Connect with us

SLOBODNA VOJVODINA

Dan kad je strijeljana Sonja Marinković: Pucajte, ovo su komunističke grudi!

U Velikom Bečkereku, današnjem Zrenjaninu, na današnji dan 1941. je streljana narodna heroina koje se danas malo ko seća

Published

on

Na današnji dan, 31. jula 1941. godine streljana je u Velikom Bečkereku (današnjem Zrenjaninu) komunistkinja, revolucionarka i narodna heroina Sonja Marinković. Malo se ko danas seća Sonje Marinković, mada je njeno ime, za divno čudo, uglavnom preživelo revizionistički talas koji nas zapljuskuje već tridesetak godina.

Osnovne škole u Zemunu, Zrenjaninu, Subotici i Novom Sadu i dalje nose njeno ime, takođe i poljoprivredna škola u Požarevcu, kao i ulice po vojvođanskim gradovima i Akademsko kulturno-umetničko društvo novosadskog univerziteta.

Uprkos tome, Sonja Marinković deli sudbinu drugih saboraca koji su pali oslobađajući svoju zemlju od fašizma. Otkad su nam zacarile nacionalističke horde, komunističko i antifašističko nasleđe sistematski su istrebljeni iz kulture sećanja, ne obeležavaju se važni datumi najslavnijih dana naše istorije, a sam pojam narodnog heroja odavno je postao predmet sprdnje.

Kulturu sećanja zamenili smo kulturom zaborava i falsifikovanja prošlosti, pa tako danas živimo u zemlji koja se ponosi četnicima i ostalim kvislinzima, a stidi partizana i antifašista. Zato se treba podsećati onih koji su se borili protiv fašizma i ugnjetavanja, sanjajući drugačiji i bolji svet, pogotovo onih koji su u toj borbi herojski položili svoje živote, neherojskoj današnjici uprkos.

Puna optimizma i vedrine

Sofija Sonja Marinković rođena je 3. juna 1916. godine u slavonskom selu Striježevica, gde je njen otac Đorđe služio kao sveštenik, a majka Milana bila učiteljica. Bila je najmlađe dete u porodici, rođena je posle dve sestre i jednog brata. Rano je ostala bez majke koja je umrla od tuberkuloze kad je maloj Sonji bilo tek dve i po godine. Njen otac se kasnije ponovo oženio, učiteljicom Danicom Leskovac iz Kule, ali ni ona nije dugo poživela, umrla je 1935. godine.

Porodica se često selila, po prirodi očevog posla, ali je Đorđe paralelno sa vršenjem svešteničke službe kojoj nije bio previše sklon studirao pravo, pa se skrasio u Somboru na mestu županijskog beležnika. Sonja je u Somboru završila osnovnu školu i niže razrede gimnazije, školovanje je nastavila u Novom Sadu, gde je Đorđe dobio nameštenje, a zatim je upisala i završila Poljoprivredno-šumarski fakultet u Zemunu.

Sonjine društvene aktivnosti započele su u Somboru, pod uticajem brata Milenka koji je bio veliki ljubitelj prirode i organizator Saveza izviđača, odnosno skauta, kako su se zvanično zvali u to vreme. Sonja se pridružila izviđačima, postala kasnije njihov vođa, osnovala je i planinarsku sekciju, odnosno Odeljenje za planinke koje je i vodila.

Iako je rođena sa iščašenim kukom, pa je celog života hramala na levu nogu, Sonji to nimalo nije smetalo da predvodi izviđače i planinarke, da se izlaže teškim fizičkim naporima, ali ni da pohađa školu plesa. Što reče njen biograf Stanoje Filipović: “Puna životnog optimizma i vedrine, ona se nije mnogo osvrtala na svoju hromost, nije stvorila kompleks”.

Skautska i planinarska organizacija bile su protivteža sličnim omladinskim organizacijama poput “Srpskog sokola” i “Hrvatskog sokola”. Potonje su bile jednonacionalne, a među skautima i planinkama bili su pripadnici svih nacionalnosti, pa nije ni čudo što je Sonjina drugarica Saša Đuranović nakon oslobođenja prisećala kako je u partizanima srela puno omladinaca i omladinki koji su pre rata pripadali skautskoj organizaciji.

U revolucionarnom studentskom pokretu

Na drugoj godini studija pridružila se naprednom studentskom pokretu koji je u to vreme, sredinom tridesetih godina, bio u punom zamahu. Studentska omladina bila je mahom levičarski nastrojena, SKOJ je neprestano rastao, a Sonja je brzo postala članica ove organizacije, da bi nekoliko godina kasnije, u prvoj polovini 1939, postala i članica Komunističke partije Jugoslavije.

Na revolucionarnom putu sledila je primer brata Milenka. Njihova sestra Vida kasnije je govorila za taj period njihovog života kako je “toliko bilo tih studentskih akcija u kojima su učestvovali Milenko i Sonja da ih niko nije mogao zapamtiti”. Vida pamti da je bilo mnogo neprospavanih noći posle svake novinske vesti o nekoj studentskoj manifestaciji ili demonstraciji; smirivali bi se tek kada bi saznali da Milenko ili Sonja nisu nastradali.

“U njenoj svesti upečatljivi su utisci: demonstracije; vatrogasci sa šmrkovima; žandarmi sa kundacima i bajonetima; batinanja, zatvori”, piše Filipović.

Sonja se brzo istakla svojom ozbiljnošću, posvećenošću i organizacionim sposobnostima, pa je obavljala čitav niz dužnosti. Bila je članica Inicijativnog odbora za osnivanje Studentske matice, članica partijskog aktiva u Domu studentkinja „Kraljica Marija” koji je otvoren na insistiranje napredne omladine.

U toku školske 1939/40. godine bila je potpredsednica Udruženja studentkinja, zatim članica Predsedništva Akcionog odbora stručnih studentskih udruženja, potom sekretarka Mesnog komiteta SKOJ-a u Vojvodini, pa članica Pokrajinskog biroa partije. Bila je i članica jugoslovenske delegacije Svetskog omladinskog kongresa za mir koji je održan 1937. godine u Parizu.

O tom boravku u Francuskoj koji je trajao nešto više od nedelju dana njen biograf piše, na osnovu razgovora s drugim članovima delegacije: “Osećali su se srećnim što su došli u Francusku narodnog fronta u kojoj je komunistička partija bila legalna i zbog članstva u njoj nije se išlo na robiju, u kojoj su se mogle kupiti sve knjige — pa i komunističke, još na raznim jezicima. Značilo je da su došli u zemlju demokratskih sloboda”.

U junu 1940. godine diplomirala je na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu, postala je inženjer agronomije i odmah se zaposlila u Poljoprivrednoj oglednoj stanici u Novom Sadu, gde je radila u semenarstvu. Po dolasku u Novi Sad potpuno se posvetila partijskom radu. Obavljala je odgovorne funkcije, naročito u Ženskom pokretu i Narodnoj pomoći.

Bila je predsednica omladinske sekcije u Ženskom pokretu, sekretarka Ženskog pokreta i rukovodilac komisije za žene pri Pokrajinskom komitetu KPJ, radila je na osnivanju ženskih organizacija širom Vojvodine i rukovodila njihovim radom. Okupljala je žene koje su radile na skupljanju Crvene pomoći za uhapšene komuniste, za porodice koje su bili u teškoj materijalnoj situaciji, za španske dobrovoljce kojih je iz Vojvodine bilo oko 50.

Organizovala je čitalačke grupe, kurseve za opismenjavanje i razne druge tečajeve, savetovališta za žene, traženje posla za nezaposlene, ženske sekcije radničkih sindikata, istupala je na zborovima gde se vatreno zalagala da žene dobiju pravo glasa i da postanu ekonomski i politički ravnopravne sa muškarcima.

Hapšenje i mučenje

Zbog svog revolucionarnog rada Sonja Marinković bila je više puta hapšena, isleđivana i mučena. Najgore je bilo hapšenje u aprilu 1940. godine, nakon što su dvojica omladinaca pod pritiskom policijske torture progovorili i odali drugove i drugarice. Među njima se našlo i Sonjino ime, pa su je uhapsili 8. aprila u Beogradu, a potom prebacili u Novi Sad na ispitivanje. Prilikom pretresa njenog stana pronađena je gomila različitih proskribovanih letaka i zabranjenog materijala.

U zatvoru su je mučili i zlostavljali kako bi iz nje izvukli priznanje, ali uzalud. Batinali su je, tukli po tabanima, lomili joj prste, zatvorenici su je viđali kako sva izubijana leži na podu ćelije, a sestri je “dopala u ruke njena krvava košulja”. Vešali su je glavom na dole, provlačili štap između vezanih ruku i nogu, pa bi je tukli, a potom vukli po podu, kotrljali i batinali po tabanima i celom telu.

Sestra Darinka ju je posećivala u zatvoru, posle rata se prisećala šta joj je Sonja govorila prilikom poseta: “Znaš, govorila mi je sedeći tako na zemlji, očiju još zamagljenih od skorih uzbuđenja, dok su me tukli, uvek sam mislila na najlepše što sam u životu imala. Lepe misli čoveku donose snage!”

Policijskim batinašima je rekla samo ono što su već znali, ni reči više, glumeći da sarađuje s njima. Nikoga nije odala ni ugrozila. Uprkos batinama i mučenju, sačuvala je neverovatnu hladnokrvnost i smirenost, pa je složila priču koja deluje logično i koherentno, tako da ne može ni za šta da bude okrivljena. Za zaplenjene letke i zabranjenu literaturu davala je odgovore: neko joj je strpao letak u džep za vreme ispita; brošuru je kupila od prodavca udžbenika; dobila je od neke drugarice na Filozofskom fakultetu, ali ne zna njeno ime; primila je poštom; našla u svom poštanskom sandučetu…

Pošto su je teretili za prikupljanje pomoći za uhapšene komuniste, a po nalogu ilegalne komunističke organizacije, Sonja je morala da smisli nešto ubedljivo.

Filipović piše: “Trebalo je ostaviti takav utisak, ubediti istražnog sudiju da je akcija prikupljanja pomoći pre svega humanitarna akcija, da je nastala njenom privatnom inicijativom po ugledu na slične akcije u Beogradu. Ništa tu nema organizovanog, iza toga se ne skriva nikakva ilegalna komunistička organizacija. Zašto bi takva akcija predstavljala krivičnu odgovornost? Zar je i osnovna humanost kažnjiva u ovoj zemlji?” Varka je uspela, tužilac nije imao dovoljno dokaza za slučaj, pa od tužbe ništa nije ispalo.

Strijeljanje antifašista

Nakon što su fašisti 1941. godine okupirali Jugoslaviju, Sonja se posvetila pripremama za ustanak u čemu je bila najaktivnija zajedno sa Žarkom Zrenjaninom, a potom formiranju partizanskih odreda, diverzantskih grupa i organizaciji Narodne pomoći. Pokrajinski komitet uputio je Sonju u Beograd, gde se tada nalazio Glavni štab Narodno-oslobodilačkog pokreta.

Dok je 14. jula u Pančevu čekala brod za Beograd, na dunavskoj skeli, jedan policijski agent ju je prepoznao po hramanju i odmah ju je uhapsio. Policija je pretresla kuću u kojoj je stanovala i pronašla letke na nemačkom jeziku, namenjene Nemcima koji bi se eventualno pridružili borvi protiv fašizma, što se već dešavalo.

Iz Pančeva je 29. jula premeštena u zatvor u Veliki Bečkerek, gde se našla među drugim uhapšenim komunistima. Fašisti su bili odlučni da se osvete partizanima za započetu borbu i diverzantske akcije, kako bi zaplašili pokoreno stanovništvo. U ranu zoru 31. jula uhapšenici su prebačeni u Županijsku palatu, gde su okupacione vlasti odlučivale ko će biti streljan, Nakon toga su grupu od 90 zatvorenika potrpali u kamione i odvezli ih do napuštenog groblja u delu Zrenjanina koji se zove Bagljaš. Tu su ih podelili u pet grupa i streljali sve redom.

Kad je došao red na grupu u kojoj je bila Sonja, nemački oficir joj je naredio da okrene leđa streljačkom stroju. Ona je raskopčala mantil, isprsila se i hrabro uzviknula: “Pucajte, ovo su komunističke grudi! Nas možete pobiti, ali znajte da za nama idu milioni ljudi!”

Na gubilištu se nalazilo i nekoliko Jevreja i Roma koje su okupatori tu doveli da iskopaju rake, sačekaju da se egzekucija završi, a potom zakopaju leševe u grobnicu. Oni su bili svedoci Sonjinog herojstva, kao i jedan lokalni meštanin koji je sve posmatrao iz obližnje kuće. Filipović navodi da su Đorđe i Vida takođe posmatrali streljanje svoje ćerke i sestre, iz daljine, jer im Nemci nisu dozvolili da priđu bliže. Sonjini posmrtni ostaci, kao i kosti njenih drugova i drugarica, nikada nisu pronađeni, jer su fašisti prilikom povlačenja raskopali grobnicu i sve spalili, kako bi prikrili tragove svog zločina.

godine kasnije, 25. oktobra 1943. godine, Sonja Marinković proglašena je za narodnog heroja. Pre nje je samo jedna žena dobila Orden narodnog heroja, Marija Bursać, desetak dana pre Sonje. “Zahvalna pokoljenja odaju dužnu poštu tom heroju Revolucije: dižu spomenike, ukazuju na njega, njegovim primerom vaspitavaju mlade”, tako je bilo nekad, u ono davno, socijalističko doba.

Danas ova zemlja koja više ne zna za sramotu spomenike podiže četničkim izdajnicima, vaspitava mlade na primerima raznih profitera i pripadnika polusveta, i odriče se svojih najboljih sinova i kćeri.

Sonji Marinković dugujemo sećanje na njen hrabri život i junačku smrti, i na sve ono za šta se tokom svojih kratkih 25 godina života borila. I da ponovo izgradimo zemlju u kojoj će sećanje na Sonju i njene saborce biti nešto najprirodnije na svetu. Neka joj je večna slava i hvala!

izvor: https://balkans.aljazeera.net/opinions/2022/7/31/dan-kad-je-streljana-sonja-marinkovic-pucajte-ovo-su-komunisticke-grudi

Continue Reading
Click to comment

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

SLOBODNA VOJVODINA

Marton (LSV): Ne zaboraviti zločin proterivanja Hrvata iz Hrtkovaca, da nam se zlo ne bi ponovilo

Portparol opozicione stranke Lige socijaldemokrata Vojvodine – Vojvođani (LSV) Aleksandar Marton podsetio je večeras da je na današnji dan 1992. godine počelo proterivanje Hrvata iz mesta Hrtkovci u Sremu i poručio da se taj zločin mora pamtiti, “da nam se zlo ne bi ponovilo”

Published

on

By

Marton je u saopštenju za javnost podsetio da je 6. maja 1992. godine u Hrtkovcima održan skup Srpske radikalne stranke na kom je lider te ultarnacionalističke partije Vojislav Šešelj pročitao imena 17 viđenijih seoskih Hrvata, kojima je javno poručeno da se moraju iseliti, jer će u protivnom biti proterani.

Maja meseca 1992. započela je kampanja zastrašivanja, premlaćivanja i ubistava, koja je za posledicu imala progon više od 40.000 sremskih Hrvata ili oko 85 odsto članova te zajednice, naveo je Marton.

Podsetio je da je takva politika imala epilog u pravosnažno izrečenoj kazni Vojislavu Šešelju za podsticanje progona, deportacije i prisilno raseljavanje, te prisilno premeštanje Hrvata u Sremu.

“LSV je od početka ratova devedesetih godina stala u odbranu ugroženih komšija. Zato smo i sami progonjeni. Ovo moramo pamtiti, da nam se zlo ne bi ponovilo”, poručio je Marton.

(Autonomija, foto: RSE)

izvor: https://autonomija.info/marton-lsv-ne-zaboraviti-zlocin-proterivanja-hrvata-iz-hrtkovaca-da-nam-se-zlo-ne-bi-ponovilo/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Ukradena bista Boška Palkovljevića Pinkija

U Manđelosu rodnom mestu Boška Palkovljevića Pinkija ukradena je bista narodnog heroja

Published

on

By

Nastavlja se sistematsko uništavanje svega što podseća na Vojvodinu.

Boško Palkovljević Pinki poginuo je kao partizan u Drugom svtskom ratu 10. juna 1942. Imao je svega 22 godine

Iako i danas neke škole, ulice, jedna kasarna u Sremskoj Mitrovici i čuvena sportska hala u Zemunu nose naziv Pinki, o ovom narodnom heroju retko se govori

izvor: https://www.021.rs/story/BBC/276357/Drugi-svetski-rat-narodni-heroji-i-antifasizam-Ko-se-danas-seca-Pinkija.html?fbclid=IwQ0xDSwKC8_FjbGNrAoLzQWV4dG4DYWVtAjExAAEe4sy_sJMKM98bL5H_aNJZLAhiLGt87FwWAVprfO95gAWmVMyqQlPPbikFF_s_aem_EqOZtoYn-8x4JTwQggEtxA

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara: SVM ne nudi rešenja, već je deo problema

Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara (DZVM) ocenjuje da Balint Pastor, predsednik Saveza vojvođanskih Mađara (SVM), pokušava da predstavi ovu stranku kao samostalnu političku snagu, dok u stvarnosti ostaje verni saveznik Srpske napredne stranke (SNS)

Published

on

By

“Pastor tvrdi da SVM ne ulazi u Vučićev Pokret za narod i državu, ali i dalje sledi politiku SNS-a u svim ključnim pitanjima. Očigledno je da je njihova ‘samostalnost’ samo forma, dok je suština u bespogovornom sprovođenju volje Aleksandra Vučića”, smatraju u DZVM-u.

Oni dalje ocenjuju i da Pastorova izjava da SVM ne traži ministarske funkcije, već želi da zadrži uticaj kroz državne sekretare zapravo predstavlja pokušaj da se održi distanca od SNS-a i odgovornosti koje nosi učešće u vlasti,  ali “upravo su ti ‘niži nivoi vlasti’ došli u fokus kada se govori o korupciji i lošim odlukama”.

Iz DZVM-a podsećaju da su upravo u nadležnosti državnog sekretara iz SVM-a bili troškovi izgradnje železničke pruge Novi Sad – Kelebija, koji su porasli za 87 miliona dolara, te da se srušila i nadstrešnica na stanici u Novom Sadu.

“Umesto da preuzme odgovornost, SVM i dalje sprovodi politiku SNS-a, a kada se pojave problemi, beži od odgovornosti. Politika ‘mi bismo, ali da ne uđe’ je prepoznata i više vam neće proći”, poručuju.

Oni su se takođe osvrnuli i na, kako kažu, Pastorovu relativizaciju problema manjinskih prava u vezi s nedostatkom višejezičnih natpisa na železničkim stanicama, što “dodatno potvrđuje da je SVM odavno odustao od borbe za interese vojvođanskih Mađara”:

“Umesto da zahteva poštovanje Zakona o službenoj upotrebi jezika i pisma, on se poziva na probleme u drugim državama. Ovo nije zaštita manjinskih prava, već otvorena kapitulacija pred kršenjem zakona”.

Na kraju, nazivanje građanskih protesta „anarhijom“ i „glasnom manjinom“, zaključuju iz Demokratske zajednice vojvođanskih Mađara, pokazuje da je SVM potpuno na strani režima.

“Umesto podrške građanima koji se bore za pravnu državu, oni štite korumpiranu vlast i svoje privilegije. SVM ne nudi rešenja, već je deo problema – vreme je da prestanu da obmanjuju javnost”, poručuju iz DZVM-a.

izvor: https://www.maglocistac.rs/politika/demokratska-zajednica-vojvodanskih-madara-svm-ne-nudi-resenja-vec-je-deo-problema

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Državljanka Hrvatske podržala studente, pa proterana iz Srbije: Ima sedam dana da preseli život i porodicu

Državljanki Hrvatske Arien Stojanović Ivković, koja je u Beogradu završila Medicinski fakultet, zaposlila se, udala i zasnovala porodicu, srpske vlasti su odlučile da uskrate gostoprimstvo posle 12 godina života u srpskoj prestonici, proteraju je iz zemlje i zabrane ulazak na godinu dana. Za preseljenje svog celokupnog života dobila je rok od sedam dana

Published

on

By

Arien Stojanović Ivković je u Beogradu završila Medicinski fakultet, zaposlila se i udala za srpskog državljanina sa kojim ima malo dete. Duže od deceniju živi u srpskoj prestonici i nikada do sada nije imala problema sa svojim boravkom.

Sve do 8. aprila ujutro kada ju je pozvao inspektor iz Uprave za strance i pozvao da dođe u prostorije policije, uveravajući je da je s njenim boravkom sve u redu.

Arien za N1 kaže da ju je u policiji sačekalo više inspektora, među kojima je bio i onaj s kojim je razgovarala. Na licu mesta joj je uručeno rešenje kojim se ukida ranije odobren privremeni boravak i zabranjuje ulazak u Srbiju na godinu dana, odnosno do 8. aprila sledeće godine.

Ona dodaje da je time prestala da važi i radna viza koju je imala za rad u Srbiji.

U obrazloženju se šturo navodi da je “organ nadležan za zaštitu bezbednosti Republike Srbije dostavio procenu da boravak državljanke Hrvatske Ivković Stojanović Arien predstavlja neprihvatljivi bezbednosni rizik”.

MUP se za donošenje ovakve odluke pozvao na član 66. stav 1 Zakona o strancima, kojim se predviđa da strancu može da se ukine dozvola privremenog boravka i zabrani ulazak u zemlju ako se naknadno sazna da “postoji jedan ili više razloga propisanih za odbijanje zahteva za privremeni boravak”.

Po čemu je tačno bezbednosni rizik mlada lekarka koja radi u osiguravajućoj kući na proceni štete nastale usled telesnih povreda – ni sama ne zna. Kaže da joj se život svodi na posao, vrtić, dete, porodicu i odlazak na poneki veći studentski protest – ako stigne.

A upravo u tom protest, sagovornica N1 vidi mogući razlog za njeno proterivanje. Kaže da je studente, njihove zahteve I proteste podržala ne samo na ulici, već i na svojim društvenim mrežama. Dodaje da je na Instagramu kao lekar osudila ulazak predsednika Aleksandra Vučića u jedinicu intenzivne nege i dodirivanje bez rukavica povređenih u požaru u Kočanima.

Srpska policija Arien je dala rok od sedam dana da napusti zemlju i rok od 15 dana da uloži žalbu, s tim što žalba ne odlaže izvršenje rešenja.

Time je ova žena primorana da napusti grad u kojem živi duže od decenije, a njena mlada porodica će biti rasturena.

“Možda ću ostati bez posla, možda ću morati da odvedem dete sa sobom, što znači da neće viđati oca, ići u vrtić”, navodi Arien u razgovoru za N1.

Zbog zabrane ulaska u zemlju, neće moći da dovodi dete, koje je dvojni džavljanin, u posetu porodici u Srbiji, već će kontakti zavisiti isključivo od njihove mogućnosti da dođu u Hrvatsku.

Naša sagovornica se obratila za pomoćAmbasadi Republike Hrvatske u Beogradu, a najavila je i žalbu na pomenuto rešenje srpskih službi bezbednosti.

Kako nezvanično saznajemo, Arien nije usamljen slučaj i više hrvatskih državljana je umesto dozvole za privremeni boravak dobilo zabranu ulaska u Srbiju.

N1 se ovim povodom obratio MUP-u Srbije, ali do objavljivanja ovog teksta odgovor nismo dobili.

izvor: https://n1info.rs/vesti/drzavljanka-hrvatske-podrzala-studente-pa-proterana-iz-srbije-ima-sedam-dana-da-preseli-zivot-i-porodicu/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

LSV: Stefanović naredio hapšenje Olenika posle gostovanja na N1

Stranka Vojvođani-LSV saopštila je da je glavni javni tužilac Višeg javnog tužilaštva Nenad Stefanović naredio hapšenje Aleksandra Olenika nakon gostovanja na TV N1

Published

on

By

„Glavni javni tužilac Nenad Stefanović naredio je hapšenje Aleksandra Olenika, potpredsednika LSV, posle njegovog gostovanja na N1srbija u toku kog je izneo podatke o pucanju zvučnim topom na građane. Srećom, ovo „uputstvo“ nije primenjeno. Za sada“, navodi se u saopštenju stranke.

„Danas je tužilaštvo, prvi put od 15. marta, počelo da saslušava ljude i uzima izjave ljudi koji su imali zdravstvene probleme zbog upotrebe neke vrste soničnog, zvučnog oružja“, istakao je advokat i potpredsednik Lige socijaldemokrata Vojvodine Aleksandar Olenik tada za N1. Dodao je da se „prvi put posle negacija i pretnji da će biti hapšeni oni koji pominju zvučno oružje – tek danas počinje sa izjavama žrtava koje imaju lekarske nalaze“.

izvor: https://n1info.rs/vesti/lsv-stefanovic-naredio-hapsenje-olenika-posle-gostovanja-na-n1/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Zvučni top između Rusije i Srbije

Ono što je prethodilo velikom protestu koji se odžao u Beogradu 15.marta je već poznato u celom svetu: sa jedne strane imali smo nasmejanu Srbiju, studentske marševe… dok se toj Srbiji suprostavio režim svakodnevnim pretnjama, širenjem straha i na sam dan protesta dovoženjem tenkova u predgrađa, zaustavljanjem saobraćaja u zemlji i glavnom gradu, skupljanjem naoružanih maskiranih kriminalaca u Pionirskom parku

Published

on

By

Protest je pokazao da studente i građane motiviše želja za slobodnom, demokratskom Srbijom u kojoj institucije funkcionišu u skladu sa Ustavom i zakonima! Taj dan je potpuno demaskirao režim Aleksandra Vučića i pokazao je da se oni boje pravde i istine, kao i da na svaki način pokušavaju da spreče saznanje o njihovom činjenju i negiraju svoju odgovornost za pad nadstrešnice u Novom Sadu i smrt 16 ljudi, za upotrebu ‘zvučnog topa’, da lažu javnost o ispunjenju studentskih zahteva ili da proizvode lažne vesti poput one da je u Odžacima vođa studentskog protesta pucao i ranio jednog naprednjaka! Sam Vučić pokazuje u svojim nastupima, koje sada ima i po nekoliko dnevno, da svoj položaj doživljava kao svoju životnu sudbinu, čak pokazuje i crtu nenormalnosti gde na samu državu gleda kao na ličnu svojinu!

Režim je, tog dana, planirao nasilje, čak je želeo da toliko kulminira da dođe i do žrtava! Oni bi to nazvali ‘pokušajem Majdana’! Na delu je bio otvoreni državni terorizam! Sada su se spremili da urade u centru Beograda ono što su već pokušali u Banjskoj na Kosovu! Okidač za nasilje je trebala biti zloupotreba, u Srbiji, zabranjenog ‘zvučnog topa’ (sonic weppon)! U javnosti Srbije više nema dileme da je neka vrsta tog oružja upotrebljena i da je to uradila policija Srbije! Ja sam skeptik prema tom scenariju iz prostog razloga što je srpska policija toliko korumpirana i razjedinjena, klanovski podeljena, da bi se do sada saznalo i ko je pucao, sa kog mesta i iz kog oružja! Još 16.marta dobio sam informaciju da je zloupotreba izvršena sa krova Ruskog doma i da je na građane pucano iz ruske verzije Vortex ili ring-gun topa!

Mesto je savršeno za upotrebu, zbunjuje jer je zvuk morao da se odbijeod zgrade predsedništva u oba pravca ulice kralja Milana – ka Terazijama i Slaviji! Niko se ne bavi, osim mene, s tim scenarijem, a iz dana u dan je sve veća mogućnost da se upravo to dogodilo! Ogromna većina stručnjaka koja je analizirala dostupne snimke govori upravo o Vortex ili sličnom topu, organizacija Earshot to tvrdi, a i sama kompanija Genasys, koja je proizvođač lrad450 topova koje poseduje Srbija, u svom demantiju govori da je zvuk sa snimaka proizveden ring-gun topom, a ne njihovim! Vučić samouvereno zove FSB, FBI i EU da pošalju stručnjake u Srbiju i utvrde istinu! Naravno, on zna da FSB sebe neće optužiti, a da ostali ne mogu da utvrde istinu jer ne mogu da uđu u Ruski dom i izvrše istragu! Istovremeno, Vučić i Vulin se otvoreno zahvaljuju Rusiji što im je pomogla tog dana i što redovno sarađuju u naporima da spreče ‘obojenu revoluciju’!
Srećom, neverovatna prisebnost i pamet studenata je sprečila da se ostvari Vučićev naum! Oni su minut posle haosa koji je nastao upotrebom zvučnog topa objavili da je protest završen i da se vraćaju na svoje fakultete! Tada se dogodilo nešto potpuno neverovatno, nekoliko stotina hiljada građana koja je na protest došla da bi videla leđa ovom režimu ih je poslušala i razišla se – Srbija je jasno rekla: srušićemo ga gandijevski – bez nasilja! Ta saradnja je iznenadila Vučića i ‘skinula ga golog’! Sve što mu je sada preostalo je otvorena diktatura ili gubitak vlasti!

Najvažnije poruke protesta 15.03. su:

– Da je zbog masovnosti skupa režim izgubio legitimitet

– Da nasilje na kojem režim insistira više ne prolazi – STRAHA VIŠE NEMA

Evropski mediji sve više pišu o protestu i o srpskim studentima, nazivaju ih čak i evropskom avangardom! Vucic i njegov režim su pod baražnom paljbom, sada ga neki čak otvoreno nazivaju diktatorom! Ti mediji, ali i mnoge evropske vlade, kao i sam EU parlament traže od EU komisije da se uključi u problem i pomogne građanskoj Srbiji da se izbori za evropsku budućnost, koja je sa Vučićem nemoguća! Dok pišem ovaj tekst odvijao se i završen je hitan sastanak u Briselu koji su Vučiću zakazali Ursula von der Leyen I Antonio Costa! Njihovi kratki i jasni postovi na društvenim mrežama bez održane konferencije za medije govore da je Vučić imao neprijatan sastanak! Insistiranje na ubrzanju reformi u pravosuđu, izbornom zakonodavstvu, slobodnim medijima i borbi protiv korupcije u stvari kažu: ispuni studentske zahteve! Na zalost do pro-evropske prelazne vlade još uvek nismo došli samo iz razloga što niko u Srbiji to ne traži od EU! Istovremeno, Evropski sud za ljudska prava je postavio Srbiji pitanja o upotrebi zvučnog topa i zahteva odgovore do 31. ovog meseca! Sve ovo jesu ozbiljni pritisci na Vučića! Od reči, znam da su dela EU mnogo opasnija za režim, ali njih građani Srbije teže vide. Ta dela su: ne otvaranje klastera u pregovorima, ne primanje Srbije u SIPA, kao i ne puštanje novca za rast BDP! Srbija je zbog toga u ozbiljnom problemu, od početka godine je morala da pozajmi čak 3 milijarde evra kako bi ispunila budžetske obaveze!

Da li će Vučić ispuniti zahteve? Neće!!! Ispunjenje bi značilo njegov pad, ali i probleme sa slobodnim i nezavisnim sudovima u Srbiji zbog svega što je činio kao apsolutni vladar! Svako normalan bi se obeshrabrio posle pola miliona okupljenih na protestu! Medjutim, on nastavlja sa lažima, podizanjem tenzija, preti svima – profesorima, univerzitetu, prosvetnim radnicima, policiji, tužilaštvu, studentima, opoziciji, medijima… Pokušava da napravi politički pokret kojim želi da zamaskira SNS, kao da su ljudi ‘veverice’, pokušaće i da formira novu vladu sa što je manje političara u njoj!

Sve to mu je pogrešna taktika! On više i ne može da ima pravu taktiku, samo može da kupi još koji dan na vlasti. Zato će narednih dana, kada bude bio zakazan novi protest, pola miliona okupljenih građana lako prerasti u milion!

izvor: https://thegeopost.com/sr/vesti/zvucni-top-izmedu-rusije-i-srbije/

Continue Reading

Trending