kojima je i više veterinarskih ambulanti, kao i nezavisni mediji.
Kao i na dan prethodnog štrajka 24. januara, fokus je ovog puta na javnim preduzećima zbog, kako su rekli, toga što je „tim radnicima pravo na štrajk onemogućeno našim zakonima o radu i štrajku“.
Šetnjom će biti obuhvaćena javna i komunalna preduzeća Informatika, Urbanizam, Čistoća, Pošta kod Merkatora, Toplana i Elektrovojvodina, zatim Osnovni sud, Više javno tužilaštvo, Školska uprava, Srpsko narodno pozorište, Pošta u centru, Zavod za urgentnu medicinsku pomoć, Klinički centar Vojvodine, Institut za javno zdravlje Vojvodine, saopštili su studenti.
IT zajednica u Novom Sadu saopštila je da od 10h blokiraju raskrsnicu Bulevara cara Lazara i Stražilovske ulice, kod kampusa, gde čekaju studente kako bi im se pridružili u protestnoj šetnji.
Srednjoškolci Novog Sada najavili su da će se okupiti kod Futoške pijace, gde će u 11.30 časova održati 15-minutni pomen za stradale u padu nadstrešnice. Posle toga će, kako su saopštili, dočekati studente i profesore.
Prosvetari Novog Sada okupljaju se u 11 časova ispred Školske uprave gde najavljuju „buku“ zbog neisplaćenih zarada, a potom će se priključiti studentima.
Takođe, vaspitači su najavili da će i ovog petka nastaviti sa umrežavanjem, odnosno blokiranjem raskrsnica u 11.52h, nakon čega će se i oni pridružiti ruti na kojoj su studenti.
Studentkinja Tehnološkog fakulteta u Novom Sadu Darija Sabadoš navela je u Insajderovoj emisiji “Marker” da je podrška za najavljeni štrajk mnogo veća nego što su očekivali.
“Prethodnom štrajku su se mahom priključili i omasovili ga mikro i mali preduzetnici, a radnici su nekako bili skrajnuti. Razgovora sa sindikatima nije bilo. Međutim, za 7. mart smo kontaktirali različite sindikate. Podršku smo prvo dobili od Sindikata nauke Srbije, oni su direktno podržali studentske zahteve, zato što taj sindikat okuplja studente doktorskih studija. Podržali su nas takođe Granski sindikat kulture, umetnosti i medija Nezavisnost, Granski sindikat zdravstva i socijalne zaštite Nezavisnost, Nezavisni sindikat prosvetnih radnika Srbije, samim tim i Vojvodine, Ujedinjeni sindikati Sloga. Podrška je stigla i od inženjera u okviru Inženjerske komore Srbije, kao i od poljoprivrednika koji nisu sindikalno organizovani, ali su s nama od početka”, rekla je studentkinja.
Student Filozofskog fakulteta Bogdan Ristić rekao je za Insajder da je “lepota u tome što nije u pitanju koordinisana akcija, ali da se opet vidi solidarnost i zajednički cilj studenata, s obzirom na to da će se svuda u Srbiji istovremeno dešavati isto”.
“Mi smo blokadama samih fakulteta naterali nastavno osoblje da uđu u generalni štrajk, a jedino što možemo jeste da pozovemo i ostale građane i radnike na potpunu obustavu rada, prvenstveno u državnim i javnim preduzećima, a potom i one privatnom sektoru – da na isti način podrže kolege iz javnog sektora”, rekao je student za Insajder.
Na pitanje kakav je plan za petak, Sabadoš je rekla da će biti organizovana protestna šetnja, te da će studenti obići 13 javnih preduzeća u Novom Sadu.
“Okupljanje počinje 7. marta u 10 sati u Kampusu Univerziteta u Novom Sadu, ruta će biti blagovremeno objavljena. Plan je da napravimo krug oko grada obilazeći preduzeća. Fokusirali smo se na javna preduzeća zbog toga što je tim radnicima pravo na štrajk onemogućeno našim zakonima o radu i štrajku. Predviđen je minimalan proces rada, što štrajk čini nevidljivim i neefikasnim”, ističe Sabadoš.
Govoreći o protestu zakazanom za 15. mart u Beogradu, navode da je u pitanju “koordinisana akcija između svih univerziteta” i da su dogovori u toku.
Na pitanje kako vidi incidente u Skupštini, studentkinja Sabadoš je rekla da “smatra da njena lična mišljenja nisu od značaja za širi studentski pokret”, kao i da od plenuma, što fakultetskog, što univerzitetskog, nema odobrenje da komentariše ove događaje.
Student niškog Filozofskog fakulteta Bogdan Ristić kaže da su na tom fakultetu pratili dešavanja u Skupštini, napominjući da su se studenti već ranije “ogradili od stranačkih uticaja i političkih partija”.
Podsetimo da su novosadski studenti ranije pozvali na generalni štrajk u petak, 7. marta. Mnoge organizacije, udruženja, sindikati i građani već su potvrdili da će učestvovati u štrajku.
Upravni odbor Advokatske komore Vojvodine doneo je odluku o jednodnevnoj obustavi rada u petak, 7. marta.
“Advokatska komora Vojvodine potvrđuje svoju odlučnost u podršci studentima za ostvarenje njihovih zahteva do konačnog ispunjenja. Imajući u vidu da su studenti izdali saopštenje, objavljeno u medijima i na društvenim mrežama, kojim su pozvali sve građanke i građane Republike Srbije da im se dana 7. marta pridruže u generalnom štrajku, smatramo da Advokatska komora Vojvodine i svi njeni članovi, treba da se priključe ovom apelu studenata i da daju svoj doprinos tako što će se priključiti generalnom štrajku na način kako su to studenti predložili”, naveli su u AKV.
Studenti su ranije pozvali i građane da učestvuju u generalnom štrajku.
Pozvali su Novosađane da 7. marta uzmu slobodan dan ili bolovanje, da obustave rad sa kolegama, da ne kupuju u prodavnicama, ne koriste ugostiteljske usluge, javni prevoz, ne idu tog dana u bioskope i pozorišta.
Prvi generalni štrajk na koji su pozvali studenti održan je 24. januara. Odazvao se veliki broj privatnika i službi javnog sektora širom Srbije, a kako je 021.rs pisao, tog dana je izdato manje računa nego dva petka pre toga.
“Vodovod” je saopštio da je bunar BHD 5 na izvorištu “Ratno ostrvo” isključen sa sistema do završetka radova na regeneraciji.
Radovi će biti gotovi do kraja aprila.
Kako saopštavaju iz “Vodovoda”, ovaj infrastrukturni projekat je od ključnog značaja za poboljšanje kapaciteta vodosnabdevanja u Novom Sadu.
Regeneracija podrazumeva temeljno uklanjanje taloga i nanosa koji se prirodno stvaraju tokom dugogodišnje eksploatacije bunara. Ovim radovima omogućava se bolji protok vode i povećava efikasnost sistema.
Bunar BHD 5 je do sada obezbeđivao 45 litara vode u sekundi, a nakon regeneracije moći će da obezbedi 80-90 litara u sekundi, što će značajno doprineti stabilnosti vodosnabdevanja u gradu.