Dok bombe odjekuju širom Ukrajine a ruski vojnici opkoljavaju velike gradove, nevidljivi sukobi odvijaju se na drugim frontovima. Sajber-rat na relaciji Moskva-Kijev traje uporedo sa ratom na ulicama, a na meti su državni sajtovi, nalozi na društvenim mrežama, kao i mediji za koje hakeri smatraju da “šire lažnu ratnu propagandu”.
Ukrajinski ministar za digitalnu transformaciju Mihailo Fedorov je 26. februara, dva dana od početka ruske invazije, obelodanio stvaranje “IT armije Ukrajine”. U pitanju je dobrovoljačka sajber armija čiji Telegram kanal danas, za samo četiri dana, ima više od 260.000 pratilaca.
“Imamo mnogo talentovanih Ukrajinaca u digitalnoj sferi – developera, sajber specijalista, dizajnera, kopirajtera, marketing stručnjaka. Nastavljamo borbu na sajber frontu”, napisao je Fedorov kada je kanal počeo sa radom
We are creating an IT army. We need digital talents. All operational tasks will be given here: https://t.co/Ie4ESfxoSn. There will be tasks for everyone. We continue to fight on the cyber front. The first task is on the channel for cyber specialists.
U okviru ovog Telegram kanala postavljaju se obaveštenja o onome što hakeri nazivaju “propagandnom mašinerijom Rusije”, a zatim se obaraju sajtovi institucija ili medija koji su mete. Tako je, na primer, bio oboren sajt ruske Federalne službe bezbednosti, a bio je i onemogućen rad sajta prodavnice ruskog medija “Russia Today” jer su prodavali majice sa ilustrovanim “Z” koji ruska armija ima na vozilima.
“Rusija ima veoma razvijene obaveštajne kapacitete – bilo sajber, bilo konvencionalne. Ukrajina ih nema, ali može da ohrabruje motivisane pojedince i zajednice da nadoknade taj zaostatak. Veliki deo sajber ekspertize više ne leži u državnim službama, već ga imaju građani, NVO, hakerske grupe… svi oni mogu da odluče da pomognu u borbi protiv ruske agresije”, rekao je za Euronews Srbija Tim Stivens, šef odseka za sajber istraživanja na Kings koledžu u Londonu.
Podrška “IT armiji” došla je i od Vrhovne rade Ukrajine koja je na Telegramu slala poruke poput “IT armijo, u boj” i pozivala na napad protiv ruskih sajber bezbednosnih firmi.
Na sajber napade protiv ruskih sajtova ukazala je i portparolka ruskog ministarstva spoljnih poslova Marija Zaharova, koja je rekla da su “ruske ambasade pod nezapamćenim hakerskim napadima na telefone, koje sprovode sajber teroristi iz Ukrajine”, a dodala je i da ti napadi traju “već dugi niz godina”.
Da mete hakera ne moraju uvek biti na zemlji, pokazuje izjava šefa ruske agencije za kosmičke aktivnosti, Roskosmosa. On je rekao da je na ruski Centar za kontrolu letova pokušan sajber napad, a da će “udaljavanje bilo koje kosmičke konstelacije bilo koje države sa dužnosti” biti smatrano “povodom za rat”. Rogozin je dodao i da je bezbednosni sistem ipak uspeo da odbije hakerske napade na njihove satelite
Anonimusi protiv Rusije
Uporedo sa ovom “dobrovoljačkom sajber gardom”, protiv Rusije se bori i verovatno najpoznatija svetska hakerska grupa – Anonimusi, koji su objavili da “zvanično proglašavaju sajber rat protiv ruske vlade”. Od ove objave, sajtovi ruske vlade su često bili nedostupni, a obarani su bili i sajtovi najvećih ruskih medija (Sputnjik, TASS, Ria Novosti, Russia Today i drugi).
The Anonymous collective is officially in cyber war against the Russian government. #Anonymous#Ukraine
Anonimusi su na svom Tviter nalogu objavljivali rezultate svog rada, pa su tako, osim obaranja valdinih sajtova, saopštavali i da su presreli rusku vojnu komunikaciju, na ruske TV kanale su pustili snimke iz rata u Ukrajini, a objavljivali su i poverljive dokumente ruskih ministarstava ekonomije i odbrane. Motivi Anonimusa možda nisu uvek sasvim jasni, ali sagovornik Euronews Srbija ovoga puta nema sumnju.
“Anonimusi nisu pokazali nikakvu drugu nameru osim da pomognu Ukrajini u ratu. Njihove operacije su do sada bile u skladu sa tim, mada ne znamo još koliko će biti efikasni u strateškom smislu. Opasnost je to što Putin može da misli kako grupe poput Anonimusa kontroliše ‘Zapad’, što nije slučaj”, kaže Stivens.
Trebalo je nekoliko dana da se ruski hakeri mobilišu, ali je samo bilo pitanje vremena kada će se oglasiti. Učinili su to juče, kada je Kilnet hakerska grupa objavila video-snimak u kom se obraća “ruskom narodu” i tvrdi da je oborila sajt Anonimusa. Pripadnici Kilnet grupe su poručili Rusima “da se ne boji” i da će se “ovaj sukob brzo okončati, a mir biti pronađen”.
Sajber obračun između Rusije i Ukrajine će, po svemu sudeći, trajati sve dok traju i oružani sukobi, a upravo su ovakvi potezi i očekivani, smatra Stivens.
“Povećan broj antiruskih sajber operacija je ono što bi se moglo očekivati od zemlje koja je napadnuta. Verovatno neće imati nekog većeg uticaja na globalnu eskalaciju konflikta, ali je sigurno da je u pitanju velika promena u načinu na koji Ukrajina pruža otpor Rusiji”, ističe Stivens
Istorija sajber-ratova
Sajber-rat između Rusije i Ukrajine seže mnogo dalje u prošlost. Iako začetke možemo da vidimo još 2005. godine, ograničićemo se na velike sajber napade koji su i te kako povezani sa trenutnim dešavanjima.
Prvi veliki sajber-napad Rusije na privatne kompanije i institucije ukrajinske vlade dogodio se 2013. godine, za vreme Majdanskih protesta, kada se videlo da će ukrajina načiniti politički zaokret u antiruskom smeru. Ova hakerska kampanja zvala se “Operacija Armagedon”, a meta su bili ukrajinski vojni i policijski zvaničnici, kao i Vladina tela. Cilj je bio dobijanje informacija, a napad nije bio previše sofisticiran – u pitanju je u glavnom bilo “pecanje”, odnosno “phishing”.
Majdanski protesti
Već pred kraj Majdanskih protesta, u februaru i martu 2014. godine, počele su da se pojavljuju informacije o “Zmiji” – ruskom trojanskom virusu koji je imao kodno ime “Uroburos” po velikoj mitološkoj zmiji koja neprestano jede svoj rep. U pitanju je bio špijunski softver koji, jednom kada je ubačen u neprijateljski sistem, daje hakerima mogućnost da na daljinu kontrolišu tuđe računare i programe. Iste godine održani su i izbori u Ukrajini, a samo tri dana pre njih je oboren sajt izborne komisije. Čak je i bekap sistem bio uništen, ali je ipak dan pred izbore sve vraćeno u rad.
Prvi sajber napadi čije posledice je osetilo šire ukrajinsko stanovništvo dogodili su se 2015. i 2016. godine, kada su ruski hakeri ostavili Ukrajince “u mraku”. Naime, meta napada bile su elektrane, pa je tako deo u decembru 2015. bez struje ostalo 225.000 ukrajinskih stanovnika, a 2016. jedna petina Kijeva nakratko je ostala bez električne energije.
Baš 2016. godine su Ukrajinci počeli da odgovaraju. Prva je bila je “Operacija mamac”, a meta su bili ruski separatisti. Iako virusom nije bio zahvaćen veliki broj računara, ovo se ipak računa kao prvi veći sajber-napad Ukrajinaca na Rusiju.
Takođe, izvedena je i “Operacija 9. maj”, u kojoj su zabeležna hakovanja sajtova Donjecke narodne republike, kao i nekih ruskih vojnih kompanija. Ukrajinci su hakovali i server ruskog Prvog kanala, a u oktobru 2016. je na internet “procurelo” više od 2.000 mejlova i dokumenata koji su navodno pripadali Leonidu Surkovu, a u kojima se otkrivaju ruski planovi za aneksiju Krima.
Samo godinu dana posle toga, u junu 2017. godine, dogodilo se ono što je američka CIA nazvala “najvećim hakerskim napadom do tog trenutka”. Kompjutere širom Ukrajine zarazio je ransomver virus pod nazivom “Not Petja”, koji je obrisao podatke banaka, energetskih kompanija, aerodroma i visokih vladinih zvaničnika. Upravo je CIA saopštila, nakon temeljne istrage, da su za ovaj virus odgovorni pripadnici ruske vojne obaveštajne agencije GRU
Biber: Srbija nije demokratska država i u EU to znaju, ali postoje veći problemi u svetu
Srbija formalno jeste, ali suštinski nije demokratska država jer se izbori ne održavaju u demokratskim uslovima, izjavio je stručnjak za Balkan Florijan Biber
Biber je direktor Centra za proučavanje Jugoistočne Evrope na Univerzitetu u Gracu.
On je rekao televiziji N1 da su evropski zvaničnici svesni stanja srpske demokratije, ali da za EU postoje veći problemi u svetu od postojećeg stepena autoritarnosti u Srbiji.
“Teško da će se evropski zvaničnici baviti time dok ne dođe do veće nestabilnosti”, kazao je Biber.
Kako kaže, “dok je stabilno, nije problem za evropske zvaničnike”.
On je rekao da je Srbija imala veći stepen demokratije pre 10 i pre 20 godina i dodao da su predstojeći izbori prilika da se pokaže da postoji jasna proevropska opozcija i demokratski akteri koji će biti partneri EU.
“Ako bi pobedili u Beogradu, to bi bila prilika da pokažu da su u stanju da vladuju, da odlučuju i da imaju zajednički program. Pobeda na lokalnom nivou možda bi bila prvi korak”, naveo je.
Dodao je, međutim, da je opozicija u Mađarskoj i Turskoj pobedila u glavnim gradovima, ali ne i na državnom nivou, jer je “u nedemokratskim uslovima teško pobediti”.
Biber je rekao i da ne zna ni za jednu partiju u Evropi koja ima broj članova kao Srpska napredna stranka i dodao da to “nije pokazatelj podrške nego toga koliko je preuzela kontrolu nad državom i društvom”.
Naprednjaci su vični predizbornim trikovima, koji više podsećaju ma Potemkinova sela. Poslednja u nizu manipulacija stiže nam devet dana pred izbore. Preduzeće Pannonian Water doo, koje realizuje projekat prečišćavanja vode za piće u Zrenjaninu, obavestilo je javnost da je počelo sa probnim preuzimanjem sistema za vodosnabdevanje grada, odnosno snabdevanjem grada vodom sa postrojenja za prečišćavanje vode. Preduzeće je već u narednoj rečenici obaveštenja istaklo da je upotreba vode za piće i dalje zabranjena. Naravno, ne radi se o rešavanju problema pijaće vode, nego o jaftinom marketinškom triku zrenjaninskih naprednjaka. Ova predstava je već više puta igrana, a posle svake je rezultat bio isti=Voda i dalje nije ispravna. Jedanaest godina naprednjaci zamjavaju javnost i troše pare građana u neuspešnim projektima izgradnje fabrike vode. Lokalna SNS vlast u Zrenjaninu ne može da reši niti jedan jedini problem, pa ni da građanima obezbedi ispravnu pijaću vodu. Njihova vlast je bahata i nesposobna. Došlo je vreme za promene. Proleće 2024. mora značito odlazak naprednjaka sa vlasti u Zrenjaninu, s prvi korak moraju biti izbori 17. decembra ove godine.
Proruski političar Dragan Stanojević na čelu srpskog ogranka ‘Druge Ukrajine’
U Srbiji je registrovano predstavništvo ruske nevladine organizacije “Druga Ukrajina”, koju je nakon odlaska u Rusiju osnovao Viktor Medvedčuk, bivši ukrajinski političar optužen za izdaju.
Na čelo ove organizacije došao je Dragan Stanojević, kandidat za poslanika Srbije, koji javno podržava rusku agresiju na Ukrajinu.
Organizacija “Druga Ukrajina”, koju je osnovao Medvedčuk u Rusiji, preimenovana je. Nije više “regionalni” već “međunarodno-društveni pokret”.
Ovu informaciju objavili su novinari istraživačke mreže Ukrajinskog servisa Radija Slobodna Evropa “Šeme” (Schemes), pozivajući se na podatke iz zvaničnih registara Srbije i Rusije.
Prema Agenciji za privredne registre (APR), predstavništvo ruske organizacije “Druga Ukrajina” otvoreno je u avgustu 2023. godine.
Prema podacima iz zvaničnog registra, predstavništvo “Druga Ukrajina” (naziv ogranka na srpskom jeziku) za svoju delatnost navodi “uspostavljanje uzajamno korisne saradnje između naroda Srbije, Rusije i Ukrajine”. Ovlašćeni zastupnik predstavništva je Dragan Stanojević.
Dragan Stanojević je proruski političar. Od juna 2021. godine je pod sankcijama ukrajinskog Saveta za nacionalnu bezbednost i odbranu, i od tada mu je na tri godine zabranjen ulazak u Ukrajinu.
Dragan Stanojević sa Aleksandrom Duginom, fotografija sa Stanojevićevog Fejsbuk naloga.
Stanojević je više puta javno iskazivao divljenje politici ruskog predsednika Vladimira Putina, odobravao stav mađarskog premijera Viktora Orbana, a takođe je podržavao rusku vojnu agresiju na Ukrajinu. Radovao se ruskom granatiranju centra Kijeva i bio ogorčen kada je Služba bezbednosti Ukrajine 2022. pritvorila Viktora Medvedčuka.
Stanojević je na čelu organizacije za dijasporu “Sabor srpske dijaspore” i međunarodne proruske nevladine organizacije “Ujedinjena srpska dijaspora Evroazije”.
S Fejsbuk profila Dragana Stanojevića.
Dragan Stanojević trenutno je i kandidat proruske stranke “Mi smo glas naroda” na vanrednim parlamentarnim izborima zakazanim za 17. decembar 2023. godine. Na stranicama njegovih naloga na društvenim mrežama mogu se pronaći zajedničke fotografije sa srpskim državnim zvaničnicima. Na primer, sa bivšim predsednikom Srbije (2012-2017) Tomislavom Nikolićem i bivšim premijerom, a sada predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem.
S Fejsbuk profila Dragana Stanojevića.
Krajem ’90-ih i početkom 2000-ih Dragan Stanojević je živeo u Ukrajini. Bio je na čelu “Srpske zajednice u Ukrajini”, učestvovao u javnim akcijama u Kijevu i na sastancima “Putinove političke partije”.
S Fejsbuk profila Dragana Stanojevića.
Prema platformi Jukontrol (YouControl), u Ukrajini je Dragan Stanojević i dalje na čelu Zajedničke firme “Jug-Ukr-Kontrakt” DOO, sa imovinom u Kijevskoj i Dnjepropetrovskoj oblasti.
Novinari Radija Slobodna Evropa kontaktirali su Stanojevića za komentar. U svom odgovoru je podvukao:
“Moja ideja nije da pomognem Medvedčuku, siguran sam da mu nije potrebna moja pomoć, već da pomognem Ukrajincima koji se prijave. Nećete uspeti da me uvučete u vaš politički rat, jer je vlast privremena, a narod večan, a ja za narod činim sve što mogu. Nikada nisam podržavao nikakvu agresiju i neću. Kao što neću podržati ukrajinsku vlast koja je suštinski uništila Ukrajinu koju sam voleo, koja svojom politikom uništava cvet ukrajinske nacije i vodi rat protiv neistomišljenika. Upozorio sam Ukrajinu kuda će voditi politika Majdana.”
Posle osnivanja predstavništva u Srbiji, “Druga Ukrajina” je u ruskom registru preimenovana. Sada to nije “regionalni društveni pokret” već “međunarodno-društveni pokret”. Takođe, promenjen je i šef organizacije Viktora Medvedčuka. Roman Kovalenko, državljanin Rusije , zamenio je bivšeg voditelja kanala “112 Ukrajina” Denisa Žarkiha.
Pedesettrogodišnji Roman Kovalenko je rodom iz Donjecke oblasti. Kao optuženi u krivičnom postupku za izvršenje krivičnog dela predviđenog u članu 2, stavu 258-5 Krivičnog zakona Ukrajine (finansiranje terorizma) 2021. je pozvan u Artemivski gradski i okružni sud Donjecke oblasti.
Kovalenko na svojim stranicama na društvenim mrežama deli Medvedčukove članke i napominje da je on pravnik, doktor ekonomskih nauka i šef izvršnog komiteta međunarodne organizacije “Druga Ukrajina”. Istovremeno, Viktor Medvedčuk je, kako se navodi na sajtu, predsednik saveta ove organizacije.
Fotografija sa stranica Telegrama i VK Romana Kovalenka
“Šema” je ranije objavila da su se političkom pokretu “Druga Ukrajina”, koji je u Rusiji napravio Viktor Medvedčuk optužen za izdaju, pridružili begunci iz Ukrajine – politički komentatori već zatvorenih proruskih TV kanala, poslanici mesnih odbora i optuženi za izdaju države i separatizam. Uspeli su da izbegnu kaznu i napuste Ukrajinu, a neki od njih su pobegli nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, 24. februara 2022. godine.
Predsednik Rusije Vladimir Putin kum je ćerke Viktora Medvedčuka, Darine.
LSV: Vojvođani kreću na turneju, predstaviće program „Na ravne časti“
NOVI SAD – U narednih osam dana kandidati liste Vojvođani obići će desetine mesta u kojima će predstaviti svoj program „Na ravne časti“ i razgovarati sa građanima o problemima njihovih sredina
Predsednik Vojvođana LSV Bojan Kostreš sa koalicionim partnerima i kandidatima izborne liste Vojvođani za pokrajinsku skupštinu, od sutra kreće na turneju po selima, gradovima i opštinama Vojvodine, u kojima će građanima predstaviti svoj izborni program „Na ravne časti“.
Turneja kojom će obići nekoliko desetina mesta širom Vojvodine trajaće sve do predizborne tišine, a za cilj ima da se kandidati lično predstave i razgovaraju sa svim građanima o problemima koje dele.
” Važno nam je da čujemo svakoga ko živi u Vojvodini, koji su njihovi problemi i kako možemo da ih rešimo. Vojvodina je naša kuća u kojoj zajedno živimo, jedino saradnjom i poverenjem možemo taj život napraviti boljim, očuvati naš vojvođanski način života i ponovo stvoriti bogatu, stabilnu i dostojanstvenu Vojvodinu” – istakao je Bojan Kostreš, predsednik Vojvođana LSV i nosilac liste Vojvođani za pokrajinsku skupštinu.
Tokom turneje Vojvođani će obići nekoliko desetina mesta gde će se susresti sa građanima Vojvodine, a obilasci kreću već od ovog petka, kada će u prvom danu svoj program predstaviti građanima Sombora, Novog Sada i Kikinde.
Program „Na ravne časti“ nudi rešenja iz oblasti ekonomije, poljoprivrede, zdravstva, pitanja mladih, obrazovanja, infrastrukture i mnogih drugih, a kao temeljni preduslov vidi poresku decentralizaciju i ravnopravnu podelu novca od poreza između države, pokrajine i lokalnih samouprava, a koji trenutno sav odlazi u centralnu blagajnu vlasti u Beogradu.
Sa Vojvođanima će u petak, 8. decembra, razgovarati građani Sombora (od 9h do 11h na gradskoj pijaci, Trg Svetog Trojstva), Novog Sada (od 16.30h do 17h kod Katedrale, ugao ulica Zmaj Jovine i Modene) i Kikinde (od 20h, u stranačkim prostorijama Vojvođani LSV na Trgu srpskih dobrovoljaca broj 30).
Bešlin: SPS i naprednjaci rehabilituju Slobodana Miloševića i devedesete
Istoričar Milivoj Bešlin izjavio je da Socijalistička partija Srbije i Srpska napredna stranka pokušavaju da rehabilituju režim i lik Slobodana Miloševića i da nas vrate u devedesete godine
„To je najmračnija decenija u modernoj istoriji Srbije…. Rehabilitaciju politike devedesetih godina ne rade samo Dačić i socijalisti, to rade i naprednjaci i Aleksandar Vučić. Ona je u funkciji obnavljanja politike koja je u osnovi – politika revanšizma“, istakao je Bešlin.
„Reč je o rehabilitaciji ne samo Slobodana Miloševića, nego jedne autoritarne, korumpirane i po svojoj osnovi i suštini – duboko zločinačke politike, koja je okarakterisala Srbiju tokom devedesetih. Tada su Milošević, socijalisti i radikali vladali nama, a to rade i sada. Ono što je karakterisalo te godine su laži, neistine, falsifikati, represija i nasilje“, podsetio je Bešlin u Danu uživo.
Dodaje da je devedesete obeležilo i brutalno nasilje nad studentima, opozicionim aktivistima, pa i mirnim građanima.
„Sve demonstracije devedesetih su bile mirne, a građani su bili redovno prebijani. Dešavala su se i ubistva političkih protivnika, kao i novinara. Pomenimo Slavka Ćuruviju, koga je po naredbi samog vrha ubila država na Uskrs 1999. godine. Desila su se i dva pokušaja atentata na Vuka Draškovića, od kojih je jednom ranjen, a drugi put su poginula četvorica njegovih bliskih sagovornika“, navodi Bešlin.
Ističe da su ratovi obeležili devedesete, a da je ključnu ulogu u njima imao Miloševićev režim.
„Ne smemo zaboraviti ni hiperinflaciju koja je namerno bila sistematski izazivana da bi se građani pljačkali. Imali smo i propast banaka, kao i propast stare devizne štednje. To je najmračnija decenija u modernoj istoriji Srbije“, istakao je Bešlin.
Smatra da se Dačić pominjanjem Slobodana Miloševića u predizbornoj kampanji obraća jednom delu starih birača ove stranke, koji su zadržali sentimente prema toj i takvoj politici.
„To je strašno. Jedan značajan broj građana Srbije koji su u velikoj meri bili žrtve takve politike, zahvaljujući gebelsovskoj propagandi, nije u stanju da prepozna koliko je taj režim devedesetih odgovoran za njihovo loše stanje. I tada i danas. Oni su pod uticajem te strašne propagande, nemogućnosti da se otvori jedna otvorena i slobodoumna debata, i oni se njima na taj način obraćaju“, konstatuje Bešlin.
On je ocenio da televizije sa nacionalnom frekvencijom punu deceniju „ispiraju mozak“ velikom broju građana koji ih prati.
Konstatuje da su se u dnevnopolitičke svrhe vratili i termini koji su iz devedesetih, ka što su „srbomrzac“ i „ustaša“.
„Opozicija tada nije bila viđena kao politički protivnik, već je viđena kao neprijatelj koji mora biti uništen. A ako pogledate danas, videćete istovetni odnos prema opoziciji kao i devedesetih godina. Dakle, to nije politički konkurent sa kojim ulazite u civilizovanu polemiku, već se opozicija doživljava kao apsolutni neprijatelj koji mora biti uništen“, zaključio je Bešlin.
Evropski savet traži da Sporazum o normalizaciji odnosa Kosova i Srbije uđe u Poglavlje 35
Evropski savet tražiće od Evropske Komisije da im “hitno dostavi predlog za izmene i dopune merila iz Poglavlja 35”, kojim bi u to pregovaračko poglavlje sa Srbijom bili uključeni Sporazum o normalizaciji odnosa Kosova i Srbije i Aneks o njegovoj primeni, navodi se u prvom nacrtu zaključaka evropskih lidera prepremljenjih za predstojeći samit u koje je N1 imao uvid
U nacrtu se navodi i rok – kraj januara 2024. godine.
Istim dokumentom evropski lideri pozvaće Srbiju i Kosovo da „u potpunosti poštuju i sprovode“ i briselski Sporazum i njegov ohridski Aneks „bez daljeg odlaganja i preduslova“, naglašavajući da se to odnosi i na osnivanje Asocijacije/Zajednice opština sa srpskom većinom.
„EU Savet pozdravlja spremnost Srbije i Kosova da prihvate nacrt statuta koji je stranama predstavio medijator EU, uz razumevanje da je potrebno dalje raditi na ovoj osnovi“, dodaje se u tom dokumentu, ali i izražava žaljenje „zbog izostanka njegove primene“.
Predsednici Vlada i država članica EU podsećaju da su normalizacija odnosa dve strane i sprovođenje obaveza iz dijaloga „suštinski uslovi na evropskom putu“ i upozoravaju da „obe strane rizikuju da izgube važne prilike u nedostatku napretka“.
Lideri 27 država članica EU očekuju od Srbije da u potpunosti sarađuje i preduzme sve neophodne mere da se počinioci napada na građane, pripadnike KFOR-a, organa za sprovođenje zakona i novinara tokom demonstracija 29. maja, kao i nasilnih napada na Kososvku policiju 24. septembra na severu Kosova, uhapse i brzo privedu pravdi, dodaje se u prvom nacrtu zaključaka Evropskog saveta pripremljenih za decembarski sastanak.
Evropski Savet ponavlja da nema opravdanja za nasilje, oštro osuđuje nasilne akte i žali što Srbija nije preduzela dovoljne mere u tom pogledu.
U istom dokumentu EU Savet izražava zabrinutost zbog jačanja vojnih snaga Srbije u blizini Kosova, ali i konstatuje da je potom došlo do smanjenja trupa i opreme.
„Srbija i Kosovo moraju da nastave sa stalnim naporima za deeskalaciju, da se uzdrže od jednostranih i provokativnih akcija koje bi mogle da dovedu do tenzija i nasilja i da zaustave retoriku koja izaziva podele“, dodaje se u prvom nacrtu zaključaka Evropskog saveta.
Evropski Savet pozdravlja to što je Srbija preduzela „neke korake“ u pravom smeru, uključujući javno podsticanje kosovskih Srba da učestvuju na lokalnim izborima na severu Kosova, ali i dodaje da bi trebalo da „podstakne kosovske Srbe da se vrate u institucije koje su napustili“.
Lideri država članica EU podsećaju na svoj raniji zaključak da će izostanak smirivanja situacije na terenu „imati posledice“ i pozivaju se na raniju izjavu šefa EU diplomatije Žozepa Borelja, „da je spreman da proceni dalje mere i prema Srbiji i prema Kosovu, ako bude potrebno“.
Ovo je deo prve verzije nacrta zaključaka koji bi trebalo da finalizuju i usvoje ministri evropskih poslova država članica EU na Savetu za opšte poslove 12. decembra, a potom potvrde lideri u okviru Evropskog saveta, na poslednjem ovogodišnjem redovnom samitu, koji je zakazan za 14. i 15. decembar u Briselu.
Očekuje se da dokument bude usvojen bez većih izmena.
Dan ranije, 13. decembra, u Briselu će biti održan i samit EU-Zapadni Balkan, na kome se očekuje dolazak lidera svih država regiona.