Aktuelna dešavanja u Crnoj Gori na dnevnoj su osnovi predmet pažnje javnosti u Srbiji. Sa tamošnjih medija uglavnom stižu jednostrana tumačenja i poruke, a ne razlikuju se naročito ni istupi političara.
Zato se u Crnoj Gori nerijetko mogu čuti pitanja poput onih da li u Srbiji više ima građanske opozicije, da li postoji osjetniji procenat onih koji situaciju posmatraju drugačije u odnosu na sveprisutne ‘rakoviće’ i kakva je uopšte budućnost evropske Srbije?
Ta smo pitanja postavili i dugogodišnjem akteru političkog života u Srbiji, dobro upućenom poznavaocu regionalnih prilika, predsjedniku Regionalne akademije za razvoj demokratije Balši Božoviću.
Zar ne liči sve na 1991?
Iako je naš sagovornik iz susjedstva, nije teško pogoditi odakle je razgovor počeo – od 5. septembra i Cetinja – ne kao pojedinačnog događaja, već kao kulminacije društvenih previranja u Crnoj Gori. Božović ističe kako na sve gleda sa velikom zebnjom. On se pita i ne podsjeća li sve, zapravo, na 1991.
“Bojim se rata, jer da bi on počeo, ne mora odmah da počne žrtvama. Počinje pripremama koje mogu da traju neko vrijeme. A ako je rat već počeo, apelujem na sve da ga prekinu dok nije pala prva žrtva, što će se gotovo izvjesno i desiti, sve dok ne budemo sigurni da rata nema ili, ako ga ima, dok ga ne zaustavimo. Ustoličenje sa puškama i pod punom vojnom opremom na Cetinju, pojavljivanje ljudi iz kriminalnog miljea i sa ratišta oko manastira na Cetinju, višednevno izazivanje sukoba u Pljevljima gdje pojedinci sa kokardama i zastavama Srbije paradiraju gradom, fizički napad na gradonačelnika Podgorice… Zar ne podsjeća sve na 1991. godinu”, pita se on.
Sve što se dešava i što će se dešavati u Crnoj Gori, rezultat je onoga što se već duže dešava u Srbiji
Njegovo je mišljenje i da je ustoličenje mitropolita SPC Joanikija obavljeno neprimjereno, ali i da je Crna Gora tog dana izgubila prerogative nezavisnosti.
“Prvi čovjek crnogorske policije je jasno rekao da je postojala negativna bezbjednosna procjena. Međutim, uz otvoren pritisak zvaničnika Srbije i SPC izvršen je desant naoružanih pripadnika specijalne policije helikopterom vojske članice NATO-a“, napominje Božović.
Nakon tih dešavanja, on misli da je Crna Gora tog dana izgubila prerogative nezavisnosti.
“To se potvrđuje daljim izjavama Aleksandra Vučića, koji jasno kaže da ustoličenja ne bi bilo da nije bilo njega i države Srbije. Poslanik SNS Vladimir Đukanović je takođe izjavio da do ustoličenja ne bi došlo bez učešća Vučića i države Srbije. Šta to dalje govori? Ukoliko je istina da su na Cetinju bili pripadnici srpske BIA i ruske GRU, onda je došlo do određenog stepena miješanja jedne države u poslove druge države, čime se nezavisnost Crne Gore dovodi u pitanje. Dovoljna je sama izjava Vučića pa da bude jasno da je došlo do ogromnog pritiska, ako ne i direktnog uplitanja Srbije u poslove policije Crne Gore, koja je, ponavljam, jedina nadležna za procjenu stanja bezbjednosti”, smatra Božović.
Opasna “memorandumska” euforija
On dodaje i da su 5. septembra i u samom Cetinjskom manastiru viđene neprimjerene scene.
“Ne ulazim u to koja su sve lica bila u manastiru, čiji su državljani i kakve su im biografije, ali je sve to uz pjesmu “Da se vojska na Kosovo vrati” predstavljalo neprimjereno ponašanje u simbolu crnogorske državnosti – Cetinju i u Cetinjskom manastiru. I u tome je bilo dosta likovanja onih koji su se odlučili na takav potez. Na kraju, izjave ruskih zvaničnika Zaharove i Lavrova upravo potvrđuju tezu o ruskom uticaju na Srbiju i SPC kada je u pitanju Crna Gora. Cetinjani su imali građansko pravo na protest nezadovoljstva tim povodom. Pukom igrom slučaja niko nije stradao”, kaže Božović.
Kada je riječ o pogledima na Crnu Goru iz Srbije, Božović naglašava da je Vučićeva medijska mašinerija odradila svoje.
“Sve što se dešavalo i što će se dešavati u Crnoj Gori, a nadam se bez žrtava, rezultat je onoga što se već duže dešava u Srbiji. A dešava se ponovo “memorandumska” euforija o ugoženosti Srba u regionu koju direktno generiše režim Aleksandra Vučića u želji da on bude lider svih Srba u regionu, po shvatanju Pašićeve narodne države 19. vijeka. Ali, dva vijeka kasnije, to znači nacionalnu agresiju na države u kojima Srbi žive. Prije svega na Bosnu i Hercegovinu i na Crnu Goru. Jer, ako želite da upravljate Srbima u regionu, onda i sprječavate da države u kojima žive Srbi budu građanski uređene i unosite im etničke podjele država narodnog karaktera. Ta politika je opasna jer može i u regionu i u međunarodnoj zajednici da dovede do toga da cio jedan narod proglase problemom. Kao što se već dogodilo sa Srbima u Hrvatskoj. Po koju cijenu? Po cijenu ostanka na vlasti u Beogradu?”, pita se Božović.
Činjenica da je ‘uzor’ narodna država od prije dva vijeka, samu ideju, ipak, ne čini manje opasnom.
„Crna Gora je idealna prilika da se, preko crkve i priče o ugroženosti srpskog naroda, Crnogorci kao nekada “Đilasovci”, a danas “Milogorci”, potpuno asimiluju svim raspoloživim sredstvima iz beogradskih visokih nacionalističkih krugova. Budalaština. Jer, niti poznaju Crnu Goru niti Crnogorce. Nije crnogorska nacija nastala ni zbog Milovana Đilasa ni zbog Mila Đukanovića, pa ni zbog kralja Nikole. Crnogorska nacija je nastala i postoji na temeljima viševjekovne državotvornosti, državne tradicije, kulturne posebnosti, nastala je na tradiciji crnogorskih dinastija sa dugotrajnim slobodarstvom i, na kraju, čvrsto potvrđenim antifašizmom u Drugom svjetskom ratu. Nego, treba malo i čitati“, ocjenjuje on.
Ostali su još Crnogorci
Veoma je zabrinjavajuće, ističe on, što je režim u Srbiji prekinuo evropski put Srbije u koji – kako dodaje – nikad nije pretjerano ni vjerovao. Tako se, po Božovićevom mišljenju, Srbija danas svjesno udaljava od Evropske unije.
“Osim toga, već dugo svjedočimo pokušajima revizije istorije, pa se kao antifašisti slave Draža Mihailović i četnici kao dokazani kolaboracionisti okupatora. Slavi se, na primjer, Nikolaj Velimirović, koji je veličao nacističku ideologiju i širio antisemitizam, a hrišćanstvo zamijenio ljotićevstvom. Sa druge strane, režim se i dan danas obračunava sa Zoranom Đinđićem u medijima i sa svima onima koji Srbiju vide na Zapadu. Režim u Srbiji se opredijelio da vodi Srbiju na Istok”, smatra on.
U takvoj situaciji, kako dodaje Božović, logično je što režim pribjegava nacionalizmu i traženju novih “zajedničkih neprijatelja”. A to su ovog puta, ističe on, Crnogorci.
“Srpski nacionalizam je, ratujući sa ostalim narodima iz bivše Jugoslavije – Slovencima, Hrvatima i Albancima, sve ratove redom izgubio. Bošnjake nijesu uspjeli da pokore ni da podele BIH. Ostali su još Crnogorci”, kaže Božović.
‘Srpski svet’ je neodrživa nebuloza, skrojena od polusvijeta iz Beograda i Moskve
Pitanje je, međutim – zašto toliko gnjeva prema Crnogorcima.
“Pa zato što pseudo-intelektualna nacionalistička beogradska elita Crnogorce smatra konvertitima, kopiladima, izmišljenom nacijom, izdajnicima, ustašama, komunističkim nakotom ili milogorcima. Treba ih asimilovati, ili izbrisati. Čist fašizam. Pokojni Slobodan Inić bi ih nazvao “intelektualnim leglom srpske nesreće”, poput nekih istoričara Čedomira Antića i izvjesnog Rakovića, uvijek prisutnog Matije Bećkovića i mnogih drugih preživjelih Ćosićevih repova iz SANU, poput veoma aktivnog akademika Krestića, onog koji je i pisao Memorandum iz 1986. Baš kao što Dodik priča za Bošnjake – da su konvertiti koji su izdali vjeru i okrenuli se Alahu“, ističe Božović.
Takvih, kaže, ima i u vlasti i u opoziciji.
„Šenluče po nacionalnim frekvencijama i kablovskim operaterima već duže vremena, što bez podrške režima u Srbiji ne bi bilo moguće. Kako kaže izvjesni Raković, jedan od istaknutijih nesrećnika, za Crnogorce: “Konvertiti sa kojima treba jednom zauvijek da završimo”. Imaju i otvorenu podršku novoizabranog mitropolita Joanikija koji sve to podržava i kaže kako je od Rakovića mnogo naučio. Sve to, pak, nailazi na podršku patrijarha SPC koji kaže kako ima “ljubav u srcu za sve u Crnoj Gori”, a ćuti na pozive na rat i genocid sa skupova kojima predsjedava njegov mitropolit”, ocjenjuje Božović.
Politika koja vodi ka novim stradanjima
I tako dolazimo do ‘srpskog sveta’.
“Srpski svet je neodrživa nebuloza, skrojena od polusvijeta iz Beograda i Moskve, svako iz svojih interesa. Putinov režim to čini da bi Rusiju predstaviao bitnijom nego što može da bude na međunarodnoj sceni, a Vučićev režim da bi opstao na vlasti uz neograničenu moć. A moć je veća ako se prostire i van granica Srbije. Dakle, ‘srpski svet”, ta nezvanična Vučićeva politika – nezvanična baš koliko je i “memorandum” SANU bio nezvanična politika Slobodana Miloševića – može da se završi opet novim ratovima i stradanjima. Ako EU i NATO samo na tren pokažu da ih nije pretjerano briga i da imaju pametnija posla, onda ćemo i vojno da se obračunamo, jer, što ne bi bilo i nekih novih teritorija, a i, što kaze Raković, “da već jednom završimo sa tim Crnogorcima”, ističe on.
Uvođenje u stanje kolektivne paranoje, kako naglašava Božović, recept je koji primjenjuju i sa druge strane Drine.
“To isto radi Dodik u BiH uz veliku podršku i Vučića i HDZ-a. Jer, mokre snove o velikoj državi imaju i još žive visoke adrese u Hrvatskoj. Podijeliti Bosnu na salveti, to je bio omiljeni restoranski meni kuhinje u Karađorđevu, i Miloševića i Tuđmana. Njihovo miješanje u unutrašnja pitanja BIH ide dotle da vlade Srbije i RS grade aerodrom u Trebinju bez saglasnosti te države. Grade hidrocentralu “Buk-Bijela” bez dozvole i Crne Gore i BiH.
Porfirije i Vučić najavljuju gradnju hrama za žrtve Jasenovca bez konsultacija sa BiH. Šta je to ako nije miješanje i neka vrsta bahatog kršenja tuđeg suvereniteta? Pritom, nijesam protiv projekata koji će nas sve više zbliziti i povezati, ali ovo nije to. Ovdje se pokazuju mišići i dominacija. To će samo pogoršati ionako klimave međususjedske odnose”, smatra Božović.
Ne koketirajte sa srpskim nacionalizmom
On naglašava da je poruku Vučićevog režima proteklih dana dobio i sam premijer Zdravko Krivokapić.
”Oštro osuđujem incident koji se dogodio u Beogradu njegovoj porodici i što su doživjeli da neko repetira pištolj na njegovog sina. Naravno da se policija nije ni izvinila javno, već su rekli “dešava se”. To je poruka. Premijer Crne Gore je doživio u Beogradu isto ono što su doživjeli i Cetinjani petog septembra prilikom ustoličenja. Zato apelujem da ovo ludilo u Crnoj Gori stane. Političari treba da sjednu za sto i razgovaraju unutar Crne Gore, a ne da idu po mišljenja u Beograd ili Moskvu. I, da se razumijemo, crkvi za tim stolom nije mesto. Ako žele da Crna Gora bude u miru sekularna i suverena država”, naglašava on.
Građanska Srbija je više poražena ubistvom Zorana Đinđića nego sama Demokratska stranka
Božović ima i posebno upozorenje za sve u Crnoj Gori koji misle kako se, u cilju opstanka na vlasti, može koketirati sa srpskim nacionalizmom.
“Niko ko se uhvatio u kolo sa srpskim nacionalizmom nije iz njega izašao politički živ ukoliko slijepo nije pratio uputstva iz Beograda. Neće ni Dodik ni neki iz Crne Gore koji misle da je zgodno biti nečiji satelit. Zato, sve koji su zadojeni mitovima o ‘srpskom svetu’, pozivam da sjednu i rasprave sve što imaju unutar Crne Gore. Sve drugo su putevi satelita, kakve smo imali prilike da vidimo kod Milorada Dodika, a nekad i kod Momira Bulatovića, Radovana Karadžića, Milana Martića… Možda je najbolji primjer nekadašnjeg lidera Srba u Hrvatskoj Milana Babića, koji se poslije svega u Hagu osvijestio, priznao krivicu, shvatio da je srpski nacionalizam protjerivao i ubijao Hrvate iz Krajine, a na kraju izdao Srbe u Hrvatskoj i dozvolio njihov progon u akciji “Oluja”, koordinisanoj između Miloševića i Tuđmana. Napisao je pokajničku izjavu i pismo, izvinio se kao saučesnik u tom zločinu i na kraju se objesio u svojoj ćeliji”, podsjeća on.
Građanska Srbija postoji, ali joj nije lako
Stiče se utisak kako opoziciju Vučiću u Srbiji danas uglavnom čine desno orijentisani ili, u boljem slučaju, političari koji ne propuštaju priliku da zajašu na nacionalnom talasu. Stoga, sagovornika smo pitali i gdje je danas građanska opozicija u Srbiji.
“Srpski režim i nacionalizam su zarobili medije i stvaraju vještačko javno mnjenje, jer se zahtijeva stroga monolitnost kada su nacionalistički mitovi u pitanju. Drugačije razmišljanje smatra se izdajom i opasnošću po nacionalne interese. Prema takvima je sve dozvoljeno, i šikaniranje i uvrede, i moralno ubijanje, pa i prebijanje koje prije ili kasnije dovodi do smrti, imamo kao primjer Olivera Ivanovića.Ali, građanska Srbija postoji. Nerijetko se javljaju da podrže Majke Srebrenice, Cetinjane i Cetinjanke, da osude zločine i zločince i da budu glas razuma. Stvar je u tome što odskaču od tražene monolitnosti srpskog nacionalizma u kojem su i vlast i veliki dio opozicije. Čim na dnevni red dođu Kosovo, ‘srpski svet’ ili negiranje genocida u Srebrenici, svako drugačije mišljenje je izdaja”, objašnjava on.
Oni koji predstavljaju glas građanske Srbije, kako on dodaje, suočeni su sa problemima.
“Nije lako građanskoj Srbiji. Nekima je zabranjeno da održavaju predstave, nekome da ima osnovnu egzistenciju, neki su morali da napuste zemlju za ovih 10 godina. Mnogo ljudi zauvijek napušta zemlju, ne zato što nemaju posla, nego zato što im se oduzima dostojanstvo. Građanska Srbija je više poražena ubistvom Zorana Đinđića nego sama Demokratska stranka. Tada se nije pucalo u stranku nego u građansku Srbiju. Zato je važno da se u Srbiji u narednom periodu uspostavi alternativa Vučićevom režimu, jer je trenutno nema“, napominje Božović.
Ističe da iza Vučićevog režima i dijela opozicije stoje biznisi.
„To su sudari interesa, a ne politika. Oni koji bi da ga smijene više mu zavide nego što bi da mijenjaju stvari. Čast izuzecima! Ali rad na građanskoj i evropskoj koloni je dug i mukotrpan posao. Nikada Srbija nije odustala od toga. Ali bih volio da podvučem da građani Srbije nijesu protivnici Crne Gore i Crnogoraca, već režim u Srbiji”, kaže Božović.
Nije sve izgubljeno
Nacionalizam i traumatično vraćanje u prošlost kao da su nešto što se dominantno nudi mlađim generacijama, ne samo u Srbiji, već i u čitavoj regiji.
”Mnogi mladi, usljed kolapsa kulture i sistema obrazovanja koji je izbušen populizmom i nacionalizmom, ne znaju osnovne istorijske činjenice. Dodajte tome i reviziju istorije. Imamo generacije koje ne znaju ko je bio na pravoj strani u Drugom svjetskom ratu. NOB se smatra sramotom, sve više se veličaju kolaboracionisti okupatora i izdajnici. Medijski se promovišu osuđeni ratni zločinci, koji se bave politikom u Srbiji i dobijaju priznanja. Da se vratim na odnos prema Đinđiću kao paradigmi naseg propadanja – većina mladih u Srbiji misli da je bio izdajnik”, nabraja on.
Sa druge strane, dodaje Božović, ima i svijetlih primjera.
“To je nezanemarljiv broj mladih profesora na Beogradskom univerzitetu i Univerzitetu u Novom Sadu, mladih naučnika i ljudi iz kulture, koji danas čine pravu avangardu našeg društva. Borba za demokratizaciju i evropeizaciju Srbije i dalje traje. Nije sve izgubljeno, potrebno je samo koordinisati pokrete i pojedince ka stvaranju velike građanske , demokratske i evropske opcije kao spasiteljske snage Srbije”, njegovo je mišljenje.
Zapadni Balkan ima potencijal za kulturnu revoluciju
Najzad, dolazimo i do pitanja o međudržavnim odnosima u regiji. Jer, sve što postoji na relaciji Beograd – Podgorica, samo je dio krajnje složenog mozaika.
“Konzervativne političke elite ne mogu i ne umiju bolje od ovoga. I zato ih treba mijenjati. Dokaz smo vidjeli u njihovom zajedničkom predlogu za budućnost Zapadnog Balkana koji je iznio Janez Janša. Ponovo – crtanje granica. Ništa nijesu naučili iz nesreće devedesetih. Elite duboko ogrezle u korupciju i kriminal predlažu prekompoziciju Zapadnog Balkana u Veliku Srbiju, Veliku Hrvatsku i Veliku Albaniju”, ističe on.
Regiji je potrebna svježa krv u politici, nauci, kulturi, prosvjeti…
Božović dodaje kako se danas svi ‘snovi’ ne završavaju sa tri ‘velike’ države.
“U regionu ima još nekih koji takođe imaju iste snove, poput Bugarske koja otvoreno ima aspiracije prema Makedoniji. Nešto slično kao Srbija prema Crnoj Gori. U pitanju je pokušaj relativizacije temelja nacionalnog identiteta Makedonaca i Crnogoraca kao vještacke komunističke tvorevine. Zatim imamo i Mađarsku sa svojim, ne tako tajnim projektom “64 županije”, čije granice ne zahvataju samo Vojvodinu, nego i Hrvatsku do mora. Rumunski nacionalizam već stvara probleme između vlaške i rumunske manjine u Srbiji“, ističe on.
Svi ti nacionalizmi u okruženju, kako kaže, imaju mnogo više novca i moćnije ekonomije od “srpskog, hrvatskog i albanskog sveta”.
„Zato i kažem da su te postojeće konzervativne političke elite na Balkanu prevaziđene. Neki od njih rođeni u raspadu kominterne a neki, što bi rekao Kokan Mladenović, “u mirisu baruta i krvi”. Sa njima ne možemo dalje. Zato grupa novih generacija političara i predstavnika civilnog drustva u Regionalnoj akademiji za razvoj demokratije čiji sam osnivač, zajedno sa mladim liderima i NVO u regionu, pravi zajednički prijedlog za cio Zapadni Balkan kao odgovor na Janšin ‘non-paper’. Stiže uskoro u javnost, a i Evropska Unija i Zapadni Balkan će biti upoznati sa njim. Potrebna je svježa krv u politici, nauci, kulturi, prosvjeti – u svim sferama društva i nove ideje. Zapadni Balkan ima potencijal za novu kulturnu revoluciju”, optimistično zaključuje Balša Božović razgovor za Portal Analitika.
Vlasti u Prištini su prikazale niz modernog naoružanja koje je grupa koristila, uključujući dva oklopna automobila srpske proizvodnje i bacač granata, uz dokument koji navodno pokazuje da je bacač granata, koji je proizvela kompanija Zastava naoružanja, isporučila srpska vojska, piše britanski Gardijan.
Kosovska vlada je takođe tvrdila da je vođa grupe bio istaknuti političar kosovskih Srba lojalan srpskom predsedniku Aleksandru Vučiću, a da je jedan od trojice borca paravojnih formacija ubijenih u nedelju bio bivši telohranitelj Aleksandra Vulina, šefa srpske obaveštajne službe koji je sankcionisan od strane SAD. jula za korupciju.
„Ova grupa je došla iz Srbije, obučavaju se u Srbiji, finansiraju ih i opremaju vojska Srbije i njena policija“, rekao je za Gardijan kosovski ministar unutrašnjih poslova Dželjalj Svečlja.
„Deo oružja je oduzet iz magacina vojske i predat teroristima koji su na Kosovo došli iz Srbije“.
Svečlja je rekao da je njegovo ministarstvo podelilo dokaze sa zapadnim ambasadama i agencijama.
„Ono što su hteli je da zauzmu teritoriju Kosova i da otvore novi kanal komunikacije, novi put od Srbije do Kosova“, rekao je on i dodao da je krajnji cilj podela zemlje.
Vlada Srbije je negirala umešanost u oružanu grupu, ali je održala zvaničan Dan žalosti za troje mrtvih.
Vučić je pokušao da opravda njihove postupke lažnom tvrdnjom, na sastanku sa ruskim ambasadorom u Beogradu, da kosovska vlada sprovodi etničko čišćenje.
Kosovo navodi da je grupu predvodio Milan Radoičić, zamenik lidera stranke Srpska lista koju podržava Beograd, a koja dominira politikom u četiri opštine sa srpskom većinom na severu Kosova.
Svečlja je rekao da obaveštajna služba njegove zemlje veruje da je Radoičić, koji su sankcionisale SAD i Velika Britanija, ranjen i da se oporavlja u glavnoj vojnoj bolnici u Beogradu.
Tvrdnja nije mogla biti nezavisno verifikovana. Radoičić se nije javno izjašnjavao, ali je ministar spoljnih poslova Srbije Ivica Dačić tvrdio da je snimak na kojem se vidi Radoičić među pripadnicima paravojske „prevara“.
Sukob se dogodio u trenutku kada su pregovori uz posredovanje EU usmereni na normalizaciju odnosa između dve zemlje u zastoju, pri čemu je Vučić obećao da nikada neće priznati Kosovo, a kosovska vlada je zbog toga odbila da uspostavi poluautonomnu asocijaciju srpskih opština.
SAD podržavaju pregovore i do sada su stajale na strani Evrope jer su većinu krivice za njihov neuspeh svalile na kosovskog premijera Aljbina Kurtija. Ali Bajdenova administracija istražuje umešanost Beograda u paravojnu jedinicu i pokušava da otkrije njenu misiju.
Ukoliko se utvrdi da je Vučić bio umešan, to bi moglo da promeni pristup pregovorima koji su zauzeli SAD i EU, koje su zakonodavci sa obe strane Atlantika kritikovali kao pristrasne prema Beogradu. To bi moglo da dovede i do sankcija Srbiji.
„Sve je jasnije da je na delu bio scenario da se izazove sukob kako bi srpska vojska ušla da zaštiti srpski narod na severu i tako sprovela podelu Kosova“, rekla je Sonja Biserko, predsednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji.
„Ova operacija, bez obzira ko je direktno odgovoran za nju u Beogradu, prešla je crvenu liniju koju Zapad ne može da toleriše“, rekla je Biserko.
„Ovu situaciju nije isprovocirao Kurti, kako komentariše većina u Beogradu. Naprotiv, pokazao je zrelost, a kosovska policija profesionalizam“.
U brifing dokumentu za EU, kosovska vlada je rekla da je „grupa od desetina maskiranih naoružanih ljudi otvorila vatru na rutinsku patrolu policajaca“ 24. septembra u selu Banjska u blizini granice sa Srbijom.
U sukobima je poginuo jedan kosovski policajac, tri pripadnika paravojne grupe, a nekoliko je povređeno. Srpska grupa se zatim u oklopnim automobilima povukla do manastira u blizini sela, što je dovelo do sukoba.
Pre nego što je kosovska policija uspela da preuzme kontrolu nad manastirom, rekao je Sveča, neki od paravojnih grupa su uspeli da pobegnu i pređu u Srbiju.
Američki državni sekretar, Antoni Blinken, osudio je napad na kosovsku policiju i rekao: „Počinioci ovog zločina moraju biti pozvani na odgovornost kroz transparentan istražni proces.
„Pozivamo vlade Kosova i Srbije da se uzdrže od bilo kakvih akcija ili retorike koji bi mogli dodatno da podstaknu tenzije.
Blinken je pozvao na „povratak dijalogu uz posredovanje EU“.
Edvard P Džozef, bivši zamenik šefa misije na Kosovu Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju, rekao je da će, ako Beograd stoji iza paravojne grupe, SAD morati da preispitaju svoj pristup regionu.
„Stvar je u tome da su pozivi na dijalog isprazni sada kada je čitava američka strategija – da se Vučićeva Srbija kultiviše kao ’partner’ – eksplodirala“, rekao je Džozef, sada viši saradnik na školi za napredne međunarodne studije Univerziteta Džons Hopkins. u Vašingtonu.
„Vučićevo poricanje saznanja verodostojno je otprilike koliko i iluzorna politika SAD prema Srbiji“.
Špend Ahmeti, nezavisni kosovski političar i bivši gradonačelnik Prištine, rekao je: „Jasno je da će sledeći dani i nedelje biti napeti. Ovo nije gotovo.
„Mrtve milicije tretirane su kao heroji i to znači da je ovo poziv za više ’heroja’, ali je takođe izvesno da su im sada obezglavljene sposobnosti.
Pendarovski: Spori proces integracije u EU je pretnja demokratiji na Balkanu
Predsednik Severne Makedonije Stevo Pendarovski izjavio je danas da spori tempo procesa integracije u Evrosku uniju (EU) predstavlja jednu od pretnji demokratiji na Balkanu
On je ocenio da je ruska invazija na Ukrajinu, kao nikada do sada, nametnula potrebu da se EU fokusira na integraciju zemalja Zapadnog Balkana, proces za koji je ocenio da će ojačati stabilnost, bezbednost i demokratizaciju regiona.
„Nažalost, odugovlačenje evropskih integracija iz različitih razloga u praktično svim zemljama Zapadnog Balkana rastura kredibilitet Unije, a spori tempo procesa integracije u Uniju predstavlja jednu od pretnji demokratiji na Balkanu“, rekao je Pendarovski na Konferenciji načelnika generalštabova vojski država članica Američko-jadranske povelje (A-5).
Predsednik Severne Mkedonije je istakao da nekoliko istraživanja javnog mnjenja pokazuje da podrška zapadno orijentisanim organizacijama i zemljama opada, kao i da prvi put posle tri decenije raste podrška nekim drugim organizacijama i drugim modelima upravljanja.
Komandant vojske SAD u Evropi general Kristofer Kavoli rekao je da ruska invazija na Ukrajinu ukazuje na vrednost i važnost kolektivne bezbednosti i kolektivnog teritorijalnog integriteta.
„Sve zemlje koje su ovde prisutne imaju značajne zajedničke programe saradnje i učestvuju kao partneri i saveznici u modernizaciji NATO-a u okviru koncepta kolektivne odbrane. Invazija na Ukrajinu nas takođe podseća da na stabilnosti treba da radimo svaki dan, a događaji u ovom regionu koji su se nedavno desili pokazuju da svi moramo da doprinesemo stabilnosti svakog dana“, istakao je Kavoli.
Konferenciji u Skoplju su prisustvovali i načelnici generalštabova Oružanih snaga (OS) Albanije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore, kao i visoki vojni rukovodioci Zajedničke komande NATO-a u Napulju i Evropske komande SAD.
Kao posmatrači su bili vojni predstavnici Generalštaba Vojske Slovenije, Generalštaba Vojske Srbije i Kosovskih bezbednosnih snaga, a kao gosti konferencije bili su komandanti Nacionalne garde iz sastava savezne države Sjedinjenih Država, koje su partneri zemljama A5, a to su Vermont, Minesota, Ajova, Merilend, Ohajo, Kolorado, Nju Džersi i Mejn.
Ni tri dana nakon oružanog sukoba u Banjskoj, na Kosovu i Metohiji, u kojoj su stradala četvorica Srba i jedan kosovski policajac, nije jasno šta se tamo zaravo dogodilo i kome je bio potreban taj jednodnevni rat. Ostala su otvorena brojna pitanja na koja odgovore nisu dali ni predsednik Srbije Aleksandar Vučić, ali ni kosovski premijer Aljbin Kurti, a na koje bi javnost morala da dobije odgovor
Ni tri dana nakon oružanog sukoba u Banjskoj, na Kosovu i Metohiji, u kojoj su stradala četvorica Srba i jedan kosovski policajac, nije jasno šta se tamo zaravo dogodilo i kome je bio potreban taj jednodnevni rat. Ostala su otvorena brojna pitanja na koja odgovore nisu dali ni predsednik Srbije Aleksandar Vučić, ali ni kosovski premijer Aljbin Kurti, a na koje bi javnost morala da dobije odgovor.
Ostalo je nejasno zbog čega su Srbi kamionima blokirali seoski put na kome inače nema previše saobraćaja i to u u tri sata ujutru, u blizini pravoslavnog manastira. Zašto su izabrali baš tu noć u kojoj je predsednik Srbije bio u avionu iz Njujorka za Beograd, ali i trenutak u kome Kurti nije baš bio najpopularnija ličnost na Zapadu.
Ako je Vučićeva argumentacija tačna da su se Srbi pobunili, jer više nisu mogli da trpe Kurtijev teror, pitanje je zbog čega to nisu uradili ranije kada je direktnih povoda bilo mnogo više.
Nejasno je ostalo i ko je organizovao tu grupu Srba i da li iza svega stoji Milan Radoičić, potpredsednik Srpske liste, kako tvrde kosovske vlasti, a o čemu Beograd ćuti.
Nejasno je i odakle toliko naoružanje, kako je stiglo u Banjsku i zašto kosovska policija i KFOR nisu na vreme zaustavili čak ni oklopno vozilo, ako su već imali snimak dronom.
Kome je bilo u interesu da dođe do pucnjave i zašto prvi put KFOR nije reagovao pravovremeno, iako imaju mandat koji im je poveren da bi se starali o bezbednosti i miru na severu Kosova.
Nejasno je i zbog čega srpski zvaničnici odmah nisu objavili imena stradalih Srba i zašto je Srpskoj listi bilo potrebno toliko vremena da bar izjavi saučešće porodicama stradalih.
I zašto su se oglasili saopštenjem tek nakon prozivke nemačkog ambasadora na Kosovu, ali ni jednom rečju ne demantujući da je Milan Radoičić jedan od organizatora pobune u Banjskoj. Ostalo je nejasno i zbog čega su kosovske vlasti prećutale čak i inicijale uhapšenih Srba, dok su tamošnji mediji o tome naširoko pisali.
Nejasno je ostalo i da li su srpske bezbednosne strukture znale da Srbi na Kosovu spremaju pobunu. Ako nisu znale postavlja se pitanje da li su se onda te grupe otrgle kontroli Beograda i krenule baš u odsustvu predsednika Srbije da same rešavaju svoje sukobe. A, ako su bezbednosne službe znale šta se sprema, da li su obavestile predsednika države na vreme.
Na sva ta pitanja zvanični Beograd, odnosno predsednik Srbije Aleksandar Vučić, u jedinom, reklo bi se odocnelom obraćanju javnosti u nedelju uveče, nije dao odgovore. Njegova tvrdnja da je Kurtijeva želja da Srbe uvuče u rat s NATO-om nije dovoljno objašnjenje za ono što se u nedelju desilo u Banjskoj.
LSV-Vojvođani: Vlast pod hitno da saopšti ko stoji iza terorističkog napada u selu Banjska
Novi Sad, 27. septembar 2023 – Liga socijaldemokrata Vojvodine-Vojvođani osuđuje teroristički napad koji se dogodio u selu Banjska na Kosovu i poziva državne organe da u najhitnijem mogućem roku javnost upoznaju sa svim detaljima ovog zločinačkog čina
Moguće je u mlade usaditi ideju pomirenja, uprkos lošim državnim primerima
Za pogoršane odnose među takozvanim zemljama regiona, odnosno naslednicama SFR Jugoslavije, krivi su političari i zvanični državni narativi, ali građane to ni na koji način ne obavezuje da se takvoj situaciji povinuju, oni treba da svoje odluke i postupke baziraju na sopstvenom iskustvu i ne doozvole da državne politike sprečavaju njihovu saradnju i kontakte, poručuju za Autonomiju polaznici regionalne škole o devedesetima
Mirta Čenić iz Splita, koja u Zagrebu studira političke nauke, za Autonomiju ističe da je do sada učestvovala samo na seminarima, predavanjima i treninzima u Hrvatskoj, te je bila zaintrigirana da vidi kako se o dešavanjima iz tog perioda govori u Srbiji i kakva je razlika između hrvatskih i srpskih predavača.
„Mislim da smo uspeli da se povežemo, ne samo na ovaj formalan način, nego mislim da je mnogo bitnije ono posle, nakon svih radionica, to povezivanje i druženje, to jedno zajedništvo koje se kreira i taj pozitivan prostor“, navodi Čenić.
Dodaje da ju je posebno inspirisalo predavanje Janje Beč-Neumann.
„Svi ljudi čija sam predavanje čula i od kojih sam dobila informacije daju mi nadu da se ja kao mlada osoba mogu u budućnosti baviti sličnim ovakvim radom. Želim edukovati i mlade ljude i sve one koji se žele edukovati, a smatram da treba edukovati i generaciju mog oca i druge generacije“, ističe Mirta Čenić.
Mirta Čenić iz Splita, foto: Autonomija
Petar Tomić iz Smedereva studira politikologiju u Beogradu i za naš portal ističe da tokom njegovog formalnog obrazovanja ratna, i uopšte društvena dešavanja iz devedesetih, nisu bila velika tema niti se o tome ozbiljno govorilo.
Zato je, kaže, hteo da čuje nešto od samih aktera tih događaja, iz prve ruke, posebno iz razloga što ti događaji i dalje definišu realnost u Srbiji i regionu.
„Nisam ranije bio na sličnim školama tako da nisam imao naročita očekivanja, ali sam pozitivno iznenađen. Zadovoljan sam programom, predavačima, dosta sam naučio“, kaže Tomić.
Dodaje i da je jedan od motiva za prijavu bilo to što je želeo da uspostavi kontakt sa ljudima iz bivših jugoslovenskih republika, da čuje njihova iskustva i razbije te stereotipe uz koje je odrastao.
„Mislim da su izuzetno značajne te neformalne škole, jer su to retka mesta gde možete čuti o današnjem medijskom prostoru i slično. Mislim da je to, iako ne postoji neki veliki potencijal u ovom trenutku, način na koji jedino možemo imati nadu da će biti drugačije“, istakao je Tomić, dodajući da je nužno da negde postoji mogućnost da se čuju i drugačija iskutva, makar koliko mala ta mogućnost bila.
Petar Tomić iz Smedereva, foto: Autonomija
Mirta smatra da je za pomirenje, pored napora koje države ulažu u taj proces, bitnije to kako se obični ljudi ponašaju i da li oni mogu sedeti za zajedničkim stolom.
„Ljudi, na žalost, uče od državnog nivoa, ali mislim da se upravo ovakvim programima širom cele bivše Jugoslavije u jednu grupu mladih može usaditi ta ideja da se ne moraju mrzeti, da se jednostavno mogu voleti sa svojim kolegama iz regiona. A tako kreće jedan proces obnavljanja naših veza i dobrosusedskih odnosa, jer mislim da ćeš se uvek prvo obratiti nekome čiji jezik i kulturu poznaješ“, zaključuje ona.
CK13 – Škola o dvedesetim
Njih dvoje delić su od dvadesetak polaznika iz zemalja regiona koji su protekle nedelje pohađali Regionalnu političku školu o devedesetim – „Spasit će nas ljubav“, koja je u organizaciji Omladinskog centra CK13 održana u Sremskim Karlovcima.
Hana Kukučka iz CK13 za Autonomiju precizira da je cilj ove škole da se okupe mladi iz Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine rođeni nakon devedesetih godina, kojima bi se ponudilo drugačije razumevanje, kontekstualizacija i kritička interpretacija dešavanja tih godina koja su odredila karakter ovih društava do danas i čije posledice određuju i egzistenciju mladih.
„Krize i raspad Jugoslavije, bujanje nacionalizma, sukobi, ratovi i zločini, s jedne strane, ali i antiratni otpor, mirovni angažman, primer dobra, solidarnosti, prijateljstva i ljubavi, sa druge strane, ne tematizuju se u sistemima formalnog obrazovanja u cilju prihvatanja istine, suočavanja sa prošlošću i izgradnje trajnog mira. U tom smislu, cilj ove škole je bio da stvori tu obrazovnu, političku i kulturnu alternativu i kao središnju temu i princip postavi ljubav kao političku vrlinu i kategoriju“, precizira ona.
Kako kaže, kao organizatorima, ubedljivo najjači utisak im je taj što su mladi ljudi uprkos ograničenjima, odsustvu podrške i razumevanja u svom okruženju odlučili da se prijave i prisustvuju ovom programu.
„Mi smo oduševljeni i nadahnuti za dalji rad u ovom polju zahvaljujući otvorenošću mladih da slušaju o teškim temama i hrabrošću mladih da transgeneracijsku traumu otvore i da se o njoj razgovara. Inspirisani smo i ohrabreni i našim gostima predavačima koji su svoj život posvetili otporu nacionalističkom zlu“, dodaje Kukučka.
Mediji meta režima
Jedna od stanica na putu razotkrivanja nasleđa devedesetih je i Nezavisno društvo novinara Vojvodine, gde su se polaznici upoznali sa političkom i društvenom situacijom iz tog doba, te razlozima za nastanak tog esnafskog udruženja.
Između ostalog, programski direktor NDNV-a Dinko Gruhonjić ih je upoznao sa aktuelnim stanjem na medijskoj sceni Srbije, s akcentom na položaj nezavisnih medijia koje je godinama podređen u odnosu na prorežimske propagandne medije.
Takođe, govorio je o produkciji Nezavisnog društva novinara Vojvodine, koja je od samog formiranja udruženja usmerena ka antiratno i antinacionalističkom pogledu, što se vidi i u njegovim publikacijama i dokumentarnim filmovima.
Kako je istakao, vladajuća Srpska napredna stranka nezavisne medije percipira kao neprijatelje jer se svakodnevno bave alternativom sveprisutnom etnonacionalističkom monolitu.
„Pošto su ovi iz opozicije tako, jalovi, zbog toga smo mi vrlo često na meti. Branimo se onim čime možemo da se branimo, time što pišemo. I zato jedan tretman imaju novinarke Pinka, a sasvim drugi mi koji nemamo nikakve veze sa proizvodnjom laži i mržnje“, rekao je Gruhonjić.
U takvim uslovima, naveo je Gruhonjić, jedino se iznad vode može održati zahvaljujući projektnom finansiranju kod međunarodnih donatora.
Pored NDNV-a, polaznici su posetili i Centar za primenjenu istoriju u Beogradu, gde su se upoznali sa studentskim protestima tokom devedesetih. Pored toga, imali su prilike da slušaju predavanja Džemala Sokolovića, Staše Zajović, Janje Beč-Neumann, Ivana Čolovića i drugih koji su svedočili teškoćama iz vremena u kojem polaznici nisu ni bili rođeni.
Hana Kukučka za narednu godinu najavljuje nastavak škole, sa akcentom na događaje iz devedesetih godina i prevashodnim fokusom na rat i antiratni otpor.
„Rat“ na štandovima: Kako izgleda kad se na terenu sretnu vlast i opozicija
Izbori nisu raspisani, ali su stranke uveliko u kampanji – uglavnom terenskoj. Na terenu, osim političara i građana, sreću se i opozija i vlast. Jedan takav susret u subotu završen je šamaranjem, tvrde u stranici Zajedno. Naprednjaci odgovaraju da je prethodilo zavrtanje ruke. Kakvu to, eventualnu, predizbornu kampanju najavljuje?
Kada opozicija krene među građane, tamo je dočeka vlast.
„Vi dođete na ulicu, zauzmete neki deo prostora, prijavite… Onda dođu oni, opkole vas. Onda tu počnu vređanja. To je jedna vrsta nasilja i prema tim ljudima koji su na štandovima opozicionim, ali i prema građanima koji bi tu da priđu. Šta treba da se potučemo na tim štandovima, da počnemo da se bijemo po ulici? Jel to nečija ideja“, zapitao je predsednik Stranke slobode i pravde Dragan Đilas.
Nije samo ideja. Već se dogodilo na Banjici, kada su opozicionari i naprednjaci jedni pored drugih promovisali svoje ideje.
„Jedan gospodin je prišao i onako poprilično bezobraznim tonom se obratio aktivistima. Perifernim vidom sam video da dosta aktivista SNS snimaju taj događaj. Koleginica Sanja Vasić je prišla da prekrije telefon kojim je snimana ona konkretno“, opisao je situaciju Dušan Marković iz stranke Zajedno.
Dodaje da je potom izbio incident.
„Onda je nastao opšti haos na samom štandu, gde je ona dobila i jedan udarac preko levog obraza“, ističe Marković.
Isti događaj, a poptuno drugačije viđenje iz SNS perspektive.
„Oni provociraju sukob, napadnu naše aktiviste na štandu. Čuo sam da je zavrtala ruke i tako dalje, a posle kad su nju odgurnuli i rekli: ‘Čekaj bre, šta radiš to’, e onda su oni počeli da glume žrtve“, uzrvaća Vladimir Đukanović iz Srpske napredne stranke.
I tako su prve „žrtve“ pale, a da izbori još nisu ni raspisani.
„Ovo će verovatno biti jedna od najprljavijih kampanja koje smo imali do sada. Vrlo neprijatna kampanja sa verovatno određenim elementima nasilja, sa određenim zloupotrebama… To je antagonizacija koja je sada duboko usađena u našu političku praksu“, ocenjuje Dušan Spasojević sa Fakulteta političkih nauka.
Da šamari ne postanu uobičajena politička praksa, apeluju političari.
„Apelujem zaista na sve aktere političkog života da poradimo na političkoj kulturi u Srbiji“, kaže Dušan Marković.
„Ja savetujem našim aktivistima da ne nasedaju na te provokacije, jer oni jedva čekaju da to se dogodi“, naveo je Vladimir Đukanović.
„Mi ne smemo jedni druge da gledamo kao neprijatelje nego kao političke protivnike“, ukazuje Marković.
„I uvek da imate spremne mobilne telefone da slikate šta rade, kako se ponašaju i kako pokušavaju da izazovu incident. Svako dobro od Gospoda“, poručuje Vladimir Đukanović.