Da se ne zaboravi: Trideset godina od antiratne pobune u Potisju
Osnovna tendencija današnje Srbije jeste falsifikovanje, prećutkivanje i brisanje zločina iz devedesetih, ali još strašnija je ona druga – brisanje istorije otpora tom ratnom ludilu, čemu se mora suprotstaviti iz sve snage, istaknuto je sinoć u Senti, na skupu posvećenom tridesetoj godišnjici masovnih antiratnih protesta u Potisju, organizovanih protiv prisilne mobilizacije.
“Bojim se da opet ne budu skupljali narod po Vojvodini, da idemo da ‘branimo srpstvo'”
Osnovna tendencija današnje Srbije jeste falsifikovanje, prećutkivanje i brisanje zločina iz devedesetih, ali još strašnija je ona druga – brisanje istorije otpora tom ratnom ludilu, čemu se mora suprotstaviti iz sve snage, istaknuto je sinoć u Senti, na skupu posvećenom tridesetoj godišnjici masovnih antiratnih protesta u Potisju, organizovanih protiv prisilne mobilizacije.
Staša Zajović iz Žena u crnom, koje su organizovale skup, napomenula je kako je cilj susreta odavanje priznanja antiratnom otporu, koji je svoju najvažniju tačku imao upravo u Potisju, na šta je važno čuvati sećanje jer je ono suprotno dominantnom nacionalističko-militarističkom narativu.
„Imamo obavezu, kao svedoci i svedokinje onog vremena da makar, ako ne postoji oficijelno sećanje, mi pravimo naše kontra-arhive i kontra-sećanje, da ne dozvolimo da se briše ono što smo radili, kao što nećemo dozvoliti i nismo dozvolili da se brišu tragovi ratnih zločina počinjenih u naše ime“, kazala je Staša Zajović.
Dodala je da o zločinima mnogo više ima podataka, dok o otporu ratu skoro da i nema. Podsetila je podsetila da je od rane jeseni 1991. godine pa do februara 1992. u Srbiji mobilisano oko 140.000 građana, od čega najviđše u Vojvodini – više od 80.000.
„Ta mobilizacija je imala ne samo militarističku dimenziju, imala je i jednu funkciju etničkog čišćenja zato što su na meti prvenstveno bili Mađari i Hrvati, ali i opozicioni prvaci, antiratni aktivisti“, istakla je Staša Zajović.
Hoćemo mir!
Podsetimo, 5. i 6. novembra 1991. godine u Senti i Adi je više hiljada ljudi protestovalo protiv nasilne mobilizacije članova njihovih porodica i sugrađana i slanja na front.
Na te proteste sinoć je podsetio jedan od organizatora, prevodilac i književnik Karolj Vicei, koji je upozorio da do dana današnjeg, za prethodne tri decenije, nije od strane pravog istoričara napisano ništa o tim događajima.
Mirovni susret „Pamtimo antiratni otpor“
Kako je podsetio prisutne, početkom novembra 1991. godine mobilizacija je tekla uz pomoć policije, a rezervisti su bili smešteni u okolini Tornjoša, mesta udaljenog oko 20 kilometara od Sente.
Navodno su bili mobilisani kako bi učestvovali u petodnevnoj vojnoj vežbi na području opštine, ali su ubrzo shvatili da nema govora o vežbi teritorijalne odbrane, već da su mobilisani kako bi bili upućeni na ratišta u Hrvatskoj.
„Ogorčena rodbina, majke, žene, braća, udružili su se u ponedeljak 4. novembra uveče i okupirali trpezariju tornjoškog gazdinstva. Petog novembra ujutro, krenuli su vojni rezervisti sa svojim rođacima, peške i autobusima, za Sentu, a potom su se okupili na glavnom trgu ispred Gradske kuće. U međuvremenu, građani su kolima i traktorima blokirali put koji vodi kroz selo, sprečavajući tako eventualno prebacivanje mobilisanih na front“, naveo je Vicei.
Tog petog novembra je, kao šef knjižare, imao slobodan dan. Međutim, dodaje Vicei, rano ujutro mu je telefonirala koleginica i rekla mu da dođe jer kroz izlog vidi grupu roditelja mobilisanih rezervista.
„Treba ih podstrekavati da se ne raziđu, brzo sam kovao planove. Najpodobniji čovek za potpirivanje bune je Nenad Čanak, koga sam u septembru u Kanjiži upoznao preko Lajoša Bale. Lično sam, putem letaka, brzo obavestio masu da će brzo doći Čanak. Narod uvek čeka nekakvog iskupitelja“, rekao je Vicei. Kasnije je, nastavlja, stigao i Čanak koji je tom prilikom održao efektan govor.
„Uprkos kiši, masa je stalno rasla i sve veći broj ljudi je skandirao ’Hoćemo mir!’ Policija je u međuvremenu blokirala puteve koji vode u Sentu. Kasno uveče je osnovan Krizni štab, a mirovne demonstracije su trajale do dva sata posla ponoći. Šestog novembra je do antiratnih demonstracija došlo i u centru Ade, a nakon senćanskih događaja, mirovni skupovi su održani i u Temerinu i u senćanskom Trešnjevcu“, priseća se Vicei.
Karolj Vicei
Iz knjižare su, kaže, neprestano delili sendviče i čaj demonstrantima.
„U obližnjoj štampariji su mi besplatno napravili više stotina letaka, a njima sam saopštio telefonske brojeve poznatih ličnosti, institucija, novinskih kuća kao što su Slobodna Evropa i BBC. Moja knjižara je bila logistički centar masovnih protesta“, ispričao je Vicei.
Dodao je da je odatle telefonirao gradskim preduzećima tražeći da što više ljudi pošalju u centar, a o dešavanjima u Senti je obavestio i slušaoce BBC-ja i Slobodne Evrope.
Dodao je da su mediji poput Dnevnika i Mađar soa o protestu izveštavali neobjektivno, tvrdeći da je reč o organizovanom a ne spontanom događaju.
„U ponoć smo Čanak i ja obišli ostatke mase u kojoj nije bilo više od dvadeset ljudi, a zatim sam kolima otputovao u Mađarsku da predam video izveštaj televiziji u Budimpešti. Nakon osam meseci sam se vratio, radno mesto sam izgubio zauvek“, seća se Vicei.
Johana Sabo i Lajoš Bala
Još jedan od organizatora, Lajoš Bala podsetio je sinoć da je Krizni štab, zajedno sa Čankom, smislio da se sprovede referendum o tome da li Senćani treba da se odazovu mobilizaciji.
„Taj referendum je odmah bio stavljen na dnevni red i sutradan je skupština opštine izglasala referendum s pitanjem ’Da li treba Senćani da odu u rat?’. To je stvarno bio istorijski događaj, jer pre toga nikada Ustavni sud nije uradio to da u roku od dva dana poništi referendum“, rekao je Bala.
Mapa antiratnog otpora
Na jučerašnjem skupu predstavljena je i Mapa antiratnog otpora, kao svojevrsno detaljno sećanje na građanske antiratne akcije, pobune rezervista, dezertera, njihovih roditelja, zatim ženske antiratne inicijative, umetničko-aktivističke događaje, antiratne koncerte, medije, u periodu od proleća 1991. godine do proleća 1992. godine.
U znak sećanja na te događaje, u senćanskoj Gradskoj kući i danas postoji spomen-ploča s porukom „Hoćemo mir“, ispisana na četiri jezika: srpskom, mađarskom, nemačkom i engleskom.
Na sinoćnoj tribini u Senti svoja svedočanstva o dešavanjima od pre 30 godina podelili su brojni učesnici događaja, između ostalog i Johana Sabo, koja je pričala o tome kako je teškom mukom danima tražila i na kraju pronašla svog prisilno mobilisanog muža Janoša Saboa, inače člana Kriznog štaba.
Ona je podsetila i sebe i prisutne na sve probleme i prepreke koje je morala da pređe da bi ga na kraju dovela kući, umesto da završi na frontu.
Centar za antiratnu akciju Ada
Sinoć je predstavljena i publikacija o Centru za antiratnu akciju Ada (CAA) i njegovoj osnivačici Veri Vebel Tatić, koja je preminula prošle godine. Staša Zajović je rekla da u kućnoj arhivi Vere i njenog supruga Ištvana postoji više od 900 stranica materijala, od kojeg je napravljena selekcija kako bi se što vernije i preciznije prikazali tadašnji događaji.
Mapa antiratnog otpora u Srbiji
prvom delu publikacije predstavljene su antiratne aktivnosti CAA Ada, nastalog nakon antiratnog protesta građanki i građana Ade 7. novembra 1991. godine, dok su u drugom intervjui i medijski nastupi Vere i Ištvana.
„Zašto smo mi ovo uradili? Ne samo kao čin priznanja Veri Veber Tatić i Centru za antiratnu akciju, nego zato što smo jako očajni i zabrinuti što postoje dve osnovne tendencije u našoj sredini: s jedne strane je falsifikovanje, prećutkivanje, brisanje zločina iz devedesetih; zašto i mi – da li zbog poraza, zamora, iscrpljenosti – dozvoljavamo da se briše takođe istorija otpora? I ovo je jedan način da se ispravi ta nepravda. Puno je članaka napisano o Senti, ali sigurno nema jedna objedinjena publikacija koja te različite uglove prezentuje“, kazala je Staša Zajović.
Ona je podsetila i da je CAA Ada izrastao iz Centra za antiratnu akciju iz Beograda, ali da je nastavio „samoniklu, autentičnu, svoju autonomnu aktivnost“ na terenu, bez obzira na to šta je beogradska centrala radila.
Ištvan Vebel, suprug pokojne Vere Vebel Tatić,napomenuo je da, budući da je u Adi i Senti većinsko stanovništvo mađarsko, i mediji koji su više izveštavali o tim događajima su to radili na mađarskom jeziku, zbog čega je mnogo manje materijala dostupno na srpskom. Ova publikacija bi to trebalo da to delimično ispravi.
Vebel se prisetio brojnih akcija koje su CAA i njegova supruga sprovodili, objašnjavao kako su pronalazili prisilno mobilisane, kako su im obezbeđivali pravnu pomoć, kako su nalazili put do visokih funkcionera i stranih medija, da bi na neki način sva ta dešavanja držali pod okom javnosti.
„Sa ove istorijske distance, kada neko pročita ta njena saopštenja još i danas se čoveku diže kosa na glavi“, rekao je Vebel. Istakao je i kako Vera nikada za svoj angažman nije dobila nikakvo priznanje lokalne samouprave niti bilo koje druge institucije i upozorio da je situacija danas ponovo strašna kao i devedesetih godina.
„Bojim se da opet ne budu skupljali narod po Vojvodini, da idemo da ‘branimo srpstvo’. To mene sad najviše brine“, zaključio je Ištvan Vebel.
Ištvan Vebel
Publikacija je, kako se navodi u predgovoru, svedočanstvo o mnoštvu aktivnosti CAA Ada, od mirovnih protesta, preko skupljanja pomoći i organizovanja podrške mobilisanima, dezerterima i prigovaračima savesti, zatim uspostavljanja kontakata sa mirovnim organizacijama u zemlji i zemljama bivše Jugoslavije, posebno u Hrvatskoj i BiH.
Tu su i podaci o učešću u lokalnim, regionalnim i međunarodnim antiratnim mrežama, skupovima, kampanjama; svedočanstva o prikupljanju informacija o kršenju ljudskih prava, humanitarnim i brojnim drugim aktivnostima koja bi te događaje trebalo da otrgnu od zaborava.
Tekst je objavljen uz podršku regionalnog projekta jačanja mehanizama tranzicione pravde koji finansira Vlada Ujedinjenog Kraljevstva, a sprovodi Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP). Sadržaj teksta je isključivo odgovornost portala Autonomija i ne odražava nužno stavove Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) ili Vlade Ujedinjenog kraljevstva
Žandarm koji je bio angažovan tokom protesta, a koji je ispričao za Danas da je tokom protesta bilo raspoređeno više topova, kaže da je jedan od njih stajao iza Narodne skupštine.
„Uređaj je bio montiran na haubi našeg vozila ‘Defender’ koga mi kolokvijalno zovemo „indijanac“. To je defender koji nema krov. Pored njega je bio ‘operater’ koji je zadužen za rukovanje ovim uređajem. Osim ovog vozila, levo od njega je bilo parkirano isto vozilo sa istim takvim uređajem. Objašnjeno nam je da će ovaj uređaj biti aktiviran ako bude bilo potrebe, kao i kako da se ponašamo ukoliko dođe do aktivacije“, priča žandarm za Danas.
Kaže da u tom trenutku nije bio jedini koji se nalazio pored ovog vozila, već da je tu bio čitav vod Žandarmerije.
„Vozilo je bilo sakriveno i nije moglo da se vidi od ograde kojom je Skupština opasana zbog građevinskih radova. Ovaj uređaj na kraju nije upotrebljen. Međutim, ovih uređaja je bilo više i bili su raspoređeni na različitim lokacijama. Rečeno nam je da postoje i mobilni uređaji koji nisu montirani na vozilima“, kaže žandarm.
On navodi da svaki odred Žandarmerije (Beograd, Novi Sad, Kraljevo, Niš) ima po dva ovakva uređaja i da se to uopšte do sada nije ni krilo od pripadnika Žandarmerije, ali da do sada nikada nisu izvoženi van baze, sve do protesta, prenosi Danas.
„Rečeno nam je i da je jedan uređaj postavljen u ili pored predsedništva, kao i da su traktori koji su parkirani oko Pionirskog parka, postavljeni upravo kako bi odbili udar topa ukoliko bi top bio upotrebljen, jer su u parku bili i naši ljudi“, kaže on.
Što se tiče događaja u Kralja Milana gde je, po izjavama mnogih upotrebljeno ovo oružje, on kaže da ne zna odakle je to moglo biti ispaljeno, jer se nalazio kod Skupštine.
Naš izvor nam je pre dva dana rekao i da su ta vozila u garažama kao i da će pokušati da ih slika.
„Nisam uspeo jer je ta garaža trenutno zaključana“, kaže žandarm.
On naglašava da je za ova vozila tog dana znao veliki broj pripadnika Žandarmerije.
Kostreš: Vučić od Srbije pravi balkansku Belorusiju
Predsednik Lige socijaldemokrata Vojvodine – Vojvođani Bojan Kostreš osudio je privođenje predsednika Odbora za evropske integracije Skupštine Crne Gore i potpredsednika DPS-a, dr Ivana Vukovića od strane pripadnika BIA
“Takvim svojim postupkom režim Aleksandra Vučića je dodatno narušio odnose Srbije i Crne Gore i još jednom se potvrdio kao ključni faktor destabilizacije Zapadnog Balkana”, naveo je Kostreš u saopštenju.
On je ocenio i da je “protivzakonitim privođenjem” prof. Vukovića i njegovom deportacijom iz Srbije, odlazeći SNS režim pokazao “ogromnu paniku i spremnost na kriminalne i represivne mere” u cilju očuvanja vlasti.
“Pozivam Aleksandra Vučića da od Srbije ne pravi balkansku Belorusiju, jer mu nećemo dopustiti da bude srpski Lukašenko”, poručio je Kostreš.
Podsetio je da je Vuković kao profesor Fakulteta političkih nauka, tokom svog privatnog boravka u Beogradu, objavio na društvenim mrežama tri reči: uvek uz studente!
Predsednik Lige sodijaldemokrata Vojvodine – Vojvođani Bojan Kostreš poručio je večeras da iskazi velikog broja građana, kao i video zapisi potvrđuju da se dogodio “napad države na svoje građane nedozvoljenim oružjem”
On je ocenio da su pretnje Aleksandra Vučića da će svi koji pomenu napad “zvučnim topom” u Beogradu odgovarati, kao i “skandalozna” najava Višeg javnog tužilaštva, da će otvoriti slučaj na ovu temu, samo još jedno zastrašivanje građana i jasan primer zloupotrebe tužilaštva u političke svrhe.
“Da bi postojalo ovo krivično delo kojim prete i zastrašuju, prvo se mora utvrditi da informacije o upotrebi ‘zvučnog topa’ nisu istinite”, rekao je Kostreš.
Poručio je građanima da se ne plaše i da zajedno nastavimo borbu protiv “koruptivne hobotnice SNS-a”.
Evropsko javno tužilaštvo na čijem čelu je Laura Koveši, nakon ranijih upita Nova.rs, saopštilo je za naš portal da zbog velikog interesa javnosti potvrđuju da je u toku istraga o mogućim zloupotrebama EU fondova vezanih za Železničku stanicu u Novom Sadu.
„Kako se ne bi ugrozio ishod ove istrage, nikakvi dalji detalji ne mogu biti objavljeni. EPPO mora odlučiti o izvršavanju svoje nadležnosti kada je počinjena prevara u vezi sa sredstvima EU-a dodeljenim zemljama izvan EU-a ili državama članicama koje ne učestvuju. S obzirom da je šteta za finansijske interese Unije sastavni deo krivičnog dela prevare, kada se ta šteta dogodi u Belgiji ili Luksemburgu (jer se odatle isplaćuju sredstva, gde se nalaze institucije EU-a), postoji nadležnost tih država članica, a time i nadležnost EPPO-a, nezavisno o tome gde se radnja dogodila, tj. na teritoriji treće zemlje)“, piše u dopisu iz Evropskog tužilaštva.
Ovu informaciju naknadno nam je u razgovoru za Nova.rs potvrdila i Tina Holevot, portparolka Evropskog javnog tužilaštva.
Podsećamo, u padu nadstrešnice u Novom Sadu poginulo je 15 ljudi, a među njima i dvoje dece. Više javno tužilaštvo podnelo je optužnicu protiv 13 osoba, među kojima je i bivši ministar Goran Vesić, ali ona do danas nije potvrđena. Zbog ovog slučaja, studenti su prvo izlazili na ulice na 15 minuta odajući počast poginulima, a nakon nasilja, počele su i studentske blokade. Razjašnjavanje ovog slučaja, u šta spada i objava kompletne dokumentacije o rekonstrukciji Železničke stanice, je jedan od studenstkih zahteva, koji još nije ispunjen.
Masovne demonstracije na ulicama Novog Sada u okviru generalnog štrajka: Korak po korak – pobeđujemo mrak
Kolone studenata i učenika spojile su se sa kolonom građana u blizini univerzitetskog kampusa u Novom Sadu i krenule u protestnu šetnju novosadskim bulevarima i ulicama u okviru generalnog štrajka, na koji su pozali studenti u blokadi
Kolona od najmanje 10.000 ljudi kreće se Stražilovskom ulicom, prema Bulevaruz Mihajla Pupina, odakle će doći do Srpskog narodnog pozorišta, gde će održati 15 minuta tišine ta 15 žrtava tragedije na železničkoj stanici u Novom Sadu.
Nakon što su krenuli iz kampusa, studenti su se susreli sa građanima u blizini JKP Informatika, odakle su krenuli dalje u šetnju.
Na generalni štrajk su pozvali novosadski Studenti u blokadi.Jedan muškarac je pokušao svojim automobilom da prođe kroz kolonu demonstranata, ali su ga redari blokirali i on se vratio.
Demonstranti prave buku pištaljkama, trubama i vuvuzelama. Oni nose zastave Srbije.
Nose i brojne transparente, među kojima su “Prosvetni ratnici”, “Sloboda miriše na lale”, “Bliži zatvoru nego narodu” sa karikaturo predsednika Srbije Aleksandra Vučića, premijera u ostavci Miloša Vučevića, predsednice Skupštine Srbije Ane Brnabić i drugih visokih funkcionera režima.
Nose i transparent “Policajci i sudije, ili ste uz narod ili ste izdajnici, ili ste za zakon ili ste za mafiju, pažljivo birajte svoje, ili…”, “Svi u štrajk”, “Vidimo se u Beogradu”, “Kako seješ – tako žanješ”, “Seme za promene”, “Preorimo sistem”, “Gari, ne budi Ćaci”, „Korak po korak – studenti i profesori pobeđuju mrak“.
Ovom štrajku se, kako su naveli, može doprineti kada zaposleni uzmu slobodan dan ili bolovanje, obustave rad, građani ne kupuju u prodavnicama, ne koriste ugostiteljske usluge, javni prevoz, a ne idu ni u pozorišta i bioskope.
Štrajku su se pridružili advokati, brojni preduzetnici, među kojima je i više veterinarskih ambulanti, kao i nezavisni mediji.
Kao i na dan prethodnog štrajka 24. januara, fokus je ovog puta na javnim preduzećima zbog, kako su rekli, toga što je „tim radnicima pravo na štrajk onemogućeno našim zakonima o radu i štrajku“.
Šetnjom će biti obuhvaćena javna i komunalna preduzeća Informatika, Urbanizam, Čistoća, Pošta kod Merkatora, Toplana i Elektrovojvodina, zatim Osnovni sud, Više javno tužilaštvo, Školska uprava, Srpsko narodno pozorište, Pošta u centru, Zavod za urgentnu medicinsku pomoć, Klinički centar Vojvodine, Institut za javno zdravlje Vojvodine, saopštili su studenti.
IT zajednica u Novom Sadu saopštila je da od 10h blokiraju raskrsnicu Bulevara cara Lazara i Stražilovske ulice, kod kampusa, gde čekaju studente kako bi im se pridružili u protestnoj šetnji.
Srednjoškolci Novog Sada najavili su da će se okupiti kod Futoške pijace, gde će u 11.30 časova održati 15-minutni pomen za stradale u padu nadstrešnice. Posle toga će, kako su saopštili, dočekati studente i profesore.
Prosvetari Novog Sada okupljaju se u 11 časova ispred Školske uprave gde najavljuju „buku“ zbog neisplaćenih zarada, a potom će se priključiti studentima.
Takođe, vaspitači su najavili da će i ovog petka nastaviti sa umrežavanjem, odnosno blokiranjem raskrsnica u 11.52h, nakon čega će se i oni pridružiti ruti na kojoj su studenti.
Studentkinja Tehnološkog fakulteta u Novom Sadu Darija Sabadoš navela je u Insajderovoj emisiji “Marker” da je podrška za najavljeni štrajk mnogo veća nego što su očekivali.
“Prethodnom štrajku su se mahom priključili i omasovili ga mikro i mali preduzetnici, a radnici su nekako bili skrajnuti. Razgovora sa sindikatima nije bilo. Međutim, za 7. mart smo kontaktirali različite sindikate. Podršku smo prvo dobili od Sindikata nauke Srbije, oni su direktno podržali studentske zahteve, zato što taj sindikat okuplja studente doktorskih studija. Podržali su nas takođe Granski sindikat kulture, umetnosti i medija Nezavisnost, Granski sindikat zdravstva i socijalne zaštite Nezavisnost, Nezavisni sindikat prosvetnih radnika Srbije, samim tim i Vojvodine, Ujedinjeni sindikati Sloga. Podrška je stigla i od inženjera u okviru Inženjerske komore Srbije, kao i od poljoprivrednika koji nisu sindikalno organizovani, ali su s nama od početka”, rekla je studentkinja.
Student Filozofskog fakulteta Bogdan Ristić rekao je za Insajder da je “lepota u tome što nije u pitanju koordinisana akcija, ali da se opet vidi solidarnost i zajednički cilj studenata, s obzirom na to da će se svuda u Srbiji istovremeno dešavati isto”.
“Mi smo blokadama samih fakulteta naterali nastavno osoblje da uđu u generalni štrajk, a jedino što možemo jeste da pozovemo i ostale građane i radnike na potpunu obustavu rada, prvenstveno u državnim i javnim preduzećima, a potom i one privatnom sektoru – da na isti način podrže kolege iz javnog sektora”, rekao je student za Insajder.
Na pitanje kakav je plan za petak, Sabadoš je rekla da će biti organizovana protestna šetnja, te da će studenti obići 13 javnih preduzeća u Novom Sadu.
“Okupljanje počinje 7. marta u 10 sati u Kampusu Univerziteta u Novom Sadu, ruta će biti blagovremeno objavljena. Plan je da napravimo krug oko grada obilazeći preduzeća. Fokusirali smo se na javna preduzeća zbog toga što je tim radnicima pravo na štrajk onemogućeno našim zakonima o radu i štrajku. Predviđen je minimalan proces rada, što štrajk čini nevidljivim i neefikasnim”, ističe Sabadoš.
Govoreći o protestu zakazanom za 15. mart u Beogradu, navode da je u pitanju “koordinisana akcija između svih univerziteta” i da su dogovori u toku.
Na pitanje kako vidi incidente u Skupštini, studentkinja Sabadoš je rekla da “smatra da njena lična mišljenja nisu od značaja za širi studentski pokret”, kao i da od plenuma, što fakultetskog, što univerzitetskog, nema odobrenje da komentariše ove događaje.
Student niškog Filozofskog fakulteta Bogdan Ristić kaže da su na tom fakultetu pratili dešavanja u Skupštini, napominjući da su se studenti već ranije “ogradili od stranačkih uticaja i političkih partija”.
Podsetimo da su novosadski studenti ranije pozvali na generalni štrajk u petak, 7. marta. Mnoge organizacije, udruženja, sindikati i građani već su potvrdili da će učestvovati u štrajku.
Upravni odbor Advokatske komore Vojvodine doneo je odluku o jednodnevnoj obustavi rada u petak, 7. marta.
“Advokatska komora Vojvodine potvrđuje svoju odlučnost u podršci studentima za ostvarenje njihovih zahteva do konačnog ispunjenja. Imajući u vidu da su studenti izdali saopštenje, objavljeno u medijima i na društvenim mrežama, kojim su pozvali sve građanke i građane Republike Srbije da im se dana 7. marta pridruže u generalnom štrajku, smatramo da Advokatska komora Vojvodine i svi njeni članovi, treba da se priključe ovom apelu studenata i da daju svoj doprinos tako što će se priključiti generalnom štrajku na način kako su to studenti predložili”, naveli su u AKV.
Studenti su ranije pozvali i građane da učestvuju u generalnom štrajku.
Pozvali su Novosađane da 7. marta uzmu slobodan dan ili bolovanje, da obustave rad sa kolegama, da ne kupuju u prodavnicama, ne koriste ugostiteljske usluge, javni prevoz, ne idu tog dana u bioskope i pozorišta.
Prvi generalni štrajk na koji su pozvali studenti održan je 24. januara. Odazvao se veliki broj privatnika i službi javnog sektora širom Srbije, a kako je 021.rs pisao, tog dana je izdato manje računa nego dva petka pre toga.